REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1403/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja GENERALI OSIGURANJE d.d., Slavonska avenija 1B, Zagreb, OIB: 10840749604, zastupanog po punomoćniku Igoru Habulincu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., Vončinina 3, Zagreb, OIB: 55545787885, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CESTE-RIJEKA d.o.o., OIB: 01371628232, Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, radi naknade štete, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 3. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 19. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.739,03 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 8. rujna 2021. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.943,93 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 19. studenog 2024. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ U tužbi podnesenoj ovom sudu 26. srpnja 2022. tužitelj navodi, u bitnome, da se 21. srpnja 2021., oko 00,30 sati, na državnoj cesti D 101, u smjeru kretanja od trajektne luke Merag, dogodila prometna nezgoda na način da je ĆL upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim u to vrijeme kod tužitelja policom kasko osiguranja motornog vozila, udario u veće količine odronjenog kamenja koje se nalazilo na kolniku, uslijed čega je došlo do značajnih oštećenja na podvozju vozila. Tužitelj je svom osiguraniku radi naknade štete nastale u predmetnoj prometnoj nezgodi na osiguranom vozilu isplatio 7. rujna 2021. iznos od 50.775,19 kn/ 6.739,03 eur. Smatra da je za nastanak štete odgovoran tuženik koji da ju je prouzročio propustima u održavanju predmetne ceste. Tijekom postupka tužitelj ukazuje da tuženik nije izvršavao obveze propisane Pravilnikom o održavanju ceste i to na način da nije održavao pokos, da nije sanirao odrone, popuzine i zaštitio kosinu od erozije, odnosno da nije poduzeo zaštitne radnje radi odstranjivanja nestabilnog kamenja ili postavljanja zaštitne mreže, a kojima bi spriječio odron kamenja na kolnik. Tvrdi da je isplatom naknade iz osiguranja subrogacijom stekao pravo potraživati naknadu predmetne štete od tuženika kao odgovornog štetnika, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od dana nakon izvršene isplate osigurnine, a koju isplatu da je tuženik povodom prethodno mu podnesenog odštetnog zahtjeva odbio.

2./ U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva i visinu štete jer tvrdi da za nastanak predmetne štete nije odgovoran. Ističe da tužitelj nije iznio tvrdnju o štetnoj radnji tuženika koja bi prouzročila štetu te da tuženik nije propustio uredno održavati predmetnu cestu, slijedom čega da nema protupravnosti u njegovom postupanju. Stoga smatra da je tužba nerazumljiva i nepodobna za raspravljanje. Osporava postojanje uzročno-posljedične veze tuženikovih radnji i nastanka štete naknadu koje tužitelj potražuje i ukazuje da nije jasno na koji je način kamenje dospjelo na cestu, padanjem s pokosa ceste, zemljišta koje se nalazi u blizini ceste ili s nekog vozila. Tvrdi da je predmetna dionica ceste bila označena znakom opasnosti "kamenje pada" i da je time tužiteljev osiguranik pravodobno upozoren na opasnost te da je zapreku na cesti mogao predvidjeti i nastanak štete izbjeći prilagođavanjem brzine kretanja vozilom. Nadalje, tvrdi da tuženik nije propustio održavati i pregledavati predmetnu cestu sukladno zakonskim obvezama. Osporava zatraženi tijek zateznih kamata jer da nije razvidno kada je tuženik pao u zakašnjenje. Ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer smatra da je tužitelj odštetu isplatio iako nije bio dužan, stoga što štetni događaj nije bio u osigurateljnom pokriću, slijedom čega da subrogacijom nije stekao pravo na naknadu isplaćenog iznosa od tuženika kako tvrdi.

3./ Umješač na strani tuženika, društvo koje ima pravni interes da tuženik uspije u parnici jer za istog, na temelju sklopljenog ugovora, obavlja poslove održavanja prometnice na kojoj je nastala šteta, pridružio se navodima tuženika kojima osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. U bitnome tvrdi da je radove održavanja predmetne prometnice izvršio u skladu s mjerodavnim propisima i da u njegom održavanju prometnice nije bilo propusta koji bi prouzročio predmetnu nezgodu. Navodi i da njegova obveza nije stalni nadzor prometnice jer da bi izvršavanje takve obveze bilo nemoguće.

4./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: potvrda policije od 27. srpnja 2021. (list 5-6 spisa), polica osiguranja (list 7 spisa), prijava štete po kasko osiguranju (list 8-9 spisa), prometna i vozačka dozvola (list 10-13 spisa), izvid štete (list 14-16 spisa) i fotografije (list 31 do 139 spisa), račun popravka (list 17-18 spisa), potvrda o isplati (list 19 i 28 spisa), Opći uvjeti tužitelja za kasko osiguranje (list 20-27 spisa), odštetni zahtjev i odgovor (list 29 do 30 spisa), ophodarski dnevnik 073360 (list 151 spisa), putni radni list za vozilo kojim se obavljala ophodnja (list 152- 153 spisa), potvrdu o dojavi (list 154 spisa), sudska praksa (list 161-200 spisa), dopis tužitelja od 16. srpnja 2021., račun za uplatu premije i potvrde o plaćanju (list 201-206 spisa), policijska dokumentacija povodom predmetnog štetnog događaja (228-230 spisa) i CD s fotografijama s mjesta nezgode, internetska snimka prometnog znaka (list 243 i 244 spisa). Saslušan je svjedok ĆL (list 235-236 spisa) te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću koji je svoj nalaz i mišljenje dao u pisanom obliku (list 246-256 spisa) te se usmeno očitovao na ročištu povodom prigovora tuženika (list 266-267 spisa).

5./ U konkretnom se slučaju, s obzirom na vrijednost predmeta spora, ne radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. u vezi s čl. 502. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP-a) pa je neosnovano tuženikovo protivljenje korištenju isprava koje je tužitelj dostavio uz podneske predane do održavanja pripremnog ročišta i zaključenja prethodnog postupka.

6./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev po osnovi regresa jer je naknadio štetu svom osiguraniku čije je vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi za nastanak koje tvrdi da je odgovoran tuženik.

8./ Među stranama nije sporno da se 21. srpnja 2021. u 00,30 sati na kolniku državne ceste D-101, u smjeru kretanja od trajektne luke Merag prema Cresu, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na način da je vozilo oštećeno udarom u kamenje koje se nalazilo na kolniku.

9./ Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja s obzirom na prigovor tuženika da je tužitelj odštetu isplatio iako nije bio dužan jer da štetni događaj nije bio u osigurateljnom pokriću. Nadalje, sporna je tuženikova odgovornost za nastanak štete kao posljedice naleta vozila na kamenje na cesti jer tuženik prije svega smatra da tužitelj nije iznio tvrdnju o štetnoj radnji tuženika kojom je šteta prouzročena, zatim da nije jasno na koji je način kamenje na cestu dospjelo, odnosno da tuženik nije propustio uredno održavati prometnicu i da u njegovom postupanju nema protupravnosti. Sporno je da li je za nastanak štete odgovoran tužiteljev osiguranik koji da je, pravodobno upozoren znakom opasnosti „kamenje pada“, propustio prilagoditi brzinu kretanja. Konačno sporna je visina štete i tijek zateznih kamata.

10./ Neosnovan je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer su na tužitelja subrogacjom, sukladno odredbi čl. 963. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), isplatom naknade iz osiguranja prešla osiguranikova prava prema odgovornoj osobi.

11./ Naime, u skladu s odredbom čl. 925. st. 1. ZOO-a, kao i odredbom čl. 2. st. 1. tužiteljevih Općih uvjeta za kasko osiguranje vozila (list 20 do 27 spisa), ugovor o osiguranju sklopljen je kad je ponuda za osiguranje prihvaćena. Iz tužiteljevog dopisa od 16. srpnja 2021. (list 201 spisa), razvidno je da je osiguranika obavijestio o zaključivanju ugovora o osiguranju prihvatom ponude osiguranja, u prilogu kojeg dopisa osiguraniku dostavlja policu osiguranja broj P-32-102459542, uz navođenje da ova polica, zajedno s ponudom i uvjetima osiguranja, čini Ugovor o osiguranju. Uz dopis je osiguraniku dostavljen i račun za uplatu premije predmetnog kasko osiguranja u iznosu od 3.298,36 kn, s naznačenim rokom plaćanja do 31. srpnja 2021. (list 202 spisa). Iz tužiteljevih knjigovodstvenih isparav i potvrde o plaćanju putem POS aparata razvidno je da je premiju za predmetno kasko osiguranje osiguranik uplatio 26. srpnja 2021. (list 203 do 206 spisa). Neosnovano stoga tuženik smatra, da stoga što tužitelj nije dostavio potpisani ugovor o osiguranju ili potpisanu policu osiguranja nije dokazao da bi predmetni ugovor o kasko osiguranju bio sklopljen.

12./ U odnosu na tuženikov prigovor da tužitelj nije bio u obvezi isplatiti naknadu iz osiguranja temeljem predmetnog ugovora o osiguranju, a po osnovi štetnog događaja od 21. srpnja 2021., jer da, s obzirom na odredbe tužiteljevih Općih uvjeta i činjenicu da je premija plaćena nakon tog štetnog događaja, šteta nije u osigurateljnom pokriću, za ukazati je da je iz police osiguranja izdane 16. srpnja 2021. razvidno da je trajanje osiguranja ugovoreno počevši od 21. srpnja 2021. u 00,00 sati do 21. srpnja 2022. u 00,00 sati. Imajući u vidu da se, prema odredbi čl. 926. st. 5. ZOO-a, u slučaju neslaganja neke odredbe općih ili posebnih uvjeta i neke odredbe police primjenjuju odredbe police, a što je u skladu i s općim pravilom o prednosti u primjeni posebnih pogodbi pred odredbama općih uvjeta (čl. 295. st. 3. ZOO-a), neosnovano smatra tuženik da bi se u konkretnom slučaju pored navedenog uglavka u polici imale primijeniti odredbe čl. 3. Općih uvjeta prema kojima je početak trajanja osigurateljnog pokrića određen na drugačiji način od onog kako je navedeno u polici osiguranja, odnosno počevši od isteka 24-og sata onog dana koji je u polici naveden kao dan početka osiguranja, ako je do tog dana plaćena premija ili prvi obrok, odnosno istekom 24-og sata onog dana kad je plaćena premija. Neosnovano je i tuženikovo pozivanje na primjenu zakonskih odredaba o posljedicama neplaćanja premije iz odredbe čl. 937. ZOO-a. Prije svega, radi se o dispozitivnim odredbama, primjenu kojih stranke mogu isključiti drugačijim ugovaranjem, a što su u konkretnom slučaju i učinile ugovaranjem početka trajanja osiguranja od 21. srpnja 2021. u 00,00 sati, uz izdavanje od strane tužitelja osiguraniku računa za uplatu premije s rokom plaćanja do 31. srpnja 2021. (čl. 924. ZOO-a).

13./ S obzirom da se štetni događaj po osnovi kojeg je tužitelje isplatio naknadu iz osiguranja, a koji predstavlja osigurani rizik prema odredbi čl. 23. st. 1. toč. 1. tužiteljevih Općih uvjeta, dogodio za trajanja tužiteljevog osigurateljnog pokrića (21. srpnja 2021. u 00,30 sati), to su isplatom naknade iz osiguranja na tužitelja kao osiguratelja subrogacijom prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (čl. 963. st. 1. ZOO-a).

14./ Tužitelj je svom osiguraniku na temelju prijave štetnog događaja od 26. srpnja 2021., evidentiranom pod brojem štete 2110388470 (list 8 do 9 spisa), i izvršenog izvida štete pod brojem 2110388470 (list 14 do 16 spisa), isplatio naknadu iz osiguranja u visini troškova popravka prema računu autoservisa (list 17 do 19 spisa), isplatom izvršenom 7. rujna 2021. u iznosu od 50.775,19 kn (list 28 spisa). Kako se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete (čl. 1086. ZOO- a), a na tužitelja su isplatom naknade iz osiguranja prešla sva osiguranikova prava prema odgovornoj osobi, to tužitelje osnovano zatezne kamate od tuženika potražuje počevši od dana nakon izvršenog plaćanja, dakle od 8. rujna 2021. Imajući navedeno u vidu, kao i činjenicu da se tužitelj prethodno pokretanju predmetne parnice tuženiku 10. siječnja 2022. obratio odštetnim zahtjevom koji je tuženik odbio (list 29 do 30 spisa), neosnovan je tuženikov prigovor tijeku zateznih kamata jer pogrešno smatra da ne bi bio u zakašnjenju.

15./ U odnosu na među strankama sporne činjenice vezane uz okolnosti i dinamiku nastanka predmetne nezgode, visinu štete i odgovornost sudionika proveden je dokaz saslušanjem svjedoka EL koji je u predmetnom štetnom događaju upravljalo osiguranim vozilom te je provedeno prometno vještačenje.

16./ Na temelju iskaza svjedoka EL (list 235-236 spisa), navode iz kojeg sud u cijelosti cijeni istinitima, jer su logični i životno uvjerljivi, a i u skladu s ostalim dokazima provedenim u postupku, utvrđeno je da se nezgoda dogodila za vrijeme noćne vožnje, kada se nakon iskrcaja iz trajekta u luci Merag kretao prema Cresu, prometnicom koja mu je dobo poznata jer duži niz godina dolazi na otok, i to na način da se kretao u koloni vozila, kada da je neposredno ispred njega, s uzvisine s desne strane prometne trake kojom se kretao, na kolnik pao veliki kamen koji se otkotrljao bliže središnjoj liniji na kolniku. Vozilo da nije uspio zaustaviti te da je njime prešao preko kamena. Kamen da je na cestu pao neposredno ispred njegovog vozila jer da je vozilo ispred njega, iza kojeg se kretao, prošlo prije pada kamena. Vozilom da je prešao preko kamena, nakon čega da se motor ugasio i vozilo zaustavilo, a kamen da je ostao iza stražnjeg dijela njegovog vozila. Opasnosti na predmetnoj prometnici da su mu od ranije poznate i da zna da su odroni kamenja na cestu česti, a osim toga da se često uz cestu nalaze i ovce, koje da ipak u konkretnom slučaju nije primijetio. Po njegovog procjeni da se kretao brzinom između 30 i 50 km/h, a ovo stoga što da se kretao u koloni koja nije omogućavala brže kretanja te stoga što su mu poznate opasnosti u vidu odrona kamenja i životinja na cesti. Na mjestu na kojem se kamen preko kojeg je vozilom zapeo otkotrljao na cestu da se nalazi površina od otprilike metar niskog raslinja, a nakon te površine da kreću uzvisine kamenih gromača. Na ovom prostoru da nema zaštite u vidu ograde ili žice na pojasu uz prometnicu.

17./ Naime, i iz potvrde policije od 27. srpnja 2021. (list 5-6 spisa) navodi se da su na kolniku vidljive veće količine odronjenog kamenja koje je uzrokovalo oštećenje podvozja vozila, a što je vidljivo i na fotografijama policije (CD na listu 228 spisa). I iz ophodarskog dnevnika (list 151 spisa) i putnog radnog lista (152-153 spisa) razvidno je da je po dojavi da je vozilo naletjelo na odron (list 154 spisa), ophodar evidentirao u dnevniku da se zaista radilo o odronu kamena i da je poduzeo radnje čišćenja odrona.

18./ Na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka, kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća, ocjenjujući da je dan na objektivan način, u skladu s pravilima struke kojoj vještak pripada te da pravilnost zaključaka vještaka tuženik svojim prigovorima nije doveo u sumnju, utvrđeno je da se predmetna nezgoda dogodila na način da se osigurano vozilo kretalo svojom desnom prometnom trakom po kolniku državne ceste DC-101 te da je naletjelo na kamenje odronjeno s pokosa zasjeka s desne strane kolnika. Mjesto nezgode se nalazi izvan naselja pa vrijedi opće zakonsko ograničenje brzine od 90 km/h. Prometni znak „kamenje pada“ s dopunskom pločom „5 km“ nije se odnosio na mjesto nezgode jer se nalazio oko 9,6 km ispred mjesta nezgode. Pokos zasjeka nije bio zaštićen od erozije, dakle nije bila postavljena zaštitna mreža niti je kolnik bio zaštićen od pada kamenja, dakle nije uz rub ceste bila postavljena zaštitna ograda. Prije nezgode osigurano vozilo kretalo se brzinom od oko 57 kn/h, a na kamenje je naletjelo brzinom od 37 km/h. Tehničkim načinom, na temelju evidentiranih tragova, vještak ne može zaključiti da li je iskaz svjedoka da je do odrona kamenja došlo nakon prolaska vozila koje se kretalo ispred njega objektivan. Ako jest, tada da je nalet na kamenje bilo nemoguće izbjeći pri prethodnom kretanju svim brzinama do 48 km/h.

19./ U odnosu na visinu štete vještak je naveo da nema primjedbi na izvidom kod tužitelja tvrđen opseg štete. Uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova kod ovlaštenih autoservisera i tržišne cijene radnog sata (39,82 eur), kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema tvorničkim podacima dobivenim pomoću specijaliziranog programa za kalkulaciju šteta AUDATEX, trošak popravaka s uključenim PDV-om da iznosi 52.719,21 kn/ 6.997,03 eur.

20./ Očitujući se na prigovore tuženika vještak je pojasnio da je na temelju javno dostupnih fotografija mjesta nezgode iz 2018. i 2022. godine utvrdio da uz kolnik nije bilo postavljenih sredstava zaštite zasjeka, a kojih sredstava da nije bilo niti u vrijeme nezgode potvrđuje svjedok jer navodi da nije bila postavljena zaštitna mreža ili ograda. Gledano iz smjera kretanja osiguranog vozila, zasjek ceste se nalazio s desne strane s koje se kamenje i odronilo.

21./ Neosnovano tuženik prigovara da bi bilo proturječno da se vozač osiguranog vozila kretao u koloni, a da vozilo koje se nalazilo ispred njega u koloni naletom na kamen nije oštećeno. Upravo je svjedok koji je upravljao osiguranim vozilom opisao da se kamen na cestu odronio neposredno ispred njegovog vozila, a da vozilo koje se ispred njega kretalo u kamen nije udarilo jer je prošlo prije pada kamena na cestu. U konkretnom slučaju nije od utjecaja okolnost na koju upire tuženik, da se kamen nije odronio s pokosa zasjeka kako to zaključuje vještak, već s uzvisine s desne strane ceste, kako je opisao svjedok. Ovo stoga što je nedvojbeno, niti tuženik ne tvrdi suprotno, da uz zasjek na mjestu nezgode, s desne strane prometnice gdje se nalazi površina od oko metar niskog raslinja, a nakon toga uzvisine s kamenim gromačama, bije bila postavljena zaštitna ograda uz rub ceste ili zaštitna mreža, odnosno kakva druga zaštita koja bi sprječavala odron kamena s uzvisine, preko pokosa zasjeka, na kolnik ceste. Neosnovano tuženik zaključke vještaka osporava, jer vještak i nije tvrdio da cesta ne bi bila izgrađena sukladno tehničkim normativima ili da ne udovoljava bitnim zahtjevima za građevinu.

22./ Neosnovan je stoga tuženikov prigovor da bi za nastanak štete naletom vozila na kamen na cesti bio odgovoran tužiteljev osiguranik. Prije svega, isti nije znakom opasnosti „kamenje pada“ u konkretnom slučaju upozoren na mogućnost takve pojave jer se, s obzirom na dopunsku poču „5 km“ i činjenicu da se mjesto nezgode nalazilo 9,6 km iza znaka, znak na mjesto nezgode nije odnosio. Neosnovano tuženik tvrdi da bi znakom brzina kretanja na mjestu nezgode bila ograničena na 40 km/h. Međutim, sam svjedok koji je u konkretnom slučaju upravljao osiguranim vozilom iskazao je da mu je, jer cestu poznaje, upravo i poznata opasnost odrona kamena, zbog čega da je, kao i zbog činjenice da se kretao u koloni više vozila, svoju brzinu kretanja prilagodio uvjetima na cesti, jer se, iako je brzina kretanja ograničena na 90 km/h kretao manjom brzinom, od otprilike 57 km/h prije nezgode, odnosno 37 km/h u trenutku naleta na kamen kako je utvrdio vještak. S obzirom da je nalet bio neizbježan za brzine do 48 km/h te da se, kako je i sam svjedok opisao, kamen odronio neposredno ispred njega na prometnicu, zaključak je ovog suda da vozač osiguranog vozila nije postupao protivno prometnim pravilima na način da brzinu kretanja vozila nije prilagodio stanju i uvjetima na cesti i nije svojim načinom vožnje prouzročio nastanak predmetnog štetnog događaja.

23./ U skladu s odredbom čl. 17. st. 1. alineja 2. Zakon o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21.), javne ceste se planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu. Javnu cestu čine i zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje jedan metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste (čl. 4. alineja 3. ZC). Tuženik upravlja, gradi, rekonstruira i održava državne ceste (čl. 82. st. 1. ZC), a sukladno odredbama Odluke o razvrstavanju javnih cesta ("Narodne novine" br. 17/20.) cesta D 101 razvrstana je u državnu cestu.

24./ U skladu s odredbom čl. 2. Pravilnik o održavanju cesta ("Narodne novine" br. 90/14., 3/21.), dužnost je tuženika, odnosno osobe kojoj je povjerio poslove održavanja, osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, da se zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled. Navedeno, u skladu s odredbom čl. 30. citiranog Pravilnika, podrazumijeva i dužnost osigurati da izvođač radova održavanja ceste sve sastavne dijelove javne ceste očisti na način da odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša. Osim toga, u skladu s odredbom čl. 24. citiranog Pravilnika, tuženikova je dužnost i redovito održavanje pokosa usjeka, zasjeka i nasipa na način da osigura zadani nagib i oblik, da je na njima stalno osiguran ili odstranjen nestabilni materijal, te da su tehničke i biološke zaštitne mjere (zaštitna vegetacija, zaštitne mreže te druge naprave i mjere za zadržavanje nestabilnog materijala) u takvom stanju da je osigurana učinkovita zaštita pokosa i ceste.

25./ S obzirom da je u konkretnom slučaju došlo do odrona kamena na dijelu na kojem cesta prolazi kroz zasjek, a unatoč tome što se radi o terenu uz cestu konfiguracije uzvisine, na kojem je nedvojbena prisutnost nestabilnog kamenog materijala, nisu bile postavljene zaštitne mreže ili druge naprave koje bi spriječile da odronjeno kamenje dospije na kolnik, osnovano tužitelj tvrdi da je tuženik propustio poduzeti predviđene radnje za redovito održavanje pokosa zasjeka u smislu citirane odredbe čl. 24. Pravilnika o održavanju cesta, koji je propust za posljedicu imao nastanak štetnog događaja jer je osigurano vozilo naletjelo na kamen koji se neposredno ispred njega odronio na kolnik ceste.

26./ Neosnovane su tuženikove tvrdnje da bi do odrona kamena na cestu došlo na način za koji tuženik ne odgovara. Iz iskaza saslušanog svjedoka nedvojbeno je da kamen nije na cestu pao s nekog vozila u prometu. Kako je prethodno izloženo, s obzirom na konfiguraciju terena uz cestu u konkretnom slučaju, na način da se uz zemljišni pojas uz cestu nalaze uzvisine s kamenim materijalom, neodlučna je okolnost da koju upire tuženik, da li se kamen u konkretnom slučaju odronio sa zemljišnog pojasa uz cestu (koji predstavlja dio ceste) ili s uzvisine uz cestu (dakle zemljišta koje nije dio ceste), kada je tuženik mogao i bio dužan poduzeti zaštitne mjere kojima bi mogao spriječiti odron kamena na cestu i s uzvisine uz zemljišni pojas (zaštitna vegetacija, zaštitne mreže te druge naprave i mjere za zadržavanje nestabilnog materijala). Konačno, s obzirom na utvrđene okolnosti konkretnog slučaja vezane uz konfiguraciju terena uz cestu očito je da se u konkretnom slučaju odrona kamena na cestu ne radi o višoj sili, dakle za tuženika nepredvidivom događaju, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Kako je upravo tuženikova dužnost osigurati da su tehničke i biološke zaštitne mjere (zaštitna vegetacija, zaštitne mreže te druge naprave i mjere za zadržavanje nestabilnog materijala) u takvom stanju da je osigurana učinkovita zaštita pokosa i ceste, očito je da se u konkretnom slučaju odrona kamena ne radi o slučajnom događaju koji bi isključivao tuženikovu odgovornost.

27./ Slijedom navedenog, sud je kao nepotreban odbio tuženikov dokazni prijedlog provođenja očevida uz geodetsko vještačenja radi utvrđenja na koji je način kamenje dospjelo na cestu i s kojeg je zemljišta. Prema utvrđenim okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom da se kamen odronio na cestu neposredno pred polazak osiguranog vozila, tuženikov propust koji je za posljedicu imao nastanak štete, ne odnosi se na propuste u obavljanju propisanih poslova ophodnje. Stoga činjenica da je tuženik, odnosno umješač na strani tuženika, uredno obavljao poslove ophodnje nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, pa je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem ophodara VL na okolnost da je ophodnja vršena na način kako iz isprava koje je tuženik dostavio na ovu okolnost proizlazi, dakle u skladu s mjerodavnim propisima. Konačno, ocjenjujući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene, sud je kao nepotrebne odbio tužiteljeve dokazne prijedloge provođenja financijskog vještačenja na okolnost uplate premije osiguranja, odnosno tuženikove prijedloge saslušanja djelatnika koji je primio dojavu o predmetnoj nezgodi i policijskih službenika koji su po dojavi izašli na mjesto nezgode. Nepotreban je za utvrđenje odlučnih činjenica i po strankama predložen očevid mjesta nezgode pa je i ovaj dokazni prijedlog odbijen.

28./ Dakle, odgovornost zbog propusta u obavljanju dužnosti održavanja ceste je odgovornost na temelju pretpostavljene krivnje, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a. S obzirom da je tužitelj u ovom postupku dokazao da su se ispunile kumulativne pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu, u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, (subjekte odgovornosti za štetu (štetnika i oštećenika), štetnu radnju štetnika, štetu, uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje štetnika i štete nastale oštećeniku te protupravnost štetne radnje u objektivnom smislu), a krivnja štetnika se predmnijeva, dok tuženik nije dokazao da bi šteta nastala bez njegove krivnje, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju isplaćeni iznos odštete.

29./ Tužitelj je s tužbenim zahtjevom u cijelosti uspio u sporu pa se odluka o njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka osniva na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema ispostavljenom troškovniku, vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak za:

- sastav tužbe (T.br. 7/1 Tarife), u iznosu od 200,00 eur,

- sastav obrazloženog podneska od 7. studenog 2022. kojim se očitovao na navode iz odgovora na tužbu i obrazloženog podneska kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka (T.br. 8/1 Tarife), u iznosu od po 200,00 eur,

- zastupanja na ročištu 29. ožujka 2023. (jer se na ovom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima prema T.br. 9/2 Tarife), u iznosu od po 100,00 eur,

- zastupanja na ročištima 15. rujna 2023. i 3. listopada 2023. (na kojima su se izvodili dokazi saslušanjima prema T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 200,00 eur, dakle ukupno 1.100,00 eur, koje valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 42 Tarife), što ukupno iznosi 1.375,00 eur.

30./ Trošak za sastav podneska od 12. veljače 2023. nije priznat jer po svom sadržaju ovaj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice (razlog iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a).

31./ Nadalje, tužitelju je priznat trošak vještačenja (u iznosu od 398,17 eur) te trošak sudske pristojbe na tužbu (56,92 eur) i presudu (113,84 eur).

32./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka u sveukupnom iznosu od 1.943,93 eur osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose.

33./ Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 19. studenog 2024.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku