Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-939/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužiteljica V. M. iz L. 37, OIB: …, G. R. iz Z., R. S., OIB: … i R. K. iz B. i H., Kukulje bb, OIB: …, sve zastupane po punomoćniku I. L., odvjetniku u S. B., protiv tužene M. V. iz N. G., OIB: …, zastupane po punomoćniku N. N., odvjetniku iz N. G., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Psp-10/2022-13 od 27. ožujka 2023., 19. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Psp-10/2022- 13 od 27. ožujka 2023. u točkama I i III izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je tuženica izvršila smetanje posjeda na nekretnini upisanoj u Zemljišnoknjižnom odjelu N. G., Općinskog suda u Slavonskom Brodu k.o. L., zk.ul. 106, k.č. 234/6 Kuća i dvorište u L. s površinom 179 čhv na način da je napravila žičanu ogradu cijelom dužinom od ulice do kraja nekretnine i time tužiteljicama oduzela posljednji mirni posjed na nekretnini, te je naloženo tuženici da se ubuduće suzdrži od ovakvog ili sličnog smetanja posjeda tužiteljice. Točkom II izreke odbijen je dio zahtjeva tužiteljica kojim zahtijevaju da im tuženica vrati posjed dijela nekretnine, na način da makne izgrađenu žičanu ogradu postavljenu cijelom dužinom od ulice do kraja nekretnine k.č. 234/6 Kuća i dvorište u L. s površinom 179 čhv upisane u zk.ul. 106 k.o. L.. U točki III izreke je naloženo tuženici nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 699,82 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. Protiv tog rješenja u točkama I i III izreke žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), s prijedlogom da pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u žalbenom stadiju je zahtjev tužiteljica za utvrđenje da ih je tužiteljica smetala u posjedu uvodno naznačene nekretnine oduzimanjem posjeda na način da je napravila žičanu ogradu cijelom dužinom od ulice do kraja nekretnine, kao i zahtjev da se tužiteljica suzdrži ubuduće od takvog ili sličnog smetanja posjeda tužiteljica.

5.1. Prvostupanjski sud je u postupku na temelju provedenog očevida na licu mjesta i podacima u katastarskom planu s G. portala utvrdio da se kuća i okućnica tužiteljica nalazi na čkbr 234/6 kuća i dvorište u L. te čkbr 235/3 oranica Z., te čkbr 234/5 i 235/2 koje su u suvlasništvu tužiteljica u jednakim omjerima, a koje su smještene istočno od čestica u samovlasništvu tužene čkbr 234/7 gospodarske zgrade i dvorište i čkbr. 236/2 oranica Z., da se u naravi radi o nekretninama u mjestu L. gdje je na česticama tužiteljica sagrađena obiteljska kuća koja ima s istočne i zapadne strane dva kolna ulaza s ceste, a tužiteljice se za ulaz u vrt služe zapadnim kolnim ulazom od svoje kuće na kojem ulazu postoji napravljena željezna vrata s dva krila te vratima za ulaz pješice. Obilaskom nekretnine na kojoj je bila postavljena sporna ograda, utvrdio je da je ograda išla pravcem od sjevera ka jugu te da je kuća tužiteljice smještena istočno od tako postavljene sporne ograde, a zapadno od te sporne ograde su nekretnine tuženice, dok je gledanjem s ceste prema nekretninama stranaka vidljivo da postoji most širine dva kolna ulaza te da se u polovini mosta nalazi kolni ulaz u nekretnine kojima se tužiteljice služe, a sastoje se od dva krila za prolaz vozila te vrata za pješački prolaz. U drugom dijelu za još jednu širinu kolnog prolaza nalazi se most prema zapadu, a ispred kojeg se nalazi željezna ograda koja do ulice ograđuje nekretnine tuženice. Na istočnom dijelu zemljišta od kolnog ulaza i to u pravcu između pješačkog ulaza i ulaznih vrata u zemlji je vidljivo par rupa koje su, prema kazivanju obje strane, rupe koje su ostale od stupaca sporne ograde te da je pravac sporne ograde išao počevši od zapadnog stupa pješačkog ulaza južno sve do ograde ograđenog tora za ovce tuženice.

5.2. Polazeći od tog utvrđenja te na temelju sadržaja iskaza tužiteljica, kojima je sud prvog stupnja poklonio vjeru u pogledu posljednjeg mirnog suposjeda zapadnog kolnog ulaza, sud prvog stupnja je utvrdio da su tužiteljice u mirnom suposjedu nekretnine na kojoj je tuženica postavila spornu ogradu koja se sastojala od drvenih stupaca zabijenih u zemlju preko kojih je bila razapeta žica te je nastavno zaključio da je time tuženica tužiteljicama samovlasno oduzela posjed dijela te nekretnine, zapadni kolni ulaz, te da su tužiteljice na temelju čl. 22 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14- dalje:ZV) ovlaštene štititi svoj posjed putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja uslijed izgradnje žičane ograde, pri čemu nije sporno da je tužena nakon protivljenja tužiteljica te nakon utuženja uklonila spornu ogradu. Nastavno, sud prvog stupnja je otklonio kao neosnovan prigovor nepravovremenosti tužbe istaknut po tuženici u smislu čl. 21. st. 3. ZV-a, s obzirom da je iz sadržaja suglasnih iskaza tužiteljica utvrdio da je sporna ograda napravljena 8. srpnja 2022. bez znanja i dopuštenja tužiteljica, da je tužiteljica V. M. isti dan upozorila tuženicu da ogradu nisu smjeli napraviti te da iako su taj dan prestali daljnji radovi na ogradi, osobe po nalogu tužene su potom 9. srpnja 2022. ponovo došle i napravile ogradu u cijelosti cijelom dužinom nekretnine u suposjedu tužiteljica, pa budući da je tužba podnesena 4. kolovoza 2022., prvostupanjski sud je zaključio da je podnesena unutar propisanog roka od 30 dana.

5.3. Prvostupanjski sud je zauzeo pravno shvaćanje da se u konkretnom slučaju ne može prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja s obzirom na nesporno utvrđenje da je tuženica nakon postavljanja sporne ograde istu i uklonila, međutim to nije zapreka da se udovolji tužbenom zahtjevu u deklaratornom dijelu koji se odnosi na utvrđenje samog čina smetanja posjeda tužiteljica koji je opisan na način "da je tužena napravila žičanu ogradu cijelom dužinom od ulice do kraja nekretnine te time tužiteljicama oduzela posljednji mirni posjed na nekretnini", kao i u dijelu kondemnatornog tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo da se naloži tuženici da se ubuduće suzdrži od ovakvog ili sličnog smetanja posjeda tužiteljica, te je stoga prvostupanjski sud i odlučio na taj način.

5.4. Odluku o parničnom trošku, prvostupanjski sud je donio pozivom na čl. 154. st. 1. i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 dalje: Tarifa).

6. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s čl. 438. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

6.1. Pri tom nisu osnovane žalbene tvrdnje o učinjenoj bitnoj povredi postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao jasne i obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u suprotnosti, kao ni stanju spisa, a ujedno prvostupanjski sud je provedene dokaze ocijenio prema čl. 8. ZPP-a na kojoj temelji svoju ocjenu o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva tužiteljica.

7. Nastavno tome, nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

7.1. Naime, odredbom čl. 21. st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Iz čl. 22. st. 1. ZV-a proizlazi da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štiti putem suda, zahtijevati da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabraniti takvo i slično smetanje ubuduće. Iz stavka 2. i 3. tog članka proizlazi kako sud pruža ovu zaštitu posjeda, u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom javnom ili sličnom interesu, a pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno. Prema odredbi čl. 24. st. 1. ZV-a svaki suposjednik ovlašten je štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili mu bitno ograničili dotadašnju faktičnu vlast.

7.2. Pri tom je potrebno napomenuti da posjed predstavlja faktično stanje zaštićeno pravom te da unatoč zaštiti koji pravni poredak pruža posjedniku, posjed nije pravo pa ni njegova pravna zaštita nije istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva. Cilj posjedovne parnice je uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja. U toj je parnici rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja.

7.3. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužiteljice imaju pravo na sudsku zaštitu posjeda sukladno citiranim zakonskim odredbama, neovisno o tome što je zahtjev u dijelu kojim se traži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja (pravomoćno) odbijen zbog toga što je tuženica nakon podizanja tužbe uklonila spornu ogradu. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi zauzeto je shvaćanje da pored elementa koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita, a to je tražiti utvrđenje čina smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjena da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu, već je i dovoljno, za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjeni i opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZV-a (posljednji miran posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren i uvjet zabrane tuženici svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZV-a. Pri tom je, protivno shvaćanju žaliteljice, pravilno sud prvog stupnja odlučivao i o osnovanosti zahtjeva u dijelu kojim se zahtijeva zabrana takvog ili sličnog smetanja ubuduće, iako je taj zahtjev istaknut nakon podnošenja tužbe na raspravi 2. ožujka 2023., jer taj zahtjev proizlazi iz iste činjenične i pravne osnove istaknute u tužbi te je postavljen u skladu s čl. 22. st. 1. ZV-a. Stoga ni u odnosu na taj zahtjev, suprotno žalbenim tvrdnjama, nije nastupila prekluzija prema čl. 21. st. 3. ZV-a.

7.4. Tuženica naime u žalbi neosnovano osporava pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda kojim je otklonio istaknuti prigovor da je nastupila prekluzija prava tužiteljica zahtijevati sudsku zaštitu posjeda u smislu prethodno citirane zakonske odredbe, utemeljeno na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti sadržaja iskaza tužiteljica, nasuprot neuvjerljivom i proturječnom iskazu tuženice u odnosu na vrijeme postavljanja sporne ograde te saznanja tužiteljica o tome. Tuženica u tom smislu iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza, nasuprot ocjeni koju je dao prvostupanjski sud i koju kao pravilnu prihvaća i ovaj žalbeni sud.

7.5. Daljnjim žalbenim navodima tuženica neosnovano osporava pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da su tužiteljice posljednje i mirne (su)posjednice prijepornog dijela nekretnine i da je tuženica postavljanjem sporne ograde smetala tužiteljice u njihovom posjedu. U tom pravcu je prvostupanjski sud pravilnom analizom provedenih dokaza i posebno na temelju neposrednog opažanja na očevidu na licu mjesta zaključio da je tuženica tom svojom radnjom onemogućila tužiteljicama kolni prolaz sa zapadne strane njihove obiteljske kuće koji koriste za prolaz u vrt i time im oduzela posjed, te da su stoga tužiteljice ovlaštene zahtijevati sudsku zaštitu posjeda, s obzirom da u konkretnom slučaju i prema ocjeni ovog suda postoji mogućnost da se opisano smetanje ponovi. Bez osnova tuženica osporava takvo utvrđenje prvostupanjskog suda, prigovarajući da tužiteljice nisu dokazale da se opisani čin smetanja dogodio na nekretnini koja je predmet tužbenog zahtjeva (k.č. br. 234/6 k.o. L.) jer je sud prvog stupnja identificirao prijepor neposrednim opažanjem i na temelju katastarskih snimki (G. plan) što je detaljno obrazloženo u točki 11. obrazloženja prvostupanjske presude.

8. Pravilno je prvostupanjski sud odmjerio troškove postupka tužiteljicama u cijelosti u visini sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi, s time da tužiteljice naknadu tih troškova ostvaruju u primjeni čl. 154. st. 5. ZPP-a budući da u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi.

9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom čl. 380. toč. 2. i čl. 166. st. 1. ZPP-a.

10. Rješenje suda prvog stupnja u točki II izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 19. studenog 2024.

Sutkinja

Barbara Bosner, v.r.