Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-144/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužiteljice HZ OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saje Oulovski i Nevene Oulovski sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-613/2023-6 od 20. listopada 2023., 19. studenog 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-613/2023-6 od 20. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru.
2. Protiv tog rješenja žali se tuženik pobijajući ga zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.
- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Žalba nije osnovana.
3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu od 30. rujna 2004, kao i Aneksa broj 1. od 7. siječnja 2016., a u slučaju da se ne udovolji tom tužbenom zahtjevu, tužiteljica je podnijela i eventualno kumulirani zahtjev za isplatu iznosa od 7.524,81 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime vraćanja stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli sadržanim u navedenom ugovoru.
4. Iz stanja u spisu i pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da je tuženik prije upuštanja u raspravljanja istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru, pozivajući se pritom na odredbu članka 14. Ugovora o kreditu broj 5102071457 od 30 rujna 2004., kojom da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta banke (ovdje tuženika), odnosno mjesnu nadležnost Općinskog suda u Rijeci.
5. Prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti toga suda u bitnom uz obrazloženje da je odredba članka 14. Ugovora o kreditu, ništetna.
6. Neosnovano tuženik žalbom pobija navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
6.1. Odredbom članka 70. stavkom 1. ZPP-a propisano je, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je isti stvarno nadležan, dok odredba stavka 3. istog članka propisuje da sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.
6.2. Iz priloženog Ugovora o kreditu broj 5102071457 od 30 rujna 2004., doista proizlazi da su stranke u članku 14. za slučaj spora, odredile mjesnu nadležnost suda prema mjestu sjedišta Banke, ovdje tuženika, odnosno mjesnu nadležnost Općinskog suda u Rijeci.
6.3. Međutim, odredbom članka 49. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14. – daljnjem tekstu: ZZP-a), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (članak 49. stavak 2. ZZP-a). Pravna posljedica takvih odredbi propisana je u članku 50. stavku 1. ZZP-a na način da je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
7. Pri tome se ukazuje da je i na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 29. siječnja 2020. zauzeto sljedeće pravno shvaćanje:
"Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti."
7.1. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu, a koje shvaćanje sukladno odredbi članka 40. stavku 2. Zakona o sudovima (“Narodne novine” broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18.) obvezuje sva vijeća i suce pojednice toga suda, da bi se prorogacijska klauzula o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo mogla smatrati nepoštenom, a posljedično i utvrditi ništetnom, potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja.
8. U konkretnom slučaju o ugovornoj klauzuli sadržanoj u odredbi članka 14. Ugovora o kreditu nije se posebno pregovaralo, a ista, prema mišljenju ovoga suda, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, s obzirom na to da bi tužiteljica radi ostvarenja svojih prava pred sudom bila u obvezi putovati iz [adresa] u [adresa]. Dakle, posebno imajući u vidu potrebno vrijeme i cijenu putovanja od [adresa] do [adresa] i natrag, kao i vrijednost predmeta spora, ovaj sud smatra da prorogacijska klauzula u korist registriranog sjedišta banke otežava pravo tužiteljice kao potrošača da ostvari svoja prava iz ugovora pred sudom, odnosno da bi ista tužiteljicu mogla odvratiti od njezinog prava na pristup sudu zajamčenog člankom 6.1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (MU 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.).
8.1. Iz naprijed navedenog proizlazi da su ispunjene sve pretpostavke propisane citiranim odredbama ZZP-a da bi se ta ugovorna odredba smatrala nepoštenom, a posljedično tome i utvrdila ništetnom.
9. Nadalje se ističe kako je odredbom članka 59. ZPP-a propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.
9.1. Iz stanja spisa proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopljen u [adresa], a kako se u ovom parničnom postupku radi o sporu koji je nastao upravo u povodu predmetnog Ugovora o kreditu, to treba smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice koja je Ugovor sklopila, pa je tužiteljica imala pravo podnijeti tužbu sudu na čijem se području nalazi ta poslovna jedinica, dakle, Općinskom sudu u Bjelovaru.
10. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Splitu 19. studenog 2024.
Sutkinja:
Marija Šimičić
