Poslovni broj: 4K. 199/22

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Mariu Bulumu, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv optuženog EM po optužnici ODO u Dubrovniku broj: KMP-DO-9/13 od 23. kolovoza 2013. zbog dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18; u daljnjem tekstu KZ/11) nakon održane rasprave 14. studenog 2024. koja je zaključena istoga dana i objavljena 15. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Optuženi: EM, sin E i RM, rođene R, rođen **.**.1971. u [adresa], s posljednjim prijavljenim prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, vodograđevni radnik sa završenom SSS, neoženje, otac troje djece, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

što je iako temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Metkoviću, br. P-16/12 od 06. rujna 2012., na ime uzdržavanja svoje maloljetne kćeri AM rođ. **.**.1998.. koja se redovno školovala do svibnja 2019. obvezan doprinositi po 1.197,20 kune/158,9 eura mjesečno, a na ime uzdržavanja svoje maloljetne kćeri FM rođ. **.**.2000.. koja se redovno školovala do svibnja 2019, obvezan doprinositi po 1.088.20 kuna/144,43 eura mjesečno, odnosno ukupno 2.285,40 kuna/303,32 eura mjesečno i to počevši od 06. rujna 2012. do 22. srpnja 2016. za kćer AM i od 6. rujna 2012. do svibnja 2019. za kćer FM, iako svjestan ove svoje obveze i iako u mogućnosti, budući privređuje od 06. rujna 2012. do 22. srpnja 2016. ne doprinosi redovito i dostatno za uzdržavanje za kćer AM i od 6. rujna 2012. do svibnja 2019. ne doprinosi redovito i dostatno za uzdržavanje kćeri FM, čime je kćeri AM i kćeri FM uskratio dužno uzdržavanje u iznosu od 114.552,26 kuna/15.203,07 eura,

dakle, nije uzdržavao osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djece,

čime je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja - opisano po članku 172. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 172. stavku 2. Kaznenog zakona,

Pa se optuženi EM za predmetna dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseca,

potom se isti na temelju odredbe čl. 51. Kaznenog zakona

osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci

te se potom istoj na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 izriče

u v j e t n a  o s u d a

na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženi u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju odredbe čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11 optuženom EM se određuje

p o s e b n a o b v e z a

da u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti ove presude podmiri dospjele, a neisplaćene dužne obroke zakonskog uzdržavanja u iznosu od 4.733,34 eura uplatom na račun oštećene AM na ime uzdržavanja iste s naznakom "plaćanje zaostalog uzdržavanja po presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: 4K- 199/22."

Na temelju odredbe čl. 58. st. 5. KZ/11 sud će opozvati izrečenu uvjetnu osudu ukoliko optuženi EM ne izvrši posebnu obvezu da u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti ove presude podmiri dospjele, a neisplaćene dužne obroke zakonskog uzdržavanja u iznosu od 4.733,34 eura, uplatom na račun AM, a koji se odnose na neisplaćeno uzdržavanje za istu s naznakom "plaćanje zaostalog uzdržavanja po presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: 4K-199/22."

Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 ; u daljem tekstu ZKP/08) oštećenoj AM dosuđuje se postavljeni imovinsko pravni zahtjev na ime dospjelih, a neisplaćenih dužnih obroka zakonskog uzdržavanja za razdoblje od 06. rujna 2012. do 22. srpnja 2016. u iznosu od 4.733,34 eura te se nalaže optuženom da taj iznos uplati na račun AM, a koji se odnosi na neisplaćeno uzdržavanje iste s naznakom "plaćanje zaostalog uzdržavanja po presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: 4K-199/22."

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 8. ZKP/08 padaju na teret optuženog i to paušalni trošak kaznenog postupka u iznosu od 100,00 eura te ukupni trošak pristupa svjedoka pred sud u iznosu od 549,79 eura, dakle sveukupno 649,79 koje je isti dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-19922 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K-199/22) te je u narednom roku od 15 (petnaest) dana dužan sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenoj uplati pozivom na poslovni broj predmeta.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom 23. kolovoza 2013. optužnicu poslovnog broja: KMP-DO-9/13 protiv optuženog EM zbog dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11.

2. Upitan na raspravi pred ovim sudom optuženi se očitovao da se ne smatra krivim za kaznena djela za koja se tereti, međutim, nakon iskaza oštećenih isti je promijenio svoje očitovanje navodeći da se smatra krivim i da želi iznijeti svoju obranu prije kraja dokaznog postupka.

3. Iznoseći svoju obranu optuženi EM je u bitnome naveo da se smatra krivim zbog počinjenja kaznenih djela za koja se teretim, međutim da smatra da je kasnijim uplatama podmirio svoj cjelokupni dug prema sve tri svoje kćeri pa da utoliko smatra da ne bi trebalo dosuditi nikakvu posebnu obvezu kojom bi ga se obvezalo da još išta dodatno plaća. Da je tome tako da proizlazi iz izvoda iz svih računa i preslika uplatnica koje će dostaviti sudu. Još je naveo da želi reći i to da on nikada nije govorio da će se ubiti, a također da kćeri RM nikada nije uzimao nikakav novac i da ona nije radi toga otišla od njega.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju osumnjičenog EM od 1. kolovoza 2013. s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list spisa 57-62) u kojem je isti također u bitnome priznao počinjenje predmetnih kaznenih djela.

4. Optuženi je u svojoj obrani koju je iznio prilikom prvog ispitivanja u bitnome naveo da on plaća koliko može, iako to nije onaj iznos koji je dosuđen te da nije zadovoljan iznosom koji mu je dosuđen da mora plaćati za uzdržavanje. Nadalje je naveo da je zaposlen te da osim na poslu na kojem je zaposlen radi i privatno i da stoga smatra da će u budućnosti u skorom periodu moći plaćati cjelokupno dosuđeno uzdržavanje. Ispitan pred ovim sudom dodatno je naveo i to da on smatra da je u međuvremenu podmirio sva dugovanja prema oštećenima i da stoga nema mjesta obvezivati ga na dodatna plaćanja s osnove uzdržavanja.

5. Tijekom dokaznog postupka ispitani su optuženikova bivša supruga i z. z. oštećenih dok su iste bile maloljetne VM, svjedokinja TM, oštećene FM i AM te su pregledani i pročitani:

- iskaz svjedoka RM sa osobnim podacima kao na listu 52 spisa - dopis Centra za socijalnu M4etković skrb od 19. listopada 2013. (list spisa 8)

- zapisnik Centra za socijalnu skrb Metković od 1. veljače 2013. (list spisa 9-10)

- dopis Općinskog suda u Metkoviću od 21. veljače 2013. (list spisa 14)

- pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Metkoviću, br. P-16/12 od 6. rujna 2012. (list spisa 20-22)

- podaci Regosa od 26. travnja 2013. (list spisa 23-24)

- podaci Porezne uprave, Područnog ureda Split od 3. lipnja 2013. (list spisa 29- 30)

- dopis Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje, Područna služba Split od 14. lipnja 2013. (list spisa 31)

- podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Split od 11. lipnja 2013. (list spisa 32-33)

- dopis Centra za socijalnu skrb Metković od 8. srpnja 2013. (list spisa 35, 46)

- rješenje Centra za socijalnu skrb Metković od 17. lipnja 2013. (list spisa 36-38)

- dopis Centra za socijalnu skrb Metković od 30. srpnja 2013. (list spisa 45)

- zapisnik Centra za socijalnu skrb Metković od 1. kolovoza 2013. (list spisa 49,52)

- podnesak Vodoprivrede Split d. d. sa zatraženim informacijama koje se odnose na isplatu plaće optuženiku (4 lista)

- podnesak Fine sa informacijama o uskrati sredstava optuženiku te rješenje o ovrsi dostavljenim u privitku (6 listova).

- Izvadak iz KE za optuženika.

6. IM je u bitnome izjavila da se ona 2015. razboljela, da je dobila karcinom, te da je tada kontaktirala optuženog moleći da im financijski pomogne te da je on negdje oko godinu dana za FM uplaćivao mjesečno iznose od 100- 150 eura. Nakon toga bi još povremeno znao uplatiti, ali puno rjeđe, možda svako 3-4 mjeseca iznos od 100-150 eura. To da je uplaćivano na Lucijin račun otvoren u tu svrhu. Sve što je uplaćivano da je uplaćivano na Lucijin račun i to da je iznos od 29.154,86 kn ali se tu zapravo radilo o računu za uzdržavanje koji je otvoren i za FM i za AM, ali je zbog tehničkih razloga morao glasiti samo na jednu od njih. Što se tiče optuženog koliko zna da je on nakon rada u Vodoprivredi otišao živjeti i raditi u Njemačku, da ne zna što tamo radi, samo da zna da se ponovno oženio.

Dodatno ispitana je još izjavila da zna da je optuženi nešto uplaćivao, da ona ništa ne traži više od njega, a da zna jedino da AM potražuje dok ostale dvije kćeri ne potražuju ništa.

Na pitanje branitelja je odgovorila da naravno da EM nije podmirio sva dugovanja s osnove uzdržavanja, da on jako dobro zna što je podmirio, a što nije, da je ona predala sve uplatnice koje je imala tako da on zna koliko duguje i što još treba uplatiti ako želi. Još je odgovorila da je upoznata sa svim uplatama koje su se djeci vršile pa čak i kasnije jer da je ona te uplate podizala i davala djeci odnosno da se radi o FM i uplatama moneygramom za nju. Da misli da ni FM nije sve uplatio, a povremeno da su dolazile uplate od 100,00, 150,00, 200,00 eura, nekada 500,00 kuna, nekada 300,00 kuna, ali da zna da FM ništa ne potražuje, a da optuženi postupi po svojoj savjesti jer da misli da nije sve uplatio. Da je upoznata da je optuženi RM darovao vozilo, da je to bio "Fiat punto" 2001. godište, da su ga koristili 3-4 godine i prodali ga za 500,00 eura, svi da su ga koristili. Što se tiče uplata koje su dolazile na njen račun od optuženika da ih je ona slala FM koja se tada školovala u Dubrovniku, a da je to bilo vrijeme kada je ona imala karcinom i nije mogla raditi pa je najstarija kćer zamolila optuženika da im u tom razdoblju pomogne. Da je točno da je njen odvjetnik pokrenuo ovrhu protiv optuženog dok je on radio u Vodoprivredi Split i tada da mu je naplaćeno oko 8.000,00 kuna, da je sud o tome iznosu obaviješten. Što se tiče RM, da je ona oko godinu dana prije rastave živjela s optuženim i još nekoliko mjeseci nakon što je krenuo proces rastave i onda da su i onako računali da je davanjem tog vozila podmirio svoju obvezu prema RM i da zato ona nije ništa ni potraživala. Da ona nije ništa plaćala optuženiku dok je RM bila kod njega zato jer je dvoje djece bilo kod nje te da se ona bavila u cijelosti njima, ali i da je i tada povremeno slala hranu. Upravo radi toga kao i činjenice da su tada još bili u braku da smatra da nije ni trebala ništa slati.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju svjedokinje IM od 22. srpnja 2013. (list spisa 39-41), i od 2. veljače 2021. (list spisa 113-115)

7. Oštećena FM je izjavila da se redovito školovala do svibnja 2019. i da neće postavljati nikakav imovinskopravni zahtjev prema ocu radi uzdržavanja zbog kojeg se vodi ovaj kazneni postupak. Da je točno ono što je njena majka izjavila pred sudom da je na njen račun njen otac na ime uzdržavanja nje i sestre AM uplatio 29.154,86 kn.

8. Oštećena AM je navela da se prestala redovito školovati 13. lipnja 2016., a da je postala punoljetna 22. srpnja 2016. Za vrijeme dok je bila maloljetna osim ovih uplata na račun da joj otac ništa drugo nije uplaćivao ni davao i da već godinama nema nikakav kontakt s njim. Još je postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 41.690,97 kn.

Dodatno ispitana pred sudom je navela da ne zna koliko joj je točno otac dužan, da je to bilo izračunato na sudu. Da ona nije primala uplate iz Njemačke preko moneygrama. Da samo zna da je on nešto uplaćivao za mlađu sestru, da su to bili iznosi po 100,00 kuna, a da njoj nije ništa uplaćivao jer s njom da nije bio ni u kakvom kontaktu niti je majka za nju preuzimala.

Kada su svjedokinji predočene uplatnice sa lista spisa 242 do 246 ista je navela da joj nije ništa poznato vezano za te uplate te da ona do tih novaca nikada nije došla. Da joj je poznato da je otac nešto uplaćivao za njenu sestru FM i da su uplate išle preko moneygrama. Te uplate da su bile naslovljene na njenu majku s obzirom da su one bile maloljetne i da je majka to koristila za svih njih kako bi ih prehranila, a naravno da te uplate nisu bile dovoljne, starija sestra da je radila i borila se da ih prehrani, a tada da se i majka razboljela, da je dobila karcinom, a da otac nije nikada nazvao da pita kako su. Da je točno da je njena najstarija sestra RM kratko živjela s ocem kada su se roditelj razveli jer da je otac prijetio da će se ubiti pa da je ona živjela s njim, ali kratko jer da nije to psihički mogla podnositi tako da se brzo vratila majci. Da ne zna točno koliko je ona živjela kod oca, da dopušta mogućnost da je to trajalo i duže od godinu dana.

9. Što se tiče imovinsko pravnog zahtjeva je navela da postavlja isti samo onoliko koliko je optuženi trebao platiti, a to je iznos koji je potraživala i prošli put na raspravi pa da ostaje pri tome. Da se sjeća da se to tada bilo izračunalo i da smatra da je to taj iznos, da je to bilo 41.690,97 kuna i da je to iznos koji potražuje u eurima.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju oštećene AM od 17. veljače 2021. (list spisa 130-131).

10. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optuženika, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, sud smatra dokazanim da je optuženi EM svojim postupanjem u optuženom razdoblju ostvario sva zakonska obilježja kaznenih djela koja mu se predmetnom optužnicom stavljaju na teret i to upravo na način kako je to u istoj opisano.

11. Ovakav zaključak proizlazi iz svih dokaza pregledanih i pročitanih tijekom dokaznog postupka, a koji su potkrijepljeni i priznanjem optuženika kada je ispitan pred ovlaštenim osobama policije kao i na raspravi pred ovim sudom pa u ovom postupku nije bilo spornih činjenica koje je valjalo utvrđivati što se tiče obilježja kaznenih djela za koja se tereti.

12. Naime, optuženi ima obvezu uzdržavati svoju malodobnu djecu do njihove punoljetnosti odnosno dok se redovno školuju te je on to jednim dijelom u optuženom razdoblju i činio, međutim neredovito i ne u onim iznosima kako mu je to naloženo predmetnom presudom.

13. Sud smatra da je optuženi svjesno odbijao plaćati uzdržavanje za svoju djecu i da je upravo to želio te da nije uplaćivao dosuđeno uzdržavanje u iznosima i u dinamici kako mu je to naloženom navedenom presudom iako je za to imao mogućnosti.

14. Ovakav zaključak Sud donosi obzirom da je optuženi nesumnjivo bio svjestan svoje obveze plaćanja zakonskog uzdržavanja, jer je nesporno da je primio i znao za gore navedenu presudu Općinskog suda u Metkoviću. Nadalje, iz iskaza samog optuženika koji je dao pred policijom i pred ovim sudom proizlazi da isti zna za predmetnu obvezu uzdržavanja i da je u optuženom razdoblju bio zaposlen, čak da je po vlastitom iskazu osim što je bio zaposlen dodatno zarađivao i radeći privatno pa je slijedom navedenog za sud nesporno da je on u optuženom razdoblju raspolagao sa dovoljno sredstava iz kojih je mogao plaćati dosuđeno uzdržavanje za svoju tada malodobnu djecu.

15. Iz iskaza z. z. oštećenih i iz iskaza samih oštećenih nesporno je da je optuženi povremeno svojoj djeci vršio uplate, pogotovo dok im je majka bolovala od karcinoma o čemu su oštećene u spis dostavile dokaz u vidu izlista računa na koji su ti iznosi bili uplaćivani što je slijedom navedenog ovaj sud i uračunao kao dio podmirenja predmetnog uzdržavanja te je za te iznose umanjio ukupni optuženikov dug s osnove uzdržavanja, ali je potrebno napomenuti da se u konkretnom slučaju ne radi o takvom redovitom i dostatnom plaćanju koje bi bilo odlučno za pitanje optuženikove krivlje vezano za počinjenje predmetnih kaznenih djela već samo za visinu imovinskopravnog zahtjeva oštećene.

16. U ponovljenom postupku optuženi je sudu dostavio još i uplate koje je oštećenima vršio putem Moneygrama nakon optuženog razdoblja. Iz navedenih uplata je razvidno da je optuženi u cijelosti naknadnim uplatama nadoknadio cjelokupni iznos uzdržavanja u odnosu na svoju kćer FM, a koji podatak i korespondira s činjenicom da oštećena FM ne postavlja imovinskopravni zahtjev prema optuženom. Nadalje, iz predmetnih uplatnica razvidno je da je optuženi i za AM vršio dodatne uplate u iznosu od 100,00 eura 16. veljače 2017., 200,00 eura, 3. srpnja 2017. 200,00 eura 2. kolovoza 2017. i 300,0 eura 1. rujna 2017., dakle sveukupno 800,00 eura za koji iznos je sud umanjio optuženikovu posebnu obvezu u odnosu na AM. Sud je na prijedlog optuženika pribavio i podatke od njegovog bivšeg zaposlenika Vodoprivrede d.o.o. i Fine vezano za eventualne dodatne ovrhe na optuženikovim primanjima u korist oštećenih, ali se iz njihovih dopisa nije došlo do novih informacija o prisilnoj naplati u korist oštećenih sa optuženikova računa.

17. Za ovaj sud je nadalje nesporno da je optuženi u više navrata vršio uplate s osnove uzdržavanja na račun FM, sukladno dokumentaciji koja je pribavljena od iste i koja je i pregledana tijekom dokaznog postupka i iz koje je razvidno da je optuženi vršio djelomične uplate uzdržavanja ali te uplate nisu bile u dosuđenim iznosima i u dosuđenim rokovima kako je to određeno predmetnom presudom pa je i ova okolnosti bila odlučna samo u odnosu na visinu imovinskopravnog zahtjeva, a ne takva da bi dovela u pitanje ispunjenje obilježja kaznenih djela za koja se optuženik tereti.

18. Svu pregledanu dokumentaciju, sud smatra uvjerljivom i vjerodostojnom jednako kao i iskaz z. z. oštećenih i oštećenih koji su u bitnome suglasni s predmetnom dokumentacijom.

19. S druge pak strane sud je obranu optuženika u kojoj on u bitnome također potvrđuje počinjenje predmetnih kaznenih djela smatrao vjerodostojnom dok je činjenicu iz njegove obrane pred ovim sudom da je on naknadnim uplatama podmirio sva dugovanja s osnove uzdržavanja svojih kćeri FM i A smatrao samo djelomično točnom sukladno gore navedenom izračunu. Primjerice, optuženi je dostavljajući svoje naknadne uplate dostavio i račun o tome da je kćeri FM kupio mobitel 1. kolovoza 2020. za iznos od 729,00 eura te da joj je kupio kartu za vlak u iznosu od 102,00 eura 17. travnja 2021. koje novčane činidbe ne mogu biti uračunate u plaćanje uzdržavanja ni za FM, a kamoli za obje kćeri jednako kao i uplate putem Moneygrama na kojima je jasno naznačeno da su one vršene za FM, već je sud prilikom odlučivanja o visini posebne obveze u odnosu na AM u obzir uzeo samo one dodatne uplate putem Moneygrama koje je optuženi i naslovio na AM, jer se radilo o razdoblju od 2017. pa na dalje kada su i FM i AM bile punoljetne i kada FM nije imala obvezu dio sredstava koje je dobila od optuženika davati AM s osnove optuženikovih zaostataka uzdržavanja prema njoj, a niti joj ih je i davala sukladno navodima AM.

20. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenim djelima za koja se tereti za sud je nesporno da je optuženik bio svjestan da on ima obvezu plaćanja zakonskog uzdržavanja sve dok sudskom odlukom ne bude izmijenjena odluka o visini i načinu uzdržavanja, ali tu obvezu ipak ne ispunjava, a kada ju je i ispunjavao to je bilo povremeno, a ne redovito i u nedostatnim iznosima. Iz svega navedenog sud je uvjerenja da optuženik ne želi plaćati za uzdržavanje svojih kćeri iako je to u mogućnosti činiti te time pričinjava štetu svojim malodobnim kćerima, jer iste nesumnjivo moraju jesti, oblačiti se, pohađati školu, ukratko normalno živjeti i ta potreba je stalna i svakodnevna, a nikako periodična i povremena pa je redovito plaćanje uzdržavanja nužno. Dakle, sud zaključuje da optuženi u predmetnom razdoblju u odnosu na zabranjene posljedice svoga postupanja postupa s namjerom.

21. Sve to ukazuje da je do nastanka predmetnog duga došlo uslijed optuženikova svjesnog odbijanja plaćanja zakonskog uzdržavanja koje je mogao izvršavati.

22. Optuženik je u optuženom razdoblju relativno zdrava i radno sposobna osoba, a njegova zakonska obveza je skrbiti za svoju djecu pa je tako optuženi morao davati dosuđeni iznos uzdržavanja zakonskoj zastupnici svojih kćeri za njihovo uzdržavanje. Optuženik je prije svih obveza koje ima dužan izvršavati zakonsku obvezu uzdržavanja, a ostale obveze podmirivati iz preostalog dijela imovine. Optuženik je dužan, ukoliko se to ukaže potrebnim, pronaći i dodatno zaposlenje pa i više njih kako bi mogao uzdržavati svoju djecu te plaćati uzdržavanje iz sve svoje imovine koju ima.

23. Za Sud je u konkretnom slučaju prilikom odlučivanja o ispunjavanju zakonskih obilježja kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret presudno poštuje li optuženik Zakon i pravomoćne sudske odluke, jer se u konkretnom slučaju radi o zaštiti malodobnih osoba i njihovih prava koja su ugrožena od strane optuženika ostvarenjem zakonskih obilježja optuženih kaznenih djela na njihovu štetu.

24. Opisano optuženikovo postupanje ima u cijelosti karakter odbijanja davanja uzdržavanja za svoje malodobne kćeri FM i AM koje je temeljem pravomoćne i ovršne odluke suda dužan uzdržavati. Stoga je iz svega gore navedenog očigledno da je optuženi svjesno odbijao plaćati zakonsko uzdržavanje za svoje malodobne kćeri FM i AM te je upravo to i želio, pa je radnjom izvršenja navedenom u činjeničnom opisu izreke ove presude ostvario sva zakonska obilježja kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11 s namjerom, a kako nema razloga za isključenje protupravnosti u njegovu postupanju, to je i kazneno odgovoran za navedena kaznena djela.

25. Što se tiče ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela ovaj sud smatra da je isti bio potpuno ubrojiv, jer tijekom postupka nitko nije uputio na postojanje bilo kakve sumnje da bi ikakve smetnje mogle utjecati na njegovu potpunu ubrojivost.

26. Sud je uzeo u obzir kao olakotnu okolnost na strani optuženika činjenicu njegove dosadašnje neosuđivanosti kao i činjenicu da je naknadnim uplatama počeo smanjivati dug koji je nastao počinjenjem predmetnih kaznenih djela oštećenima, dok je kao otegotnu okolnost na njegovoj strani cijenio osobitu društvenu opasnost predmetnih kaznenih djela te dugotrajnost u činjenju istih.

27. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela, kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, da se utječe na njihovu svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te na svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im pritom ponovno uključivanje u društvo.

28. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići izricanjem uvjetne osude optuženiku te primjenom posebne obveze spram istoga.

29. Naime, sud smatra da će i ovakva vrsta prijekora potaknuti optuženog da ubuduće ne čini nova kaznena djela.

30. Stoga je sud optuženom na temelju odredbe 172. st. 1. i 2. KZ/11 za svako od predmetna dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja izrekao kazne zatvora u trajanju od po 6 mjeseci, potom je istoga na temelju odredbe čl. 51. st. 1. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci te je potom istom na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci neće izvršiti ako optuženi u roku od 3 godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. 31. Nadalje, sud je na temelju odredbe čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11 optuženom EM odredio posebnu obvezu da u roku od 1 godine po pravomoćnosti ove presude podmiri dospjele, a neisplaćene dužne obroke zakonskog uzdržavanja u iznosu od 4.733,34 eura uplatom na račun oštećene AM na ime uzdržavanja iste s naznakom "plaćanje zaostalog uzdržavanja po presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: 4K-199/22" s tim da će sud na temelju odredbe čl. 58. st. 5. KZ/11 opozvati izrečenu uvjetnu osudu ukoliko optuženi EM ne izvrši posebnu obvezu da u roku od 1 godine po pravomoćnosti ove presude podmiri dospjele, a neisplaćene dužne obroke zakonskog uzdržavanja u iznosu od 4.733,34 eura, uplatom na račun AM, a koji se odnose na neisplaćeno uzdržavanje za istu s naznakom "plaćanje zaostalog uzdržavanja po presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: 4K-199/22."

32. Dakle, sud je na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenoj AM dosudio postavljeni imovinsko pravni zahtjev na ime dospjelih, a neisplaćenih dužnih obroka zakonskog uzdržavanja za razdoblje od 6. rujna 2012. do 22. srpnja 2016. u iznosu od 4.733,34 eura te je naložio optuženom da taj iznos uplati na račun AM, a koji iznos se odnosi na neisplaćeno uzdržavanje iste s naznakom "plaćanje zaostalog uzdržavanja po presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja: 4K-199/22."

33. Naime, postavljeni imovinskopravni zahtjev u cijelosti odgovara iznosu koji je optuženi u razdoblju od 6. rujna 2012. do 22. srpnja 2016. imao uplatiti s osnove uzdržavanja AM (po 1.197,20 kuna mjesečno x 47 mjeseci = 56.268,40 kuna od kojeg iznosa treba oduzeti polovinu onoga što je optuženi uplatio s osnove uzdržavanja za FM i AM, dakle 29.154,86/2 = 14.577,43 kn, što iznosi upravo zatraženi i dosuđeni iznos imovinskopravnog zahtjeva za AM od 41.690,97 kn odnosno 5.533,34 eura od kojeg iznosa je trebalo oduzeti 800,00 eura naknadnih uplata, tako da je dosuđeni imovinsko pravni zahtjev upravo 4.733,34 eura).

34. Zaključno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 odlučio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 8. ZKP/08 padaju na teret optuženog i to paušalni trošak kaznenog postupka u iznosu od 100,00 eura te ukupni trošak pristupa svjedoka pred sud u iznosu od 549,79 eura, dakle sveukupno 649,79 koje je isti dužan podmiriti u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-19922 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K-199/22) te je u narednom roku od 15 dana dužan sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenoj uplati pozivom na gornji poslovni broj predmeta. Prilikom odlučivanja o troškovima kaznenog postupka sud je uzeo u obzir složenost i trajanje ovog kaznenog postupka kao i materijalne prilike optuženika.

U Dubrovniku, 15. studenog 2024.

Sudac za mladež:

Mario Bulum

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste putem ovog suda za nadležni županijski sud u 3 (tri) istovjetna primjerka, a oštećena može podnijeti žalbu sukladno odredbi čl. 464. st. 4. ZKP/08 u odnosu na troškove kaznenog postupka te u odnosu na imovinskopravni zahtjev.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj KMP-DO-9/13,

- Optuženiku EM,

- Branitelju Darku Varnici, odvjetniku iz Kaštel Kambelovca,

- Oštećenoj AM.