REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-429/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lafter, odvjetnik u Jastrebarskom, protiv 1. tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 i 2. tuženika Lovačko društvo „Kuna“, OIB 22669317964, Cvetković, Jastrebarsko, Čabdin 99/1, kojeg zastupa punomoćnik Šime Savić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji 2. tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-968/2022-2 od 16. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-90/2020-47 od 10. svibnja 2022., u sjednici održanoj 19. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija 2. tuženika te se preinačavaju presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-968/2022-2 od 16. rujna 2022. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-90/2020-47 od 10. svibnja 2022., na način da se prihvaća žalba 2. tuženika i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 2. tuženika za isplatu iznosa od 6.793,78 kn sa zateznim kamatama od 17. rujna 2018. te zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 8.325,00 kn.

2. Nalaže se tužitelju da 2. tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 1.417,25 Eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženicima da solidarno isplate tužitelju iznos od 6.793,78 kn sa zateznim kamatama od 17. rujna 2018. do isplate te da mu solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 8.325,00 kn (toč. I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja u iznosu od 1.087,50 kn (toč. II. izreke), te su odbijeni zahtjevi 1. i 2. tuženika za naknadu troškova postupka (toč. III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke u dijelu u kome je naloženo tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos od 6.793,78 kn sa zateznim kamatama od 10. svibnja 2022. do isplate te da tužitelju solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 8.325,00 kn, te u cijelosti pod toč. III. izreke, dok je presuda preinačena u dijelu pod toč. I. izreke i odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata od 17. rujna 2018. pa 9. svibnja 2022. od 10. svibnja 2022. (toč. I. izreke) te su odbijeni zahtjevi tuženika za naknadu troškova žalbe (toč. II. izreke).

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 32/2023-2 od 11. siječnja 2023., dopustio je 2. tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Je li se Lovačko društvo, ako eventualno i odgovara po načelu uzročnosti za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač na području autoceste oslobodilo svoje odgovornosti sukladno čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima kada se utvrdi/dokaže da je šteta nastala isključivo propustom treće osobe (pravna osoba koja upravlja javnom cestom-autocestom) a posljedice kojeg propusta treće osobe II tuženik nije mogao niti izbjeći niti otkloniti?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju 2. tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude u smislu revizijskih navoda, uz naknadu troškova revizije.

5. Odgovoru na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja kojim od 1. i 2. tuženika solidarno zahtijeva naknadu imovinske štete nastale na njegovu vozilu naletom divljači (lisice) u štetnom događaju 16. rujna 2018.

9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je može li se lovačko društvo osloboditi odgovornosti sukladno čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) kada dokaže da je šteta nastala isključivo propustom treće osobe odnosno pravne osoba koja upravlja javnom cestom-autocestom, a posljedice kojeg propusta treće osobe 2. tuženik nije mogao niti izbjeći niti otkloniti.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da 2. tuženik gospodari lovištem br. 1/121 koje lovište dijelom graniči sa autocestom na kojoj se dogodila prometna nezgoda kada je ispred njegovog vozila izletjela divljač (lisica), a da na strani tužitelja nema doprinosa nastanku predmetne nezgode i njenim posljedicama.

11. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi iznose shvaćanje:

- da su 1. i 2. solidarno odgovorni za nastanak prometne nezgode i njene posljedice, pri čemu odgovornost 1. tuženika kao pravne osobe koja upravlja autocestom proizlazi iz odredbe čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14 - dalje: ZC), a u vezi s Pravilnikom o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama („Narodne novine“, broj 33/05, 64/05, 155/05, 14/11 i 25/15) i Pravilnikom o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja i njihovi elementi moraju udovoljavati sa stajališta sigurnosti prometa („Narodne novine“, broj 110/01) i to po načelu krivnje, a ogleda u činjenici da se divljač, koja je uzrokovala predmetnu nezgodu, zatekla na cesti, koja okolnost ukazuje da zaštitna ograda nije bila postavljena na način da spriječi ulazak divljači na cestu, što ima za posljedicu da je osiguranik 1. tuženika je postupio protivno svojoj obvezi da da poduzme sve mjere za sigurnim odvijanje prometa autocestom i istu održava i oprema na način da bude sigurna za sve njezine korisnike

- da je odgovornost 2. tuženika, na temelju odredbe čl. 83. st. 3. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj 140/05, 75/09 i 14/14 - dalje: ZL), a u vezi s odredbom čl. 1063. i 1064. ZOO-a objektivna, jer je divljač na cesti opasna stvar, a 2. tuženik na kome je bio teret dokaza ekskulpacijskih razloga koji ga oslobađaju odgovornosti, u predmetnom slučaju iste nije dokazao.

12. Takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova u odnosu na odgovornost 2. tuženika ne može se prihvatiti kao pravilno.

13. Naime, prema odredbi čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, te pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

14. Ovaj sud je u više svojih odluka (primjerice, Rev-1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019. i Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022.) izrazio pravno shvaćanje da je odgovornost lovačkog društva za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar.

15. Slučajeve oslobođenja od odgovornosti za tu štetu propisuje odredba čl. 1067. st. 1. ZOO-a u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (stavak 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (stavak 4.).

16. To znači da bi se 2. tuženik u okolnostima konkretnog slučaja mogao osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ukoliko dokaže da je propust treće sobe odnosno osiguranika 1. tuženika bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, a ako to ne dokaže ne bi se moga osloboditi od odgovornosti. O toj okolnosti upravo i ovisi odgovor na pitanje zbog kojega je revizija dopuštena.

17. U konkretnom slučaju utvrđeno je da se uslijed propusta osiguranika 1. tuženika u održavanju zaštitne ograde divljač zatekla na cesti, a što je uzrok prometne nezgode za koju je odgovoran osiguranik 1. tuženika, koji je kao pravna osoba odgovorna za upravljanje i održavanje autoceste dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere i radnje koje bi omogućile odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde oko autoceste.

18. S obzirom na navedena utvrđenja nižestupanjskih sudova o uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, te da bi pravilnim održavanjem i postavljanjem zaštitne ograde bio izbjegnut nalet vozila tužitelja na divlju životinju, uz takav propust osiguranika 1. tuženika postoje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti 2. tuženika u smislu odredbe čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a, jer je u postupku dokazao da je šteta potpuno, nastala radnjom/propustom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

19. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a valjalo je prihvatiti reviziju 2. tuženika i preinačiti nižestupanjske presudu te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te su 2. tuženiku prema Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 - dalje: Tarifa), priznati zatraženi troškovi zastupanja na ročištima 6. studenoga 2020., 13. svibnja 2021. i 5. travnja 2022. - po 99,55 Eur, za sastav podnesaka prema Tbr. 8.1. Tarife 24. rujna 2020. i 9. veljače 2021. - po 99,55 Eur, za sastav žalbe prema Tbr. 10.1. Tarife - 124,42 Eur, sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije prema Tbr. 10.6. Tarife u iznosima od po 223,97 Eur, ukupno 1.070,11 Eur, što uz PDV 25% i trošak sudske pristojbe za žalbu i prijedlog za dopuštenje revizije po 39,81 Eur iznosi 1.417,25 Eur. 21. Trošak sudske pristojbe na reviziju 2. tuženiku nije priznat jer prema napomeni uz Tar. br. 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 37/23) proizlazi da se ne plaća sudska pristojba na reviziju ako je sud rješenjem dopustio reviziju.

Zagreb, 19. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa