Poslovni broj: Usž-144/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BK, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Anja Lubin, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Radomir Glumičić i Anja Lubin, Zagreb, Ulica Pavla Šubića 26 i tužitelja RK, [adresa], BKU, [adresa] i BKUP, [adresa], koje zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić-Begović, odvjetnica iz Zagreba, Ksaverska cesta 35A, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo pravosuđa), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41/IV, Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 i Učeničkog doma Ante Brune Bušića, Zagreb, Gajeva ulica 31, kojeg zastupa opunomoćenica Ksenija Vržina, odvjetnica iz Zagreba, Praška ulica 6, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbama tužitelja, zastupanih po istim opunomoćenicama, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-20/23-17 od 25. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-20/23-17 od 25. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja RK, BKU i BKUP za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe Učeničkog doma Ante Brune Bušića za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/20-01/49, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-03 od 19. listopada 2022. (točka I.), odbijaju se zahtjevi tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke), te se nalaže tužiteljima solidarno naknaditi trošak upravnog spora zainteresiranoj osobi Učeničkom domu Ante Brune Bušića u iznosu od 1.244,28 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe odbija (točka III. izreke).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 19. listopada 2022. odbijaju se žalbe HK, B i dr. i BK, izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Prvog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-942-01/08-013/36, URBROJ: 251-14-11-2/014-19-115 od 12. studenoga 2019., kojim se odbija zahtjev tužitelja za povrat u vlasništvo zgrade u Zagrebu, Gajeva 31, sagrađene na zk.č. [katastarska čestica], u kojoj se nalazi Učenički dom Ante Bruno Bušić te se imenovanim tužiteljima, svakom u opisanom suvlasničkom dijelu, utvrđuje pravo i visina naknade za oduzetu poslovnu zgradu u ukupnom iznosu od 1.685.861,90 kn, u obveznicama Republike Hrvatske, sve na način opisan tim rješenjem.

2. Tužitelj BK žalbu podnosi zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Bitnu povredu pravila sudskog postupka nalazi u činjenici što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može valjano ispitati, posebice jer izreka proturječi razlozima presude, presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, a iznijeti razlozi su nejasni i proturječni. Naime, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi samo citirao rješenje tuženika, protiv kojeg je tužitelj ustao s tužbom, u kojoj je naglašavao da nigdje iz sudskog registra ne proizlazi pravno sljedništvo, a što se tiče odluka Grada Zagreba na temelju kojih navodno postoji pravno sljedništvo između R doma Industrijske škole Jože Vlahović i Ugostiteljsko-hotelijerskog obrazovnog centra (UHOC), na koje ukazuju tuženik i prvostupanjski sud, iz istih ne proizlazi pravno sljedništvo. Ističe da je Đački dom Industrijske škole Joža Vlahović osnovan 1954. godine, da bi isti navodno 1965. godine, na temelju zaključka Skupštine općine Centar, promijenio naziv u Dom učenika ugostitelja struke Zagreb-Gajeva 31, međutim, iz predmetnog zaključka nigdje ne proizlazi da je Dom učenika ugostitelja struke Zagreb-Gajeva 31 pravni sljednik Đačkog doma Industrijske škole Joža Vlahović. Navedeno proizlazi već i iz samog naziva domova – Dom Jože Vlahovića je bio dom za đake industrijske škole, dok je dom iz 1965., osnovan na temelju zaključka Skupštine općine Centar, dom za đake ugostiteljske škole. Drži pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da su se 1978. godine Dom učenika ugostitelja struke Zagreb-Gajeva 31, zajedno s ugostiteljsko- hotelijerskom školom, ugostiteljskom školom i VI. gimnazijom udružili u UHOC, a da pritom u potpunosti ignorira potvrdu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: R3- 15591/07, iz koje je razvidno da je Dom učenika ugostitelja struke Zagreb-Gajeva 31 prestao postojati kao subjekt upisa 13. listopada 1978., pa ako je nešto prestalo postojati, i kao takvo je brisano iz sudskog registra, isto ne može imati niti pravnog sljednika. Nastavno se osvrće na sadržaj tužbenih navoda drugih tužitelja u sporu, na koje prvostupanjski sud nije odgovorio, a temeljem kojih smatra potpuno nejasnim kako je nekretnina na adresi Gajeva 31, Zagreb, u cijelosti mogla biti dana na korištenje/upravljanje Đačkom domu Industrijske škole Jože Vlahović, kada je 2/8 dijela predmetne nekretnine dano na upravljanje "Hidrotehnikumu". S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je nepotpuno i netočno utvrdio činjenično stanje, što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava i pogrešnom prvostupanjskom odlukom, kao i pogrešnom odlukom o naknadi troškova ovog postupka. Stoga tužitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i izvršiti povrat predmetne nekretnine, uz naknadu troška ovog postupka, podredno, ukinuti prvostupanjsku odluku i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelji RK, RKU i BKUP, žalbom pobijaju zakonitost osporene presude zbog bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, kao i odluke o trošku. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističu kako tijekom postupka i temeljem dokaza prikupljenih u upravnom postupku nije dostavljen pravni i stvarni temelj kojim se dokazuje da je rješenjem Narodnog odbora općine Donji grad Zagreb, broj: 2385/54 od 30. rujna 1954. (kojim se Đački dom Industrijske škole Joža Vlahović, kao ustanova sa samostalnim financiranjem usklađuje s propisima Osnovne uredbe o ustanovama sa samostalnim financiranjem) ta ustanova dobila na upravljanje i korištenje predmetnu nekretninu. Smatraju nespornim utvrđenje da je predmetna nekretnina oduzeta u korist općenarodne imovine, i to konfiskacijom 1/8 dijela ABC, nacionalizacijom 1/8 dijela EK te nacionalizacijom 6/8 dijela OK, SK i ŽK. Ovakav upis vlasništva do današnjeg dana nije izmijenjen, ali na sve navedeno prvostupanjski sud nije imao potrebe reagirati, odnosno odgovoriti na potpune nejasnoće i kontradiktornosti tvrdnji tuženika, a sada i prvostupanjskog suda, koji niti na jedan konkretan prigovor u navodima tužbe ne odgovara, čime su ostvareni svi istaknuti žalbeni razlozi. Upiru na sadržaj rješenja od 30. rujna 1954., kojim Đački dom Industrijske škole Joža Vlahović vrši usklađenje s propisima Osnovne uredbe o ustanovama sa samostalnim financiranjem, a što ne predstavlja odluku o dodjeli prava korištenja predmetne nekretnine, već utvrđuje ustroj ustanove, njezino sjedište i podatak da koristi predmetnu nekretninu, iz čega slijedi nespornim da tim rješenjem nije izvršena niti dodjela niti je preneseno pravo korištenja nekretnine. Prvostupanjski sud, međutim, prihvaća stajalište tuženika, ignorirajući pritom podnesene i obrazložene prigovore, čime krši temeljna ustavna prava tužitelja na donošenje zakonite sudske odluke. S obzirom na to da je 2/8 dijela predmetne nekretnine dodijeljeno na upravljanje Hidrotehnikumu, a 6/8 dijela je bilo u vlasništvu fizičkih osoba bez tereta i ovlasti da se njihovom imovinom raspolaže prije provedbe nacionalizacije, nesporno proizlazi da nije bila moguća dodjela koju prvostupanjski sud prihvaća kao zakonitu. Nadalje, tužitelji drže posve pogrešnim pravni stav da se u ovom slučaju radi o imovini pravne osobe iz oblasti odgoja i obrazovanja koja je postala vlasništvo te pravne osobe na temelju posebnih propisa, budući nema podataka o dodjeli ili prijenosu prava korištenja na treću pravnu osobu, pa nema niti pretvorbe prava korištenja u pravo vlasništva, na što se prvostupanjski sud poziva, kada nema stečenog prava korištenja. Pobijana odluka preuzeta u svojem obrazloženju iz pobijanog rješenja tuženika, nema valjano obrazloženje za iskazani pravni stav te isti nije utemeljen na materijalnim propisima, a niti je u skladu s tijekom postupka i utvrđenim činjeničnim stanjem, a posebno ne u skladu s očitovanjima tijekom postupka danim od strane protustranke – Općinskog državnog odvjetništva. Stoga tužitelji smatraju kako nije bilo temelja za odbijanje tužbenog zahtjeva, te predlažu ovom Sudu žalbu usvojiti, osporenu presudu poništiti i tužbeni zahtjev usvojiti, uz obvezu tuženika da tužiteljima solidarno naknadi troškove upravnog spora, uvećano za iskazani trošak sastava žalbe.

4. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbe.

5. Zainteresirane osobe Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu i Grad Zagreb, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbe, dok zainteresirana osoba Učenički dom Ante Brune Bušića (dalje u tekstu: Učenički dom), u odgovorima na žalbe, smatra žalbene navode neosnovanim. U očitovanjima, u bitnom, smatra pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je Đački dom Ante Bruno Bušić pravni sljednik Đačkog doma Industrijske škole Joža Vlahović i da je 30. rujna 1955. (omaškom je u presudi navedeno da je rješenje doneseno 1954.) predmetna nekretnina dana na upravljanje Đačkom domu Industrijske škole Joža Vlahović koji je, temeljem zaključka Skupštine općine Centar, 12. veljače 1965. promijenio naziv u Dom učenika ugostiteljske struke – Zagreb, Gajeva 31, današnjeg sljednika Đačkog doma Ante Bruno Bušić, koji je u posjedu predmetne nekretnine, obavlja registriranu djelatnost i izvršio je pretvorbu prava korištenja u pravo vlasništva. Tužitelji pogrešno tumače da prvostupanjski sud nije odgovorio na njihove navode da nije jasno na temelju čega je nekretnina u Zagrebu, Gajeva 31, dodijeljena na korištenje Đačkom domu Industrijske škole Joža Vlahović, jer je to vidljivo uvidom u rješenje Narodnog odbora općine Donji grad Zagreb od 30. rujna 1955. (točka 3.), prema kojem je ustanovi – Đački dom Industrijske škole Joža Vlahović dodijeljena na upravljanje i korištenje predmetna nekretnina, upisana kao općenarodna imovina. Opširno se osvrćući i na druge prigovore, upire na isprave koje prileže spisu, a iz kojih, suprotno žalbenim navodima, proizlazi pravno sljedništvo, dodajući da je u posjedu predmetne nekretnine, obavlja registriranu djelatnost i izvršio je pretvorbu prava korištenja u pravo vlasništva. Drži da je prvostupanjski sud pravilno proveo postupak i zaključio da u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da ne postoje zakonski uvjeti za vraćanje navedene nekretnine, već da tužiteljima pripada pravo na naknadu. Slijedom svega iznesenog, zainteresirana osoba predlaže ovom Sudu odbiti žalbe tužitelja u cijelosti i potvrditi osporenu presudu, uz naknadu iskazanog troška za sastav odgovora na žalbe.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbene zahtjeve tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njihovu štetu.

8. Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Sud nalazi da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelji upiru u žalbama. To stoga jer bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2.), čemu ovdje nije udovoljeno, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 60. toga Zakona, pa tako i u pogledu stavka 4. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.

10. Pritom Sud nalazi potrebnim istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena. Tom uvjetu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud, upravo imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i prirodu ove stvari, naveo pravno odlučne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući zakonitim rješenje tuženika, a iz kojih razloga posljedično proizlazi neosnovanost tužbenih prigovora na kojima tužitelji inzistiraju i u žalbama, slijedom čega ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja po toj osnovi.

11. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, dokazi koji prileže svezu spisa upućuju na pravilnost zaključka prema kojem je Učenički dom, ovdje zainteresirana osoba, zadržao neprekinuti pravni slijed od ranijeg korisnika (Đačkog doma Industrijske škole Joža Vlahović) te je stekao vlasništvo predmetne nekretnine temeljem posebnog propisa, a koja nekretnina je, na dan donošenja Zakona o naknadi (11. listopada 1996.), u njegovom posjedu i služi za obavljanje njegove djelatnosti, čime su ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe članka 54. stavka 1. Zakona o naknadi, prema kojoj se ne vraća u vlasništvo i posjed imovina pravnih osoba, pored ostalih i iz oblasti obrazovanja, koja je postala vlasništvo tih pravnih osoba na temelju posebnih propisa, a koja je na dan donošenja ovoga Zakona u njihovom posjedu i služi za obavljanje njihove djelatnosti za koju su osnovane.

12. Slijedom izloženog, neosnovano tužitelji i u žalbama ustraju na naturalnom povratu predmetne imovine, jer za vraćanje iste nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti, na koju okolnost su se već pravno relevantnim razlozima osvrnula i upravna tijela i prvostupanjski sud, osnovano otklanjajući prigovore s tim u vezi, pozivajući se pritom dodatno i na relevantne odredbe Zakona o srednjem školstvu ("Narodne novine", broj: 19/92.), kao i Zakon o ustanovama ("Narodne novine", broj: 76/93.) temeljem kojeg je izvršena pretvorba društvenog vlasništva.

13. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbi. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelji pravilnost osporene presude pobijaju ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumače, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

14. Na kraju, ovaj Sud ne nalazi osnovanim niti prigovore kojima tužitelji pobijaju zakonitost odluke o troškovima spora. Ovo zbog toga što su tužbeni zahtjevi osnovano odbijeni pa, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, tužitelji nemaju pravo na naknadu zatraženih troškova jer nisu uspjeli u sporu, te im je pravilno naloženo nadoknaditi opravdane troškove zainteresiranoj osobi, koja je u sporu uspjela. Iz istih razloga, a jer nisu uspjeli sa žalbom u ovom sporu, tužiteljima RK, RKU i RKUP ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, dok se u odnosu na zahtjev zainteresirane osobe Učeničkog doma ocjenjuje da odgovori na žalbe (koji su u bitnom istovjetni), kao procesne radnje, nisu bili potrebni za donošenje odluke o ovoj stvari pa ih Sud ne smatra opravdanim izdatkom u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a, radi čega je navedene zahtjeve valjalo odbiti.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović