Broj: Pp-613/2023-15.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Renati Višošević, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Šimunić, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljenika „Artis" d.o.o. [adresa], kao pravne osobe i 2. okrivljenika ZK, državljana RH, kao odgovorne osobe, zastupani po braniteljici Tanji Krašovec, odvjetnici iz Novog Marofa, zbog prekršaja iz čl. 33., čl. 34., čl. 35., čl. 38. i čl. 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22), pokrenutog povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Ispostave u Čakovcu, pod brojem Klasa: 336-02/23-01/3395; Ur. broj: 443-02-04-14-23-8 od 19. travnja 2023., na temelju čl. 179. st. 1., 2. i 3. i čl. 181. t. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 ), dana 19. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Temeljem čl. 181. t. 1. Prekršajnog zakona, okrivljenici:

1. TD "ARTIS" d.o.o., sa sjedištem u [adresa]., OIB: 96321668775, prekršajno nekažnjavani, protiv njih se ne vodi drugi postupak, kao pravna osoba, zastupani po ČK,

2. AK, sin Z i Č, rođen **.**.1981. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], A, državljanin RH, sa prebivalištem u [adresa]. A., prekršajno nekažnjavan, protiv njega se ne vodi drugi postupak, kao odgovorna osoba,

oslobađaju se od optužbe

I.

što bi u poslovnim prostorijama frizerskog salona u Čakovcu, Katarine Zrinski kbr. 4., koji posluje u sastavu TD "Artis" d.o.o. sa sjedištem u [adresa]., prilikom pružanja frizerskih usluga koristili nepoštenu, odnosno agresivnu poslovnu praksu u odnosu prema potrošačima, na način da bi u navedenom razdoblju za frizerske usluge koje pružaju neopravdano povećali cijene nakon 31. prosinca 2022. i to kako slijedi:

•svečana frizura, dana 31. prosinca 2022. naplaćivali 100,00 kuna / 13,27 eura, dok su, nakon tog dana, istu uslugu naplaćivali 15,00 eura / 113,02 kuna, dakle povećali cijenu usluge za 13,04 %,

•muško šišanje, dana 31. prosinca 2022. naplaćivali 50,00 kuna / 6,64 eura, dok su, nakon tog dana, istu uslugu naplaćivali 7,00 eura / 52,74 kuna, dakle povećali cijenu usluge za 5,42 %,

•žensko šišanje, dana 31. prosinca 2022. naplaćivali 50,00 kuna / 6,64 eura, dok su, nakon tog dana, istu uslugu naplaćivali 7,50 eura / 56,51 kuna, dakle povećali cijenu usluge za 12,95 %,

•pranje i regenerator, dana 31. prosinca 2022. naplaćivali 30,00 kuna / 3,98 eura, dok su, nakon tog dana, istu uslugu naplaćivali 25,00 eura / 188,36 kuna, dakle povećali cijenu usluge za 4,00 eura / 30,14 kuna, dakle povećali cijenu usluge za 0,50 %,

•pranje kratka kosa, dana 31. prosinca 2022. naplaćivali 10,00 kuna / 1,33 eura, dok su, nakon tog dana, istu uslugu naplaćivali 2,00 eura / 15,07 kuna, dakle povećali cijenu usluge za 50,38 %,

•bojanje kose do 60 g, dana 31. prosinca 2022. naplaćivali 100,00 kuna / 13,27 eura, dok su, nakon tog dana, istu uslugu naplaćivali 14,50 eura / 109,25 kuna, dakle povećali cijenu usluge za 9,27 %,

•kovrčanje kose – duga kosa, dana 31. prosinca 2022. naplaćivali 70,00 kuna / 9,29 eura, dok su, nakon tog dana, istu uslugu naplaćivali 9,50 eura / 71,58 kuna, dakle povećali cijenu usluge za 2,26 %,a

pri čemu su neopravdano povećali maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022., pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 01. siječnja 2023., kao službene valute, te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti bi bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji usluga, dakle, da bi se koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom,

II. pa da bi time počinili prekršaj iz čl. 33., 34., 35., 38. i 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN19/22), kažnjiv po čl. 149. st. 1. t. 49. i st. 2. istog Zakona,

III. jer djelo za koje se okrivljenici optužuju po propisu nije prekršaj.

IV. Temeljem čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. DRŽAVNI INSPEKTORAT, Ispostava Čakovec, pod brojem Klasa: 336-02/23-01/3395; Ur. broj: 443-02-04-14-23-8 od 19. travnja 2023. podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika „Artis" d.o.o. [adresa] kao pravne osobe i ZK, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja navedenog u izreci presude.

2. Okrivljenici su po braniteljima Sudu dostavili pisanu obranu u kojoj navode da osporavaju u cijelosti počinjenje prekršaja koji im se gore citiranim optužnim prijedlogom stavlja na teret.

Prvenstveno se ističe kako je optužni prijedlog nerazumljiv i nejasan te ne sadrži sve podatke propisane čl. 160. st. 2. Prekršajnog zakona, a prije svega isti ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, postojeći činjenični opis je u cijelosti nerazumljiv, dok je pak pravna kvalifikacija postojećeg činjeničnog opisa u cijelosti promašena.

Naime, u činjeničnom opisu navodnog prekršaja samo se paušalno navodi da su okrivljenici protivno odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35., čl. 38. i čl. 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača koristili nepoštenu, odnosno agresivnu poslovnu praksu na način da su povećali cijene usluga nakon 31.12.2023.g. i to po mišljenju tužitelja neopravdano, koristeći uvođenje eura kao službene valute, pri čemu je potpuno nejasno kojim radnjama su postupili protivno navedenim člancima, te ne postoji pravni opis, niti je činjenični opis podveden pod pravni opis navedenih članaka zakona.

Naime, člankom 33 ZZP zabranjena je nepoštena poslovna praksa, a pojam nepoštene poslovne prakse definiran je čl. 34 ZZP na način da je poslovna praksa nepoštena ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena. Nejasno je na koji način je bilo koje postupanje ili činjenični opis optužnog prijedloga povezan sa ovim člancima.

Člankom 35. ZZP definirane su zavaravajuće radnje, pa se sukladno navedenom članku poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije ili zavarava prosječnog potrošača u odnosu na neku okolnost iz stavka 2. istog članka. Činjeničnim, a niti pravnim opisom prekršaja, ni na koji način se ne opisuje bilo koja radnja kojom bi okrivljeni postupali protivno navedenom članku, niti im se stavlja na teret da bi njihova poslovna praksa sadržavala netočne ili zavaravajuće informacije, a niti je definirano u odnosu na koje okolnosti bi eventualno bila zavaravajuća.

Člankom 38. ZZP definirana je agresivna poslovna praksa i to na način da se poslovna praksa smatra agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

Sukladno pravnom opisu prekršaja iz optužnog prijedloga, okrivljenicima se očito stavlja na teret da je njihova poslovna praksa agresivna. No, obzirom da okrivljenici nikada nisu koristili uznemiravanje, prisilu, fizičku silu ili prijetnju te nedopušteni utjecaj, a niti umanjili ili je vjerojatno da su umanjili slobodu izbora prosječnog potrošača i time ga naveli da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a niti im se to stavlja na teret, očito je kako u njihovom postupanju ne postoji agresivna poslovna praksa, pa je optužni prijedlog u cijelosti neosnovan i potpuno besmislen. Uostalom, povećanje cijena za nekoliko centi svakako se ne može smatrati agresivnom poslovnom praksom, a što je već i utvrđeno u sudskoj praksi (presude Općinskog suda u Pazinu, SS u Poreču, broj Pp-905/2023 i Pp-406/2023).

Nadalje, potpuno je netočna i neosnovana tvrdnja da su okrivljenici cijene promijenili neopravdano. Naime, uslijed inflacije od gotovo 13% te poskupljenja svih režijskih troškova i energenata te proizvoda koji se nužno svakodnevno upotrebljavaju kod pružanja frizerskih usluga, kao i povećanja troškova za plaće i doprinose zaposlenika, okrivljena pravna osoba bila je prisiljena podići cijene svojih usluga jer bi u protivnom poslovala s gubitkom, odnosno troškovi pružanja frizerskih usluga bili bi veći od njihove cijene, a što bi u konačnici dovelo i do prouzročenja stečaja okrivljene pravne osobe, pa slijedom navedenog i do gubitka zaposlenja i jedinog izvora prihoda 2.-okrivljenika.

Dakle, povećanje cijena u svakom slučaju nije bilo neopravdano, niti s ciljem iskorištavanja situacije uvođenja eura kao službene valute, već je bilo nužno radi tržišne opstojnosti i nastavka uspješnog poslovanja društva te očuvanja radnih mjesta i mogućnosti podmirenja obveza prema zaposlenicima i dobavljačima.

Dokaz: - obavijest dobavljača HAIR HOUSE PROFESSIONAL d.o.o.

- obavijest GKP ČAKOM d.o.o.

- obavijest PRIORA d.o.o.

- kalkulator inflacije Državnog zavoda za statistiku

- uvid u Naredbu o iznosima osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja u 2023.g. objavljena u Narodnim novinama broj 1/2023

Postavlja se pitanje na koji način je tužitelj utvrdio i da li je uopće utvrđivao da li su okrivljenici cijene podigli neopravdano uslijed uvođenja eura, a obzirom da u optužnom prijedlogu ni na koji način ne obrazlaže ili prilaže bilo kakve dokaze temeljem kojih je moguće zaključiti da su okrivljenici cijene podigli neopravdano ili koristeći situaciju uvođenja eura kao službene valute.

Okrivljenici su tužitelju dostavili i očitovanje na zapisnik o inspekcijskom nadzoru sa dokazima o povećanju cijena inputa, no tužitelj je predmetne činjenice ignorirao te postupio strogo formalistički i rutinski pokrenuo ovaj postupak samo temeljem objektivne činjenice povećanja cijena.

Dokaz: - očitovanje okrivljenika na zapisnik o inspekcijskom nadzoru

Ističe se kako po definiciji iz čl. 34 ZZP poslovna praksa da bi bila nepoštena mora biti suprotna zahtjevima profesionalne pažnje. Naime, upravo je profesionalna pažnja okrivljenika zahtijevala da isti zbog zaštite tržišne opstojnosti, poslovanja i interesa okrivljene pravne osobe podignu cijene iznad cijene koštanja usluga, pa je potpuno nejasno zašto se okrivljenicima stavlja na teret postupanje suprotno zahtjevima profesionalne pažnje i koja njihova postupanja su suprotna takvim zahtjevima.

Sukladno činjeničnom opisu djela iz pobijanog optužnog prijedloga, koji je u cijelosti nejasan, može se zaključiti da se okrivljenicima stavlja na teret da su postupali s namjerom iskorištavanja situacije uvođenja eura kao službene valute na štetu potrošača, no ostaje potpuno nejasno na čemu se temelji takva optužba koja je posve neosnovana i nedokazana.

Dakle, kako bi postojao prekršaj za koji se tereti okrivljene mora postojati i namjera postupanja na štetu potrošača, dok ista svakako ne postoji, a sama činjenica podizanja cijena usluga ne predstavlja prekršaj niti je na bilo koji način zabranjena, već ista predstavlja ostvarenje ustavnih prava okrivljenika na poduzetničku i tržišnu slobodu, ali i dužnost 2.-okrivljenika kao direktora društva na zaštitu prava i interesa te tržišnu opstojnost okrivljene pravne osobe.

Slijedom svega navedenog, očito je kako okrivljenici nisu počinili prekršaj za koji ih se u ovom postupku tereti pa se predlaže da iste oslobodi od optužbe.

Ukoliko bi sud ipak utvrdio da su okrivljenici odgovorni za prekršaj za koji se terete, ističe se kako se okrivljenici trenutno nalazi u lošoj financijskoj situaciji uslijed inflacije i povećanja svih troškova poslovanja te bi plaćanje bilo kakve kazne dovelo do ugrožavanja poslovanja okrivljene pravne osobe, pa čak i do potrebe za pokretanjem stečajnog postupka. Takva situacija značila bi znatnu štetu za društvo, ali isto tako i za sve zaposlenike koji su ovisni o poslovanju i egzistenciji društva.

Također, okrivljenici nisu imali namjeru počinjenja nikakvih prekršaja, nikada do sada nisu bili kažnjavani za takav ili sličan prekršaj, pa ukoliko bi sud ipak smatrao da su počinili prekršaj za koji se terete, smatraju kako su ispunjeni uvjeti iz čl. 38. Prekršajnog zakona te mole sud da iste oslobodi od kazne ili barem istu smanji.

Obzirom na sve prethodno navedeno, a kako okrivljenici nisu počinili prekršaj za koji se terete, predlažu da ih Naslovni sud, po provedenom postupku, oslobodi od optužbe, odnosno oslobodi od kazne ili barem istu umanji.

3. Sud je u postupku ispitao svjedokinju ZKĆ, višu tržišnu inspektoricu, koja je iskazala da je nadzor obavljen temeljem obavijesti Ministarstva financija iz kojeg je bilo razvidno da su se određene cijene frizerskih usluga povećale nakon 31.12.2022. i sukladno tome stranka je saslušana i sastavljen je zapisnik o inspekcijskom nadzoru dana 04.04.2023., te je temeljem utvrđenog činjeničnog stanja podnijet optužni prijedlog protiv TD "Artis" d.o.o. i ZK kao odgovorne osobe u pravnoj, jer su protivno odredbama čl. 33., 34., 35., 38. i čl. 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača neposredno nakon uvođenja eura kao službene valute u razdoblju od 01.01.2023. do 31.03.2023. u poslovnim prostorijama frizerskog salon u [adresa]., koji posluje u sastavu TD "Artis" d.o.o., prilikom pružanja frizerskih usluga koristili nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu prema potrošačima.

Na pitanje suca čime su opravdavali povišenje cijena nakon 01.01.2023., izjavljuje da je do povećanja troškova došlo tijekom 2022. godine i da su cijene frizerskih usluga mogli podići tijekom 2022., a ne danom uvođenja eura s danom 01.01.2023.

4. Braniteljica okrivljenih u završnom govoru navodi da obrana ističe kako u ovome postupku nije dokazano da bi okrivljenici počinili prekršajna djela za koja se terete. Tužitelj u postupku nije predočio nikakve dokaze kojim bi dokazao počinjenje prekršaja i namjeru okrivljenih da postupaju na štetu potrošača, dok sama činjenica da su okrivljenici promijenili cijene usluga ne predstavlja radnju prekršaja za koje se terete. Okrivljeni su cijene usluga mijenjali zbog porasta cijena troškova poslovanja, a za što su dostavili i dokaze odnosno obavijesti dobavljača o promjeni cijena. Slijedom navedenog kako okrivljenici nisu počinili prekršaj za koji se teret, predlaže se iste osloboditi od optužbe.

Predstavnica tužitelja u završnom govoru navodi da u cijelosti ostaju kod navoda iz optužnog prijedloga. Ne osporavamo da je došlo do povećanja troškova okrivljenih tijekom 2022. godine i oni su mogli ukoliko su smatrali opravdanim povećati cijene usluga, međutim s obzirom na svoju profesionalnu pažnju trebali su 01.01.2023., kada su potrošači bili u novonastaloj situaciji, odnosno uvođenju eura kao službene valute, na neki način zaštiti potrošače od povećanja cijena usluga. Vlada je donijela zaključak 05.01.2023. u kojem obvezuju poslovne subjekte da revidiraju maloprodajne cijene na način da iste budu određene najviše do visine cijena koje su vrijedila na dan 31.12.2022.

5. Sud je izvršio uvid u zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 04.04.2023., cjenik usluga na stranicama 11-12, fotokopije računa na stranicama 13-20 spisa, zapisnik carinskog ureda Varaždin o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, izdavanja računa, evidentiranja prometa i ostalo kod poreznog obveznika koji je obveznik fiskalizacije, obavijest počinitelju prekršaja, izjava stranke pravne osobe od 19.01.2023., obavijest korisnicima od 09.01.2023, izvadak iz sudskog registra za pravnu osobu, obavijest dobavljača Hair house proffesional d.o.o., obavijest DKP Čakom d.o.o., obavijest Priora d.o.o., kalkulator kalkulacije Državnog zavoda za statistiku, očitovanje okrivljenika na zapisnik o inspekcijskom nadzoru, presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču broj Pp-905/2023 i Pp-406/2023. i u izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenike.

Na temelju obrane okrivljenika, te na povedenog dokaznog postupka, te uvidom u dokumentaciju iz spisa, sud je okrivljenike oslobodio od optužbe jer djelo za koje se okrivljenici optužuju po propisu nije prekršaj.

6. Razmotrivši optužni prijedlog u smislu odredbe čl. 181. t. 1. Prekršajnog zakona, a nakon uvida u pisanu obranu okrivljenih, sud je utvrdio da činjenični opis djela prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret nije moguće podvesti pod zakonsko obilježje djela prekršaja, odnosno da je djelo prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret na način na koji im se stavlja na teret, po propisu nije prekršaj.

Naime, optužnim prijedlogom okrivljenike se tereti da su postupili protivno odredbi čl. 33., čl. 34., čl., 35., čl. 38. i čl. 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača, što je kažnjivo sukladno čl. 149. st. 1. t. 49. i st. 2. istog Zakona, odnosno da bi se kao pravna i u njoj odgovorna osoba koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom. Navedeno djelo prekršaja u optužnom prijedlogu je u bitnom opisano na način da su okrivljenici neopravdano povećali maloprodajne cijene usluga nakon 31. prosinca 2022., pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj koristeći uvođenje eura 01. siječnja 2023. kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze. Međutim, niti jednom od spomenutih zakonskih odredba, povećanje maloprodajnih cijena, samo za sebe, nije propisano kao oblik nepoštene ili zavaravajuće ili agresivne poslovne prakse. Također, niti jedna od spomenutih zakonskih odredaba ne uređuje "neopravdano povećanje maloprodajnih cijena nakon 31. prosinca 2022. uz dovođenje potrošač u nepovoljniji financijski položaj, korištenjem uvođenja eura 01. siječnja 2023. kao službene valute", kao oblik nepoštene ili agresivne poslovne prakse.

Terminologija "neopravdano povećanje cijene" te "nepovoljniji financijski položaj" proizlazi iz općih načela propisanih Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u R. Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22), koji u čl. 6. propisuje temeljna načela uvođenja eura i to: načelo zaštite potrošača, načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena, načelo neprekidnosti pravnih instrumenata, načelo učinkovitosti i ekonomičnosti te načelo transparentnosti i informiranosti.

Nadalje, sukladno stavku 2. čl. 7. citiranog Zakona preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi se bez naknade, primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog Zakona, a zbog preračunavanja iz stavka 1. čl. 7. potrošač ne smije biti u financijski nepovoljnijem položaju nego što bi bio da euro nije uveden. Isto tako, sukladno čl. 8. citiranog Zakona, zabranjeno je poslovnim subjektima, kreditnoj instituciji, kreditnoj uniji, instituciji za platni promet, instituciji za elektronički novac, drugom vjerovniku sukladno propisu kojim se uređuje potrošačko kreditiranje, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, pružatelju financijskih usluga i tijelu javne vlasti pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdanog razloga.

Nadalje, u devetom dijelu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. Hrvatskoj propisane su prekršajne odredbe, koje u vezi s neopravdanim povećanjem cijene ne uređuju prekršajnopravnu odgovornost poslovnih subjekata.

Valja istaknuti kako nije svako povećanje maloprodajne cijene protivno načelima propisanim Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u R. Hrvatskoj, već samo povećanje maloprodajne cijene bez opravdanog razloga, a iz optužnog prijedloga nije vidljivo da bi ovlašteni tužitelj u postupku inspekcijskog nadzora uopće utvrđivao razloga za povećanje maloprodajne cijene, niti ustvrdio da utvrđeni razlozi nisu opravdani, već je samo konstatirao da je ta cijena povećane bez opravdanog razloga, pa da bi se time okrivljenici koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom.

Nadalje, razmatrajući optužni prijedlog u svjetlu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, sud je utvrdio kako ovlašteni tužitelj u optužnom prijedlogu ne konkretizira pod koji oblik nepoštene odnosno agresivne poslovne praske treba podvesti postupanje okrivljenika, odnosno podizanje maloprodajnih cijena frizerskih usluga nakon 31. prosinca 2022. Zakon o zaštiti potrošača u čl. 4. definira pojedine pojmove pa je tako u st. 1. t. 14. definirana "odluka o kupnji", između ostalo, kao svaka odluka koji donosi potrošač, a koja se odnosi na to hoće li, kako i pod kojim uvjetima kupovati, u t. 19. definirana je "poslovna praksa trgovca prema potrošaču (poslovna praksa)", kao svaka radnja, propuštanje, način ponašanja ili predstavljanja, poslovna komunikacije, uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište, koju je poduzeo trgovac, a izravno je povezana s promidžbom, prodajom ili isporukom proizvoda potrošaču.

Nadalje, sukladno čl. 33. Zakona o zaštiti potrošača, nepoštena poslovna praksa je zabranjena, čl. 34. propisuje daje poslovna praksa nepoštena, ako je – suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena a prema st. 4. citiranog članka, nepoštenom poslovnom praskom posebno se smatra zavaravajuća poslovna praksa i agresivna poslovna praksa.

Članak 35. Zakona o zaštiti potrošača propisuje da se poslovna praska smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, dok su u stavku 2. čl. 35. Zakona propisane okolnosti na koje se zavaravajuća poslovna praksa može odnositi, uključujući, u t. 4. cijenu proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu a povećanje maloprodajne cijene nije posebno navedeno kao okolnost na koju se zavaravajuća poslovna praksa može odnositi.

Ovlašteni tužitelj u optužnom prijedlogu nije činjenično opisao na koju konkretnu okolnost iz stava 2. čl. 35. Zakona se odnosi zavaravajuća poslovna praksa niti je povećanje maloprodajnih cijena od 01. siječnja 2023. na način opisan u izreci ove presude podveo pod bilo koju od okolnosti, pa tako ni pod okolnost iz t. 4. st. 2. čl. 35. Zakona niti je objasnio u čemu se sastoji zavaravajuće postupanje trgovca odnosno iz kojeg bi razloga takvo postupanje trgovca moglo utjecati na ponašanje i odluke potrošača.

Prema čl. 38. Zakona o zaštiti potrošača poslovna praksa se smatra agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navesti ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

Prema čl. 39. st. 1. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača, prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgova je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

Slijedom navedenog, razmotrivši optužni prijedlog, Sud nije utvrdio da bi ponašanje okrivljenika, konkretno povećanje maloprodajnih cijena na način kako je opisano u optužnom prijedlogu, bilo podvedivo pod gore citiranu odredu Zakona o zaštiti potrošača koja zabranjuje agresivnu poslovnu praksu, a niti se može raditi o agresivnoj poslovnoj praksi zbog neznatnog povišenja cijena predmetnih usluga pravne osobe Artis d.o.o., kako to proizlazi iz cjenika nakon uvođenja eura. Naime, ovlašteni tužitelj u optužnom prijedlogu nije činjenično opisao na koji bi način od strane okrivljenika eventualno bili korišteni u odnosu s potrošačima uznemiravanje, prisila, sila ili prijetnja ili nedopušten utjecaj, a što su nužne sastavnice agresivne poslovne prakse, naročito imajući u vidu notornu činjenicu da su potrošači imali mogućnost, prije odabira usluge, upoznati se s cijenom usluga, pri čemu su imali mogućnost neometano odabrati drugog pružatelja frizerskih usluga koje pruža konkretna 1. okrivljena pravna osoba.

Ovaj Sud smatra, da se uvođenje eura kao službene valute u R. Hrvatskoj ne može podvesti pod "nesretne ili druge okolnosti" iz t. 3. st. 1. čl. 39. Zakona o zaštiti potrošača, a temeljem kojih treba ocijeniti je li od strane okrivljenika u poslovnoj praksi korištena agresivna poslovna praska uznemiravanjem, prisilom, silom ili prijetnjom ili nedopuštenim utjecajem. Imajući u vidu sve navedeno, o ocjeni ovoga suda, ne može se smatrati da je podizanje maloprodajnih cijena nakon 01. siječnja 2023. na način kako je opisano u optužnom prijedlogu, podvedivo pod gore citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača kao agresivna poslovna praska, pa je odlučio kao u izreci ove presude i okrivljenike oslobodio od optužbe temeljem čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, jer djelo, na način kako se okrivljenicima stavlja na teret, po propisu nije prekršaj.

7. Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona i troškovi padaju na teret Općinskog suda u Čakovcu.

U Čakovcu, 19. studenog 2024.

Zapisničarka

Sutkinja

Danijela Šimunić

Renata Višošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 dana, nakon primitka presude. Žalba se podnosi nadležnom sudu, a predaje se preko Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel, Zrinsko-frankopanska 9, osobno ili preporučenom pošiljkom u 2 (dva) istovjetna primjerka.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. Okrivljenicima,

2. Braniteljici okrivljenih,

3. Tužitelju,

4. Za spis.