Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-544/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa punomoćnica FO prema generalnoj punomoći Su-50/12, protiv tuženika TO, VII DUK.A-2, BIH, Mostar, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. rujna 2023., poslovni broj P- 3220/2018-34, 19. studenoga 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. rujna 2023., poslovni broj P-3220/2018-34.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je u toč. I. izreke preotvorena glavna rasprava zaključena 25. rujna 2023., pod toč. II. izreke se prvostupanjski sud oglašava nenadležnim, pod toč. III. izreke se ukidaju provedene radnje te se odbacuje tužba od 21. lipnja 2018. Toč. IV. izreke je određeno da se ročište za objavu i uručenje presude zakazano za dan 27. listopada 2023. neće održati, a toč. V. izreke je naloženo tužitelju naknaditi privremenom zastupniku tuženika Radoslavu Šunjiću, odvjetniku u Zagrebu, troškove postupka od 435,49 eur[1] /3.281,20 kn.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22 u daljnjem tekstu: ZPP) uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači rješenje sukladno žalbenim navodima, odnosno isto ukine.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika koji ima prebivalište u [adresa] za isplatu 53.098,69 kn, koji iznos je tuženik temeljem punomoći podizao s računa korisnice starosne mirovine SO u razdoblju od njezine smrti do 31. kolovoza 2007., te je navedeni iznos stekao bez osnove sukladno čl. 166. Zakona o mirovinskog osiguranju ("Narodne novine" 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje: ZOMO) u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO).

5. U ovoj fazi postupka sporna je nadležnost prvostupanjskog suda, odnosno postoji li nadležnost hrvatskog suda uzevši u obzir da tuženik ima prebivalište u [adresa].

6. Prvostupanjski sud je primjenom čl. 4. st. 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (u daljnjem tekstu: Uredba). utvrdio da nije nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari niti su ispunjeni uvjeti za posebnu nadležnost suda Republike Hrvatske temeljem čl. 5. st. 1. Uredbe pa je temeljem čl. 16. st. 3. ZPP-a odlučio kao u pobijanoj odluci.

7. Pa je tako odredbom čl. 14. Uredbe propisano da na tuženika koji nema domicil u državi članici općenito se primjenjuju nacionalna pravila o nadležnosti koja su važeća na državnom području države članice suda pred kojim je pokrenut postupak.

8. U svezi s odredbom čl. 14. Uredbe, u pravu je tuženik da bi se u konkretnom slučaju primjenjivao Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 88/01, dalje: ZRS) s obzirom da je postupak pokrenut 21. lipnja 2018., odnosno prije stupanja na snagu Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" 101/17, 67/23, dalje: ZMPP) koji je stupio na snagu 29. siječnja 2019. (čl. 78. u svezi s čl. 81. ZMPP), međutim odluku je valjalo potvrditi zbog drugih razloga.

9. Naime, tuženik tvrdi da se primjenjuje čl. 53. st. 1. ZRS-a kojim je propisano da u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako ta nadležnost postoji prema odredbama članaka 46. i čl. od 50. do 52. tog Zakona ili ako je šteta nastala na teritoriju Republike Hrvatske.

10. Međutim, u konkretnom slučaju ne postoji nadležnost sudova RH temeljem čl. 53. st. 1. ZRS-a jer u ovom predmetu ne radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu kako to propisuje čl. 53. st. 1. ZRS-a, već o obveznopravnom odnosu stjecanja bez osnove.

11. Nadalje, nije isključena primjena pretpostavki iz odredaba čl. 54. i čl. 55. ZRS-a koje sadrže propise o međunarodnoj, odnosno posebnoj međunarodnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za obveznopravne odnose, a koje pretpostavke u ovom sporu nisu ispunjene.

12. To zato jer tuženik u Republici Hrvatskoj nema imovinu ili predmet koji se traži tužbom, niti je riječ o sporu zbog obveza nastalih za vrijeme boravka tuženika u Republici Hrvatskoj (čl. 54. Zakona), odnosno bez obzira na to treba li obvezu ispuniti na teritoriju Republike Hrvatske, tuženik nema u Republici Hrvatskoj svoje predstavništvo ili zastupništvo ili sjedište tvrtke kojoj je povjereno obavljanje njezinih poslova (čl. 55. Zakona).

13. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nije nadležan hrvatski sud te je pravilnom primjenom čl. 16. st. 3. ZPP odlučio kao u pobijanom rješenju, a što je uostalom u skladu sa stavom VSRH izraženom u odluci Revt-421/2015 od 29. siječnja 2020.

14. Slijedom svega navedenog, s obzirom da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a riješiti kao u izreci.

15. I odluka o troškovima postupka je pravilna (čl. 154. st. 1. ZPP) čemu tužitelj ne prigovara određeno.

U Zagrebu, 19. studenoga 2024.

Sutkinja:

Darija Horvat