Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-125/2024-12

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZP i FP, zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11 i 144/12– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika ZP i FP podnesenima protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-480/2021-38 od 18. ožujka 2024., u sjednici održanoj 19. studenog 2024. u nazočnosti optuženog ZP, zamjenika njegovog branitelja Duje Čulića, odvjetnika u Splitu, optuženog FP i njegovog branitelja Nevenka Jurišića, odvjetnika u Splitu,

r i j e š i o  j e

Prihvaćajući žalbe optuženih ZP i FP ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem odnosno drugim sucem pojedincem kao predsjednikom vijećem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženi ZP i FP proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 te su na temelju članka 236. stavka 2. KZ/11 osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine (iako je u pobijanoj presudi pogrešno navedeno da se ta kazna zatvora "izriče"). Potom optuženima ZP i PP na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se kazne zatvora na koje su navedeni optuženici osuđeni neće izvršiti, ako optuženi ZP u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude, a optuženi FP u roku od 5 (pet) godina po pravomoćnosti presude ne počine neko novo kazneno djelo. 1.1. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 optuženi ZP i FP dužni su u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude naknaditi štetu oštećeniku ĆP u iznosu od 1.964,64 Eur-a svaki ponaosob, oštećenom BP iznos od 883,47 Eur-a, svaki ponaosob i društvu "PA u iznosu od 1.893,85 Eur-a, svaki ponaosob jer u protivnom uvjetna osuda se može opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora, ako optuženi ZP i FP bez opravdanog razloga u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude ne izvrše potpuno ili u većoj mjeri izrečenu im posebnu obvezu.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenicima ĆP, BP i društvu PA dosuđuju se imovinsko pravni zahtjevi na ime nastale štete i to oštećenom ĆP djelomično se dosuđuje imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 3.929,28 Eur-a, dok se s ostatkom imovinsko pravnog zahtjeva upućuje u parnicu, oštećenom BP djelomično se dosuđuje imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 1.766,93 Eur-a, dok se s ostatkom imovinsko pravnog zahtjeva upućuje u parnicu, oštećenom društvu "PA dosuđuje se imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 3.787,70 Eur-a, a koje iznose su oštećenicima dužni solidarno naknaditi optuženi ZP i FP.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. stavaka 1. i 3. ZKP/08 optuženom ZP i FP naloženo je solidarno podmiriti trošak kaznenog postupka u iznosu od 995,42 Eur-a i platiti trošak paušala od po 300,00 Eur-a svaki.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio ZP po tadašnjem branitelju Tonću Restoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Macura i Restović j.t.d. Šibenik i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da ga se "oslobodi krivnje", a podredno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi je zatraženo da se branitelj tog optuženika obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

2.1. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je i optuženi FP po branitelju Nevenku Jurišiću, odvjetniku u Splitu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o imovinsko pravnom zahtjevu s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se taj optuženik oslobodi optužbe. Optuženi FP i njegov branitelj u žalbi su zahtijevali da budu obaviješteni "o žalbenoj sjednici".

3. Odgovori na žalbe optuženih ZP i FP nisu podneseni.

4. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je po obavljenom pregledu vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.

5. Na sjednicu vijeća pristupili su optuženi ZP, uz zamjenika njegovog branitelja Milana Macure, odvjetnika u Šibeniku, Duju Čulića, odvjetnika u Splitu te optuženi FP i njegov branitelj Nevenko Jurišić, odvjetnik u Splitu. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu uredno je obaviješteno o vremenu održavanja sjednice vijeća, ali na istu nije pristupila Županijska državna odvjetnica u Splitu niti netko od njezinih zamjenika pa je sjednica vijeća, u suglasju s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08- 24, održana u njezinoj odsutnosti.

5.1. Zamjenik branitelja optuženog ZP, Duje Čulić, odvjetnik u Splitu na sjednici vijeća iznio je najvažnije dijelove žalbe te je predložio da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Njegovom izlaganju pridružio se optuženi ZP.

5.2. Branitelj optuženog FP, Nevenko Jurišić, odvjetnik u Splitu također je iznio na sjednici vijeća najvažnije dijelove žalbe te je predložio da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Izlaganjem svojeg branitelja u cijelosti se pridružio i optuženi FP.

6. Žalbe optuženih ZP i FP su osnovane.

7. Optuženi DP pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i u žalbi navodi kako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danim u postupku i samih tih isprava i iskaza, a na koji način pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Također tu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženi ZP nalazi i u tome što je izreka pobijane presude nerazumljiva jer da nije navedeno vrijeme počinjenja kaznenog djela.

7.1. Optuženi FP također u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna razlozima, da nema razloga u pogledu namjere počinjenja kaznenog djela i da su izostali razlozi o konkretnom mjestu i vremenu izvršenja kaznenog djela.

7.2. No, suprotno žalbenim navodima obojice optuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je izreka presuda sasvim jasna i razumljiva, u činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci pobijane presude zbog kojeg su optuženici proglašeni krivima jasno je naznačeno vrijeme, mjesto i način počinjenja kaznenog djela, izreka presude je u suglasju sa svojim razlozima, a prvostupanjski sud o svim odlučnim činjenicama dao je jasne i neproturječne razloge te o odlučnim činjenicama ne postoji znatno proturječje između onoga što se navodi o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.

7.3. Ovaj drugostupanjski sud u povodu žalbe obojice optuženika ispitao je presudu i prema članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08-24 te je utvrdio kako prvostupanjski sud nije počinio ni neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, a niti je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.

8. Pobijajući pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenom po prvostupanjskom sudu optuženi ZP u žalbi iznosi detaljnu analizu izvedenih dokaza, koja je sasvim u suprotnosti analizi prvostupanjskog suda i zaključuje da za postojanje namjere za počinjenje inkriminiranog djela nije dovoljno samo to da počinitelj kaznenog djela ne ispuni obvezu, već se traži postojanje specijalne namjere da se dovođenjem drugoga u zabludu ili održavanjem drugog u zabludi, navede tu osobu da nešto učini na štetu svoje imovine, a sve s ciljem da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinska korist, to jest da je potrebno dokazati da je počinitelj tog kaznenog djela već pri sklapanju pravnog posla imao namjeru ne ispuniti preuzetu obvezu. Međutim, da s obzirom na rezultate provedenog dokaznog postupka je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako je takva namjera postojala kod optuženog ZP, osim toga da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi postojanje zajedničkog i prethodnog dogovora optuženika o prijevari oštećenika u cilju pribavljanja imovinske koristi. Nadalje u žalbi se navodi kako nije dokazano da bi optuženi ZP dogovarao i naručivao poslove bilo s kim, osim s društvom optuženog FP, s kojim je sklopljen ugovor i da nije bilo ikakvog razloga da optuženi ZP kontaktira oštećenike, budući da je obavljanje radova iskopa prema sklopljenom ugovoru, trebalo obaviti društvo optuženog FP. U prilog takvom zaključku u žalbi se navodi kako su oštećenici potraživali plaćanje svojih usluga od optuženog FP jer su račune izdali na ime njegovog društva LP, a da je optuženi ZP sve obveze, koje su proizašle iz ugovora sklopljenog s društvom optuženog FP, podmirio.

8.1. Optuženi FP u svojoj žalbi navodi kako iz dokaza provedenih tijekom dokaznog postupka ne proizlazi da bi bilo dokazano da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret i za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, a pogotovo da nije dokazana "radnja, posebna namjera niti zajedničko i dogovorno postupanje optuženika" te s obzirom na izvedene dokaze tijekom postupka jedino što se može zaključiti kako se radi o građansko pravnom odnosu.

8.2. Sasvim utemeljeno optuženi ZP i FP pobijaju presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski sud odlučne činjenice u bitnom je utemeljio na iskazima svjedoka oštećenika ĆP, KP, MP i ŽP. Iz iskaza tih svjedoka prvostupanjski sud je zaključio kako je njih angažirao optuženi ZP za obavljanje poslova prijevoza iskopa s gradilišta zgrade "Elania" na predjelu Žnjan u Splitu, ali da je uvjet bio da ti svjedoci neće raditi, ako će ih optuženi FP platiti, već je uvjet njihovog angažmana u tom pravnom poslu bio taj da cijenu prijevoza iskopa s gradilišta zgrade "Elania" plati upravo optuženi ZP. Ovakvi iskazi navedenih svjedoka su životno nelogični jer kod takvog stanja stvari opravdano se postavljanja pitanje zašto su onda ti svjedoci račune za obavljeni posao prijevoza iskopa podnijeli upravo društvu LP u vlasništvu optuženog FP i zašto bi od optuženog ZP tražili da im plati račune koje su izdali društvu sasvim druge osobe. Osim toga svjedoci oštećenici UP, MP i OP su potvrdili da su gorivo za kamione uzimali po naputku optuženog FP na benzinskoj pumpi društva Antonio Trade. Čak i optuženi FP u svojoj obrani je naveo kako je za prijevoznike koje je on angažirao bio dogovor da oni sa svojim kamionima ulijevaju gorivo upravo na benzinskoj pumpi u vlasništvu društva Antonio Trade.

8.3. Da svjedoci MP, JP i OP nisu imali povjerenja u način poslovanja optuženog FP i ako ih on nije angažirao, već optuženi ZP, sasvim je nelogično zašto bi društvu optuženog FP LP ispostavili račune i zašto bi postupali po njegovom naputku i uzimali gorivo na benzinskoj pumpi u vlasništvu društva Antonia Trade, a na kojem mjestu su upravo prijevoznici koje je angažirao optuženi FP ulijevali gorivo za svoje kamione. Međutim, iz otpremnica za preuzimanje goriva jasno proizlazi da su navedeni oštećenici doista uzimali gorivo za svoje kamione u korist društva LP, čiji je vlasnik optuženi FP. Što se tiče poslovnog odnosa između optuženog FP i ČP iz obrane optuženog FP, iz obrane ZP te iz iskaza svjedoka ČP proizlazi kako bi njega za obavljanje posla angažirao upravo optuženi FP. Stoga sve ove okolnosti dovode u ozbiljnu sumnju vjerodostojnost iskaza ispitanih oštećenika, pogotovo u dijelu u kojem navode da ih je za obavljanje poslova prijevoza i iskopa s gradilišta "Elania" angažirao upravo optuženi ZP.

8.4. Tijekom postupak nije izveden ni jedan dokaz koji bi s dovoljnim stupnjem sigurnosti ukazivao kako je postojao dogovor između optuženog ZP i optuženog FP da zajedno angažiraju prijevoznike MP, ĆP, KP, OP i ČP i da im je optuženi ZP obećao da će im za obavljene poslove odvoza iskopa osobno platiti, ali da račune ispostave društvu LP, znajući da je to društvo u vlasništvu optuženog FP blokirano i da se od istog nije moguće naplatiti. Isto tako nije izveden ni jedan dokaz koji bi s dovoljnim stupnjem sigurnosti ukazivao da su optuženi ZP i FP unaprijed odlučili da navedene oštećenike za obavljeni posao ne plate, osim što će im platiti gorivo koje je bilo potrebno za kamione kojima se vršio prijevoz iskopa s gradilišta zgrade "Elania". Optuženi ZP u svojoj obrani naveo je kako je prijevoznike za odvoz iskopa s gradilišta "Elania" angažirao optuženi FP i da nikakav ugovor on s tim prijevoznicima nije sklopio, već da je za posao odvoza iskopa s gradilišta angažirao društvo optuženog FP. Ovaj dio obrane optuženika potkrijepljen je ugovorom sklopljenim između obrta u vlasništvu optuženog ZP i društva LP u vlasništvu FP od 24. lipnja 2011. Također u prilog istinitosti obrane optuženog ZP govore i izdani računi s pripadajućom dokumentacijom prijevoznika za obavljene usluge prijevoza iskopa od strane trgovačkog društva PA u vlasništvu ČP, obrta MP, obrta ĆP te obrta KP, koji su svi naslovljeni na društvo LP

8.5. Osim toga iz iskaza svjedoka VP koji je vodio dnevnik građevinskih radova na gradilištu "Elania" i popisivao kamione i količinu iskopanog materijala kojeg su ti kamioni prevozili, proizlazi kako je sav prijevoz iskopanog materijala išao preko optuženog FP i da je bila njegova obveza da osigura potreban broj prijevoznika za posao prijevoza iskopa. Ne postoji ni jedan pisani ugovor optuženog ZP niti s jednim oštećenikom. Za obavljene radove po ugovoru od 24. lipnja 2011. društvo PA ispostavilo je račune obrtu [obrt] u vlasništvu optuženika ZP, koji su u potpunosti plaćeni, a osim toga iz pregledane dokumentacije proizlazi kako je i obrt [obrt] cesijama plaćao dio računa koji su bili ispostavljeni društvu u vlasništvu optuženog FP PA Iz pregledane dokumentacije i iskaza svjedoka KP proizlazi kako je u inkriminiranom razdoblju primio pozajmicu od optuženog ZP od tadašnjih 8.000,00 kuna, a za koji iznos je umanjeno ukupno potraživanje KP. Konačno svjedok MP iskazao je kako je potraživanje koje je imao uslijed prijevoza iskopa s gradilišta "Elania" u potpunosti podmireno, kao što je i obrtu [obrt] u vlasništvu ŽP također potraživanje za obavljeni posao u potpunosti podmireno. ČP vlasniku društva "LP" nije podmiren nastali dug, a prema njegovom iskazivanju, njega je za posao prijevoza iskopa angažirao optuženi FP, a za kojega je kazao kako je znao da nije dobar poduzetnik. Iz nalaza i mišljenja vještaka za knjigovodstvo i financije proizlazi kako je optuženi ZP u inkriminirano vrijeme davao pozajmice i oštećeniku ĆP, a za koji iznos je umanjeno njegovo potraživanje.

8.6. Kod ovakvog stanja stvari doista je ozbiljno doveden u sumnju zaključak prvostupanjskog suda kako je između optuženih ZP i FP postojala unaprijed stvorena namjera da lažnim prikazivanjem činjenica oštećenike dovedu u zabludu i time da ih navedu da na štetu svoje imovine nešto učine, odnosno da im lažno prikažu činjenice da će im biti plaćena usluga prijevoza iskopa s gradilišta "Elania", a da su unaprijed odlučili da će im platiti samo trošak goriva.

8.7. Naime, da bi se ostvarilo kazneno djelo prijevare potrebna je specijalna namjera, odnosno prijevarna namjera da počinitelji u trenutku sklapanja pravnog posla dovedu druge osobe lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ih navedu da na štetu svoje ili pak tuđe imovine nešto učine, a u cilju da se neosnovano materijalno okoriste. Takva namjere je questio facti i utvrđuje se prema okolnostima svakog slučaja, tako da svako neplaćanje izdanih računa u cijelosti ne znači nužno da su počinitelji postupali s prijevarnom namjerom. Stoga da bi se utvrdilo jesu li optuženici postupali s takvom namjerom, valja uzeti u obzir cjelokupni poslovni odnos, a ne samo pojedine dijelove poslovnog odnosa i to prije svega poslovni odnos između optuženih ZP i FP, s obzirom da su potpisali ugovor o građenju prema kojem je optuženi FP odnosno njegovo društvo bilo zaduženo za prijevoz iskopa s gradilišta "Elania", a za što se optuženi ZP obvezao da će mu platiti, što je u konačnici i učinio te je cjelokupno dugovanje prema društvu optuženog FP podmirio. Osim toga optuženi ZP je podmirivao i dio obveza koje je optuženi FP imao prema trećim osobama. Značajno je to što su oštećenici račune ispostavljali isključivo društvu PA, da je optuženi ZP davao pozajmice tijekom trajanja poslovnog odnosa svim oštećenicima osim ČP, a za koje prvostupanjski sud smatra da je dio podmirenja njihovog duga, da je od pet oštećenika dvoje u potpunosti podmirilo svoja potraživanja za obavljeni posao i to društvo [obrt] i IP, a dvoje oštećenika u odnosu na cjelokupni ugovoreni posao su djelomično isplaćeni, i samo jedan oštećenik LP u vlasništvu ČP nije naplatilo svoje potraživanje. Kod takvog stanja stvari potrebno razjasniti je li se ovdje radi o trgovačko pravnom odnosu ili o kaznenom djelu.

9. Zbog toga je valjalo prihvatiti žalbe optuženika, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem odnosno drugim predsjednikom vijeća kao sucem pojedincem. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud izvest će sve do sada izvedene dokaze, kao i koje druge dokaze, ako se za njima ukaže potreba, pri čemu će ih cijeniti s više kritičnosti, a sve kako bi se razjasnile okolnosti koje su naprijed navedene kao dvojbene. Sud će potom utvrditi je li se u konkretnom slučaju doista radilo o zajedničkom i dogovornom postupanju optuženika, s ciljem da prevare prijevoznike MP, ĆP, KP, OP iz obrta [obrt] i ČP iz društva LP, obećavši im da će im za poslove iskopa platiti račune, a da račune dostave društvu optuženika FP, iako su obojica optuženika znali da je to društvo blokirano i da se oštećenici neće moći naplatiti od društva PA ili se radi o odnosu poslovnih subjekata pri čemu, jedan od njih u cijelosti, i dva poslovna subjekta djelomično, nisu naplatila svoja potraživanja. Nakon toga donijet će pravilnu i zakonitu odluku pri čemu će voditi računa kako krivnja optuženika mora biti dokazana izvan svake razumne sumnje. Pri tome će sud voditi računa kako najviši dokazni standard predviđen za donošenje presude kojom se optuženik proglašava krivim jest nedvojbeno utvrđenje. Stoga je za nedvojbeno utvrđenje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen, potreban najveći stupanj izvjesnosti koji se može postići u sudskom postupku. U slučaju dvojbe o činjenicama koja tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, sud će primijeniti procesno pravilo in dubio pro reo pa u odnosu na dokazivanje odlučnih činjenica koje idu u korist optuženika te činjenice treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle, kada postoji sumnja na njihovo postojanje, pa čak i kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu optuženika bilo vjerojatnije nego postojanje činjenice koja mu ide u korist.

10. Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci u suglasju s člankom 483. stavkom 1. ZKP/08-24.

Split, 19. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj