REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-1334/2020-52
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivoni Horvatić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marije Pirša kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog SH, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispravak, 101/17., 118/18. – dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj K-DO-2748/2019 od 22. studenog 2019. novog poslovnog broja KO-DO- 2432/2020, nakon održane javne rasprave u prisutnosti zastupnice optužbe ĐH, optuženog SH i njegovog branitelja, odvjetnika Zorana Galića, 21. studenog 2024. objavio je, a 15. studenog 2024.
p r e s u d i o j e :
Optuženi SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i ZH rođene Đ, rođen **.**.1966. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], zaposlen u vlastitom obrtu frizerski salon u Iki AIB, s plaćom oko 500,00 €, u izvanbračnoj zajednici s VH, zaposlena u Ministarstvu branitelja, s plaćom oko 6.000,00 kuna, otac dvoje djece rođenih 1992. i 2000., nije vlasnik vrjednijih pokretnina, vlasnik kuće u [adresa] površine 200 m2, kuće u [adresa] površine 200 m2 i kuće na adresi prebivališta površine 200 m2., kazneno neosuđivan i prekršajno kažnjavan
k r i v j e
što je:
od siječnja do kraja kolovoza 2019. u Zagrebu u nakani da ustraši svoju bivšu suprugu KH (kasnije CH), svjestan pri tome da je ova proživjela moždani udar i da je zbog toga u lošem zdravstvenom stanju, govorio joj je da ne zna tko je on, da ne zna s kime ima posla, da će letjeti u zrak, da će je izbrisati s lica zemlje, da će je eliminirati, a u kolovozu 2019. u kafiću u Gajnicama u trenutku kada je bio s nepoznatom muškom osobom u istoj joj nakani rekao da je ta osoba naoružana i spremna pucati u nju te da neće doživjeti raspravu zakazanu u 9. mjesecu na Općinskom sudu u Zagrebu, uslijed čega se KH uznemirila i ustrašila,
dakle,
bliskoj osobi ozbiljno prijetio da će je usmrtiti,
čime je,
počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano čl. 139. st.
2. i 4. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11.
te se na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11. optuženik se osuđuje na
kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci
te se na temelju čl. 56. KZ/11 na optuženika primjenjuje uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
Odbija se prijedlog optužbe da se optuženiku odredi sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja iz čl. 73. KZ/11 u odnosu na CH (ranije KH).
Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1-6. ZKP/08. koji se sastoji od troška vještačenja u iznosu od 298,63 € te paušalnog troška od 500,00 € na način da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude uplati u državni proračun ukupan iznos od 798,63 €.
Obrazloženje
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu je 22. studenog 2019. podiglo optužnicu broj K-DO-2748/19 protiv SH zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u vezi st. 4. KZ/11., koja optužnica je kasnije dobila poslovni
1.1. Oštećena/žrtva CH (ranije KH) nije postavila imovinskopravni zahtjev (list 244. spisa).
2. Optuženi SH pozvan da se očituje o optužbi naveo je da se ne smatra krivim za kazneno djelo.
3. Optuženik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka (list 271. spisa) naveo da u cijelosti ostaje kod svojih navoda od 16. rujna 2024. te je dodao da su navodi oštećenice kontradiktorni i nesuvisli jer je ona rekla da je glavni problem u tome što njeni roditelji nisu njega pustili u stan pa da se ona zbog toga bojala i da je to razlog njezine prijave. Međutim, ništa od toga nije istina. U obrani od 16. rujna 2024. (list 267. spisa) je naveo da je ovaj kazneni postupak posljedica ucjenjivanja oštećenice. Naime, ona je dobila moždani udar te joj je on pomagao koliko god je to bilo moguće i zbog toga je posuđivao novac te platio oko 300.000 kuna njene bolničke troškove. Ona mu je u jednom trenutku rekla da je našla nekog doktora iz Ukrajine koji bi joj mogao pomoći i da joj za to treba 5.000 € time da bi njeni roditelji trebali dati daljnjih 5.000 € te joj je on dao novac kojeg je ona tražila, iako su u to vrijeme već bili rastavljeni. Nakon toga je tražila još 5.000 € za muškarca, s kojim je bila u telefonskoj vezi i u vrijeme njihovog braka, a radilo se o bjeguncu od hrvatskog pravosuđa. Kada je on (optuženik) to odbio, oštećenica mu je rekla "nećeš mi dati novac, zapamtit ćeš me i završit ćeš u zatvoru" i naložila mu je da joj dade novac zato da ga ona ne prijavi, a što je on odbio. Njegove riječi su izvučene iz konteksta. Vodio je oštećenicu liječniku i to u Vrapče i u Jankomir zbog njezinog alkoholizma, kao i u Rijeku i u Vinogradsku bolnicu. Također je pazio da ona uredno pije lijekove, no ona je pila alkohol nakon lijekova i tada bi nastao pakao. Oštećenica je njega ucjenjivala, što on nije ozbiljno shvaćao. Istaknuo je da je cijelo ovo vrijeme imao poštovanja prema njenim roditeljima te su mu oni rekli da će na njega prenijeti vlasništvo stana u [adresa] na ime bolničkih troškova koje je plaćao za oštećenicu, a što je on odbio. Njezini roditelji ne žele doći na sud jer ona njima prijeti i ucjenjuje, a oni su časni ljudi koji ne žele lagati na sudu. Nije izgovorio niti jednu od onih prijetnji koje mu se optužnicom stavljaju na teret. On je oštećenici pomagao, iako su bili rastavljeni pa onda nema niti smisla da bi joj prijetio. Vezano za posudbu 5.000 € oštećenici, grafolog je potvrdio da je oštećenica potpisala primitak tog novca, a do danas mu nije vratila taj novac, niti ju je on tražio povrat novca jer mu je bilo žao oštećenice. U gostionici u Gajnicama se ništa značajno nije događalo, a on je tamo došao s LH te joj se javio i pozvao je da dođe jer je htio vidjeti u kakvom je zdravstvenom stanju nakon operacije. Kada ju je vidio, uočio je da ona hoda isto kao i ranije te je zaključio da ona nije bila na onoj operaciji zbog koje joj je trebao novac i to joj je spočitnuo, a ona je njemu rekla "još ćeš ti mene zapamtiti". Tada uopće nije bilo riječi o tome da BH ima oružje. Na upit zastupnice optužbe što znači raniji navod da su prijetnje izvučene iz konteksta, optuženik je objasnio da joj je tada rekao da će joj dati novac, no da ne smije piti jer da će umrijeti. Naime, njeno ponašanje je bilo prijetnja po njeno zdravlje pa je ta njegova rečenica izvučena iz konteksta.
3.1. Sud je reproducirao snimke o ispitivanju optuženika od 21. i 22. rujna 2019. U obrani pred policijom od 21. rujna 2019. (CD se nalazi u omotnici na listu 33. spisa) je porekao počinjenje kaznenog djela, porekao je da bi oštećenici ikad prijetio te je naveo da je to van pameti. On je njoj kupio auto, plaćao toplice, odlazio u bolnicu kad god je mogao. Tražila ga je novčanu pomoć te se liječila od kocke, droge i alkohola. Nadalje je opisao oštećenicu kao psihički poremećenu osobu. Nije porekao da se s njom susreo u kafiću u Gajnicama te da je bio s još jednim znancem kojemu se ne sjeća imena te nije porekao da s oštećenicom doista ima sudski postupak oko podijele imovine.
3.2. U obrani od 22. rujna 2019. (CD na listu 47. spisa) pred državnim odvjetnikom je naveo da je oštećena KH psihički bolesna osoba i sklona raznim izmišljanjima te kako je istoj puno puta pomogao te nije istina da joj je prijetio, a istina je da se jednog dana u kolovozu doista našao s njom kako bi razgovarao i da je s njim u društvu bila jedna osoba koju je pozvao kao svjedoka nadimka " Z" upravo zbog toga što je KH osoba problematičnog ponašanja. Na poseban upit nije znao ime i prezime svjedoka u kojeg je imao povjerenje i pozvao ga da prisustvuje susretu s KH. Iz viđenja poznaje JH jer ga je znao viđati u Zagrebu i Lovranu, a također poznaje iz nekih relacija IH i OH, iako s njima nije prijatelj i nije s njima prijetio KH. Ona je sve izmislila.
4. Iz obrane optuženika proizlazi da isti osporava izgovaranje prijetnji, dok ne osporava da je svoju bivšu suprugu KH (sada CH) pozvao na susret u kolovozu 2019. u kafić u Gajnicama u trenutku kada je bio s jednim poznanikom (LH) kojeg oštećenica nije poznavala. Također nije osporio mjesto i vrijeme događaja, kao i da je znao da je ona proživjela moždani udar zbog čega je bila u lošem zdravstvenom stanju. Stoga je valjalo utvrditi je li optuženik izgovorio prijetnje navedene u činjeničnom opisu optužnice svojoj bivšoj supruzi KH (sada CH).
5. Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedokinju CHranije KH (list 242-244. spisa), svjedoka PH (list 245. spisa) i svjedokinju VH (list 256. spisa).
6. Na temelju čl. 432. st. 1. toč. 2. ZKP/08. sud je pročitao iskaze svjedoka MH s lista 68. spisa i GH s lista 70. spisa te je odbio prijedlog obrane da se navedeni svjedoci pozovu i neposredno ispitaju budući da se radilo o neprikladnom dokaznom prijedlogu, a ostvareni su zakonski uvjeti za čitanje iskaza tih svjedoka. Naime, radi se o svjedocima u dobi od 74 godine (GH) i 80 godina (MH) koji imaju ozbiljne zdravstvene probleme, a o čemu su dostavili sudu dokumentaciju na listu 192-193., 198-199. i 206 spisa. Provedeno je vještačenje njihove sposobnosti dolaska na sud te je vještak sudske medicine dr. Petar Škavić u pisanom nalazu i mišljenju od 15. svibnja 2023. (list 202—205. spisa) naveo da MH nije u mogućnosti pristupiti na sud i dati iskaz jer se liječi od karcinoma prostate, a da bi GH MH mogla pristupiti na sud pod pratnjom i pomoć druge osobe uz omogućavanje olakšanog pristupa u sudnicu (niski kat suda, što bliže ulazu, dizalo ukoliko se radi o višem katu). Nakon provedenog vještačenja, sud je ponovno pozvao te svjedoke te su se isti ispričali dopisom od 16. kolovoza 2024. (list 258. spisa) u kojem su naveli da su poodmakle životne dobi, a da je njihovo zdravstveno i kliničko stanje sve lošije. Njihova kći, svjedokinja CH (ranije MH) je u svom svjedočkom iskazu rekla da njezin otac MH boluje od karcinoma te je operirao oba oka, a da je njezina majka GH imala inzult te da ima srčanih problema, zbog čega oni nisu u stanju dolaziti na sud i davati iskaz. Imajući na umu sve navedeno, sud je zaključio da se doista radi o svjedocima čiji dolazak pred sud je znatno otežan zbog starosti i bolesti pa da je ostvarena pretpostavka za čitanje iskaza tih svjedoka u smislu čl. 432. st. 1. toč. 2. ZKP/08.
7. Sud je tijekom dokaznog postupka na temelju suglasnosti stranaka pročitao iskaz svjedokinje ZH od 31. listopada 2019. s lista 74. spisa, nalaz i mišljenje dr. Petra Škavića od 10. svibnja 2023. s lista 202-205 spisa.
8. Potom je pročitano izvješće o uhićenju i dovođenju s lista 3-5 spisa, izvršen je uvid u kaznenu prijavu s lista 7 spisa, pročitani su zapisnici o pretrazi doma s lista 20-28 spisa, medicinska dokumentacija za oštećenicu s listova 34-37, 75-87, 111-119, 161-166 spisa, rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu s lista 159. spisa, izvadak iz matice vjenčanih s lista 160 spisa, presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-627/19-34 od 13. srpnja 2021. s lista 169-173 spisa, medicinsku dokumentaciju za GH i MH s listova 192-193, 198-199 i 206 spisa, presudu Županijskog suda u Zagrebu od 8. listopada 2021. broj Gž-Ob- 986/2021-2 s lista 232-234 spisa, dopis s lista 258 spisa. Izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije na listu 215. spisa te izvadak iz prekršajne evidencije na listu 213. spisa za optuženika. Sud je koristio kaznenu prijavu jedino u pogledu okolnosti da je određena osoba određenog dana u određenoj policijskoj postaji podnijela kaznenu prijavu, dok nisu korištene izjave osoba.
9. Sud je u smislu čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08. odbio kao nevažan dokazni prijedlog optuženika da se pribavi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob- 627/19 budući da su u ovaj spis priložene preslike tužbe te prvostupanjske i drugostupanjske presude iz tog spisa iz kojih je vidljiv tijek postupka te činjenično stanje u tom predmetu pa nema potrebe pribavljanja spisa. Iz istoga zakonskog razloga je odbijen kao nevažan dokazni prijedlog optuženika za pribavljanje medicinske dokumentacije oštećenice te za provođenje njezinog psihijatrijskog vještačenja. Iz iskaza oštećene CH i iz njezine medicinske dokumentacije proizlazi da je imala zdravstvenih problema u vidu duševnog poremećaja i poremećaja ponašanja uzrokovanih uzimanjem sedativa, hipnotika i alkohola, no ti zdravstveni problemi sami po sebi ne podrazumijevaju da se oštećenica nije u mogućnosti prisjetiti događaja koji je predmet postupka te dati iskaz na sudu. Sud tijekom davanja iskaza od strane svjedokinje CH, nije uočio da ista ne bi bila u mogućnosti iskazivati i prisjećati se događaja koji je predmet optužbe, dok je pitanje vjerodostojnosti i eventualno iskonstruiranosti njezinog iskaza stvar ocjene suda te nema potrebe da se na te okolnosti provodi psihijatrijsko vještačenje svjedokinje koje je očito sada u dobrom zdravstvenom i psihološkom stanju.
9.1. Oštećena CH (ranije MH) je u iskazu (list 242-244. spisa) navela da je s optuženikom bila u braku do kraja 2016., a od 2017. do 2018. nisu zajedno živjeli time da su se oni naknadno formalno razveli jer je ona nije mogla ići na sud zbog lošeg zdravstvenog stanja uzrokovanog inzultom i teškom hemiparezom. Dakle, oni su živjeli zajedno do kraja 2016. kada je ona otišla živjeti kod svojih roditelja na adresu [adresa]. Sjeća se da je optuženik nakon njezinog odlaska od njega dolazio kod njezinih roditelja i upućivao prijetnje, govorio gluposti. Dodala je da su se oni tijekom braka alkoholizirali te je i on tijekom upućivanja tih prijetnji također bio alkoholiziran po njenoj procjeni. Njoj je sve to iz aktualne perspektive „bedasto“, a njih dvoje više nemaju kontakt. Na upit je li podnijela kaznenu prijavu, odgovorila je da nije, ona je obavijestila policiju o tome jer je njezina majka bila u strahu budući da je optuženik u to vrijeme spominjao neke osobe koje se spominju po novinama. Na predočenje postojanja kaznene prijave na listu 7. i 8. spisa svjedokinja je potvrdila da se na toj prijavi nalaze njezini potpisi te da se prisjeća da je pisala policiji dopis nakon čega su oni nju pozvali u Heinzelovu i tada je podnijela ovu prijavu. Na traženje da navede kada su se događale te prijetnje, svjedokinja je rekla da su se one događale tijekom njezinog oporavka od moždanog udara u razdoblju od 2017. do 2019. Optuženik je tada govorio da će je dignuti u zrak i da će joj se nešto dogoditi, a zadnji takav događaj se odvio kada ju je tražio da dođe u jedan kafić u Gajnicama, prijetio joj je da će je ubiti i tada je bio s jednim V, time da je on K nazivao braćom. Nije sigurna da bi danas mogla prepoznati tog čovjeka. Shvatila je da je optuženik bio u društvu tih C kao tjelohranitelja te je vidjela da im je on davao novac. Koliko se može sjetiti, taj čovjek njoj nije upućivao prijetnje. Razlog ovim prijetnjama je to što je optuženik htio nastavak njihovog braka, a ona mu se nije htjela vratiti zbog njegovih prijetnji i nasilja te alkoholizma. Između događaja u Gajnicama i podnošenja kaznene prijave prošlo je između 1 ili 2 mjeseca. Okidač za podnošenje prijave je bila činjenica što su se u to vrijeme po novinama pojavljivale upravo ove osobe kojima je optuženik njoj prijetio, a danas se prisjeća da se radilo o ŽH. Kroz ovo ukupno vrijeme optuženik je dolazio na adresu njezinih roditelja između 20 i 50 puta te je upućivao prijetnje. Nju je bilo strah kada je vidjela da su te osobe koje je optuženik spomenuo, bile spomenute u novinama, a također se prisjetila AH i JH. Ovaj događaj u kafiću u Gajnicama je bio krajem ljeta, odnosno krajem kolovoza 2019. Optuženik joj je pomagao tijekom njezine bolesti, 2017.-2018., i to na način da je davao njezinom ocu 4.000,00 kuna svaki mjesec za terapije. Sjeća se da je optuženik došao jedne zgode sa snopom novčanica koje novčanice je onda bacao po stanu njezinih roditelja, a njezina mama mu je to vratila. Više se ne može sjetiti neke pozajmice optuženika u iznosu od 5.000,00 €, a parnični postupak kojeg je ona pokrenula protiv optuženika je bio njezina greška. Prisjeća se da joj je optuženik doista dao neki novac, ali nije se radilo o pozajmici. Na upit je li optuženik prijetio njezinim roditeljima, odgovorila je da je prilikom optuženikovog dolaska u njihov stan nastala zbrka, nemoguća situacija tijekom koje je on nastupao agresivno, a njezina mama je bila izbezumljena zbog toga jer ju je bilo strah da će se nešto dogoditi. Na daljnji upit je li on njoj prijetio kakvim konkretnim zlom, odgovorila je da joj je optuženik govorio da će ona letjeti u zrak s autom, a svaki puta bi bio pod utjecajem alkohola. Uz optuženika je počela konzumirati alkohol te se navukla na tablete. Moždani udar je dobila u prosincu 2016. nakon čega je bila u bolnici i toplicama sve do proljeća 2017. kada je otišla kod roditelja. Optuženik je njoj dolazio i u toplice, maltretirao je i prijetio, ulazio joj je u bolnički krevet dok je bila nepokretna i nije mogla govoriti. Na traženje da precizira njegove prijetnje, svjedokinja je navela da je optuženik znao govoriti "izbrisat ću te s lica zemlje" i to sve uz agresivni fizički nastup. On je takve riječi i olako koristio prema drugim ljudima. Optuženik je tijekom njezinog liječenja tražio da se razvedu, forsirao ju je da potpisuje razne papire što je ona potpisala jer mu se nije mogla oduprijeti zbog bolesti te zato da prestanu njegovi dolasci. Oni su se formalno razveli u siječnju 2019. Nakon njihovog razvoda i dok je bila u toplicama, nazvala ju je njezina majka i rekla joj da je došao optuženik i rekao da će je (svjedokinju) ubiti, pri tome je majka plakala. Optuženika se više ne boji, ali se bojala u situaciji kada se to događalo te zbog svoje bolesti. Nakon predočenja njezinog iskaza od 29. listopada 2019. koji glasi "Kada sam od SH zahtijevala da mi on kao bivši suprug pomogne, a da izbjegnemo sudski postupak, on je rekao da mi neće pomoći te je intenzivno započeo s upućivanjem prijetnji prema meni. Govorio mi je da će me dići u zrak, da će me izbrisati s lica zemlje i da će me eliminirati a koje prijetnje su kod mene izazvale osjećaj straha, nelagode jer znam da SH poznaje široki krug osoba te tako i osobe iz krim miljea koje bi to mogle i napraviti a u više navrata su u stan u kojem smo živjeli za vrijeme braka te osobe i dolazile, ali ja ne želim te osobe poimenično nabrajati dok mi je SH stalno prijetio sa osobama AH, RH i JH, a najčešće je ponavljao IH. Dana **.**.2019. bila je zakazana i održana rasprava na Općinskom sudu u Zagrebu temeljem moje tužbe protiv SH a zbog koje mi je on zaprijetio dok smo se našli u kafiću u Gajnicama u 8. mjesecu 2019. kada je s njim u društvu bila jedna muška osoba koja nije ništa govorila a za tu osobu mi je SH rekao da je naoružana i spremna pucati na mene a kojom prilikom mi je SH rekao da ja raspravu u 9. mjesecu neću živa dočekati" svjedokinja je rekla da je to tako bilo, a zbog odmaka vremena ne može reći da je to 100% tako bilo te se ne može sjetiti svih detalja. Na upit je li njoj optuženik prijetio zbog toga što se nije htjela rastati ili zbog ove sudske tužbe, svjedokinja je rekla da je optuženika zasmetala i njena tužba. Ona više nema problema s ovisnošću o alkoholu, time da nekada zna popiti tablete Xanax i obratiti se liječniku psihijatru zbog stresa na poslu. Ona radi kao stečajni upravitelj, a ne bi mogla raditi taj posao da nije zdrava budući da ministarstvo pribavlja dokumentaciju o zdravstvenoj sposobnosti za takav posao. Vezano za svoje roditelje je rekla da njezin otac ima karcinom te je operirao dva oka, a majka je imala inzult te ima srčanih problema. Oni nisu u stanju dolaziti na sud niti davati iskaz.
9.2. Svjedok BH je u iskazu od 5. veljače 2024. (list 245. spisa) naveo da se sjeća da se jedne zgode u kolovozu 2019. po povratku s tržnice slučajno sreo s optuženikom te su sjeli popiti kavu nakon čega je došla njegova bivša supruga CH te su se oni dvoje počeli svađati. Optuženik je rekao da joj je dao ukupno 300.000,00 kuna, a ona je njega vrijeđala da je klošar, peder i slično, a to sve je trajalo 10-ak minuta. Optuženik je okolo posuđivao novce da bi joj ih dao. Ona je tada (svjedoku) rekla da je on „narko boss“ i slično, iako se on nije nikada time bavio. Također je pila pivo te zgode, a optuženik je samo šutio. Na upit je li optuženik tada oštećenici rekao da ima oružje i da će pucati na nju, svjedok je odgovorio "sačuvaj L". Optuženik mu je znao prije govoriti da je posuđivao novce da bi joj ih dao jer će ga tužiti te da joj je kupio vozilo. Tijekom tog događaja oštećenica je razbijala čaše i flaše te je (svjedok) pobjegao. Optuženik i on (svjedok) su se upoznali prije 10 ili 11 godina jer je (svjedok) radio kao konobar u kafiću gdje je optuženik dolazio sa svojom mamom. Ne sjeća se da bi te zgode u kafiću, kada je oštećenica vikala i razbijala boce, dolazila policija. U vrijeme njihovog upoznavanja optuženik je dolazio u taj kafić jedanput mjesečno. Priroda odnosa (svjedoka) s optuženikom je poznanička, oni se sretnu otprilike jednom godišnje i tada popiju kavu.
9.3. Svjedokinja VH (poleđina lista 256. spisa), izvanbračna supruga optuženika je navela da je u izvanbračnoj vezi s optuženikom od travnja 2019. i da je ČH (sada CH), bivšu suprugu optuženika, vidjela dva puta u prolazu. Prije otprilike 5 ili 6 godina, a u vrijeme dok je već živjela s optuženikom, netko je nazvao optuženika i ona (svjedokinja) je čula da netko putem telefona viče na njega. Nakon što je obavio taj telefonski razgovor, optuženik joj je rekao da ga je to zvala bivša supruga ČH jer je htjela doći do njih da uzme nekakve svoje stvari time da nije ostalo nikakvih ženskih stvari u stanu optuženika. Ta ženska osoba je preko telefona također psovala optuženika jer on nije htio da ona dođe u stan. Bio je još jedan poziv oštećenice prema optuženiku koji je završio njezinim vikanjem, a za koje vrijeme je optuženik šutio te je optuženik rekao da ga je oštećenica tražila novac. Njoj (svjedokinji) nije poznato da bi optuženik u travnju 2019. prijetio oštećenici time da on nije agresivna osoba. Ne poznaje osobu BH, no optuženik ima prijatelja kojeg zove B pa je moguće da je to ista osoba. Ove dvije situacije kada je u prolazu vidjela oštećenicu su bili slučajni susreti kojima je bio prisutan optuženik i tada su se oni normalno pozdravili bez incidenata. Svjedokinja je dodala, iako je nitko nije pitao, da optuženik nije takav čovjek da bi on ikada udario ženu.
9.4. Svjedokinja ZH, majka optuženika, navela je (list 74. spisa) da se njen sin razveo 2010. od prve supruge, a 2015. započeo ljubavnu vezu s KH. Ta je veza krenula intenzivno, KH joj se isprva sviđala, djelovala je pažljivo i srdačno, mislila je da ima dobre namjere, iako je optuženik bio puno stariji od KH i praktično ju je financijski uzdržavao. Nakon par mjeseci veze, počeli su se manifestirati problemi u njihovoj vezi te iz ove perspektive smatra da je KH psihički poremećena, zla i prijetvorna osoba koja je samo željela optuženika financijski iskoristiti. Nakon vjenčanja događalo se da KH ima agresivne ispade prema optuženiku te ekstremne promjene raspoloženja; u dva navrata je pokušala nožem ubiti optuženika, jednom mu je rekla da ga je poželjela ubiti na spavanju, a drugi puta ga je gađala nožem u restoranu u [adresa], međutim nakon svakog ekscesa bi se ispričavala optuženiku i uvjeravala ga da će se promijeniti. Oštećenica je krajem 2016. doživjela moždani udar, završila je na liječenju, nakon čega joj je optuženik i dalje nastavio pomagati. Plaćao joj je rehabilitacije i vodio je po bolnicama. Nakon moždanog udara KH je živjela kod svojih roditelja, a optuženik ju je redovno posjećivao. Brak je definitivno razveden u siječnju 2019. i koliko joj (svjedokinji) je poznato, KH nije radila probleme oko rastave, međutim nakon toga ga je tužila, tvrdeći da bi je on trebao uzdržavati s 8.000,00 kuna. Smatra da su Anini roditelji korektni ljudi, iako više nije sigurna u to jer su podržali KH u tome da lažno prijavi optuženika zbog prijetnje. Nema nikakve šanse da je optuženik prijetio KH, uvijek je KH bila ta koja je agresivna, ekscesna, optuženik je bio žrtva. Optuženik se zapravo bojao KH jer je uvijek nepredvidivo reagirala te je sigurna da je izbjegavao kontakt jer se bojao da ona ne bi inscenirala napad na sebe, jednom joj (svjedokinj) je rekao da bi oštećenica bila u stanju udariti glavom u zid, a kasnije tvrditi da ju je on udario te je jednom čula, ne zna od koga, da je KH izjavila da ima dijagnozu duševne bolesti, da može ubiti čovjeka i da za to neće odgovarati. Ona i njezin suprug ne znaju sve detalje jer ih optuženik nije htio opterećivati svojim problemima.
9.5. Svjedok MH je naveo (list 68. spisa) da je njegova kćer KH pretrpjela moždani udar te je po povratku iz bolnice trebala cjelodnevnu skrb, tako da je preselila u stan u kojem živi on (svjedok) sa svojom suprugom GH. U stan je dolazio, sada, i njen bivši suprug SH te su za vrijeme njegovog boravka zamijetili da su narušeni odnosi između njega i KH. U jednom trenutku optuženik je prijeteći rekao da će se KH još nešto dogoditi. KH i optuženik su često konzumirali alkohol, no KH više ne pije alkohol nakon što je pretrpjela moždani udar. Optuženik i oštećenica su potpisali sporazum o prestanku braka te je oštećencia podnijela tužbu protiv optuženika radi skrbništva jer je ona nezaposlena i nema primanja, niti svoje imovine. Nakon što je oštećenica podnijela tužbu, optuženik ju je nazvao na telefon, nakon čega se oštećenica odmah spremila i odvezla se u Zagreb kako bi se našla s optuženikom, a potom se isti dan vratila te ispričala majci da joj je optuženik prijetio da neće dobro završiti i slično prilikom razgovora u nekom kafiću. Po reakcijama oštećenice je shvatio da je to djelovalo uznemirujuće na nju te da je bila u strahu i bojala se da bi joj optuženik mogao napraviti nešto loše te je oštećenica rekla da ne želi da joj se optuženik uopće više približava, niti želi čuti za njega. U svibnju je primijetio da nije ispravan automobil kojeg je optuženik poklonio oštećenici, odnosno da su krivo spojene „kleme“ na akumulatoru zbog čega je moglo doći do zapaljenja ili eksplozije vozila. Nazvao je optuženika, no ovaj je odgovorio da ništa ne zna o tome. KH je rekla da je odlučila optuženika prijaviti policiji jer joj stalno prijeti da će joj se nešto loše dogoditi, a također joj je prijetio i s osobama iz krim. miljea. Na posebno pitanje da li smatra da bi optuženik mogao osobno ozlijediti oštećenicu ili angažirati neke druge ljude, svjedok je odgovorio da bi optuženik to mogao učiniti te se on toga boji.
9.6. Svjedokinja GH navela je (list 70. spisa) da je njena kćer KH u prosincu 2016. pretrpjela moždani udar te se preselila u stan njoj (svjedokinji) i suprugu jer je trebala cjelodnevnu skrb. U stan je dolazio optuženik koji je i spavao u stanu. Primijetila je da su narušeni odnosi između optuženika i oštećenice, a u jednom trenutku optuženik je prijeteći rekao da će se oštećenici još nešto dogoditi. Poznato joj je da je oštećenica podnijela protiv optuženika tužbu zbog skrbništva jer je nezaposlena i nema primanja, niti svoje imovine, a nakon toga ju je optuženik nazvao telefonom pa se oštećenica odvezla u Zagreb kako bi se s njime našla. Kad se vratila, ispričala je da joj je optuženik u nekom kafiću zaprijetio da neće dobro završiti i slično. To je djelovalo uznemirujuće na oštećenicu, bila je u strahu i bojala se da bi joj optuženik mogao nešto loše napraviti. Oštećenica je rekla da joj optuženik stalno prijeti da će joj se nešto loše dogoditi te joj je prijetio i osobama iz krim miljea, a (svjedokinja) se boji da bi optuženik doista mogao nešto učiniti.
9.7. Iz priloženih isprava proizlazi da je dana **.**.2019. KH podnijela kaznenu prijavu u Policijskoj upravi zagrebačkoj, Službi općeg kriminaliteta (list 7-8. spisa). Iz medicinske dokumentacije za oštećenicu (list 34-37., 75-85., 161- 166. spisa) je vidljivo da ima postavljene dijagnoze duševnog poremećaja i poremećaja ponašanja uzrokovanih uzimanjem sedativa, hipnotika i alkohola, a da je 16. prosinca 2016. pretrpjela moždani udar i oduzetost desne strane tijela zbog čega se liječila do ožujka 2020. Dana 17. siječnja 2019. je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje (list 159. spisa) kojim je razveden brak između oštećenice i optuženika. Dana 3. srpnja 2019. je oštećenica podnijela na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu (list 156-158. spisa) protiv optuženika radi isplate alimentacije, a dana 13. srpnja 2021. je donesena presuda (list 169-173. spisa) kojom je odbijen tužbeni zahtjev CH kojim od optuženika traži plaćanje alimentacije, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 8. listopada 2021. (list 232- 234. spisa).
10. Ocjenjujući dokaze sud je prihvatio u bitnome kao istinit iskaz svjedokinje CH (ranije KH), a u onim dijelovima u kojima se iskaz s rasprave od 5. veljače 2024. razlikuje od iskaza od 29. listopada 2019., sud je kao točniji prihvatio iskaz od 29. listopada 2019. jer je svjedokinja na raspravi objasnila da se zbog odmaka vremena ne može sjetiti svih detalja, no potvrdila je točnost svojih navoda od 29. listopada 2019. koje joj je sud na raspravi predočio. Nadalje, oštećenica je 20. rujna 2019. podnijela kaznenu prijavu te je objasnila da se optuženika bojala zbog njegovih prijetnji, a da je okidač za podnošenje kaznene prijave bila spoznaja da su se osobe, na koje se optuženik pozivao u svojim prijetnjama, pojavile u novinama kao počinitelji kaznenih djela čime je sudu dala prihvatljive razloge što je od početka prijetnji pa do podnošenja kaznene prijave prošlo određeno vrijeme. Nadalje, prijetnje u kolovozu 2019. vremenski koincidiraju s podnošenjem njezine tužbe protiv optuženika za alimentaciju pa sud zaključuje da je optuženik imao motiva prijetiti u kafiću u Gajnicama radi odvraćanja oštećenice od parnice koju je pokrenula protiv njega, a ranije prijetnje su bile motivirane njihovim teško poremećenim i turbulentnim odnosima obilježenim alkoholizmom i konfliktima koji odnosi su se dodatno zakomplicirali moždanim udarom oštećenice i ozbiljnim posljedicama na njeno zdravlje. Taj iskaz ima određene nejasnoće koje su očito posljedica proteka vremena od događaja pa do iskazivanja na sudu (više od četiri godine), ali i prestanka interesa oštećenice za traženjem zaštite od optuženika što je povezano s prekidom kontakta s optuženikom i smirivanjem njihovih problematičnih odnosa. Ti nedostaci u njezinom iskazu ne dovode u pitanje zaključak suda da je oštećenica u odnosu na pitanje prijetnji iskazivala u suštini istinito i vjerodostojno te u skladu sa svojim sjećanjem. Pod pretpostavkom da je oštećenica podnijela lažnu kaznenu prijavu, nije vjerojatno da bi protekom više od četiri godine ustrajala u terećenju optuženika za prijetnje.
10.1. Prihvaćene su kao autentične i istinite sve isprave jer ih nitko nije osporavao, a sastavljene su od osoba u obavljanju njihovog posla (policije, liječnika, suda) i bez osobnog motiva u odnosu na sadržaj isprava.
10.2. Prihvaćeni su rezultati medicinskog vještačenja dr. Petra Škavića budući da su stručni i argumentirani, a stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.
10.3. Prihvaćeni su u bitnome kao istiniti iskazi roditelja oštećenice, svjedoka GH i MH jer ti iskazi u odnosu na odlučne činjenice čine skladnu cjelinu opisa događaja s iskazom oštećenice. Na istinitost iskaza ovih svjedoka ukazuje okolnost da isti nisu davali negativne vrijednosne ocjene o optuženiku, nego su govorili o događajima koji su im neposredno poznati ili su za njih saznali od oštećenice. Na namjeru njihovog objektivnog iskazivanja upućuje činjenica da su oni svjesni ranijih problema u ponašanju svoje kćeri i da su kritični prema tome.
10.4. U bitnome nisu prihvaćeni kao istiniti iskazi svjedokinje ZH, svjedokinje VH i svjedoka PH. Naime, ove svjedokinje su očito pristrane u korist optuženika kao njegova majka i njegova izvanbračna supruga. Svjedokinja ZH je u svom iskazu otvoreno iskazivala animozitet prema oštećenici i pristranost u korist optuženika rekavši da je oštećenica psihički poremećena, zla, prijetvorna, koristoljubiva, da ima agresivne napade prema optuženiku, da ga je u dva navrata pokušala ubiti nožem, da je agresivna i ekscesna, a da je optuženik žrtva oštećenice koje se bojao. Svjedokinja VH je također iskazala pristranost tako što je na kraju svog iskaza, a mimo bilo čijih pitanja, istaknula da optuženik nije takav čovjek da bi udario ženu, iako se optuženiku uopće ne stavlja na teret da bi bilo koga udario. Svjedok BH također nije vjerodostojan svjedok jer je njegov iskaz proturječan i nelogičan. Naime, svjedok je rekao da su optuženik i on poznanici i da jednom godišnje „popiju kavu“, a s druge strane su mu poznati detalji financijskih odnosa između optuženika i oštećenice. Nadalje, isti je naveo da je oštećenica razbijala čaše i flaše tijekom susreta u kafiću u kolovozu 2019., iako je optuženik na istu okolnost rekao da se u gostionici u Gajnicama „ništa značajno nije događalo“. Također nije vjerojatno da bi oštećenica zbog svog zdravstvenog stanja (a u to vrijeme je još odlazila na fizikalne terapije što je vidljivo iz potvrde liječnika na listu 76. spisa) mogla razbijati čaše i flaše po kafiću. Nadalje, svjedok se u iskazu od 5. veljače 2024. detaljno prisjećao što je izrečeno i kako se tko ponašao tijekom navodno slučajnog susreta u kolovozu 2019. pa je sud zaključio da se radi o iskonstruiranom iskazu sa ciljem ekskulpiranja optuženika. Prema tome, ovi troje svjedoka su iskazivali u namjeri otklanjanja kaznene odgovornosti od optuženika pa im sud nije povjerovao u odnosu na sporne i kontrolne činjenice o kojima su iskazivali.
10.5. Sud nije prihvatio obranu optuženika u odnosu na sporne okolnosti (dakle, u odnosu na prijetnje) jer je optuženikova obrana na raspravi unutar sebe proturječna te je u suprotnosti s obranom koju je iznio pred policijskim istražiteljem i državnim odvjetnikom u rujnu 2019. Naime, optuženik je na raspravi rekao da je kaznena prijava oštećenice materijalno motivirana jer da predstavlja njezinu ucjenu sa ciljem ishođenja novca od njega na koju ucjenu on nije pristao pa da ga je zbog toga oštećenica lažno prijavila. S druge strane je također rekao da joj je prilikom susreta u Gajnicama rekao da će joj dati novac da ne bi pila. Stoga nije jasno je li joj optuženik odbio dati novac ili joj je nudio novac da ne pije, a pod pretpostavkom da joj je nudio novac, nije vjerojatno da bi ga lažno prijavila sa ciljem ishođenja novca. Nadalje, u obrani od 21. i 22. rujna 2019. optuženik je rekao da je kaznena prijava protiv njega posljedica psihičkih problema oštećenice jer da je ona psihički poremećena i bolesna te osoba problematičnog ponašanja, a tada nije spominjao koristoljubive motive oštećenice. Ove proturječnosti u obrani optuženika su posljedica njegovog nastojanja da sudu ponudi objašnjenje za navodno lažno prijavljivanje i terećenje od strane optuženice, a da sebe prikaže kao vrlo korektnog i velikodušnog prema oštećenici. Stoga je sud zaključio da je obrana optuženika neistinita u odnosu na sporne okolnosti i usmjerena na neutemeljeno otklanjanje kaznene odgovornosti.
11. Analizirajući i ocjenjujući sve izvedene dokaze kako svakog pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je na nedvojbeni način utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje na štetu svoje bivše supruge KH (sada CH) na način kako je to opisano u činjeničnom supstratu izreke ove odluke.
12. Optuženik nije osporio da je u vrijeme i na mjestu navedenima u činjeničnom opisu bio u kontaktu sa svojom bivšom suprugom KH (sada CH), da je u kolovozu 2019. u kafiću u Gajnicama bio u društvu s jednom muškom osobom - LH kojega oštećenica nije poznavala i da je znao da je ona proživjela moždani udar zbog čega je bila u lošem zdravstvenom stanju.
12.1. Okolnost da je optuženik oštećenici izgovorio prijetnje sud je utvrdio povezujući u logičnu cjelinu iskaz CH (ranije KH) i činjenicu da je ista podnijela kaznenu prijavu, a navedeni dokazi su poduprti nekonfrontiranim iskazima svjedoka MH i svjedokinje GH. Naime, svjedokinja CH je, pored ostalog, iskazala da joj je optuženik tijekom njenog oporavka od moždanog udara govorio da će je dignuti u zrak i da će joj se nešto dogoditi, a zadnji takav događaj se odvio kada ju je tražio da dođe u jedan kafić u Gajnicama, prijetio joj je da će je ubiti i tada je bio s jednim V, kao i da je optuženik dolazio na adresu njezinih roditelja između 20 i 50 puta te je upućivao prijetnje. Nju je bilo strah kada je vidjela da su te osobe koje je optuženik spomenuo, bile spomenute u novinama, a također se prisjetila AH i JH. Ovaj događaj u kafiću u Gajnicama je bio krajem ljeta, odnosno krajem kolovoza 2019. Na traženje da precizira njegove prijetnje, svjedokinja je navela da je optuženik znao govoriti "izbrisat ću te s lica zemlje" i to sve uz agresivni fizički nastup. Oni su se formalno razveli u siječnju 2019., a nakon njihovog razvoda i dok je bila u toplicama, nazvala ju je njezina majka i rekla joj da je došao optuženik i rekao da će je (svjedokinju) ubiti, pri tome je majka plakala. Optuženika se bojala u situaciji kada se to događalo te zbog svoje bolesti. Nakon predočenja njezinog iskaza od 29. listopada 2019. koji glasi "Kada sam od SH zahtijevala da mi on kao bivši suprug pomogne, a da izbjegnemo sudski postupak, on je rekao da mi neće pomoći te je intenzivno započeo s upućivanjem prijetnji prema meni. Govorio mi je da će me dići u zrak, da će me izbrisati s lica zemlje i da će me eliminirati a koje prijetnje su kod mene izazvale osjećaj straha, nelagode jer znam da SH poznaje široki krug osoba te tako i osobe iz krim miljea koje bi to mogle i napraviti a u više navrata su u stan u kojem smo živjeli za vrijeme braka te osobe i dolazile, ali ja ne želim te osobe poimenično nabrajati dok mi je SH stalno prijetio sa osobama AH, RH i JH, a najčešće je ponavljao IH. Dana **.**.2019. bila je zakazana i održana rasprava na Općinskom sudu u Zagrebu temeljem moje tužbe protiv SH a zbog koje mi je on zaprijetio dok smo se našli u kafiću u Gajnicama u 8. mjesecu 2019. kada je s njim u društvu bila jedna muška osoba koja nije ništa govorila a za tu osobu mi je SH rekao da je naoružana i spremna pucati na mene a kojom prilikom mi je SH rekao da ja raspravu u 9. mjesecu neću živa dočekati" svjedokinja je rekla da je to tako bilo, a zbog odmaka vremena ne može reći da je to 100% tako bilo te se ne može sjetiti svih detalja. Na upit je li njoj optuženik prijetio zbog toga što se nije htjela rastati ili zbog ove sudske tužbe, svjedokinja je rekla da je optuženika zasmetala i njena tužba. Taj iskaz je potkrijepljen činjenicom podnošenja kaznene prijave i tako traženja zaštite od policije, kao i navodima svjedoka GH i MH koji su rekli da je njihova kćer često bila uznemirena i ustrašena zbog prijetnji optuženika te da je isti nastupao agresivno i prijeteće prema njihovoj kćeri. Sud smatra da su te prijetnje bile vezane uz njihove složene odnose i uzajamna zamjeranja te činjenicu da je oštećenica podnijela tužbu protiv optuženika u kojoj od njega traži plaćanje alimentacije.
13. Sud je u ovoj izreci izmijenio činjenični opis iz optužnice na način da je oštećenicu označio i njezinim aktualnim prezimenom kao KH (sada CH). Sud nije u ovoj izreci mijenjao navod iz optužnice da je s optuženikom u društvu u kafiću u Gajnicama bila nepoznata muška osoba, iako je u međuvremenu ta osoba identificirana kao BH, s obzirom da je isti bio za oštećenicu nepoznat u vrijeme počinjenja kaznenog djela.
14. Prema tome, u postupku je utvrđeno počinjenje kaznenog djela. U riječima optuženika upućenima oštećenici da ne zna tko je on, da ne zna s kime ona ima posla, da će ona letjeti u zrak, da će je on izbrisati s lica zemlje, da će je eliminirati, da je muškarac s njim u društvu naoružan i spreman pucati u nju te da ona neće doživjeti raspravu zakazanu u 9. mjesecu su sadržane prijetnje smrću pa su time ostvarena obilježja kaznenog djela u vidu ozbiljne prijetnje smrću.
15. Optuženikove radnje su poduzete u cilju ustrašivanja oštećene KH (sada CH) koja je njegova bivša supruga i time bliska osoba iz čl. 87. toč. 9. KZ/11.
16. Napominje se da je nakon počinjenja djela došlo do izmjena kaznenog zakona (u Narodnim novinama broj 126/2019) u pogledu kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. KZ/11. koje su nepovoljnije za optuženika jer je za ovakvu situaciju (prijetnja na štetu bliske osobe) zapriječen stroži raspon kazne (od šest mjeseci do pet godina) pa je sud primijenio KZ/11. koji je vrijedio u vrijeme počinjenja kaznenog djela.
17. Nadalje, optuženik je za kazneno djelo kriv (čl. 23. KZ/11.) budući da je bio ubrojiv, postupao je s namjerom, bio je svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Naime, optuženik nije osporavao ubrojivost, niti je predložio provođenje dokaza na tu okolnost. Nastavno, isti je postupao s izravnom namjerom (čl. 28. st. 2. KZ/11.) prvog stupnja budući da nema sumnje da je bio svjestan obilježja kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje, a o čemu je sud zaključio iz tijeka njegovog postupanja i okolnosti cjelokupnog događaja u okviru kojega je počinio kazneno djelo. Također u postupku nije dovedena u pitanje njegova svijest o zabranjenosti postupanja, a svaka odrasla i razumna osoba zna da je zabranjeno verbalno ugrožavati druge osobe. Sud nije našao da postoji neki od ispričavajućih razloga budući da se optuženik na njih nije pozivao u svojoj obrani, a niti to proizlazi iz tijeka događaja koji je predmet ovog postupka. Dakle, u ponašanju optuženika su ostvarena sva bitna, kako subjektivna tako i objektivna, obilježja kaznenog djela pa ga je sud proglasio krivim kao u izreci ove presude.
18. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11., sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kaznenopravne sankcije i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11.
19. Kao otegotno sud je uzeo u obzir da je kazneno djelo počinjeno prema osobi lošeg zdravstvenog stanja nakon pretrpljenog moždanog udara čime je optuženik manifestirao dodatnu bezobzirnost te je isti izgovorio veći broj prijetnji pa je time nadmašio osnovna obilježja kaznenog djela. Njegova prekršajna kažnjavanost (list 213-214. spisa) u tri navrata zbog kršenja sigurnosti prometa na cestama nije takva da bi utjecala na kažnjavanje u ovom postupku jer nije u povezanosti s kaznenim djelom zbog kojega je ovdje optuženik proglašen krivim.
19.1. Kao olakotno je uzeto u obzir da je optuženik kazneno neosuđivana osoba (list 215. spisa) i protek vremena od kaznenog djela tijekom kojega je prestao uznemiravati oštećenicu koja se više ne osjeća ugroženom od strane optuženika.
20. Za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11. propisana je kazna zatvora do tri godine pa je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Sud je dalje smatrao da se svrha kažnjavanja može postići i uvjetnom osudom s rokom provjeravanja od 2 godine što je primjereno sa ciljem motiviranja optuženika da se više ne upušta u protupravna ponašanja. Naime, optuženik nije osuđivana osoba (list 215. spisa), a prekršajna kažnjavanost nije u nikakvoj vezi s ponašanjem zbog kojega je proglašen krivim pa je za očekivati da će se i mjerom upozorenja u vidu uvjetne osude ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. KZ/11., dakle izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo.
21. Ako optuženik u roku provjeravanja počini novo kazneno djelo, uvjetna osuda se može opozvati i isti može biti upućen na izdržavanje kazne zatvora.
22. Sud je odbio prijedlog postavljen u optuženom aktu da se optuženiku odredi sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja iz čl. 73. KZ/11 u odnosu na CH (ranije KH) s obzirom da je oštećenica rekla da oni dvoje više nisu u kontaktu. Ista je u svom iskazu relativizirala prijetnje rekavši da je sve to njoj sada „bedasto“ pa je sud zaključio da se ista ne osjeća ugroženo od strane optuženika. Od kaznenog djela je prošlo pet godina i sud je zaključio da je protekom vremena prestala postojati motivacija optuženika da naudi oštećenici i da oštećenicu nije potrebno štititi od optuženika primjenom predložene sigurnosne mjere.
23. Sud je optuženika na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezao da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08. Paušalni iznos od 500 € je primjeren trudu državnih tijela, u okviru propisnog raspona i razmjeran činjenici da je proveden veliki broj rasprava, a neke su odgođene njegovom krivnjom jer je došao na sud bez dokumenata. Optuženik je također dužan naknaditi i trošak sudskomedicinskog vještačenja s lista 208. u iznosu od 298,63 €. Navedeni trošak ukupno iznosi 798,63 €.
24. Optuženik je imućna osoba (svi svjedoci su o tome govorili, kao i sam optuženik koji je to istaknuo više puta u svojoj obrani) te isti ima u vlasništvu više nekretnina i frizerski obrt u blizini Opatije pa sud zaključuje da je isti u mogućnosti naknaditi trošak postupka bez ugrožavanja vlastite egzistencije. Također nema obveza uzdržavanja, dok njegova izvanbračna supruga ostvaruje prihode.
25. Optuženik je dužan trošak platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a protekom tog roka presuda u odnosu na troškove postaje ovršna. U slučaju da optuženik ne ispuni obvezu u tom roku, presuda će se dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu na naplatu putem ovrhe u skladu sa čl. 181. st. 4. i 5. ZKP/08.
26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 15. studenog 2024.
Sudac:
Ivona Horvatić
Uputa o pravu na žalbu
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od pisanog primitka iste, žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili poštom preporučeno u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KO-DO-2432/2020 uz zapisnik
2. oštećena CH - po pravomoćnosti
3. optuženi SH
4. branitelj, odvjetnik Zoran Galić
5. u spis
