REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž–36/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Dolores Peruško, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Natali Udovičić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CH, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. u vezi članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, od 27. veljače 2023., broj:

K-206/2019-62, u sjednici održanoj 19. studenog 2024., u prisutnosti u javnom dijelu zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, GH, optuženog CH i njegovog branitelja Zorana Vukelića, odvjetnika iz Bjelovara,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba optuženog CH kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, od 27. veljače 2023., broj: K-206/2019-62, optuženik CH proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11 te je, na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci.

1.1. Na temelju članka 557. stavak 2. i članka 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20 i 80/22; nadalje: ZKP/08) utvrđeno je da je novčani iznos od 530,89 € / 4.000,00 kuna imovinska korist koju je optuženik CH ostvario počinjenim kaznenim djelom iz članka 229. stavak 1. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11. te da je taj novčani iznos imovina Republike Hrvatske pa je optuženik CH, obvezan da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, iznos od 530,89 € /4.000,00 kuna uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

1.2. Na temelju članka 189. stavak 1. ZKP/08, određeno je da će se optuženiku CH, u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, vratiti privremeno oduzet predmeta prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Slatina od 1. kolovoza 2018., ser. broj: [serijski broj].

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08, optuženik CH obvezan je u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2 točka 1. do 5. ZKP/08, u iznosu od 3.602,31 € /27.141,64 kuna, a temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP/08, i paušal u iznosu od 199,08 €/ 1.500,00 kuna.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik CH putem branitelja Zorana Vukelića, odvjetnika iz Bjelovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji. Predlaže da „Županijski sud uvaži ovu žalbu te pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.“ Branitelj optuženika zatražio je obavijest o sjednici vijeća.

3. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu, s prijedlogom da se navedena žalba odbije te potvrdi prvostupanjska presuda.

3.1. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika dostavljen optuženiku i njegovom branitelju.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, GH, optuženog CH i njegovog branitelja Zorana Vukelića.

6. Žalba nije osnovana.

7. Iako se u žalbi koju je optuženik podnio po branitelju navodi da se žali zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., tvrdnjom da se pobijana presuda ne može ispitati budući u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, iz razloga žalbe ne proizlazi ova žalbena osnova, već se obrazlaže pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Unatoč tome, sud drugog stupnja ispitao je po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24; nadalje: ZKP) ovu žalbenu osnovu, te utvrdio da nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1., 5., 6., 9. do 11. i stavak 2. ZKP.

8. Suština žalbe optuženika svodi se na tvrdnju da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer da je jedini dokaz koji tereti žalitelja, odvijač plavo žute boje koji je pronađen na mjestu inkriminiranog događaja i na kojem su pronađeni

DNA tragovi za koje je biološkim vještačenjem utvrđeno da pripadaju optuženiku i oštećeniku, a koji odvijač nije bio vlasništvo oštećenika obzirom da ga u svom iskazu nije prepoznao uz navode kako se radi o optuženikovom odvijaču koji je prije inkriminiranog događaja od optuženika po nepoznatom počinitelju otuđen zajedno s drugim alatom. Tvrdi kako niti jedan od otuđenih predmeta nije pronađen kod optuženika te da optuženika ne inkriminira niti jedan personalni dokaz, nego da ga čak štoviše eskulpiraju iskazi svjedoka FH, OH i TH koji su naveli kako je prije inkriminiranog događaja od optuženika otuđen alat, pa čak i odvijač sličan onome na kojem su pronađeni DNA tragovi koji pripadaju optuženiku. Uz to sugerira da je mogući počinitelj predmetnog kaznenog djela TH koji je ujedno i mogući počinitelj djela na štetu optuženika kojem je otuđen alat i koji je to priznao ukazujući da je sitni alat, koji je negdje potkraj 2016., otuđio od optuženika bacio u šikaru uz cestu kod Sirača prema selu Barica, dok je dio alata i televizor prodao, a koji njegov iskaz dijelom potvrđuje i svjedok OH koji je naveo kako mu je TH nudio da kupi alat i televizor, a također i svjedok FH koji je naveo kako mu je optuženik rekao da mu je netko otuđio alat, među kojima i dva šrafcigera kao i da mu je otuđenje tog alata priznao TH.

9. Istaknutim žalbenim tvrdnjama optuženik u suštini ne iznosi ništa novo što već nije naveo u obrani tijekom postupka i što nije bilo predmetom raspravljanja i ocjene od strane prvostupanjskog suda, pa takvim žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i izvedeni zaključci prvostupanjskog suda.

10. Naime, nije sporno, a niti žalba dovodi u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda da su u vremenu od 5. do 9. veljače 2017., u Maloj Dapčevici kbr. 44, originalnim ili njemu sličnim ključem otvorena ulazna vrata kuće za odmor „Vila Bilogore“ vlasništvo ĆH te da su iz unutrašnjost iste oduzeti PVC crijevo marke „Gardena“ dužine oko 25 m, neutvrđena količina žestokog alkoholnog pića i sokova, televizor marke „Samsung“ tip LED 40 j 5002, stalak sa šest noževa i brusom te da su na mjestu događaja zapisnikom o očevidu i fotografijama policijski službenici, provodeći radnje očevida ovog objekta, fiksirali pronalazak dva križna odvijača, i to jedan s drškom plavo žute boje koji je bio položen na drvenom stolu te jedan s drškom sivo žute boje uočenog na podu uz zid s kojeg je demontiran televizor. Uostalom to proizlazi iz zapisnika o očevidu, koji je izvršen neposredno nakon što je otkriveno počinjenje inkriminiranog kaznenog djela te fotografija fotodokumentacije očevida.

11. Također nije sporno, a niti žalba dovodi u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda temeljeno na nalazu i mišljenju vještaka za biološka vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja u Zagrebu, o postojanju podudarnosti DNA profila optuženog CH s neidentificiranim alelima miješanog DNA profila utvrđenog iz spornog brisa koji je uzet s križnog odvijača s PVC drškom, plavo-žute boje koji je tijekom provođenja radnje očevida uočen na stolu u spavaćoj sobi napadnutog objekta, ali i postojanje podudarnosti DNA profila oštećenog ĆH s alelima miješanog DNA profila utvrđenog iz brisa koji je izuzet s istog križnog odvijača s PVC drškom plavo-žute boje.

12. Optuženik tijekom rasprave, a sada i u žalbi, tvrdi kako nije počinio predmetno kazneno djelo tvrdeći da za to ne postoje dostatni dokazni, a nesporan dokaz prema kojem je on kontaktirao križni odvijač s PVC drškom, plavo-žute boje pronađen na stolu u unutrašnjosti napadnutog objekta dovodi u pitanje navodima kako je u suštini predmetni odvijač pripadao njemu te da mu je isti prije inkriminiranog događaja otuđen, pa je logično da ga je kontaktirao i da su zbog toga na istom odvijaču pronađeni njegovi biološki tragovi što posredno u svojim iskazima potvrđuju svjedoci FH, OH te TH koji je i priznao da je od njega otuđio alat potkraj 2016. Uz to ukazuje kako kod njega nije pronađen ni jedan od otuđenih predmeta i kako sam oštećenik u svom iskazu nije potvrdio da je predmetni odvijač njegov, a uz to je naveo i kako je prema iskazu oštećenika na mjestu inkriminiranog događaja pronađen isključivo jedan odvijač, i to crno žute boje, iako su na mjestu tog događaja pronađena dva odvijača od kojih niti jedan nije crno žute boje, osporavajući tako vjerodostojnost iskaza oštećenika.

13. Točno je da je oštećenik ĆH u svojim iskazima tijekom postupka naveo kako je prilikom ulaska u ugostiteljski objekt „Vila Bilogore“ po uočavanju provale u taj njegov objekt uočio kako se odvijač, za koji pretpostavlja da je njime skinut televizor montiran na zidu, nalazio na stolu u spavaćoj sobi te istodobno i na krevetu u sobi i koji je bio crno žute boje te da nije spominjao da bi se u istoj prostoriji nalazio još jedan odvijač.

13.1. Nesporno je da su policijski službenici prilikom provođenja radnji očevida na mjestu događaja uočili te zapisnikom o očevidu i fotografijama fiksirali postojanje dva odvijača, od kojih je jedan plavo žute boje uočen na stolu unutar spavaće sobe napadnutog objekta te označen brojkom 5., dok je drugi odvijač sivo žute boje uočen na podu spavaće sobe neposredno ispod nosača televizora koji je otuđen, je označen brojkom 4. u zapisniku o očevidu.

13.2. Međutim, žalitelj propušta imati u vidu činjenicu da, bez obzira što je oštećenik ukazao kako je na mjestu događaja pronađen samo jedan odvijač, i to crno žute boje, za postojanje kontrolnih činjenica kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim treba poći od faktičnog stanja, tj. da je upravo odvijač plavo žute boje prilikom provođenja radnji očevida uočen na stolu u spavaćoj sobi napadnutog objekta te da je bio predmetom biološkog vještačenja jer su s njega izuzeti tragovi koji su nastavno vještačeni te dovedeni u vezu s optuženikom kao počiniteljem inkriminiranog kaznenog djela kao i da je oštećenik u svom iskazu decidirano naveo kako je taj odvijač njegovo vlasništvo, precizno ga opisujući kao križni duljine 15 do 20 cm, kao i svi predmeti koji su u vrijeme provođenja radnji očevida uočeni u istom napadnutom objektu. To faktično stanje je od odlučne važnosti,ne samo za ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenika ĆH, već i za dovođenje optuženika u vezu s počinjenjem predmetnog kaznenog djela. Stoga nije od odlučne važnosti za ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenika to što je u svom iskazu različito od stvarnog stanja opisao boju konkretnog odvijača ili što ga je u svojim iskazima smještao na stolu ili pak na krevetu, ali uvijek u spavaćoj sobi iz koje je otuđen televizor, jasno ukazujući da se taj odvijač inače nalazio u ladici u šanku izvan prostorije spavaće sobe, ili to što nije naveo kako su na mjestu događaja pronađena dva odvijača, a šarafi nosača otuđenog televizora na stolu umjesto na podu. Pri tome svakako valja imati u vidu da je boju predmetnog odvijača kao i njegovo mjesto uočavanja prilikom očevida oštećenik opisivao u svom iskazu protekom vremena od preko četiri godine od inkriminiranog događaja čime se objektivno i životno promatrano mogu opravdati određena odstupanja u njegovom iskazu kojima se žalbom daje preveliko značenje. Uz to je za istaknuti kako je oštećenik prilikom davanja svog prvog iskaza danog državnom odvjetniku 29. siječnja 2019., naveo kako je odmah po ulasku u ugostiteljski objekt i po spoznaji da je počinjeno djelo provale u njegov objekt uočio odvijač na stolu u spavaćoj sobi koji je doveo u vezi sa skidanjem vijaka nosača otuđenog televizora.

13.3. I ovaj drugostupanjski sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio kako je sporni odvijač, koji je bio predmetom vještačenja koje je optuženika dovelo u inkriminirani kontekst, bio oštećenikovo vlasništvo te kako nije postojao niti jedan razlog da bi se na istom detektirali biološki tragovi za koje je vještačenjem utvrđeno da, pored oštećenika, pripadaju i optuženiku, pogotovo imajući u vidu navode iz optuženikove obrane kako mu nije poznat oštećenik ĆH te kako ne zna gdje se nalazi napadnuti objekt „Vila Bilogore“.

14. Oštećenik ĆH u svom je iskazu naveo i kako ne može potvrditi da je od optuženika po djelatnicima policije oduzeta peka njegova obzirom da je bila oštećena, dok je ona koja je od njega otuđena bila nova, ali je naveo kako ipak svojom veličinom, modelom, oblikom i proizvođačem odgovara njegovoj. Međutim, po ocjeni ovog suda, ove po oštećeniku navedene karakteristike od njega otuđene peke indicij je da se radi o otuđenoj peki imajući u vidu da ju oštećenik nije prepoznao kao svoju samo zbog oštećenja u predjelu poklopca koja su objektivno mogla i nastati uporabom iste protekom vremena od preko godine i pol dana od dana otuđenja iste pa do dana oduzimanja od optuženika 1. kolovoza 2018., tim prije ima li se u vidu navod iz optuženikove obrane kako ju je koristio preko 200 puta, a svakako imajući u vidu da su na odvijaču pronađenom u napadnutom objektu detektirani tragovi biološkog porijekla koji pripadaju njemu, što je valjalo međusobno povezati i cijeniti. Svakako je pri tome od važnosti navod iz optuženikove obrane danoj pred državnim odvjetnikom 28. prosinca 2018., kojim je osporio da je potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta koja mu je izdana po policijskim službenicima kao dokaz oduzimanja od njega peke proizvođača „Plamen“, promjera 50 cm, izrađene od gusa, iako za takav postupak nije imao nikakvog razloga obzirom na tvrdnju da je peka njegovo vlasništvo i da ju je kupio prije inkriminiranog događaja.

15. Stoga kada se snažan indicij iz vještačkog nalaza Centra za kriminalistička vještačenja, koji potvrđuje podudarnost DNA profila optuženika s alelima DNA profila iz brisa izuzetog s predmetnog odvijača uočenog na stolu spavaće sobe napadnutog objekta, poveže s iskazom oštećenika ĆH da je isti njegovo vlasništvo i da u suštini optuženik izvan inkriminiranog konteksta nije mogao kontaktirati taj odvijač, nadalje da je od optuženika oduzeta peka nakon što je doveden u vezu s počinjenim kaznenim djelom, a koja po svojim karakteristikama, prethodno navedenih, odgovara onoj koja je inkriminirane prigode otuđena od oštećenika, onda je u pravu sud prvog stupnja kada zaključuje kako je dokazano da je optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo.

16. Žalbena sugestija o mogućnosti sekundarnog prijenosa biološkog traga promašena je kraj navoda oštećenika ĆH da je odmah po detektiranju inkriminiranog događaja na intervenciju pozvao policiju te da stoga nije ničim kompromitirao dokaze koje je policija izuzela s mjesta događaja. Navod kako je prema iskazu vještaka „transfer DNA tragova oštećenika na sporni odvijač moguć čak i ako nije izmijenjeno mjesta događaja na način da je do transfera došlo prenošenjem oštećenikovog DNA materijala s drugih predmeta koji su se nalazili u njegovoj kući u koju je netko provalio“ je potpuno neprihvatljiva jer žalitelj pritom zanemaruje kako je vještak za biološka vještačenja Marko Krešimir Abramović naveo da je takav način prijenosa tragova manje vjerojatan u odnosu na izravni kontakt predmetnog odvijača s oštećenikom te da je samo moguć kao i da na spornom odvijaču osim DNA profila koji pripadaju optuženiku i oštećeniku, drugi DNA profili nisu detektirani.

17. Pogrešna je tvrdnja iz žalbe optuženog CH kako iz iskaza svjedoka TH, svjedoka OH i svjedoka FH proizlazi kako su istiniti navodi iz njegove obrane da mu je potkraj 2016., u vrijeme montiranja sprava u teretani, otuđen alat, među kojima i predmetni odvijač koji ga sada dovodi u vezi s počinjenjem djela čime objašnjava postojanje biološkog traga na odvijaču za koji je vještačenjem utvrđeno da pripada njemu.

17.1. Naime, iako je svjedok TH izjavio da je radeći kod optuženika potkraj 2016., od njega otuđio bušilicu i više primjeraka sitnog alata, primjerice ključeva, gedora i odvijača koje je naknadno bacio jer ih nije mogao prodati, decidirano je naveo kako ga nakon završetka radova kod optuženika nitko nije pitao u vezi spomenutih otuđenih predmeta tako da ni FH nije imao saznanja da je on uzeo te predmete od CH, nadalje kako ne poznaje OH kao i da nema saznanja da je u „Vili Bilogora“ izvršena krađa, čime je dezavuirao tvrdnje svjedoka FH da mu je priznao da je od optuženika CH otuđio neke predmete. Uz to niti iskaz svjedoka OH ne govori u prilog optuženikove obrane u ovom dijelu, kako se na to pokušava ukazati u žalbi, jer iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da mu je navodno EH ponudio da kupi neki alat ne spominjući mu pritom nezakonite radnje u vezi tog alata, a niti da mu je ponudio na prodaju odvijače, uz napomenu da je svjedok TH naveo kako ne poznaje OH, što bi ukazivalo na neistinitost svjedočenja svjedoka OH.

17.2. Kako se radi o iskazima koji su u očitom neskladu i koji su u suprotnosti s ostalim dokazima provedenim u postupku, posebno iskazu oštećenika ĆH, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da su iskazi svjedoka OH i svjedoka FH, ali i iskaz TH očigledno usmjereni na potvrđivanje optuženikovog tumačenja postojanja biološkog traga na predmetnom odvijaču i sudu iznesene konstrukcije u vezi s time, te na taj način usmjereni na otklanjanju kaznene odgovornosti od optuženika, zbog čega ih s razlogom nije prihvatio.

18. Obranu optuženika s pravom je sud prvog stupnja otklonio kao neosnovanu, navodeći u obrazloženju svoje presude za takvu ocjenu u svemu uvjerljive, iscrpne i logične razloge koje ne ostavljaju mjesta dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje optuženika. Ispravno sud prvog stupnja nije prihvatio obranu optuženog niti u dijelu gdje isti tvrdi da je odvijač pronađen u napadnutom objektu „Vila Bilogore“, njegovo vlasništvo i da je posjed istog izgubio nakon što mu je otuđen potkraj 2016. Ovo iz razloga što je taj dio obrane optuženika u suprotnosti s iskazom oštećenika ĆH, kao i činjenica koje su nedvojbeno utvrđene na temelju nalaza i mišljenja vještaka za biološka vještačenja. Uz to i iz razloga što optuženik, iako je imao u vidu predmet optuženja i dokaze u spisu koji su ga teretili, pa tako i rezultate biološkog vještačenja od 4. lipnja 2018., te zapisnik o očevidu u kojem su jasno opisani pronađeni odvijači, u svojoj obrani pred državnim odvjetnikom od 28. prosinca 2018., nije spominjao krađu alata, a posebno da je odvijač na kojem su pronađeni biološki tragovi humane DNA koji su od njega potjecali njegovo vlasništvo ili da bi mogao biti njegov. S obzirom da se radi o krucijalnom dokazu nije neočekivano nastojanje obrane da ga eliminira na bilo koji način.

19. Optuženi CH prigovara i da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, i to zbog toga što je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za dopunskim ispitivanjem oštećenika ĆH na okolnosti njegova iskaza o uočavanju na mjestu događaja žuto crnog odvijača koji se nalazio na krevetu kao i na okolnosti da je šarafe koji su skinuti s nosača televizora uočio na stolu te dokazne prijedloge za ispitivanjem u svojstvu svjedoka UH, MH i ZH na okolnost da je privremeno oduzeta peka vlasništvo optuženika te da ju je posjedovao prije inkriminiranog događaja.

19.1. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja izveo sve potrebne dokaze, koje je potom valjano i savjesno analizirao i logično i kritički ocijenio, pa na temelju toga ispravno i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice, zbog čega je izvođenje dodatnih dokaza kao suvišno opravdano odbijeno, na što je već ukazano i u ovoj odluci pod točkama 13. i 14.

20. Iz naprijed navedenih razloga, budući je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice ispravno i potpuno utvrdio žalba optuženika podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

21. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio i kazneni zakon kada je djelatnost optuženika opisanu u izreci pobijane presude pravno označio kao kazneno teško kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11.

22. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Naime, žalitelj konkretno ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, dok iz sadržaja žalbe kojom obrazlaže istaknutu žalbenu osnovu proizlazi kako smatra da je prvostupanjski sud na temelju provedenih personalnih i materijalnih dokaza izveo pogrešan zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti. Time žalitelj zapravo pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, a ne opravdava povredu kaznenog zakona.

22.1. Ovo iz razloga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne prema onom koje bi, s motrišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim i osuđen, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP- a, ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, to njegova žalba zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana.

23. Optuženik CH je uvodno istaknuo da se žali i zbog odluke o kazni, međutim ta žalbena osnova nije obrazložena, pa je ovaj drugostupanjski sud presudu iz te žalbene osnove ispitao sukladno odredbi članku 478. ZKP-a.

23.1. Ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti o kojima ovisi odabir vrste i visine kazne, cijeneći optuženiku kao otegotno da je ranije višestruko od 2011., pa sve do 2017., u kontinuitetu osuđivan, i to pretežito zbog kaznenih djela protiv imovine te da izrečene kazne nisu utjecale na promjenu njegovog ponašanja u smislu prihvaćanja pozitivnih zakonskih normi. Kako na strani optuženika prvostupanjski sud nije utvrdio olakotne okolnosti, utvrđene otegotne okolnosti ne opravdavaju blaže kažnjavanje, pa je osuda optuženika na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci i prema ocjeni ovog suda drugog stupnja adekvatna i primjerena kako težini počinjenog kaznenog djela, tako i osobi optuženika kao počinitelja tog djela, te će se njome ostvariti u potpunosti svrhe kažnjavanja propisane u članku 41. KZ/11.

24. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o oduzimanju imovinske koristi sukladno članku 478. ZKP-a, utvrđeno je da ta odluka donesena na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene zakona.

25. Slijedom izloženog, trebalo je na temelju članka 482. ZKP-a presuditi kao u izreci.

U Puli – Pola 19. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

M

Dragana Kos Milevoj