REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3437/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Borojević, odvjetnik u Novoj Gradiški, protiv tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1281/2023-2 od 28. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-141/2022- 58 od 26. listopada 2023., na sjednici održanoj 19. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1281/2023-2 od 28. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-141/2022-58 od 26. listopada 2023., postavljajući sljedeća pravna pitanja:
„1. Postupaju li sudovi protivno relevantnim odredbama Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11, 130/12,, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19), Uredbe o plaćama policijskih službenika, ("Narodne novine", broj: 129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15, 40/15, 40/16, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18, 09/18, 24/19) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 104/13 i 150/13), kada za slučaj obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru paušalno određuju stvarno odrađene sate rada na terenu (24 sata minus 8 sati odmora minus sati redovnog radnog vremena = sati prekovremenog rada, te 24 sata minu osma sati odmora = sati stvarnog radnog vremena) i na taj način utvrđuju koji iznos na ime prekovremenog rada je tužena dužna platit tužitelju, bez da su utvrdili stvarno odrađene sate rada obzirom na radno mjesto i nalog zapovijed za obavljanje odgovarajućih radnih poslova (a za što je tužena ponudila sudu relevantne dokaze: radni nalozi, evidencije za obračun plaće u kojima je točno definirano što je naloženo, što je odrađeno i što je na ime čega isplaćeno policijskom službeniku, ovdje tužitelju)?
2. Mogu li se svi preostali sati koje je službenik - tužitelj proveo na radu na terenu na brodu, a pritom se misli na sate koji se dobiju nakon što se od 24 sata jednog dana oduzmu sati redovnog radnog vremena i sati odmora, odrediti na taj način u paušalnom iznosu i smatrati prekovremenim radom, bez da se utvrdi da li je za vrijeme tih ostalih sati tužitelj stvarno radio obzirom na njegovo radno mjesto i nalog (i za koje sate mu pripada pravo na uvećanu plaću za prekovremeni rad) ili je za te ostale sate potrebno utvrditi da li je za vrijeme istih tužitelj stvarno aktivno radio ili pak bio u pasivnoj pripravnosti na brodu ili u luci izvan broda (a za što mu je tužena i isplatila odgovarajuću naknadu)?
3. Je li za obavljanje policijskih poslova u višednevnim službama na moru, vrijeme izvan redovnog radnog vremena (izuzev vremena kada je policijski službenik odmarao), a za koje policijski službenik – tužitelj nije aktivno radio, nego bio u pripravnosti na brodu ili u luci, vrijeme prekovremenog rada ili vrijeme pasivnog dežurstva (čl.57. Kolektivnog ugovora, naknada po čl.44.st.4.)?“
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica ukazuje da odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda, odnosno stavu istog izraženog u nizu odluka ovoga revizijskoga suda (poslovni broj Revr 1127/13-2 od 11. svibnja 2016. i dr.).
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže odbiti prijedlog. Traži troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tužitelja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, tijekom postupka među strankama je bilo sporno ima li tužitelj pravo zahtijevati isplatu naknade razlike plaće s osnove neplaćenog prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima te noćnog rada za razdoblje od travnja 2011. do studenog 2013. i to za vrijeme višednevne službe na brodu.
6. Pitanja postavljena u prijedlogu nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer su činjenične naravi i potpuno vezana za okolnosti svakog pojedinog slučaja (koliko je sati tužitelj radio dok je bio u pripravnosti na brodu odnosno je li faktično stvarno aktivno radio ili se odmarao), a takva pitanja, koja su utemeljena na preispitivanju činjeničnih okolnosti konkretnog predmeta koje predlagatelj ocjenjuje drugačije od suda, ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom postupku, a niti su tako postavljena važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
8. Tužitelju nisu dosuđeni traženi troškovi na ime odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.
Zagreb, 19. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
