Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-255/2021-123

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji ovog suda Anici Milas kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Maje Mihalić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠK, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 191/17, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, broj KO-DO-134/2021 od 22. ožujka 2021., nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene dana 12. studenog 2024., u prisutnosti predstavnice ODO u Varaždinu – PK, a izrečene i objavljene 15. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik ŠK, OIB [osobni identifikacijski broj], sin FK i MK, r. Š, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektrostrojarski tehničar, nezaposlen, bez primanja, neoženjen, bez djece, bez imovine, osuđivan presudama:

- Općinskog suda u Zagrebu, broj Kmp-96/98 od 6. listopada 1998., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. t. 1. t. 2. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci,

- Općinskog suda u Zagrebu, broj Ko-2303/00 od 29. siječnja 2002., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona/97, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, - Općinskog suda u Zagrebu, broj Ko-1733/00 od 14. svibnja 2002., zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, uz sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju od 1 godine,

- Općinskog suda u Zagrebu, broj Ko-764/01 od 30. travnja 2003., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona/97, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine, uz rok kušnje u trajanju od 1 godine,

- Općinskog suda u Šibeniku, broj K-468/01 od 5. travnja 2004., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 2 godine,

- Općinskog suda u Zagrebu, broj Ko-439/03 od 3. lipnja 2004., zbog kaznenog djela uništenja ili oštećenja tuđe stvari iz čl. 222. st. 1. Kaznenog zakona/97, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca, uz rok kušnje u trajanju od 2 godine,

- Općinskog suda u Zagrebu, broj Ko-1028/05 od 7. srpnja 2005., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona/97, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 3 godine,

- Općinskog suda u Zagrebu, broj Ko-3629/05 od 17. siječnja 2006., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci,

- Općinskog suda u Zagrebu, broj K-159/06 od 6. srpnja 2006., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, uz sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta i obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama,

- Općinskog suda u Zagrebu, broj Ko-209/98 od 20. srpnja 2007., zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz čl. 219. st. 1. Kaznenog zakona/97, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 4 godine, uz sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju od 3 godine,

- Općinskog suda u Zagrebu, broj K-845/03 od 15. veljače 2007., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, uz sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja,

- Općinskog suda u Zagrebu, broj Kv-6/08 od 14. veljače 2008., zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona/97 i krađe iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseci, u ovu presudu uključene su presude Općinskog suda u Sesvetama broj K- 159/06 od 6. srpnja 2006. i Općinskog suda u Zadru, broj K-845/03 od 15. veljače 2007.,

- Općinskog suda u Zagrebu, broj Ko-1051/02 od 20. lipnja 2007., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca,

- Općinskog suda u Sesvetama, broj Kv-31/08 od 4. prosinca 2008., zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona/97, krađe iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97 i razbojništva iz čl. 218. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, u ovu presudu uključene su presude Općinskog suda u Sesvetama broj Kv-31/08 od 4. prosinca 2008., Općinskog suda u Zagrebu, broj Ko-1051/02 od 20. lipnja 2007. i Općinskog suda u Zagrebu broj Ko-3629/05 od 17. siječnja 2006.,

- Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Ko-904/06, Ko-2614/07 od 18. siječnja 2009., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, uz sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja,

- Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Ko-775/06 od 20. ožujka 2009., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci, uz sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja i oduzimanja imovinske koristi,

- Općinskog suda u Sesvetama, broj Kv-235/09 od 16. veljače 2010., zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona/97, krađe iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97 i razbojništva iz čl. 218. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 7 mjeseci, u ovu presudu uključene su presude Općinskog suda u Sesvetama broj Kv-30/09 od 5. ožujka 2009. i Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Ko-1488/05 od 9. studenog 2007.,

- Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Ko-3053/07 od 13. listopada 2008., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, uz sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama i oduzimanja imovinske koristi,

- Općinskog suda u Sesvetama, broj Kv-182/10 od 17. lipnja 2011., zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona/97, krađe iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97 i razbojništva iz čl. 218. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina, u ovu presudu uključene su presude Općinskog suda u Sesvetama broj Kv-235/09 od 16. veljače 2010. i Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Ko-904/06, Ko-2614/07 od 18. siječnja 2009.

- Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj KO-756/13 od 17. srpnja 2013., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 1 godine,

- Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Ko-2424/13 od 4. srpnja 2014., zbog kaznenih djela krađe iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona i krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, uz rok kušnje u trajanju od 4 godine,

- Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj KO-293/15 od 26. listopada 2015., zbog kaznenih djela krađe iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona, računalne prijevare iz čl. 271. st. 1. Kaznenog zakona i krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. Kaznenog zakona, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine,

- Općinskog suda u Šibeniku, broj K-323/16 od 20. prosinca 2016., zbog kaznenih djela krađe iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona i računalne prijevare iz čl. 271. st. 1. Kaznenog zakona, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, uz sigurnosnu mjeru oduzimanja imovinske koristi,

- Općinskog suda u Šibeniku, broj Kv-77/18 od 12. srpnja 2018., zbog kaznenih djela krađe iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona, računalne prijevare iz čl. 271. st. 1. Kaznenog zakona i krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. Kaznenog zakona, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 9 mjeseci, u ovu presudu uključene su presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-293/15 od 26. listopada 2015. i Općinskog suda u Šibeniku, broj K-323/16 od 20. prosinca 2016.,

- Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1283/19-14 od 9. lipnja 2020., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, brani se sa slobode,

k r i v  j e

I. što je:

dana 30. prosinca 2019., u vremenu od 12,00 do 14,00 sati, u Varaždinu, Zagrebačka ulica br. 51, u trgovini Muller, poslovnica broj 5061, u nakani pribavljanja tuđih stvari i svog novca kojeg pronađe, ušao u trgovinu te iz prostora garderobe u podrumskom djelu trgovine iz garderobnih ormarića uzeo i za sebe zadržao torbu u kojoj su se nalazili ključevi osobnog vozila marke Passat, ključevi trgovine i TAG od alarma, mobilni telefon marke Samsung J5, novčanik, osobna iskaznica, vozačka dozvola, iskaznica zdravstvenog i dopunskog osiguranja, Master i Visa kartica Raiffeisenbank d.d., Maestro kartica HPB banke d.d., sve na ime AK, dok je iz garderobnog ormarića iz novčanika, vlasništvo RK otuđio iznos od 33,18 eura, čime se, na štetu AK okoristio za 67 eura, a na štetu RK

RK za iznos od 33,18 eura,

dakle, tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom u produljenom trajanju, opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. u svezi članka 52. KZ/11

III. Temeljem članka 228. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11, okrivljenik ŠK

o s u đ u j e  s e

na kaznu zatvora

u trajanju od 1 (jedne) godine.

IV. Temeljem članka 68. stavka 1.-3. KZ/11, prema okrivljeniku se primjenjuje

Sigurnosna mjera

obveznog psihijatrijskog liječenja,

koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali svakako do prestanka izvršenja kazne zatvora.

V. Temeljem članka 158. stavka 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinsko-pravni zahtjev u glavničnom novčanom iznosu od 67,00 eura (šezdesetsedam eura) oštećenoj AK iz [adresa], te je istog dužan okrivljenik naknaditi oštećenoj u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se s preostalim dijelom imovinsko-pravnog zahtjeva do 4.000,00 kn/530,89 eura, dakle, za preostali iznos od 463,89 eura upućuje oštećena da istog ostvaruje u zasebnom parničnom postupku.

VI. Na temelju članka 560. ZKP/08:

Utvrđuje se da novčani iznosi od 250,00 kuna/33,18 eura (tridesettrieura i osamnaest centi) predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik ŠK ostvario kaznenim djelom iz članka 228. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11.

VII. Utvrđuje se da je novčani iznosi od 250,00 kuna/33,18 eura (tridesettrieura i osamnaest centi) imovina Republike Hrvatske.

VIII. Nalaže se okrivljeniku ŠK da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 250,00 kuna/33,18 eura (tridesettrieura i osamnaest centi) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

IX. Temeljem članka 148. stavka 5. ZKP-a (Narodne novine", broj 152/08, 76/09,

80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-6. ZKP/08, te troškova branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je optužnicu broj KO-DO- 134/2021 od 22. ožujka 2021., protiv okrivljenika ŠK, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11, koji činjenični i zakonski opis kaznenog djela je usklađen od strane ODO na završnoj raspravi, a ujedno, pri čemu je činjenični opis potom uskladio i sud, sve činjenično i pravno opisano u dispozitivu ove presude.

2. Sud je u 10. redu činjeničnog opisa kaznenog djela iz optužnice, iza riječi „okoristio za“ izostavio riječi „za sada neutvrđeni novčani iznos a svakako veći od 132,72 eura“, te je umjesto tih riječi stavio riječi „za 67 eura“, a obzirom da je informatičkim vještačenjem utvrđeno da je vrijednost mobitela oštećene AK, u vrijeme počinjenja djela bila 67 eura, a sve stoga što je sud nalazu i mišljenju informatičkog vještaka povjerovao jer je isti dan sukladno pravilima znanosti i vještine.

3. Okrivljenik upitan da li se s obzirom na navode iz optuženja smatra ili ne smatra krivim, isti se izjasnio da se ne smatra krivim, te je na završnoj raspravi reproducirana snimka njegovog prvog ispitivanja, obzirom da na tu raspravu nije pristupio iako je bio uredno pozvan, a ujedno je i dobio na ranijoj raspravi pouku da ukoliko se ne odazove na raspravu da će biti emitirana njegova ranija obrana kod prvog ispitivanja, a što se i dogodilo, pri čemu svoj izostanak sudu okrivljenik nije opravdao.

4. Tako proizlazi da se okrivljenik prilikom dokazne radnje prvog ispitivanja okrivljenika branio šutnjom. Međutim, prilikom ispitivanja sukladno članku 208.a Zakona o kaznenom postupku okrivljenik (tada u svojstvu osumnjičenika) je iznosio svoju obranu, negirajući počinjenje predmetnog kaznenog djela, navodeći da je samo jednom bio u Varaždinu i to 1993., dakle, da djelo nije počinio koje mu se stavlja na teret.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je ispitao informatičkog vještaka Tomislava Crničkog (listovi 352-359, 390-391 spisa), vještaka iz Centra „Ivan Vučetić“, iz područja vještačenja papilarnih linija i biometrije Vedrana Ročića (listovi 372-381, 391-393 spisa) te svjedoka FK (413 -414 spisa), te je sukladno članku 431. stavku 1. točka 7. ZKP/08 pročitao nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka Slavka Trontla (listovi 283 -289, 293 -297,390), iskaz svjedokinje OK (listovi 36- 38, 316-318 spisa) te RK (listovi 39-41, 313-316 spisa), dio zapisnika o zaprimanju kaznene prijave (listovi 16-17 spisa), imovinsko-pravno zahtjev (list 22 spisa), medicinsku dokumentaciju za okrivljenika (listovi 141-160, 205-206, 209, 212- 226 spisa), podnesak trgovine Müller od 02.02.2024. (list 303 spisa), dopis TD ABM (list 331 spisa), dopis tvrtke Plodine d.d. (list 332 spisa), izvršio je uvid u fotografije počinitelja trgovine Müller (listovi 23, 329-330 spisa), pročitao je imovinske podatke za okrivljenika (listovi 365-369 spisa), te podatke iz kaznene evidencije (listovi 117-121 spisa).

6. Ujedno se konstatira da je obrana u tijeku postupka predložila ispitivanje svjedokinje DK iz [adresa], pri čemu je obrana bila u obvezi dostaviti adresu za svjedokinju u roku 10 dana od završetka ranije rasprave, a što obrana nije učinila, do završne rasprave te obzirom da je sud smatrao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno radi donošenja pravilne i zakonite odluke, a ujedno i stoga što obrana nije dostavila adresu svjedokinje, sud je na zaključnoj raspravi odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem iste.

7. Sporno je bilo sve u činjenicama:

- da li je okrivljenik bio dana 30. prosinca 2019., u vremenu od 12,00 do 14,00 sati, u Varaždinu, Zagrebačka ulica broj 51, u trgovini Muller, poslovnica broj 5061,

- da li je u nakani pribavljanja tuđih stvari i svog novca kojeg pronađe, ušao u tu trgovinu,

- da li je iz prostora garderobe u podrumskom djelu trgovine iz garderobnih ormarića uzeo i za sebe zadržao torbu u kojoj su se nalazili ključevi osobnog vozila marke Passat, ključevi trgovine i TAG od alarma, mobilni telefon marke Samsung J5, novčanik, osobna iskaznica, vozačka dozvola, iskaznica zdravstvenog i dopunskog osiguranja, Master i Visa kartica Raiffeisenbank d.d., Maestro kartica HPB banke d.d., sve na ime AK,

- da li je iz garderobnog ormarića iz novčanika, vlasništvo RK otuđio iznos od 33,18 eura,

- da li se svojim ponašanjem, na štetu AK okoristio za 67 eura, a na štetu RK za iznos od 33,18 eura

8. U vezi spornih činjenica okrivljenik je navodio kao u svojoj obrani, dakle, kao osumnjičenik negirajući da bi bio počinitelj tog kaznenog djela, te da bi se u kritično vrijeme nalazio u Varaždinu, u trgovini Muller.

8.1. Ovakvu obrani je pred sudom potvrdio svjedok FK koji je naveo da njegov sin ŠK ima djevojku DK s kojom živi u [adresa] i povremeno ga posjećuje u Zagrebu, na Srednjacima broj 16a. Tog dana - 30.12.2019. je njegov sin ŠK bio sa svojom djevojkom DK u [adresa] te su zajedno čekali Novu Godinu, a što mu je okrivljenik rekao par dana prije 30.12.2019, možda negdje 28.12.2019. On njega nije vidio od tog 28.12.2019., negdje do siječnja 2020., ne zna točan datum, a sve stoga što mu je došao negdje u 1. mjesecu čestitati Novu Godinu i to s djevojkom DK. On njemu u tom razgovoru nije rekao da bi bio negdje u Varaždinu pred samu Novu Godinu, niti da bi sudjelovao u nekoj krađi tako da on o tome nema nikakvih spoznaja. Izjavljuje da je okrivljenik inače bolestan i da se psihijatrijski liječio u Jankomiru, da mu je majka umrla na rukama kad je išao u 5. razred osnovne škole i preživio je mnoge šokove.

8.2. Na upit je naveo, da je okrivljenik radio 2018., 2019. i 2020. na tržnici na Črnomercu u Zagrebu kod jednog čovjeka. Ne zna gdje se okrivljenik nalazi i zašto nije došao na raspravu, iako je pušten iz istražnog zatvora. Ističe, da ga on znade posjetiti u mjesecu 2-3 puta i onda mu zna reći kud planira ići. Naime, okrivljenik je malo kod te svoje djevojke DK i tamo živi, onda njega dođe posjetiti i tako žive. On osobno znade otići u Liku, u Gračac, svaki mjesec platiti režije i onda neki put ostane 10 dana, neki puta 15 dana, ali se s ŠK čuje telefonski, pa mu on zna reći gdje je bio.

8.3. Na upit, da li se može decidirano izjasniti gdje je bio okrivljenik 2020. za Novu Godinu, naveo je da je bio u [adresa] s DK i da je došao iza Nove Godine njemu čestitati.

8.4. Na upit, da li znade gdje je bio za doček 2021., naveo je da je bio također s DK u [adresa] i da mu je nakon toga došao čestitati iza Nove Godine, tako je bilo i u vezi dočeka 2022., 2023. i 2024.

9. Međutim oprečno od obrane okrivljenika, te iskaza svjedoka FK su u svojim iskazima svjedočile oštećene RK i AK.

10. Oštećena kao svjedokinja RK u svojem iskazu je navela da je zaposlena u trgovini Müller, da je 30.12.2019. radila jutarnju smjenu od 9 do 14 sati, u poslovnici 5061 u Varaždinu, Zagrebačka 51. Po dolasku na posao osobne stvari, pa i novčanik je ostavila u ormariću u garderobi i to u podrumu objekta. Po završetku radnog vremena kolegica AK je ustanovila da je njoj otuđena torbica iz garderobnog ormarića. Tada je ona pogledala u svoj ormarić u kojem je bio njezin novčanik, ali je iz njega nedostajalo 250,00 kuna. Nakon toga su ona i AK išle vidjeti videonadzor te su iz istog uočile da je jedan muškarac ušao u trgovinu Müller oko 12,05 sati, da je potom otišao u podrumski dio, te da ga više nisu vidjele da bi se vraćao u trgovinu jer je s ključem kroz podrumska vrata ista otključao i izašao van kroz prostor garaže

10.1. Na upit, je istaknula da je njoj iz novčanika samo nedostajao iznos od 250 kn, navodeći da njezin novčanik nije bio u njezinoj torbici. Naime, kako je bila na pauzi tako je samo stavila novčanik na torbicu u svom ormariću koji je bio nezaključan. Svaka djelatnica ima svoj ormarić i svaki je nezaključan. Njezini osobni dokumenti i kartice su se nalazili u njezinom novčaniku, a ništa od toga joj nije otuđeno osim 250 kn. Što se tiče ključeva od osobnoga automobila, ne zna da li su bili u jakni ili u torbi, ali nisu joj otuđeni.

10.2. Na upit, da li je još netko bio s njima u smjeni, navela je da je bio voditelj LK i on je isto u jednom od ormarića imao svoje osobne stvari ali njemu ništa nije nedostajalo te smatra da se to jako brzo dogodilo. Nekako u to vrijeme, kada je počinitelj ušao u podrumski dio gdje su bile te stvari koje su otuđene, došli su i zaštitari po novce od trgovine Müller sa zadatkom da ih odvezu u banku. Istaknula je, da one prodavačice koje rade u trgovini često trče iz prodajnog dijela u podrum jer se dolje nalazi roba radi čega je zaključila da se to s počiniteljem i otuđivanjem dogodilo jako brzo, u trenutku kada nikoga nije bilo kratko vrijeme dolje.

10.3. Na upit, gdje se nalazio taj novac po kojeg su došli zaštitari, navela je da u trećoj prostoriji u podrumu, u jednom trezoru. Radilo se o metalnom sefu s ključem. Taj ključ, temeljem kojeg se može izaći kroz vrata gdje su garaže, se nalazio u samim tim vratima i zato je počinitelj mogao otvoriti ta vrata i izaći kroz garažni dio, navodeći da kada je ona došla su ta vrata bila otključana, navodeći da joj ništa nije vraćeno od novaca koji joj je otuđen.

10.4. Na upit, da li prepoznaje okrivljenika kao osobu koju je bilo vidjeti na video nadzoru da je ušla u taj podrumski dio gdje su ormarići iz kojeg je otuđen novac, nakon što je jedno vrijeme promatrala okrivljenika, navela je da misli da bi on bio ta osoba.

10.5. Ista u svojem iskazu navodi da je ona srela u dućanu okrivljenika koji je išao prema skladištu i imao je u ruci Bioaktiv, to je primijetila i nju nije ništa pitao. Išao je prema skladištu, to je prostor gdje se kupci inače mogu kretati tako da ona nije postavljala nikakva pitanja niti je išla gledati kuda je on otišao. Ujedno misli da u tom trenutku kada ga je vidjela nije imao ništa na glavi, nikakvu kapu.

10.6. Na upit ističe, da i voditelj dućana LK isto tako za vrijeme svojeg radnog vremena ulazio u to skladište jer svi koji su zaposlenici moraju s vremena na vrijeme ulaziti u skladište po robu. Ističe da su na pauzi bili negdje prije podne, u koliko sati ne zna, i tada je zadnji puta vidjela tih 250 kn u svojem novčaniku, jer je za vrijeme pauze imala novčanik kod sebe, išla je kupiti sebi nešto za pojesti. Ujedno ističe, da na pauzu uvijek ide između 10,00 i 11,00 sati, a tog dana ne zna kada je točno išla jer uvijek ide u drugo vrijeme kad se ukaže prilika.

10.7. Na upit, da li je ona osobno vidjela počinitelja da je ušao u prostor u koji se ne smije ulaziti, navela je da to osobno nije vidjela, počinitelja je vidjela tek na video nadzoru. Naime, njezina kolegica AK kad je trebala ići kući uočila je da u njenom ormariću nema torbice, pa su išle na video nadzor gledati o čemu se radi. Video nadzor su gledali ona, AK i LK, te je upravo LK rekao da su ta vrata koja vode prema garažama bila otključana. Znači na video nadzoru se vidjelo da je počinitelj remen torbice smotao oko torbice i da je torbicu stavio ispod pazuha i da je onda krenuo prema izlazu, prema garažama. Ističe da taj dio nije pokriven kamerama tako da ne može reći jer nije na video nadzoru vidljivo da li je počinitelj otključavao ta vrata, međutim, je on išao prema tom smjeru, a već je ranije navela da je u tim vratima bio ključ i da je vrata mogao nesmetano otključati.

10.8. Na upit okrivljenika, u vezi čega i na temelju čega ga prepoznaje nakon proteka toliko vremena od događaja obzirom je to danas tvrdila na raspravi, ista izjavljuje da još uvijek ima jaknu HK koju je imao na dan kada se djelo dogodilo i s kojom je danas došao na raspravu. Ujedno se konstatira da na toj plavoj jakni doista piše na kragni ta marka, a ujedno svjedokinja odgovara da natpis postoji na rukavu. Ta jakna je bila tamno plave boje. O dužini jakne se ne može izjasniti jer metar ne nosi sa sobom.

10.9. Na upit, koliko ima kamera u dućanu Müller, navela je da gdje je dućan ima ih četiri, a u skladištu dvije.

10.10. Na upit je navela da dvije kamere koje su dolje u skladištu snimaju sam ulaz u skladište, ulaz po stepenicama dolje u skladište i izlaz prema garažama, s tim da sama vrata izlaska iz skladišta prema garažama ne pokrivaju. Kamere ne pokrivaju dio gdje su ormarići jer se oni tamo skidaju, pa to ne bi bilo prikladno i nisu tako usmjerene. Snimaju 1 metar od ormarića dalje. Ujedno ističe da su oni svih 6 video nadzora gledali - ona, kolegica i LK oko 14,00 sati, dakle vidjeli su ulazak nepoznate osobe u trgovinu i onda su pratili kretanje prema skladištu gdje su njima nedostajale stvari, gdje je ušao, gdje se kretao i gdje je izašao.

10.11. Na upit okrivljenika, da li je 100% sigurna da je upravo njega vidjela kritičnog dana u tom dućanu, odgovara da je sigurna, mada se ljudi mijenjaju u nekim segmentima.

10.12. Na upit okrivljenika, po kojem detalju je 100% sigurna da je to upravo on bio kritičnog dana osim po predmetnoj jakni o kojoj je govorila, navela je da se više ne bi izjašnjavala nakon svega što je navela u iskazu vezano uz prepoznavanje.

11. Oštećena kao svjedokinja AK je navela da je zaposlena u trgovini Müller, da je kritičnog dana radila u jutarnjoj smjeni od 9 do 14 sati, da je dolaskom na posao torbicu s osobnim stvarima ostavila u ormariću u garderobi u podrumu objekta, da je po završetku radnog vremena otvorila ormarić te da je uočila da joj nedostaje iz istoga torbica, pri čemu je u istoj bio telefon marke Samsung J5, novčanik rozo-ljubičaste boje sa svim osobnim dokumentima, ključevi od osobnog vozila te ključevi od trgovine. Radi toga je sa kolegicom RK išla proučiti videonadzor. Tu su uočile muškarca koji je ušao u trgovinu oko 12,05 sati, vidjela je da je otišao u podrumski dio i da se nije vratio kroz ulaz trgovine već je izašao kroz podrumski dio. RK je izvršila provjeru svojeg ormarića te ustanovila da joj je počinitelj iz novčanika otuđio 200,00 kuna, a videosnimka nadzora iz trgovine je predana policiji.

11.1. Ujedno je navela, što se tiče njezinog mobitela marke Samsung J5, da je njega platila 3.000,00 kn u trenutku kada ga je kupila, da više materijalnu dokumentaciju koju je posjedovala u vrijeme kupnje nema, a u trenutku kada joj je bio otuđen bio je star oko godinu i pol, ujedno nije bio oštećen, bio je dosta očuvan.

11.2. Na upit je navela, da njoj ključevi koje je sama nabrojila u iskazu nisu vraćeni, a niti mobitel također. Nakon 2 tjedna otprilike od događaja vraćeni su joj osobni dokumenti, novčanik i bankovne kartice, kada je ta njezina torbica sa dokumentima nađena odbačena negdje kod Drave u šikari, a to je pronašla neka gospođa u tom predjelu te je to objavila na Facebooku i tako su došli u trag tim dokumentima. Istaknula je, da je predložila policiji da probaju locirati gdje se njezin mobitel nalazi putem GPS-a ali oni to nisu učinili tako da nisu locirali osobu kod koje se nalazio njezin mobitel.

11.3. Na upit je navela, da ona kritičnog dana počinitelja nije osobno vidjela. Pregledavajući kasnije video nadzora vidjela je da se radi o osobi visine do 2 metra, koja je imala na glavi šiltericu, lice mu se nije vidjela, ali na sebi je imao jaknu marke Tommy Hilfinger i na nogama tenisice Nike, te je boja jakne bila tamno plava. Danas kada ga je vidjela ispred sudnice, smatra da se radi o čovjeku te visine koji je viđen video nadzorom, da ta visina odgovara. Ujedno ističem da taj natpis HK je bio malim slovima ispisan na rukavu, te misli da je bio ispisan na desnom rukavu. Ističe da tog dana, u jutarnjem dijelu su u dućanu radili ona, kolegica RK i LK, i to ujutro od 7 do 14 sati, dok u 14 sati dolazi smjena, one rade do 21 sati. Tu ističe da je LK prodavač ali i voditelj smijene. Ona je primijetila da je njoj torbica nestala u 14,00 sati kada je išla kući, kada je završila njezina smjena, a vidjela ju je zadnji puta za vrijeme pauze, između 9,30 i 10,00 sati.

11.4. Na upit je istaknula, da je utvrdila u 14,00 sati da nema torbice. Najprije je mislila da su joj istu zaposlenici sakrili, ali nakon što ju nije mogla naći nekih 5 minuta, kolegica RK je pogledala u svoj ormarić i utvrdila da nema novaca u novčaniku, tada je šef smijene LK išao provjeriti video nadzor kamere i onda su utvrdili da se na istoj nalazi počinitelj kojeg je ranije opisala, koji je odnio tu njezinu torbicu. Ta torbica je bila prljavo bež roze boje, dimenzije 30x30 cm otprilike. Na video nadzoru je bilo vidljivo da uzima taj počinitelj iz ormarića tu torbicu, da ju stavlja ispod svojeg pazuha i da izlazi van kroz taj podrumski dio koji vodi do garaža.

11.5. Na upit, što snima ta jedna kamera u donjem dijelu, navela je da dio hodnika koji vodi od gornjeg dijela dućana prema dolje i snima dio donjeg hodnika, te i ormariće. Izlazna vrata prema garaži ta kamera ne snima.

11.6. Na upit, obzirom je navela da je gledala video nadzor s kolegicom i šefom LK, da li je vidjela lice počinitelja, boju očiju ili nešto drugo po čemu bi mogla reći da prepoznaje počinitelja navela je da se nije vidjelo.

11.7. Na upit, da li je kod policije nakon kritičnog događaja, izvršeno prepoznavanje osumnjičenih, navela je da nije nego su djelatnici policije od njih tražili samo da opišu što su zapamtile kako počinitelj izgleda. Njezina kartica je inače pokušana biti uporabljena na Tisku u Supernovi i u Plodinama u Optujskoj ulici taj isti dan, te je moguće da je video nadzor to tamo zabilježio.

12. Obzirom da je trebalo utvrditi identitet samog počinitelja kaznenog djela kritičnog dana, sud je nastojao pribaviti snimku videonadzora od strane PU varaždinske predmetne trgovine, koji su vršili istraživanje u ovom predmetu (listovi 23, 329-330 spisa i koji su naveli da su snimku videonadzora koja se odnosi na počinjenje kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11, koja je počinjena 30.12.2019, dostavili uz prijavni materijal ODO u Varaždinu, te da ne posjeduju kopiju istu više; ujedno navodeći da su uvidom u arhivu pronađene fotografije koje su izrađene prilikom pregleda snimke video nadzora od dana 30. 12.2019., garderoba Muller u Varaždinu, Zagrebačka ulica broj 51, a koje su pohranjene na optički medij koji su djelatnici policije ponovno dostavili i koje su prikazane na raspravi), a ujedno je sud snimku zatražio i od Trgovine Muller (list 303, koji su naveli da više nisu u posjedu snimke video nadzorne kamere u vezi krađe u trgovini Muller od 30.12.2019. jer su tu snimku predali djelatnicima policije PU varaždinske), od TD ABM (list 331, koji su naveli da su video nadzor ugradili u Supernovu u Varaždinu u prosincu 2021., a predmetni događaj se dogodio 30.12.2019., tako da nemaju predmetnu snimku), te od TD Plodine d.d. (list 332, koji su naveli da predmetnu snimku nije moguće dostaviti).

13. Kako je sud u konačnici samo raspolagao sa spornim materijalom, fotografijama počinitelja s lica mjesta, koje su po policiji izuzete sa snimke videonadzora u navedenoj Trgovini Muller, te kako je raspolagao s a snimkama prvog ispitivanja osumnjičenika, te okrivljenika ŠK, kao i s nespornim materijalom MUP-a RH u vezi samog okrivljenika proveo je, radi identifikacije počinitelja biometrijsko vještačenje po Centru „Ivan Vučetić“, po vještaku Vedranu Ročiću.

14. Vještak iz područja biometrije Vedran Ročić u svojem pismenom nalazu i mišljenju naveo da mu je za potrebe vještačenja dostavljen sporni i nesporni materijal vještačenja. Što se tiče spornog materijala, dostavljene su mu fotografije i to 6 njih na optičkom mediju u omotnici broj 23 spisa, te ujedno ina listovima 329-330 spisa, te mu je dostavljen i nesporni materijal i to snimak ispitivanja ŠK dana 24.02.2020., na optičkom mediju na listu 28 spisa, te snimak ispitivanja okrivljenika od 18.02.2021. na optičkom mediju list 28 spisa, pri čemu je dopunom naloga za vještačenje predviđeno korištenje fotografija predmetne osobe iz službenih evidencija MUP-a u svrhu vještačenja. Nadalje je naveo, a pregledom fotografija s lista 23 i 330 spisa da materijal nije dostavljen u izvornom obliku, dakle izvorni video zapis nije dostavljen, a provedenom procjenom upotrebljivosti dostavljenog spornog materijala i to fotografija F1-F6 utvrđeno je da je isti upotrebljiv za provođenje vještačenja. Provedenom usporedbom uvećanog dijela spornih fotografija F1, F3 i F5, te nespornih fotografija F7, F8 i F9 utvrđene su podudarnosti u strukturi vidljivog dijela lica, izgledu profila i podbratka, izgledu obraza i izraženosti jagodica lijevog i desnog obraza, položaju i veličini usta, te izgledu linije lijeve i desne vilice te izgledu vrha brade, kako je to prikazano u njegovom nalazu i mišljenju na listovima 378-380 nalaza. U konačnici je zaključio da provedenom usporedbom obilježja lica na spornim fotografijama F1, F3 i F5 u odnosu na nesporne fotografije F7, F8 i F9 je utvrđeno kako se na istima nalazi vjerojatno ista osoba – ŠK.

14.1. Na upit, obzirom da je on potpisan u nalazu i mišljenju kao vještak papilarnih linija, da li je ovlašten ujedno provoditi i biometrijsko vještačenje kao u ovom predmetu, naveo je da provođenje vještačenja u Centru provode djelatnici koji su za to odgovarajuće osposobljeni, te navedeni u matrici kompetencija Centra za provođenje metode biometrijske identifikacije lica, navodeći da se on nalazi na matrici te kompetencije. Naziv u potpisu radnog mjesta, odnosno sami nazivi u opisu radnih mjesta Ministarstva unutarnjih poslova uređeni su Uredbom ministarstva, dok se provođenje određenih vještačenja provodi prema kompetencijama osobe, neovisno o nazivu radnog mjesta.

14.2. Na upit, obzirom da je naveo u svojem zaključnom mišljenju da provedenim vještačenjem spornog i nespornog materijala za osobu ŠK je utvrđeno kako se na istima nalazi vjerojatno ista osoba, što to zapravo znači, vještak je naveo da se provođenjem ove metode provodi usporedba obilježja lica na spornom i nespornom materijalu, ovisno o utvrđenim podudarnostima i razlikama donosi se mišljenje u obliku verbalne skale od 1 do 5 stupnjeva , najniži stupanj: moguće ili dolazi u obzir, drugi po redu: vjerojatno, treći: vrlo vjerojatno, četvrti: vrlo vjerojatno/gotovo sigurno, i peti: gotovo sigurno, da se radi o istoj ili različitoj osobi. Ovisno o utvrđenoj količini i kvaliteti podudarnosti ili razlika u konkretnoj usporedbi spornog i nespornog materijala postavljenoj poziciji o identitetu (radi se o istoj osobi i različitoj osobi), daje se određena razina potpore. U konkretnom slučaju može se dati srednje slaba razina potpore. U konkretnom slučaju ograničenje razine potpore je kvaliteta spornog materijala na kojem se samo u grubo mogu usporediti obilježja lica. U konkretnom vještačenju razina vjerojatnosti je posljedica kvalitete spornog materijala, istaknuvši da su fotografije koje su mu dostavljene kao sporni materijal bile loše kvalitete jer da mu je dostavljen fotografski elaborat koji bi bio znatno veće kvalitete u tom slučaju bi on u svojem nalazu i mišljenju mogao postaviti veću razinu potpore, odnosno viši stupanj.

14.3. Na upit, da li se okrivljenik može isključiti kao počinitelj obzirom na crte lica koje postoje kao nesporne u ovom predmetu, vještak je naveo da u konkretnom slučaju su utvrđene podudarnosti koje su navedene u zapisniku te je utvrđeno da nema razlika koje se mogu uzeti u obzir za isključenje osobe. U provođenju biometrijske identifikacije lica pozitivna je identifikacija, dakle radi se o istoj osobi, utvrđuje se po nalaženju odgovarajućih podudarnosti u elementima lica te utvrđivanju da ne postoje razlike koje se mogu uzeti u obzir. Negativna identifikacija, dakle da radi se o različitoj osobi, utvrđuje se pronalaženjem razlika ili nepodudaranja. Mišljenje se izražava i za negativnu i za pozitivnu u pet razina, kada se ne može utvrditi niti jedna od propozicija radi li se o različitoj ili istoj osobi, u tom slučaju se zaključuje da se ne može utvrditi. U ostalim slučajevima koristi se verbalna skala s pet elemenata u dva smjera, u pozitivnom smjeru da se radi o istoj osobi te u negativnom smjeru da se radi o različitoj osobi, koriste se jednaki verbalni prefiksi, prvi najniža razina: moguće ili dolazi u obzir, druga: vjerojatno, treća: vrlo vjerojatno, četvrta: vrlo vjerojatno/gotovo sigurno, i najviša razina peta: gotovo sigurno.

14.4. Na upit, da li najniži stupanj negativne propozicije odnosno mogućeg ili dolazi u obzir da nije ta ista osoba isključuje pozitivnu propoziciju vjerojatnosti da je ista osoba i obrnuto, vještak je naveo mišljenje u odnosu na konkretan sporni i nesporni materijal vještačenja te mišljenje o postavljenoj propoziciji automatski isključuje suprotstavljenu alternativnu propoziciju, odnosno iznese li se mišljenje da se radi o istoj osobi u bilo kojem stupnju u odnosu na konkretan sporni i nesporni materijal, isključuje se mogućnost donošenja mišljenja "radi se o različitoj osobi" u istome.

14.5. Na upit, koji je stupanj vjerojatnosti da se na slikama koje su sporne i obuhvatile su njegovo vještačenje se upravo nalazi okrivljenik, vještak je naveo da se radi o drugom stupnju vjerojatnosti da se radi o osobi okrivljeniku.

14.6. Na upit, da li bi, da je materijal za vještačenje bio kvalitetniji moguće pronašao i određene razlike koje bi isključivale okrivljenika kao osobu koja se nalazi na spornom materijalu, vještak je naveo da postoji mogućnost za takvu soluciju.

14.7. Na upit, da li se može izraziti u stupnju pouzdanosti metoda biometrijskog vještačenja temeljem spornih i nespornih fotografija, tj. da li se radi o niskom, srednjem ili visokom stupnju pouzdanosti te metode vještak je naveo da se opisno može odgovoriti da se radi o srednjem ili niskom stupnju, srednjem u slučaju kada se raspolaže s kvalitetnim materijalom, tada npr. nije posebno teško razlikovati jednojajčane blizance dok bi u nižem stupnju bilo kada se radi o materijalu loše kvalitete.

14.8. Na upit, na temelju fotografija koje su sporne i gdje treba identificirati osobu počinitelja, da li to znači da nije mogao sa sigurnošću utvrditi osobu počinitelja i njezin identitet, vještak je naveo da u konkretnom slučaju je utvrđena srednje slaba razina potpore po propoziciji da se radi o istoj osobi.

15. Na temelju tako prezentiranih dokaza sud je donio svoje zaključke u vezi spornih činjenica.

16. Naime, sud je trebao u tijeku dokaznog postupka utvrditi identitet počinitelja iz fotografija koje su izuzete iz videonadzora od strane djelatnika policije (u trgovini Muller) na temelju nalaza i mišljenja vještaka za papilarne linije koji u Centru „Ivan Vučetić“ koji ima kompetencije i za biometrijsko vještačenje, te na temelju iskaza svjedokinja-oštećenih OK i RK.

16.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka za papilarne linije Vedrana Ročića proizašlo je da su usporedbom uvećanog dijela spornih fotografija F1, F3 i F5, te nespornih fotografija F7, F8 i F9 utvrđene podudarnosti u strukturi vidljivog dijela lica, izgledu profila i podbratka, izgledu obraza i izraženosti jagodica lijevog i desnog obraza, položaju i veličini usta, te izgledu linije lijeve i desne vilice te izgledu vrha brade, kako je to prikazano u njegovom nalazu i mišljenju na listovima 378-380 nalaza. U konačnici je isti vještak zaključio da provedenom usporedbom obilježja lica na spornim fotografijama F1, F3 i F5 u odnosu na nesporne fotografije F7, F8 i F9 je utvrđeno kako se na istima nalazi vjerojatno ista osoba – ŠK, ujedno navevši da su u konkretnom slučaju utvrđene podudarnosti koje su navedene u zapisniku te je utvrđeno da nema razlika koje se mogu uzeti u obzir za isključenje osobe. Ujedno je naveo da se ne može okrivljenika isključiti kao počinitelja, a niti postići viši stupanj vjerojatnosti da se doista radi o okrivljeniku zbog toga što je dostavljeni materijal na vještačenje loše kvalitete.

16.2. Međutim, kako je proizašlo da je oštećena RK prepoznala okrivljenika (navodeći u svojem iskazu da ga na raspravi prepoznaje kao osobu koju je vidjela na videonadzoru kako je ušla u podrumski dio gdje su ormarići iz kojeg je otuđen novac, navodeći da je i na raspravu pristupio u jakni JK koju je imao i onda kada se dogodio kritični događaj i to plave boje, na kraju tvrdivši da je 100% sigurna u njegov identitet), a to je proizašlo i iz iskaza OK (koja je u svojem iskazu navela da je iz video nadzora vidjela da se radi o osobi visine 2 metra, koja je imala na glavi kapu sa šiltom, i jaknu marke Tommy Hilfiger, a na nogama tenisice, pri čemu je jakna bila tamno plave boje i da je na desnom rukavu marka jakne bila ispisana marka iste, ujedno ističući da je uočila upravo tog počinitelja kako torbicu roze-bež boje, dimenzija 30x30 cm stavlja ispod pazuha i odlazi kroz podrumski dio do izlaza prema garažama), sud je zaključio da se u konkretnom slučaju radilo o okrivljeniku kao počinitelju kaznenog djela, koje mu se optužnicom stavlja na teret, a sve stoga što su se iskazi oštećenih međusobno nadopunjavali, pri čemu je vidljivo da je počinitelja, okrivljenika, RK prepoznala u samoj sudnici, također po jakni JK koju je nosio, kao i OK, koja ga je osim toga prepoznala i po visini otprilike 2 metra, te je u situaciji kada vještak koji je vršio biometrijsko vještačenje okrivljenika nije isključio kao počinitelja, obzirom na materijal kojim je raspolagao, navevši da se na spornim fotografijama F1, F3 i F5 u odnosu na nesporne fotografije F7, F8 i F9 može utvrditi da se na spornim fotografijama nalazi vjerojatno ista osoba – ŠK, čijem nalazu i mišljenju je sud povjerovao jer je isti dan sukladno pravilima znanosti i vještine, zaključivši da je počinitelj kaznenog djela za koje se tereti upravo on.

16.3. Kako je iz iskaza RK proizašlo da su ormarići za garderobu bili u podrumskom dijelu gdje je bila i roba za trgovinu Müller, te da je na videonadzoru uočen počinitelj kojeg su oštećene prepoznale, a što je vidljivo i iz priloženih fotografija (list 23, 230 spisa), pri čemu je RK navela da se na video snimci vidi (koju su gledali kritičnog dana ona, OK i LK), da je počinitelj remen torbice omotao oko torbice, da je torbicu stavio ispod pazuha i da je krenuo prema izlazu s istom prema garažama i da je to bio razlog zašto se nije vraćao iz podruma u prostor dućana prema izlazu, proizlazi da je počinitelj unaprijed sve to pratio i isplanirao kako bi uspio u svojoj namjeri, dakle, da u tom trenutku nije bio neubrojiv, kako će to u svojem iskazu i potvrditi sam psihijatrijski vještak Slavko Trontl.

17. Dakle, sud je u konačnici zaključio da je okrivljenik bio dana 30. prosinca 2019., u vremenu od 12,00 do 14,00 sati, u Varaždinu, Zagrebačka ulica broj 51, u trgovini Muller, poslovnica broj 5061, da je ušao u tu trgovinu, da je iz prostora garderobe u podrumskom djelu trgovine iz garderobnih ormarića uzeo i za sebe zadržao torbu u kojoj su se nalazili ključevi osobnog vozila marke Passat, ključevi trgovine i TAG od alarma, mobilni telefon marke Samsung J5, novčanik, osobna iskaznica, vozačka dozvola, iskaznica zdravstvenog i dopunskog osiguranja, Master i Visa kartica Raiffeisenbank d.d., Maestro kartica HPB banke d.d., sve na ime AK, da je iz garderobnog ormarića iz novčanika, vlasništvo RK otuđio iznos od 250 kn/33,18 eura, te da se svojim ponašanjem, na štetu AK okoristio za 67 eura, a na štetu RK za iznos od 33,18 eura, jer je to proizašlo iz izvedenih ranije prezentiranih dokaza, tj. da je okrivljenik prisvojio torbicu OK iz garderobnog nezaključanog ormarića te da je također u toj istoj dinamici događaja protupravnog prisvajanja tuđih stvari prisvojio i novac RK u iznosu od 250 kuna (što u eurima iznosi 33,18 eura, po fiksnom tečaju konverzije od 5.9.2022. gdje 1 euro vrijedi 7,53450 kn).

17.1. Što se tiče oštećene OK proizlazi da je ista navela kako su joj otuđeni svi dokumenti iz torbice i mobitel marke Samsung SM5 kojeg je platila kod kupnje 3.000,00 kuna, navodeći da ga je koristila godinu i pol dana od otuđenja. Kako je za istu proizašlo da su joj dokumenti vraćeni, a da je vještak za informatiku Tomislav Crnički utvrdio da je vrijednost njezinog mobitela bila u vrijeme kritičnog događaja 67 eura (jer ga je koristila godinu i pol) te kako je nalazu i mišljenju informatičkog vještaka sud povjerovao, smatrajući da je isti dan sukladno pravilima znanosti i vještine, sud je smatrao da je to iznos za koji je OK u kritičnom događaju oštećena.

18. Na temelju svega navedenog, sud je smatrao da okrivljenik u svojoj obrani nije priznao počinjenje kaznenog djela jer je svojom obranom išao na otklanjanje svoje kaznene odgovornosti, također smatrajući da je svjedok FK, otac okrivljenika, svjedočio da se okrivljenik nalazio u kritično vrijeme na drugom mjestu, te da njegovo iskazivanje nije uvjerljivo jer nije bio nazočan na licu mjesta događaja niti je znao gdje se točno nalazio okrivljenik u kritično vrijeme, uoči nove 2020., jer on i okrivljenik inače odvojeno žive, a okrivljenik njemu nije povjeravao gdje se nalazi svaki dan svog života.

19. Na temelju svega navedenog sud je smatrao da je okrivljenik svojim ponašanjem ispunio sve elemente kaznenog djela za koje se teretio, kako objektivne elemente, tako i subjektivni element kaznenog djela te je istoga oglasio krivim i kaznio temeljem zakona.

19.1. Naime, što se tiče subjektivnog elementa, da li je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, smanjeno ubrojiv ili neubrojiv, na temelju medicinske dokumentacije za okrivljenika psihijatrijski vještak je dao svoj nalaz i mišljenje.

19.2. U svojem nalazu i mišljenju od 22.1.2024. psihijatrijski vještak dr. med. Slavko Trontl je naveo da je vještačenje u predmetu izvršio temeljem kompletirane medicinske dokumentacije u predmetu i nakon osobnog kliničkog pregleda okrivljenika, posebice uvida u priloženi zdravstveni karton. Temeljem tog uvida utvrdio je da je okrivljenik dva mjeseca prije i dva mjeseca nakon počinjenja kaznenog djela nije bio u dekompenzaciji psihičkog statusa, ali je bio na nadomjesnoj terapiji metadonom od 15-20 ml dnevno (150-200 mg dnevno), što je visoka doza. Uvidom u ranije citiranu obilnu medicinsku dokumentaciju za okrivljenog vidljivo je da isti boluje od trajne duševne bolesti – paranoidne shizofrenije, što se sukladno MKB-10 šifrira sa šifrom F 20.0. Bolest se prvi puta kod okrivljenika manifestirala u dobi od 19-20 godina te se bilježi sustavno liječenje od te bolesti do 2000. godine kod istoga, a kasnije zbog neadekvatnog liječenja paranoidne shizofrenije kod okrivljenika su zaostale trajne promjene na voljnom, emotivnom i intelektualnom planu ličnosti.

19.3. Prema podacima iz medicinske dokumentacije, u periodu od 2000. do 2020. okrivljenik je 15 godina proveo u zatvorima, te je u spomenutom periodu okrivljenik postao ovisnik o opijatima i duže je vrijeme bio na nadomjesnoj terapiji metadonom, pri čemu je počeo konzumirati i alkohol. Dugotrajna ovisnost o opijoidima dovela je do razvoja mentalnog poremećaja i poremećaja ponašanja što se sukladno MKB-10 može iskazati šifrom F 19.71.

19.4. Ponašanje i funkcioniranje okrivljenika kroz život odgovara specifičnom poremećaju ličnosti i to dissocijalnom poremećaju ličnosti, što se sukladno MKB-10 šifrira sa šifrom F 60.2. Dissocijalni poremećaj ličnosti, a to je poremećaj ličnosti koji obično izaziva pažnju zbog očitog nesrazmjera između ponašanja dotične osobe i opće prihvaćenih normi. Počinjenje kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret potrebno je sagledati u okviru traumatičnog djetinjstva (smrt majke) i stila života od doba odrastanja, adolescencije, pa nadalje, njegove psihičke bolesti – paranoidne shizofrenije, dissocijalnog poremećaja ličnosti, politoksikomanske ovisnosti s posljedičnim oštećenjem središnjeg živčanog sustava i razvojem psihoorganskog sindroma.

19.5. Vještak je ubrojivost okrivljenik u kritično vrijeme iz optužnice ocijenio kao bitno smanjenu ubrojivost, obzirom je okrivljenik imao ireverzibilne promjene na planu ličnosti (voljnom, emocionalnom i intelektualnom), u okviru osnovne psihijatrijske bolesti – paranoidne shizofrenije, da ima specifičan dissocijalan poremećaj ličnosti, ali i promjene na planu ličnosti i ponašanja u sklopu dugogodišnje ovisnosti o opijoidima i drugim psihoaktivnim tvarima.

19.6. Iz tih razloga vještak je predložio sudu da okrivljeniku izrekne sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11, smatrajući nužnim primjenu takve mjere radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati na počinjenje i težeg kaznenog djela, navodeći da se mjera može provesti u penalnim uvjetima.

19.7. U dopuni svojeg nalaza i mišljenja na raspravi od 25. siječnja 2024. psihijatrijski vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 22. siječnja 2024..

19.8. Na upit, obzirom je okrivljenik tijekom postupka izjavio da je u više navrata vještačen po liječnicima psihijatrima te da je u tim predmetima liječnik utvrdio da je neubrojiv, u kaznenim postupcima koji su se protiv njega vodili, da stoga nije suglasan s ovim nalazom, da li se imajući u vidu utvrđene dijagnoze moguće u tim drugim predmetima radi o ekscesima u ponašanju ili nekim epizodama koje su vezane samo uz ta točna određena inkriminirana razdoblja, dakle kada je bio od strane psihijatra izvještačen kao neubrojiv, vještak je naveo da s obzirom na sve navedene dijagnoze u njegovom nalazu i mišljenju smatra da najveću težinu ima dijagnoza paranoidne shizofrenije. Moguće je, da je okrivljenik pojedina kaznena djela počinio pod utjecajem psihopatologije iz kruga paranoidne shizofrenije i za to bi se mogao ocijeniti kao neubrojiv. U trenutku počinjenja kaznenog djela koje mu se ovom optužnicom stavlja na teret nije utvrdio neubrojivost kod okrivljenika iz razloga što u vrijeme počinjenja tog dijela – 2 mjeseca prije i 2 mjeseca nakon počinjenja dijela u zdravstveni karton koji je imao na uvidu nije upisano da je bilo pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja u smislu recidiva psihotičnog procesa. U vrijeme počinjenja kaznenog djela koje mu se ovom optužnicom stavlja na teret okrivljenik je od strane nadležnog liječnika primarne zdravstvene zaštite dobivao nadomjesnu metadonsku terapiju.

19.9. Na upit, koje je sve imao dijagnoze prisutne okrivljenik koje su utjecale na njegovo ponašanje, u vrijeme djela, vještak je naveo da su bile sve dijagnoze koje je ranije izdiktirao u zapisnik te je dijagnoza paranoidne shizofrenije isto bila prisutna, no, bolest je tada bila u remisiji. Kazneno djelo koje se u ovom predmetu okrivljeniku stavlja na teret, a to je kazneno djelo krađe, okrivljenik ne bi mogao počiniti da je bio pod utjecajem psihopatoloških sadržaja u sklopu paranoidne shizofrenije zato što je njegovo testiranje realiteta bilo uredno. Gledajući djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret proizlazi iz njegove dijagnoze disocijalnog poremećaja ličnosti.

19.10. Na upit, po čemu je zaključio da ne bi mogao počiniti to kazneno djelo da njegova bolest nije bila u remisiji, vještak je naveo da je to zaključio temeljem toga što je za počinjenje kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret bio potreban plan, dobra razrada i velika opreznost da ne bude otkriven, a osim toga u više navrata je okrivljenik činio ista kaznena djela krađe.

19.11. Na upit, kada je bolesnik koji boluje od paranoidne shizofrenije u fazi remisije, da li je takav bolesnik dužan uzimati terapiju u vezi te bolesti, vještak je naveo da je dužan i ako istu ne uzima pojavi se recidiv bolesti što se uglavnom događalo kod okrivljenika, dakle, da je prestao samovoljno uzimati terapiju. Potrebno je navesti da lijekove koje osoba koja boluje od paranoidne shizofrenije uzima u fazi remisije bolesti su u mnogo nižim dozama nego lijekovi koji se moraju uzimati kada je bolest aktualizirana. Načelno prilikom recidiva bolesti paranoidne shizofrenije potrebno je bolničko liječenje jer je bolesnik u takvoj fazi da je nekritičan spram potrebe uzimanja lijekova i mora se hospitalizirati i načelno mu se ordinira tzv. parenteralna terapija, to znači terapija putem neuroleptika u vidu intramuskularnih injekcija. Okrivljenik je vezano za svoju bolest paranoidne shizofrenije bio i na tzv. depo terapiji, dakle terapiji neuroleptika sa postepenim otpuštanjem aktivne supstance u organizam jer se takva terapija može davati jednom do dva puta mjesečno, eventualno svaka 3 tjedna ili jednom mjesečno, ovisno o preparatu. Ovakav vid terapije na neki način psihijatrima daje određenu garanciju da će nesuradljivi pacijenti biti pod terapijom jer je uobičajeno da shizofrene osobe nerado uzimaju lijekove, pogotovo onda kada im se stanje bolesti pogorša.

19.12. Na upit, koliko vremena zadnje uzeta terapija ostaje u organizmu bolesnika, te utječe na kompenziranost same bolesti, tj. nakon koliko vremena nastupa dekompenzacija te stanje recidiva vještak je naveo da je to pitanje teoretske naravi, da je situacija u praksi individualna i da nije isto kod svakog bolesnika kada će nastupiti dekompenzacija psihičkog stanja, nakon prestanka uzimanja odgovarajuće psihofarmakološke terapije. Ono što sigurno može reći da u slučaju da je osoba primila injekciju dugo djelujućeg antipsihotika, sa tom terapijom bi trebala biti pokrivena minimalno mjesec dana da ne dođe do recidiva bolesti. Nema podataka u zdravstvenom kartonu za inkriminirano razdoblje koju vrstu psihofarmakološke terapije je okrivljenik uzimao, već samo postoje podaci da je primao nadomjesnu terapiju metadonom.

19.13. Na upit, da li je u razdoblju od kraja 2019. utvrđeno da je okrivljenik bio pregledan od strane psihijatra te kada je zadnji put bio pregledan prije inkriminiranog dana i kada mu je zadnji put propisana psihofarmakološka terapija vezano uz paranoidnu shizofreniju, te ujedno da li se za disocijalni poremećaj propisuje kakva terapija, vještak je naveo da se ista propisuje za disocijalni poremećaj i da se vrlo često radi o nižim dozama neuroleptika nego što se to propisuje u slučaju liječenja paranoidne shizofrenije. Prema podacima iz medicinske dokumentacije navodi otpusno pismo Psihijatrijske bolnice Jankomir gdje je ležao okrivljenik od 13.05.2020. do 18.08.2020. kada je izrekom navedeno da se radilo o trećem psihotičnom šubu bolesti te da je u međuvremenu bila povremena zloupotreba alkohola i psihoaktivnih tvari ali tada još nije razvio ovisnost, dakle za period od 2000. do 2020. u sudskom spisu nema psihijatrijske medicinske dokumentacije. Za period od 2000. do inkriminiranog događaja nije imao psihijatrijske podatke o psihijatrijskom liječenju, bilo ambulantnom, bilo bolničkom. Nakon inkriminiranog događaja prvi nalaz psihijatra u koji je imao uvid datira od 02.07.2020.

19.14. Na upit, da li bi okrivljenik imajući u vidu njegovu ličnost kada bi imao poremećaj orijentacije, mišljenja, organizacije, motorike i sl., bio u stanju počiniti kazneno djelo stavljeno mu na teret i to na način da je promišljeno prošao kroz trgovinu, ušao u podrumski dio trgovine, došao do dva različita garderobna ormarića, s time da je iz prvog otuđio torbu sa predmetima, a iz drugog je iz novčanika izvadio samo novac, dakle fokusirajući se na vrijedne stvari ili novce mogao počiniti takov djelo, vještak je naveo da nije mogao to učiniti u fazi akutne psihotičnosti.

19.15. Dakle, proizašlo je da je okrivljenik u kritično vrijeme bio bitno smanjeno ubrojiv, obzirom je okrivljenik imao ireverzibilne promjene na planu ličnosti (voljnom, emocionalnom i intelektualnom), u okviru osnovne psihijatrijske bolesti – paranoidne shizofrenije, da je ima specifičan dissocijalan poremećaj ličnosti, ali i promjene na planu ličnosti i ponašanja u sklopu dugogodišnje ovisnosti o opijoidima i drugim psihoaktivnim tvarima, kada je protupravno prisvajao tuđe pokretne stvari u kritičnom događaju.

20. Ujedno je sud smatrao da je okrivljenik počinio sukladno članku 52. stavku 1. KZ/11 produljeno kazneno djelo, a koje je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu, kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, a što je u korektnom slučaju ispunjeno.

21. Prilikom odabira kazneno-pravne sankcije za okrivljenika, sud je imao u vidu sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazneno-pravne sankcije, te je vodio računa o pogibeljnosti inkriminiranog djela i zakonom propisanoj svrsi kažnjavanja.

21.1. Dakle, sud je cijenio kod okrivljenika da je slabijeg imovinskog stanja (bez nepokretne imovine), da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv, kao olakotne okolnosti, dok je na strani okrivljenika našao kao otegotnu okolnost njegovu raniju osuđivanost.

21.2. Imajući u vidu navedeno, sud je okrivljenika ŠK, za kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11, osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, smatrajući da je predmetna kazna zatvora primjerena težini i posljedici počinjenog kaznenog djela, te vjerujući da će se istom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, te da će izrečena kazna zatvora utjecati na okrivljenika da ubuduće više ne vrši kaznena djela, te da će ispuniti i imperativ generalne prevencije.

22. Temeljem članka 68. stavka 1. -3. KZ/11, prema okrivljeniku se primjenjuje Sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali svakako do prestanka izvršenja kazne zatvora.

22.1. Naime, vještak je naveo da ponašanje i funkcioniranje okrivljenika kroz život odgovara specifičnom poremećaju ličnosti i to dissocijalnom poremećaju ličnosti, što se sukladno MKB-10 šifrira sa šifrom F 60.2. Dissocijalni poremećaj ličnosti, a to je poremećaj ličnosti koji obično izaziva pažnju zbog očitog nesrazmjera između ponašanja dotične osobe i opće prihvaćenih normi. Počinjenje kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret potrebno je sagledati u okviru traumatičnog djetinjstva (smrt majke) i stila života od doba odrastanja, adolescencije, pa nadalje, njegove psihičke bolesti – paranoidne shizofrenije, dissocijalnog poremećaja ličnosti, politoksikomanske ovisnosti s posljedičnim oštećenjem središnjeg živčanog sustava i razvojem psihoorganskog sindroma.

22.2. Vještak je ubrojivost okrivljenik u kritično vrijeme iz optužnice ocijenio kao bitno smanjenu ubrojivost, obzirom je okrivljenik imao ireverzibilne promjene na planu ličnosti (voljnom, emocionalnom i intelektualnom), u okviru osnovne psihijatrijske bolesti – paranoidne shizofrenije, da ima specifičan dissocijalan poremećaj ličnosti, ali i promjene na planu ličnosti i ponašanja u sklopu dugogodišnje ovisnosti o opijoidima i drugim psihoaktivnim tvarima, iz kojih razloga je predložio sudu da okrivljeniku izrekne sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11, smatrajući nužnim primjenu takve mjere radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati na počinjenje i težeg kaznenog djela, navodeći da se mjera može provesti u penalnim uvjetima., a radi čega je sud prijedlog vještaka prihvatio, smatrajući da je isti svoj nalaz i mišljenje dao u cijelosti sukladno pravilima znanosti i vještine.

23. Temeljem članka 158. stavka 2. ZKP/08 dosuđen je imovinsko-pravni zahtjev u glavničnom novčanom iznosu od 67,00 eura oštećenoj AK iz [adresa], te je istog dužan okrivljenik naknaditi oštećenoj u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok se s preostalim dijelom imovinsko-pravnog zahtjeva do 4.000,00 kn/530,89 eura, dakle, za preostali iznos od 463,89 eura upućuje oštećena da istog ostvaruje u zasebnom, parničnom postupku. Naime, provedeno je vještačenje njezinog mobilnog uređaja u vrijeme počinjenja kaznenog djela po informatičkom vještaku Tomislavu Crničkom te se vještačenjem istoga došlo do utvrđenja da je mobitel oštećene u kritično vrijeme, obzirom da je kupljen sredinom 2018.g., vrijedio 67 eura, a kojem nalazu i mišljenju informatičkog vještaka je sud povjerovao jer je isti dan sukladno pravilima znanosti i vještine, radi čega je onda sud donio takvu odluku.

24. Na temelju članka 560. ZKP/08 utvrđeno je da novčani iznos od 250,00 kuna/33,18 eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik ŠK ostvario kaznenim djelom iz članka 228. stavka 1. i članka 52. KZ/11, te da novčani iznosi od 33,18 eura predstavlja imovina Republike Hrvatske, radi čega je naloženo okrivljeniku ŠK da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 33,18 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, a sve stoga što oštećena RK nije potraživala taj novčani iznos kroz imovinsko-pravni zahtjev.

25. Temeljem članka 148. stavka 5. ZKP-a (Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. -6. ZKP/08, te troškova branitelja po službenoj dužnosti, obzirom da je nezaposlen i obzirom da je bolestan, radi čega je sud smatrao da bi plaćanjem tih troškova bila ugrožena njegova osobna egzistencija.

U Varaždinu, 15. studenog 2024.

Sutkinja:

Anica Milas

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, ili predajom na pošti preporučeno, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda se može pobijati: zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazni i o troškovima kaznenog postupka.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj KO-DO-134/2021

2. Okr. ŠK, [adresa]

3. Ošt. RK [adresa]

4. Ošt. AK, [adresa]