REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3938/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarini Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TH-PROIZVODNJA I USLUGE d.o.o., Sesvete, Zagrebačka cesta 158, OIB: 29727058753, kojeg zastupa direktor ŠD, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi prisilne naplate poreza, 19. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/23- 01/12, URBROJ: 513-04-23-2 od 30. lipnja 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/2017-01/4488, URBROJ: 513-07-01/2022-15 od 25. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-415-01/23-01/12, URBROJ: 513- 04-23-2 od 30. lipnja 2023., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415- 02/2017-01/4488, URBROJ: 513-07-01/2022-15 od 25. listopada 2022.

1.1. Navedenim rješenjem o ovrsi, donesenim u ponovnom postupku, utvrđeno je da tužitelj, temeljem ovršnih isprava na dan 25. listopada 2022. godine, s osnove poreza na dodanu vrijednost i pripadajućih kamata, duguje iznos od ukupno 449.785,35 kn/59.696,77 EUR-a i to glavnica u iznosu od 268.447,77 kn/35.629,14 EUR-a te kamata u iznosu od 181.337,58 kn/24.067,63 EUR-a. Određeno je da će se naplata navedenog duga te daljnjih kamata provesti pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina. Određeno je da se, radi osiguranja izvršenja obveze, do obavljanja popisa pokretnina ovršeniku privremeno zabranjuje raspolaganje imovinom. Utvrđeni su troškovi ovrhe u iznosu od 200,00 kn/26,54 EUR-a te je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tužitelj u tužbi ističe kako je presudom ovoga suda poslovni broj: Usl-2944/21- 12 od 2. svibnja 2022. poništeno drugostupanjsko rješenje tuženika od 12. kolovoza 2021. te je tuženik u izvršenju presude rješenjem KLASA: UP/ll-514-01/20-01/66, URBROJ: 513-04-22-19 od 13. lipnja 2022. poništio prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/l-415-02/2017-01/4488, URBROJ: 513¬007-01/2018-05 od 16. listopada 2018. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz nalog da prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku pribavi cjelokupnu dokumentaciju odnosno sve ovršne isprave kojima je utvrđeno dugovanje ovršenika te da nakon pravilno provedenog postupka donese novo rješenje.

2.1. Nadalje opisuje kako je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku donijelo rješenje o ovrsi od 25. listopada 2022. na iznos od 59.696,77 EUR, s obrazloženjem da u rješenju o ovrsi od 16. listopada 2018. nije bila navedena ovršna isprava i to rješenje Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, KLASA:UP/-471-02/2014-01/47, URBROJ: 513-007-12/2014-01 od 9. travnja 2014., koje je postalo izvršno dana 29. ožujka 2017. godine, a kojim je utvrđen dug poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 263.931,11 kuna (35.029,67 EUR). Tužitelj ističe ako je ovršna isprava - rješenje od 9. travnja 2014. postalo izvršno dana 29. ožujka 2017. godine, postavlja se pitanje na temelju čega je drugostupanjskim rješenjem od 30. lipnja 2023. potvrđeno prvostupanjsko rješenje od 25. listopada 2022., jer ako je navedeno rješenje postalo izvršno 29. ožujka 2017., onda je na dan izdavanja potvrde prvostupanjskog rješenja ukupan dug ušao u zastaru od 29. ožujka 2023., kada je isteklo šest godina od dana izvršnosti. Također navodi da nemaju niti jedan dokaz o prijavi obveze plaćanja poreza na dodanu vrijednost, osim prijava koje su bile nastale u 2007. i 2008. godini. Tužitelj predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje, potraživanje Porezne uprave proglasiti zastarjelim sukladno Općem poreznom zakonu te naložiti Poreznoj upravi brisanje iz evidencije potraživanja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Sud je raspravu 5. studenoga 2024. proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).

6.1. Tužitelj na raspravi predaje u spis presliku rješenja od 12. srpnja 2024. kojim se djelomično uvažava zahtjev za utvrđenje nastupa zastare prava na naplatu doprinosa. Tužitelj ističe da je dug djelomično u zastari, a što nije u zastari tužitelj će podmiriti. Opisuje situaciju od prije 11 godina sa storniranjem računa izdanih tužitelju od strane izdavatelja računa po osnovi kojih je bio dužan platiti PDV.

7. Rješenje koje je tužitelj predao na raspravi nije od utjecaja na predmetni spor, budući da se njime utvrđuje zastara prava na naplatu doprinosa te odbija zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga iz predstečajne nagodbe – prihod od naplaćenog poreznog duga plaćenog po rješenju o reprogramiranju za 2018. godinu, dok se u predmetnom sporu ocjenjuje zakonitost rješenja o ovrsi kojim se naplaćuje porez na dodanu vrijednost za listopad 2013. i kolovoz 2016.

8. Iz prvostupanjskog rješenja o ovrsi je razvidno da se naplaćuje dug koji je utvrđen na temelju sljedećih ovršnih isprava:

- rješenje Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, KLASA: UP/I-471-02/2014-01/47, URBROJ: 513-007-12/2014-01 od 9. travnja 2014., koje je postalo izvršno 29. ožujka 2017.

- prijava poreza na dodanu vrijednost Obrazac PDV za razdoblje od 1. kolovoza 2016. do 31. kolovoza 2016.

9. Prema čl. 108. st. 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje OPZ) pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

9.1. Člankom 108. stavkom 4. OPZ-a propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

9.2. Sukladno čl. 108. st. 6. OPZ-a ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.

9.3. Odredbom čl. 109. st. 7. OPZ-a propisano je da su drugostupanjska tijela dužna po službenoj dužnosti paziti je li u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja nastupila zastara prava na naplatu.

10. Za dug po prijavi poreza na dodanu vrijednost za kolovoz 2016. zastara je počela teći 1. siječnja 2017., sukladno čl. 108. st. 4. OPZ-a.

10.1. Kod ovoga suda se prethodno vodio spor između istih stranaka pod poslovnim brojem: UsI-2944/21, radi prisilne naplate poreza na dodanu vrijednost temeljem prijava PDV-a za razdoblje od 2014. do 2017. godine. Prema podacima u sustavu e- spis navedeni spor je trajao od 5. listopada 2021. do 2. svibnja 2022. kada je presuda postala pravomoćna, s time da je presuda dostavljena tuženiku 5. svibnja 2022. Slijedom citirane odredbe čl. 108. st. 6. OPZ-a, zastara nije tekla u razdoblju od 5. listopada 2021. do 5. svibnja 2022.

10.2. Stoga od 1. siječnja 2017. do donošenja prvostupanjskog rješenja 25. listopada 2022., u smislu čl. 109. st. 7. OPZ-a, nije protekao zastarni rok od 6 godina iz čl. 108. st. 1. OPZ-a, a k tome je zastoj zastare trajao od 5. listopada 2021. do 5. svibnja 2022.

11. Za dug poreza na dodanu vrijednost za listopad 2013., koji je utvrđen poreznim rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, KLASA: UP/l-471-02/14- 01/47, URBROJ: 513-07-12/14-1 od 9. travnja 2014., koje je postalo izvršno 29. ožujka 2017., zastara naplate je počela teći 1. siječnja 2018., sukladno čl. 108. st. 4. OPZ-a te do donošenja prvostupanjskog rješenja 25. listopada 2022., u smislu čl. 109. st. 7. OPZ-a, nije protekao zastarni rok od 6 godina iz čl. 108. st. 1. OPZ-a.

12. Slijedom navedenoga, tuženik prilikom donošenja osporenog rješenja od 30. lipnja 2023. nije povrijedio odredbu čl. 109. st. 7. OPZ-a, kojom je propisano da su drugostupanjska tijela dužna po službenoj dužnosti paziti je li u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja nastupila zastara prava na naplatu.

13. Međutim, osporeno i prvostupanjsko rješenje su nezakoniti iz drugih razloga. Tuženik pravilno navodi u obrazloženju osporenog rješenja da prvostupanjsko tijelo spisima predmeta prilaže ovršne isprave na temelju kojih je prvostupanjskim rješenjem određena ovrha odnosno rješenje KLASA: UP/I-47-02/14-01/47, URBROJ: 513-07- 12/14-1 od 9. travnja 2014. s potvrdom izvršnosti i PDV obrazac za razdoblje od 1. kolovoza 2016. do 31. kolovoza 2016. No, tuženik pogrešno u nastavku tvrdi da porezno tijelo s navedenim ispravama dokazuje visinu iskazanih obveza tužitelja koje se u ovom postupku prisilno naplaćuju.

13.1. Naime, prema prvostupanjskom rješenju o ovrsi glavnica duga iznosi 268.447,77 kn/35.629,14 eur. Utvrđeni glavnični iznos poreznog duga mora nedvojbeno proizlaziti iz ovršnih isprava na kojima se rješenje o ovrsi temelji, dok se iznos kamata utvrđuje temeljem obračuna na glavnični iznos. Rješenjem KLASA: UP/I- 471-02/2014-01/47, URBROJ: 513-007-12/2014-01 od 9. travnja 2014. tužitelju je utvrđena obveza PDV-a za razdoblje od 1. listopada 2013. do 31. listopada 2013. u iznosu od 263.931,11 kn (i kamata obračunata od dana dospijeća do 13. siječnja 2014. u iznosu 4.772,45 kn). Po prijavi PDV-a za kolovoz 2016. porezna obveza iznosi 3.844,81 kn. Kada se zbroje ta dva iznosa glavnice (263.931,11 kn + 3.844,81 kn) dobije se iznos od 267.775,92 kn, a što ne odgovara iznosu glavnice iz predmetnog rješenja o ovrsi od 268.447,77 kn. Uvažavajući izloženo, zaključak je suda da se iz ovršnih isprava na koje se izričito poziva prvostupanjsko rješenje o ovrsi, ne može pouzdano utvrditi iznos duga koji se prisilno naplaćuje, a koja okolnost je tuženiku promakla prilikom odlučivanja o žalbi tužitelja.

14. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje kao nezakonito.

U Zagrebu 19. studenoga 2024.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. TH-PROIZVODNJA I USLUGE d.o.o., Zagrebačka cesta 158, [adresa] Sesvete

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Koturaška 43/IV, [adresa] Zagreb

3. U spis