REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Stalna služba u Pagu

Trg Petra Krešimira IV,Knežev dvor 23250 Pag

Poslovni broj: Pp-1150/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sutkinji Ivi Peričić Pejar, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Vinka Pavića, uz sudjelovanje Glorijane Škoda kao zapisničarke, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PŽ zbog prekršaja iz čl. 19. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 47/1990, 55/1991, 29/1994, 114/2022, dalje: Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira), povodom prigovora okrivljenice izjavljenog na obavezni prekršajni nalog Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Pag, poslovni broj: KLASA: 211-07/23-2/2551 URBROJ: 511-18-13-23-1 od 28. siječnja 2023., nakon provedenog žurnog postupka, 16. studenog 2024. u odsutnosti okrivljenika i tužitelja objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007,39/2013,157/2013,110/2015,70/2017,118/2018,114/2022.)

okrivljenica AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kći P, rođena **.**.2002., s prebivalištem u [adresa], državljanka Sjeverne Makedonije, prekršajno neosuđivana, ostali podaci nedostupni

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi dana 27. siječnja 2023. godine u 21:00 sat u mjestu Pag, ulica Branimirova obala kućni broj bb, kao djelatnica (konobarica) ugostiteljskog objekta posluživala alkoholna pića osobi u vidno alkoholiziranom stanju (JŽ, **.**.1992.),

čime da je počinila prekršaj iz članka 19. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po članku 19. stavka 1. istog propisa.

II Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. tog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Pag, 28. siječnja 2023. izdala je protiv okrivljenicu obavezni prekršajni nalog, gornjeg broja, zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog u izreci ove presude.

2. Sud je okrivljenicu pozvao na ročište u žurnom postupku zakazano za dan 5. ožujka 2025. koji poziv je uredno primila. Ista se nije odazvala pozivu Suda, a niti je svoj izostanak opravdala. Za napomenuti je da je okrivljenica u pozivu upozorena da će se rasprava održati i donijeti presuda bez njene nazočnosti ukoliko se ne odazove pozivu ili ne dostavi pisanu obranu te da će se, ukoliko se ne odazove pozivu, a njena nazočnost i ispitivanje nisu potrebni i ne utječu na zakonito i pravilno donošenje presude, rasprava održati i donijeti presuda bez njegove nazočnosti (čl. 128. st. 7. i čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona).

4. Sud je u dokaznom postupku pročitao potvrdu iz prekršajne evidencije za okrivljenicu (list spisa 11-12).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, Sud je nije našao dokazanim da bi okrivljenica dana 27. siječnja 2023. godine u 21:00 sat u mjestu [adresa], kao djelatnica (konobarica) ugostiteljskog objekta posluživala alkoholna pića osobi u vidno alkoholiziranom stanju (JŽ, **.**.1992.).

6. Materijalnom odredbom članka 19. stavkom Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da tko daje alkoholna pića pijanoj osobi ili maloljetniku ispod 16 godina, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 20,00 do 100,00 eura.

7. Sud je primijenio gore citirani Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer je blaži za okrivljenicu.

8. Sporno je da li je okrivljenica inkriminirane zgode dala alkoholno piće pijanoj osobi.

9. Naime, spisu ne prileži niti jedan dokaz koji bi upućivao da je okrivljenica dala alkoholno piće pijanoj osobi, odnosno spisu ne prileži zapisnik o ispitivanju alkohola, a kojim bi se utvrdilo da je riječ o pijanoj osobi.

10. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, Sud nije sa izvjesnom sigurnošću utvrdio da je okrivljenica počinio prekršaj koji mu se optužnim aktom stavlja na teret. Naime, kada postoje proturječni dokazi, dakle i oni čiji sadržaj upućuje kao i oni čiji sadržaj ne upućuje na postojanje neke odlučne činjenice, tada Sud mora ocijeniti koji je od tih dokaza vjerodostojan i na temelju te ocjene donijeti odluku. Takvo postupanje suda slijedi iz dužnosti svestranog raspravljanja predmeta i dužnosti savjesne ocjene dokaza „pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima“. Tek ako nakon takvog postupanja nije moguće otkloniti dvojbe oko (ne)postojanja neke odlučne činjenice, sud će primijeniti pravilo „in dubio pro reo“. Radi se, dakle, o pravnologičkom pomagalu koje se primjenjuje tek ako dvojbe oko postojanje neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti i tada se (ne)postojanje takve činjenice uzima u korist okrivljenika (I Kž-us 94/13., III Kr 222/10.). Sumnja postoji tek kada iz dokaza nije moguće izvesti zaključak o (ne)postojanju neke pravno odlučne činjenice ili kada dokaz dopušta mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji. Tek tada se radi o dvojbi koju rješava navedeno pravnologično pomagalo (Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, I Kž-139/15-4 od 28. travnja 2015.). Presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim Sud će izreći ako nedvojbeno utvrdi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji je optužen. Prema stajalištu sudske prakse (VSRH, I Kž-406/1998-3 od 2. listopada 2002.g.) primjena "in dubio pro reo" znači da se postojanje jedne takve činjenice, koja je za okrivljenika povoljnija, utvrđuje već i onda, kada je vjerojatnost njenog postojanja samo osnovana, pa dakle takva činjenica ne mora biti izvjesna, za razliku od odlučne činjenice koja ide na teret optuženiku, koja mora biti utvrđena do takve izvjesne mjere da čak ne postoji ni mogućnost postojanja neke druge činjenice koja bi ovu prethodnu isključila. Njegova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu.

11. Slijedom iznesenih razloga, Sud je okrivljenika na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe.

12. Budući da je Sud okrivljenicu oslobodio optužbe, to je odlučeno da troškovi ovog prekršajnog postupka na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Pag, 16. studenog 2024. godine.

Viši sudski savjetnik

Sutkinja

Vinko Pavić

Iva Peričić Pejar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 244. st. 1. Prekršajnog zakona).

Presudu dostaviti:

- okrivljeniku: AŽ, [adresa]

- tužitelju: PU zadarska, PP Pag