REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1037/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja POLI-EL j.d.o.o., OIB: 47409092627, Brezje 143A, Brezje, zastupanog po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku u Čakovcu, Kalmana Mesarića 1, protiv tuženika JZ, BF Fassadenputze, Triester Strasse 269, Feldkirchen bei Graz (ATU64896606), zastupanog po punomoćniku Goranu Ružiću, odvjetniku u Čakovcu, Uska 1/2, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 3. listopada 2024., u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 15. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 16. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te mu naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 4.014,31 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 15. studenog 2024. do isplate, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu kojim potražuje isplatu iznosa od 1.500,00 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 16. lipnja 2020. do isplate.

r i j e š i o  j e

U cijelosti se ukida europski platni nalog ovog suda poslovni broj P-eu-101/2022 od 13. ožujka 2023.

Obrazloženje

1./ Predmetni je postupak tužitelj započeo podnošenjem zahtjeva za izdavanje europskog platnog naloga 12. prosinca 2022., povodom kojeg zahtjeva je ovaj sud pod poslovnim brojem P-eu-101/2022 13. ožujka 2023. izdao europski platni nalog. Povodom pravovremenog tuženikovog prigovora, u skladu s odredbama čl. 16. st. 2. i čl. 17. Uredbe (EZ-a) br. 1896/2006 europskog parlamenta i vijeća kojom se uvodi postupak europskog platnog naloga (SL, L 399 od 30. prosinca 2003., s.1, dalje Uredba br. 1896/2006) i čl. 507.l Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), postupak je nastavljen po odredbama ZPP-a o postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2./ Očitujući se u daljnjem tijeku postupka, tužitelj je naveo da se utuženo potraživanje odnosi na preostali dio ugovorene, a neisplaćene naknade prema ugovoru stranaka za Projekt Čudesna soba Swarovski, a u skladu s tužiteljevom ponudom od 11. studenog 20019., koju je tuženik prihvatio. Tužitelj da je preuzete obveze temeljem predmetnog ugovora u cijelosti izvršio, a tuženik da plaćanje odbija naknadno se neosnovano pozivajući na nedostatke izvedenog djela odnosno neuredno ispunjenje tužiteljeve obveze.

3./ Tuženik je u daljnjem tijeku postupka prigovorio nadležnosti, tvrdeći da za suđenje nije nadležan ovaj sud, već austrijski, s obzirom da je tuženikovo sjedište u [adresa] gdje da je i posao koji je predmet spora obavljen. Zatim, naveo je da nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju tužiteljeve ponude od 11. studenog 2019., po osnovi koje da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 44.000,00 eur, no da je odbio platiti račun utužen u ovom postupku jer da tužitelj posao nije izvršio u skladu s pravilima struke, odnosno da ga je izvršio s nedostacima radi otklanjanja kojih je tuženik imao troškove. Konačno, jer stranke nisu izabrale mjerodavno materijalno pravo, tvrdi da je mjerodavno austrijsko materijalno pravo te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da je tuženik u platnom nalogu neispravno označen, s obzirom da se radi o obrtu u vlasništvu JZ.

4./ Tužitelj pak tvrdi da je za postupanje nadležan domaći sud jer da je u predmetnom ugovoru predaja djela kojeg je tužitelj izradio za tuženika dogovorena u Hrvatskoj, a da je mjerodavno hrvatsko materijalno pravo, u skladu s propisima o određivanju mjerodavnog prava jer da stranke izbor mjerodavnog prava nisu izvršile. Ispravio je oznaku tuženika naznačujući ga, umjesto kao u platnom nalogu BF J, kao JZ BF J. Ukazuje da tuženik, registriran u [adresa] za obavljanje djelatnosti u vezi koje je predmet spora, poslove obavlja kao samostalni poduzetnik JZ trgovačkog naziva BF Fassadenputze, pod jedinstvenim identifikacijskim brojem navedenim u platnom nalogu (ATU64896606).

5./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: račun 4/1/EU (list 10 spisa), preostali računi temeljem predmetnog posla (list 54-57, 59 spisa), zbirna ponuda od 11. studenog 2019. (list 48-50 spisa), otpremnice (list 51-52, 65 spisa), računi (list 53, 131-135 spisa), pregled uplata (list 58, 63 spisa), fotografije (list 60, 64, 66-110, 136-201 spisa), prepiska elektroničkom poštom (list 61-62, 119- 130 spisa), komunikacija stranaka preko mobilnog uređaja (list 208-246 spisa), izvadci podataka o tuženiku s internetskih stranica (list 273-294 spisa). Nadalje, saslušane su stranke zastupnik po zakonu tužitelja MZ i tuženik te svjedok ĐZ (list 300-306 spisa). Sud u obzir nije uzeo isprave sastavljene na stranom jeziku, a uz koje ovjereni prijevod nije dostavljen (čl. 232. st. 1. ZPP-a).

6./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u pretežitom dijelu.

7./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanjem na temelju računa ispostavljenog tuženiku, broj 4/17/EU, na temelju ugovora zaključenog između stranaka prihvatom tužiteljeve ponude za projekt Čudesna soba od 11. studenog 2019.

8./ Među strankama nije sporno da je tuženik prihvatio tužiteljevu ponudu (Zbirna ponuda 5.) za projekt Čudesna soba od 11. studenog 2019. (list 48-50 spisa). Predmetnom ponudom tužitelj se obvezao za tuženika, na osnovi projektne dokumentacije koju mu je tuženik dostavio, izraditi elemente (dijelove) od kojih se Čudesna soba sastoji (umjetnu stijenu, pećine, panj za pećinu, bor i snježne grane), a tuženik mu se za navedeno obvezao isplatiti iznos od 73.000,00 eur. Iz ponude je razvidno da je izrada elemenata dogovorena po segmentima koliko je moguće više do faze koja omogućava transport i unos segmenata u prostor za montažu i montažu, i to na način da se segmenti postavljaju jedan uz drugog uza zid čudesne sobe i da se polipastom popune spojevi. Fiksiranje da bi se vršilo prema dogovoru, lijepljenjem segmenata na nosivi zid ili učvršćivanjem pomoću vijaka, a ljepilo potrebno za fiksiranje na zid da je uključeno u ponudu. Naznačeno je da cijene iz ponude vrijede uz isporuku robe u u tužiteljevom proizvodnom pogonu u Brezju u Republici Hrvatskoj (klauzula FCO) i da ne obuhvaćanju transport i montažu od strane tužiteljevog osoblja u Austriji, koju da će stranke, ako bude potrebno naknadno ugovoriti.

9./ Među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju po osnovi prihvatom predmetne ponude zaključenog ugovora isplatio iznos od 44.000,00 eur.

10./ S obzirom da se radi o sporu s međunarodnim obilježjem, jer je tužitelj domaća pravna osoba, a tuženik osoba sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, sporna je nadležnost ovog suda za vođenje predmetnog postupka, koje je materijalno pravo mjerodavno za sporni odnos, a konačno i osnovanost tužiteljevog zahtjeva jer tuženik tvrdi da je plaćanje po računu koji je predmet spora odbio izvršiti jer da je tužitelj posao izvršio s nedostacima radi otklanjanja kojih da je tuženik imao troškove. Konačno, sporna je i pasivna legitimacija s obzirom na prigovor tuženika da je tužitelj istog u zahtjevu za izdavanje europskog platnog naloga neispravno označio.

11./ U konkretnom slučaju, s obzirom da su stranke osobe sa sjedištem u zemljama članicama Europske unije, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.) (dalje Uredba Bruxelles I. (preinačena)).

12./ U skladu s odredbom čl. 7. toč. 1. Uredbe Bruxelles I. (preinačena), osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici u stvarima povezanim s ugovorom pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze, a to je, ako drugačije nije ugovoreno, u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojem je roba dostavljena ili je trebala biti dostavljena, a u slučaju pružanja usluge, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili su trebale biti pružene.

13./ Imajući u vidu da među strankama nije sporno postojanje predmetnog ugovora zaključenog na temelju tuženikovog prihvata tužiteljeve ponude od 11. studenog 2019., iz koje je nedvojbeno, neovisno o tome radi li se o tužiteljevoj obvezi prodaje robe ili pružanja usluge izrade robe (elemenata Čudesne sobe), da je roba izrada koje je predmet ugovora prema ugovoru tuženiku trebala biti dostavljena u tužiteljevom proizvodnom pogonu u RH, gdje je tužitelj za tuženika i izvršio uslugu izrade elemenata Čudesne sobe. Neosnovan je stoga tuženikov prigovor nenadležnosti ovog suda jer je ovaj sud nadležan kao sud mjesta izvršenja konkretne obveze. Neosnovano tuženik tvrdi, imajuću u vidu nesporan sadržaj ponude koju je prihvatio, da bi se u konkretnom slučaju jer su elementi Čudesne sobe koje je tužitelj izradio imali biti montirani i korišteni u Austriji, radi o Austriji kao mjestu pružanja usluge koja je predmet spora. Tim više što je u predmetnoj ponudi navedeno da ne obuhvaća transport izrađenih elemenata i njihovu montažu od strane tužiteljevog osoblja u Austriji.

14./ Imajući u vidu da je, u skladu s navodima samog tuženika, JZ koji je s tužiteljem zaključio, prihvatom predmetne ponude, ugovor koji je predmet spora, ugovor zaključio u obavljaju djelatnosti kao obrtnik u obrtu registriranom kao BF Fassadenputze u Austriji, neosnovan je tuženikov prigovor promašene legitimacije zbog neispravnog označavanja tuženika u platnom nalogu bez naznake nositelja obrta JZ. Unatoč neispravnoj oznaci u europskom platnom nalogu, pravilno je upravo JZ kao poduzetniku koji djelatnost obavlja pod nazivom BF Fassadenputze u Austriji izvršena dostava europskog platnog naloga te se isti upustio u raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. S obzirom da je tužitelj tijekom postupka izvršio ispravak u platnom nalogu neispravno navedene naznake tuženika, ispravno istog označujući kao JZ, BF Fassadenputze, Triester Strasse 269, Feldkirchen bei Graz, to je platni nalog, zbog neispravne oznake tuženika, valjalo rješenjem ukinuti i o tužiteljevom zahtjevu odlučiti presudom kao po tužbi (čl. 452. st. 1. ZPP-a).

15./ U odnosu na među stranaka sporno pitanje mjerodavnog materijalnog prava za predmetni ugovorni odnos, mjerodavno pravo određuje se prema Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177, 4. 7. 2008.) (danje Uredba Rim I).

16./ Među strankama nije sporno da u konkretnom slučaju nisu izvršile izbor mjerodavnog materijalnog prava, pa se mjerodavno materijalno pravo određuje u skladu s odredbom čl. 4. st. 1. točke a) i b) Uredbe Rim I. S obzirom da je upravo tužitelj stranka ugovora koja je davatelj karakteristične činidbe, jer je isti izradio za tuženika robu (elemente Čudesne sobe), a za koju uslugu odnosno izrađenu robu se tuženik obvezao platiti mu naknadu u novcu, mjerodavno je hrvatsko materijalno pravo kao pravo države u kojoj tužitelj, pružatelj usluge odnosno prodavatelj robe, ima uobičajeno boravište, a ne proizlazi iz ostalih okolnosti konkretnog slučaja, niti tuženik neke određeno navodi, osim da je sam uobičajenog boravišta u [adresa], da bi ugovor bio u užoj vezi s nekom drugom državom (čl. čl. 4. st. 3. Uredbe Rim I).

17./ S obzirom na sadržaj obveza stranaka, određen predmetnom tužiteljevom ponudom, radi se, po ocjeni ovog suda, o pravnom odnosu iz ugovora o djelu, jer se tužitelj obvezao za tuženika izraditi određene stvari, elemente prema projektu Čudesne sobe. Iako se tužitelj obvezao ove pokretne stvari izraditi od materijala koji mu nije dao tuženik kao naručitelj, radi se o ugovoru o djelu, a ne kupoprodaji jer su stranke očito na umu imale osobitu vrijednost tužiteljevog rada kao izvođača (čl. 590. i čl. 591. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO).

18./ Računom koji je predmet spora tužitelj potražuje plaćanje iznosa od 21.500,00 eur, s naznačenim dospijećem plaćanja 15. lipnja 2020., pri čemu po osnovi 4. dijela za izradu stijena i konstrukcije Čudesne sobe potražuje isplatu iznosa od 20.000,00 eur, a po osnovi usluge montaže u firmi Swarowski potražuje isplatu iznosa od 1.500,00 eur.

19./ Imajuću u vidu prigovore kojima tuženik plaćanje osporava, tvrdeći da ugovoreni posao tužitelje nije izvršio u skladu s pravilima struke jer da je djelo imalo nedostatke radi otklanjanja kojih da je tuženik imao troškove, a koji nedostaci da su: nekvalitetno izvedena metalna konstrukcija, jer da su stranke dogovorile da ju izvede osoba koja za navedeno ima odgovarajuće ateste; nepotpuna ispuna u kojoj nedostaje 20-25% materijala; nedovoljno čvrste stijene za ojačanje kojih je tuženiku trebalo dodatnih radnih sati za montažu i izlijevanje pretankih dijelova; dijelovi koji su nedostajali zbog neodgovarajućih kalupa, a koje je tuženik morao izraditi o svom trošku; kalupi koje tužitelj nije predao; dodatni troškovi transporta jer obveze tužitelj nije izvršio na vrijeme, prije svega u vidu valja imati zakonske odredbe kojima su uređena prava stranaka u vezi s nedostacima kod ugovora o djelu.

20./ Naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača (vidljivi nedostaci) (čl. 604. st. 1. ZOO-a). Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju (čl. 604. st. 3. ZOO-a). Ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja (skriveni nedostaci) (čl. 605. st. 1. ZOO-a). Izvođač se ne može pozvati na neku odredbu o odgovornosti za nedostatke kad se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate, ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih priopćio naručitelju (čl. 607. ZOO-a).

21./ Nadalje, samo naručitelj koji je uredno, dakle u skladu s odredbama prethodno citiranih članaka, obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjeren rok te ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga (čl. 608. st. 1. i 2. ZOO-a).

22./ Ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, izvođač može odbiti da ga izvrši, ali u tom slučaju naručitelju pripada, po njegovu izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete (čl. 608. st. 3. ZOO-a).

23./ Ako se radi o nedostacima koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete (čl. 609. ZOO-a). No, kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni te mu može za navedeno odrediti primjereni rok (čl. 610. st. 1. i 2. ZOO-a). Ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor, osim u slučaju neznatnog nedostatka kada se naručitelj ne može koristiti pravom na raskid ugovora (čl. 610. st. 3 i 4. ZOO-a). U svakom slučaju naručitelj ima pravo i na naknadu štete (čl. 610. st. 4. ZOO-a). Naknada se snižava u razmjeru između vrijednosti djela bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imalo u to vrijeme djelo s nedostatkom (čl. 611. ZOO-a).

24./ U konkretnom slučaju tuženik i ne tvrdi da bi se radilo o većim nedostacima koji djelo čine neupotrebljivim ili da bi posao tužitelj obavio suprotno izričitim uvjetima ugovora pa da bi se tuženik koristio pravom na raskid predmetnog ugovora po osnovi nedostataka. Nadalje, tuženik i ne tvrdi da bi tužitelja pozvao otkloniti nedostatke, iako je navedeno u slučaju manjih nedostataka s jedne strane obveza naručitelja, no s druge strane pravo izvođača. Stoga, tek ako izvođač nedostatke ne otkloni u primjerenom roku koji mu je za to naručitelj odredio, naručitelj ima daljnja prava po osnovi odgovornosti izvođača za nedostatke (otkloniti ih na račun izvođača ili sniziti naknadu, odnosno raskinuti ugovor).

25./ U konkretnom slučaju, odlučne činjenice vezene uz prava po osnovi odgovornosti tužitelja za nedostatke utvrđene su, na temelju priloženih isprava i iskaza stranaka i svjedoka, kako slijedi:

- prijevoz robe koju je tužitelj izradio po ponudi od 11. studenog 2019. u Austriju šleperom uz nekoliko radnika koji su robu ukrcali organizirao je tuženik, a primitak robe u Austriji je potpisom otpremnice broj 3-2020 od 13. ožujka 2020. (list 51 spisa) potvrdio tuženikov sin koji je od početka sudjelovao na predmetnom poslu,

- iako nije obuhvaćena predmetnom ponudom, tužitelj je izradio i metalnu konstrukciju potrebnu za montažu dijelova Čudesne sobe izrađenih po predmetnoj ponudi, koja je također predana na prijevoz kada i dijelovi Čudesne sobe izrađeni po ponudi, iako u samoj otpremnici nije navedena,

- 13. ožujka 2020. na prijevoz tužitelj nije predao sve dijelove Čudesne sobe navedene u ponudi od 11. studenog 2019., stranke oprečno tvrde koja je količina nedostajala (tužitelj 2-3 m2, a tuženik 15-20 m2), a količinu koja je nedostajala tužitelj je predao na prijevoz kurirskoj službi koja je robu dostavila tuženiku na odredište u Austriji svega nekoliko dana nakon što je stigla i roba utovarena na prijevoz u šleper,

- po pristizanju robe dane na prijevoz šleperom u Austriju, tuženik je započeo s montažom dijelova Čudesne sobe u Austriji, u kojoj montaži je sudjelovao sin tuženika, no ne i tuženik osobno,

- radi montaže u Austriji je bio prisutan i svjedok ĐZ, zaposlenik tužitelja i otac tužiteljevog zastupnika po zakonu UZ,

- po proteku nekoliko dana od kada su šleperom metalna konstrukcija i dijelovi Čudesne sobe pristigli u Austriju, zbog ograničenja kretanja i obavljanja poslova vezanih uz pandemiju COVID-19 koja je tada bila u tijeku, prekinuta je prije no što je dovršena montaža Čudesne sobe s dijelovima koje je tužitelj izradio za tuženika,

- montažu je tuženik nastavio u svibnju 2020., što je razvidno iz poruka preko mobilnog uređaja s fotografijama (list 210 spisa) koje su razmijenili sin tuženika i zastupnik po zakonu tužitelja iz kojih je razvidno da su komunicirali vezano uz tijek radova montaže u tom razdoblju, a za potrebe dovršetka montaže je tužitelj tuženiku dostavio daljnje količine umjetne obloge i ljepila (otpremnica list 65 spisa),

- u konačnici je, tijekom lipnja 2020. montaža Čudesne soba Swarovski dovršena te je Čudesna soba puštena u upotrebu za koje je korištenje tuženik dobio odgovarajuće potvrde nadležnih tijela u Austriji.

26./ Pri tome sud je, u bitnome, a vezano uz na izloženi način utvrđene odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari, istinitima ocijenio iskaze zastupnika po zakonu tužitelja UZ i njegovog oca svjedoka ĐZ. Ovo stoga što su, iako se radi o osobama zainteresiranima za ishod postupka i međusobno povezanima, iskazi ovih osoba logični i životno uvjerljivi, a osim toga potkrijepljeni su i ispravama u spisu sastavljenima u spornom razdoblju, sadržaj kojih tuženik nije osporavao, a koje upućuju na zaključak o istinitosti navoda o odlučnim činjenicama iz ovih iskaza (sadržaj ponude, sadržaj otpremnica o robi predanoj tuženiku, komunikacija mobilnim uređajem, fotografije).

27./ S druge strane, sud nije prihvatio kao istinite navode iz iskaza tuženika u dijelu u kojem su izrijekom suprotni sadržaju ponude od 11. studenog 2019., prihvat koje tuženik ne osporava, da je ponudom bila obuhvaćena i izrada metalne konstrukcije i montaža izrađenih elemenata od strane tužitelja u Austriji. Osim što je u ponudi izrijekom navedeno da cijena iz ponude ne obuhvaća transport i montažu od strane tužitelja, koje usluge da se mogu naknadno dogovoriti, nelogično bi bilo da ponuda koja sadrži detaljnu specifikaciju elemenata Čudesne sobe ne bi sadržavala i uglavak o metalnoj konstrukciji za koju je, prema tvrdnjama tuženika, tužitelj istom bio dužan predati i odgovarajuće potvrde o ispravnosti jer se radi o konstrukciji po kojoj je previđeno da ljudi hodaju. Uvjerljivi su stoga, po ocjeni ovog suda, navodi tužitelja koji tvrdi da je u ispunjavanju projekta Čudesna soba Swarovski nastojao surađivati s tuženikom jer mu je takva suradanja, s obzirom na značaj brenda Swarovski, bila u poslovnom interesu, da je stoga, iako je metalnu konstrukciju trebao pripremiti tuženik, kad on to nije učinio, sam tužitelj izradio i metalnu konstrukciju, iako navedeno nije bila njegova obveza, a za izradu koje da od tuženika naknadu nije potraživao. U prilog istinitosti takvih navoda, kao i neosnovanosti tuženikovih tvrdnji o zahtjevu prema tužitelju da metalna konstrukcija ima odgovarajuće ateste, po ocjeni ovog suda, upućuje i tvrdnja samog tuženika da je u konačnici iskoristio metalnu konstrukciju koju mu je tužitelj predao, koju da su tuženikovi djelatnici dodatno ojačali te da je, iako ni sam nema odgovarajuće ateste za izradu takve konstrukcije, unatoč navedenom izrađena Čudesna soba u konačnici dobila sve potrebe nadležnih austrijskih tijela za korištenje, dakle na način da ljudi po njezinim elementima hodaju. Oprečni navodi stranaka o količini koja nije bila ukrcana na prijevoz u šleper u ožujku 2020., već je dostavljena u sljedećih nekoliko dana nisu od utjecaja na utvrđenje odlučnih činjenica jer, s obzirom na sve okolnosti slučaja, a poglavito činjenicu da je isporuka ove količine uslijedila neposredno nakon, nisu od utjecaja na prava i dužnosti stranaka vezana uz odgovornost za nedostatke.

28./ Tuženik, iako tvrdi da je odmah po dopremi robe u Austriju i pri početku montaže utvrdio da je ugovoreno djelo tužitelj izveo s nedostacima, tvrdi da je o nedostacima tužitelja obavijestio usmeno u srpnju 2020., nakon što je Čudesna soba dovršena, kada da je pozvao zastupnika po zakonu tužitelja i njegovog oca ĐZ radi dogovora o okončanju posla i kada da im je naveo koji su nedostaci isporučenog. S obzirom da se porukom elektroničke pošte od 21. kolovoza 2020. tužitelj pisano očitovao na tuženikove primjedbe, to je utvrđeno da ga je tuženik o nedostacima obavijestio kako tvrdi. Iako tuženik tvrdi da bi o nedostacima tužitelja potom pisano obavijestio u rujnu 2020., uz navođenje nedostataka i troškova koje je imao radi otklanjanja, takvu pisanu obavijest tijekom postupka nije priložio.

29./ Imajući u vidu navode tuženika o nedostacima u isporučenim dijelovima Čudesne sobe (nepotpuna ispuna u kojoj nedostaje 20-25% materijala; nedovoljno čvrste stijene za ojačanje kojih je tuženiku trebalo dodatnih radnih sati za montažu i izlijevanje pretankih dijelova; dijelovi koji su nedostajali zbog neodgovarajućih kalupa, a koje je tuženik morao izraditi o svom trošku), kao i tvrdnju samog tuženika da je već prilikom preuzimanja robe na prijevoz šleperom i pri montaži koja je uslijedila u ožujku 2020. utvrdio da djelo ima nedostatke, to proizlazi da je tuženik o takvim nedostacima tužitelja bio dužan obavijestiti odmah, za one vidljive prvim pregledom preuzetog djela, odnosno u roku od mjesec dana od njihovog otkrivanja, za one koji se uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja nisu mogli otkriti, ali su nedvojbeno morali postati razvidni prilikom montaže elemenata Čudesne sobe.

30./ Imajući u vidu da tuženik i ne tvrdi da neke od nedostataka na koje se u ovoj parnici poziva nije otkrio ili da ih nije mogao otkriti već u ožujku 2020., odnosno da bi ih otkrio tek prilikom nastavka montaže koja je uslijedila u svibnju 2020., to je svakako po proteku roka od mjeseca dana od kada i sam tuženik tvrdi da je nedostatke otkrio (polovicom prema kraju ožujka 2020.) istekao rok u kojem je bio dužan obavijestiti tužitelja o nedostacima primljenog djela. S obzirom da je, kako i sam tuženik tvrdi, a drugačije ne proizlazi iz ostalih dokaza provedenih tijekom postupka, tužitelja o nedostacima usmeno obavijestio tek u srpnju 2020. to je takvo obavještavanje učinjeno nepravovremeno jer je učinjeno po proteku roka o mjesec dana od otkrivanja nedostataka u ožujku 2020.

31./ S obzirom na vrstu nedostataka na koje tuženik tijekom ovog postupka ukazuje (nepotpuna ispuna u kojoj nedostaje 20-25% materijala; nedovoljno čvrste stijene za ojačanje kojih je tuženiku trebalo dodatnih radnih sati za montažu i izlijevanje pretankih dijelova; dijelovi koji su nedostajali zbog neodgovarajućih kalupa, a koje je tuženik morao izraditi o svom trošku) ne radi se, po ocjeni ovog suda, o nedostacima koji se odnose na činjenice koje su tužitelju bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a koje ne bi priopćio tužitelju, dakle činjenice koje bi za posljedicu imale gubitak prava izvođača pozvati se na neku od odredaba o odgovornosti za nedostatke (primjerice na gubitak prava naručitelja zbog propusta pravovremeno o nedostacima obavijestiti) (čl. 607. ZOO-a). Naime, u predmetnoj ponudi navedeno je da ju je tužitelj kao izvođač sačinio na temelju tuženikovog upita i dostavljene projektne dokumentacije. Dijelovi Čudesne sobe koje se tužitelj obvezao izraditi određeni su dimenzijama (dužina, širina, visina) pri čemu nije određeno navedena količina ispuna, potrebna čvrstoća ili debljina pojedinih dijelova. Niti tuženik kada prigovara ovim nedostacima ne navodi određeno od kojih njegovih zahtjeva vezanih uz izradu djela bi tužitelj odstupio izvođenjem dijela na način kako je to učinio, a za koji tuženik tvrdi da predstavlja djelo izvedeno s nedostacima. U konačnici, ponudom je dogovoreno da će radovi biti određeni po segmentima koliko je moguće više do faze koja omogućava transport, unos u prostor za montažu i montažu, a da se pri montaži popunjavaju spojevi i vrši fiksiranje. Dakle, iz predmetne je ponude nedvojbeno da su stranke podrazumijevale daljnje radove prilikom montaže vezane uz fiksiranje elemenata Čudesne sobe u prostor u kojem trebaju biti smješteni i popunjavanje spojeva između pojedinih elemenata. Pro tome, u ponudi je izrijekom navedeno da cijena iz ponude ne obuhvaća uslugu transporta i montaže u Austriji od strane tužitelja, no da je navedene usluge moguće naknadno ugovoriti. Stoga, imajući u vidu smisao odredbe o gubitku izvođačevih prava, a to je onemogućiti zlouporabu prava (argument iz odredbe čl. 6. ZOO-a), to okolnosti konkretnog slučaja, po ocjeni ovog suda, ne ukazuju da bi se, sve i kada bi bile osnovane tvrdnje tuženika o postojanju nedostataka na koje ukazuje, radilo o takvima koji bi za posljedicu imali gubitak prava tužitelja u smislu odredbe čl. 607. ZOO-a.

32./ U odnosu na navode tuženika vezane uz predaju kalupa, jer da se radi o kalupima koje je tužitelj izradio po zahtjevu tuženika, a koji su mu bili potrebni da bi potom izradio elemente Čudesne sobe, ali da se radi o kalupima koje je tuženik platio i koje mu je stoga tužitelj bio dužan predati, a što da je propustio učinit, prije svega valja istaknuti kako se u odnosu na navedeni nedostatak ispunjenja ne radi o nedostatku izvršenog i predanog djela već u neurednom ispunjenju u smislu neizvršenja u dijelu ugovora koji se odnosi na obvezu predaje kalupa. Stoga prava i obveze stranaka u odnosu na neisporuku kalupa ne uređuju odredbe vezane uz odgovornost za nedostatke, već odredbe vezane uz ispunjenje obveze i posljedice neispunjenja (čl. 342. i čl. 360. ZOO-a). Osim što tuženik ne iznosi činjenice iz kojih bi proizlazilo u čemu se sastoji šteta koju trpi i u kojoj visini jer mu tužitelj kalupe nije predao, kako na predmetnom tako i na projektima na kojima su ranije zajedno surađivali, a koje kalupe tvrdi da je platio, osnovano ukazuje tužitelj da njegova obveza nije bila predati tuženiku izrađene kalupe. Naime, iz suglasnih navoda stranaka nedvojbeno je da projekt Čudesna soba nije bio prvi na kojem su surađivali, a iz priloženih računa je razvidno da su na sličan način kao i u poslu koji je predmet spora surađivali od 2017. Osim što iz predmetne ponude ne proizlazi da bi istom bila obuhvaćena i vrijednost kalupa koje je tužitelj dužan potom predati tuženiku, jer se kao stavka navodi materijal za izradu kalupa i izrada kalupa, ali ne i sam kalup, da obveza tužitelja nije bila predati kalupe ukazuje i činjenica da stranke, iako su surađivale od 2017., na nekoliko projekata, a tužitelj iako mu je tuženik izvršene usluge platio istom kalupe nije predao, niti u posljednju ponudu stranke uglavak koji bi uključivao obvezu predaje kalupa nisu stavile, niti je tuženik, sve do srpnja 2020., od tužitelja zahtijevao predaju kalupa kako od predmetnog projekta Čudesna soba, tako i od ranije ostvarenih projekata. Imajući navedeno u vidu, ako i činjenicu na koju ukazuje tužitelj, da je u stavci predmetne ponude izrada modela i kalupa tuženiku obračunao popust od 40% imajući u vidu da izrađene kalupe ne predaje tuženiku, zaključak je ovog suda da između stranaka nije bilo dogovoreno da bi tužitelj bio dužan tuženiku predati kalupe koje je izradio radi izrade modela ne temelju ugovora s tuženikom pa je stoga neosnovan prigovor tuženika da bi tužitelj, jer kalupe nije predao, obvezu neuredno ispunio.

33./ Navode tuženika o kašnjenju tužitelja u isporuci, zbog čega da je tuženik imao dodatne troškove transporta, sud nije posebno utvrđivao jer tuženik osim što niti tvrdi niti dokazuje u čemu se sastoje dodatni troškovi i da ih je takve izdatke imao, s navedenim u vezi ne ističe zahtjev prema tužitelju već neosnovano, tek tvrdnjom o takvim troškovima, osporava obvezu plaćanja tužiteljeve tražbine koja je predmet spora.

34./ Stoga, imajući u vidu da se prihvatom predmetne ponude tuženik obvezao tužitelju isplatiti iznos od 73.000,00 eur, od kojeg je iznosa tužitelju isplatio iznos od 44.000,00 eur, a nije dokazao da bi tužitelj neuredno izvršio ugovoreni posao, odnosno da bi mu pripadala prava po osnovi eventualnih nedostataka glede izvršenog posla jer je o nedostacima na koje se poziva propustio pravovremeno obavijestiti tužitelja, to je utvrđeno da tužitelj temeljem računa utuženog u ovom postupku osnovano potražuje daljnji iznos od 20.000,00 eur, po o po osnovi 4. dijela naknade za izradu Čudesne sobe Swarovski. S obzirom da predmetna ponuda o dospijeću tužiteljeve naknade ne sadrži posebnih uglavaka, a tužitelj je svoju obvezu ispunio predajom izrađenog djela tijekom ožujka 2020., osnovano tužitelj zatezne kamate zbog kašnjenja tuženika u ispunjenju ovog dijela njegove obveze potražuje od 16. lipnja 2020., dakle po proteku roka za plaćanje navedenog u predmetnom računu (čl. 173. st. 3. ZOO-a) pa sve do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za odnose iz trgovačkih ugovora.

35./ Međutim, po ocjeni ovog suda neosnovano tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.500,00 eur po osnovi usluge montaže u firmi Swarovski. Naime, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi između stranaka pružanje takve usluge od strane tužitelja bilo dogovoreno pa da bi tuženik bio dužan platiti naknadu za tako izvršenu uslugu. Tuženik naime tvrdi, neosnovano kako je prethodno izloženo, da je usluga montaže od strane tužitelja bila dogovorena već samom ponudom od 11. studenog 2019., dakle uključena u cijenu iz ponude, a da ovu uslugu tužitelj nije izvršio. Međutim niti iz navoda tužitelja i iskaza njegovog zastupnika po zakonu te svjedoka ĐZ ne proizlazi, po ocjeni ovog suda, da bi tužitelj u konkretnom slučaju u montaži sudjelovao ne temelju dogovora s tuženikom o pružanju takve usluge slijedom čega da bi imao pravo na naplatu naknade u visini kako je ugovorena, ili, ako visina nije ugovorena, primjerene naknade za tako izvršen posao (čl. 613. ZOO-a). Naime, iz iskaza svjedoka ĐZ koji je obavljao posao montaže naknadu kojeg potražuje ne proizlazi da bi njegovo obavljanje posla montaže uz naknadu među strankama bilo ugovoreno, već isti i sam tvrdi da je, jer njegov sin MZ nije bio u mogućnosti, ponudio tuženiku prilikom ukrcaja izrađenih elemenata na prijevoz u ožujku 2020. da dođe pomoći pri montaži. U to vrijeme da nije dogovarao plaćanje posla vezanog uz montažu, a kasnije, kada su se odnosi između stranaka promijenili i kada je shvatio da od daljnje suradnje na predmetnom projektu neće biti ništa, jer je tuženik montažu nastavio i dovršio samostalno, da je obračunao naknadu za posao pomoći u montaži tijekom ožujka 2020. koju da smatra primjerenom s obzirom na vrijeme koje je utrošio jer su u tim danima posao obavljali gotovo cijeli dan. Dakle, proizlazi da je ĐZ tuženiku ponudio pomoć prilikom montaže, a da bi naknadno, i to ne nakon izvršenog posla, već nakon što su se okolnosti između stranaka promijenile, za takvo pruženu pomoć u montaži tražio plaćanje naknade. Da je namjera tužitelja odnosno ĐZ kao njegovog djelatnika bila pružiti tuženiku pomoć prilikom montaže s obzirom na prijateljske odnose između stranaka, a ne izvršiti za njega posao za naknadu proizlazi i iz navoda zastupnika po zakonu tužitelja UZ. Naime, isti je iskazao da je i sam s tuženikovim sinom koji je na projektu sudjelovao imao dogovor da će mu pomoći prilikom montaže, da nisu posebno razgovarali bi li se radilo o usluzi uz naplatu ili tek pomaganju, no u ranijim poslovima koje je tužitelj za tuženika obavljao da je on pomagao u montaži i educirao djelatnike tuženika vezano uz montažu izrađenih elemenata od umjetnog materijala, no takve usluge da tužitelj tuženiku nije posebno obračunavao. Stoga po ocjeni ovog suda ĐZ kada je tijekom ožujka 2020. sudjelovao u montaži nije postupao na način da bi za tuženika obavljao posao uz naknadu, već je postupao prijateljski pružajući pomoć prijatelju i poslovnom parteru pa mu za navedeno tuženik nije u obvezi platiti naknadu.

36./ Stoga je tužiteljev zahtjev odbijen u dijelu kojim potražuje isplatu iznosa od 1.500,00 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 16. lipnja 2020. do isplate.

37./ S obzirom na odlučne činjenice utvrđene na izloženi način, ako nepotreban za utvrđenje odlučnih činjenica odbijen je dokazni prijedlog tuženika za provođenje vještačenje po vještaku odgovarajuće struke radi utvrđenja postoje li nedostaci na koje je tuženik ukazivao i koja je vrijednost tih nedostataka, jer, sve i kada bi takvi nedostaci postojali, tuženiku zbog propusta pravovremene obavijesti o nedostacima ne pripadaju prava po osnovi tužiteljeve odgovornosti za nedostatke. Kao nepotreban je odbijen tužiteljev dokazni prijedlog da sud službenim putem pribavi izvješće o tehničkom pregledu Čudesne sobe jer i sam tuženik tvrdi da je do tehničkog pregleda otklonio sve nedostatke i da je u konačnici Čudesna soba dobila sve potvrde nadležnih austrijskih tijela vezane uz njezino korištenje pa se dakle ne radi o ispravi pogodnoj za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

38./ Tužitelj je s tužbenim zahtjevom u cijelosti uspio u omjeru od 93%, dakle nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svojeg zahtjeva zbog kojeg posebni troškovi nisu nastali pa mu je tuženik dužan u cijelosti naknaditi potrebne troškove, u skladu s odredbom čl. 154. st. 5. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a. U odnosu na tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje Tarifa), istom je priznat trošak za:

- sastav zahtjeva za europski platni nalog (prema T.br. 7/5 Tarife), u iznosu od 200,00 eur,

- sastav obrazloženih podnesaka kojima se očitovao na navode tuženika od 16. lipnja 2023., 21. rujna 2023., 27. rujna 2023. i 5. prosinca 2023., ocjenjujući da su obrazložena očitovanja bila potrebna jer je u svakom od podnesaka koji je prethodio očitovanju tuženik sukcesivno isticao druge prigovore (prema T.br. 8/1 Tarife) u iznosu od po 500,00 eur,

- zastupanje na ročištu 9. listopada 2023. na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (prema T.br. 9/2 Tarife) u iznosu od 250,00 eur,

- zastupanje na ročištu 3. listopada 2024. na kojem su se izvodili dokazi (prema T.br. 9/1 Tarife) u iznosu od 500,00 eur,

dakle ukupno 2.950,00 eur, koje valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 3.687,50 eur.

39./ Zahtjev za naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude, odbijen je kao neosnovan primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Ovo stoga što se, u skladu s odredbom čl. 335. istoga zakona, ročište za objavu presude održava neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište, presuda se strankama, ako o ročištu nisu redno obaviještene dostavlja u skladu sa zakonskim odredbama o dostavi pismena, a ako su o ročištu uredno obaviještene, ističe se istog dana na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda pa dolazak tužiteljevog punomoćnika na ovo ročište nije bio potreban radi vođenja parnice.

40./ Tužitelju je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21. i 37/23.), priznat trošak sudske pristojbe za izdavanje platnog naloga u iznosu od 65,36 eur, dakle u visini iznosa pravovremenim plaćanjem kojeg se tužitelj pristojbene obveze mogao osloboditi (argumet iz odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama), te za presudu u iznosu od 261,45 eur.

41./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka u ukupnom iznosu od 4.014,31 eur osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, kao i u odnosu na glavno potraživanje.

U Zagrebu 15. studenog 2024.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku, po punomoćniku