REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž–213/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te suca Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LH, zbog kaznenog djela iz članka 136. stavka 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, od 10. ožujka 2023., broj: K-21/2023-79, u sjednici održanoj 15. studenog 2024.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se djelomično žalba optuženog LH, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženi RH djelima opisanim u toč. 3., 4. i 6. izreke, zbog kojih je tom presudom proglašen krivim, počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11.

II. Uslijed odluke pod I. te djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog LH preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenim sankcijama na način da se:

optuženom LH za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, na temelju istog zakonskog propisa uz primjenu članka 49. stavka 1. točka 4. u vezi članka 48. stavka 2. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a prihvaćaju kao utvrđene kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci za kazneno djelo iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 1 KZ/11, opisano u toč. 1 izreke, kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci za kazneno djelo iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11, opisano u toč. 2 izreke, kazna zatvora u trajanju od tri (3) mjeseca za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, opisano u toč. 5. izreke počinjeno na štetu IH, kazna zatvora u trajanju od tri (3) mjeseca za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11, opisano u toč. 5. izreke, počinjeno na štetu ČH, za koja djela je tom presudom proglašen krivim, te se optuženi RH, uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Na temelju članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11, optuženiku LH se izriče uvjetna osuda i određuje da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršili ako optuženik za vrijeme provjeravanja od tri (3) godine ne počini novo kazneno djelo te ako se sukladno članku 56. stavku 4. u vezi članka 68. stavka 1. KZ/11, podvrgne obveznom psihijatrijskom liječenju.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku će se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 30. kolovoza 2021. do 10. ožujka 2022.

III. Uslijed odluke pod II., preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o sigurnosnoj mjeri na način sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja izrečena protiv optuženog LH, na temelju članka 68. stavka 3. KZ/11, može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.

IV. Žalba optuženog LH, u ostalom dijelu, a žalba državnog odvjetnika u cijelosti odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Koprivnici, od 10. ožujka 2023., broj: K-21/2023-79, optuženi RH proglašen je krivim zbog dva kaznena djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11, opisana pod toč. 1. i 2. izreke presude počinjena na štetu oštećenice IH, četiri kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, počinjena na štetu oštećenice IH, opisana pod toč. 3., 4., 5. i 6. izreke presude, kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, počinjeno na štetu oštećenika ČH opisano pod toč.5. izreke presude te kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11 opisano pod toč. 6. izreke presude počinjeno na štetu oštećenice IH, za koja kaznena djela je sud primjenjujući odredbe o ublažavanju kazne iz članka 48. i 49. KZ/11 optuženiku za svako kazneno djelo iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11 utvrdio kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci, za kaznena djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 utvrdio kazne zatvora u trajanju od po tri mjeseca, za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i za kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, te je primjenom odredbi članka 51. KZ/11, optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci. Potom mu je na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od kazne zatvora na koju je optuženik osuđen izvršava deset mjeseci, a dio kazne zatora u trajanju od deset mjeseci se uvjetuje na rok od dvije godine, time da rok provjeravanja počinje teći od izdržane neuvjetovane kazne zatvora.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11., vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana lišenja slobode, odnosno od 30. kolovoza 2022. do dana 10. ožujka 2023., uračunat će se optuženom u izrečenu kaznu zatvora.

1.2. Na temelju članka 68. KZ/11. optuženom RH je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a uz uvjetnu osudu u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje ponašanja koje bi moglo potencijalno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela, pod uvjetima određenim posebnim propisom izvan zatvorskog sustava i koja može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjete osude, a najdulje 2 (dvije) godine.

1.3. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11, određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako optuženi bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom obveznog psihijatrijskog liječenja izrečenom uz uvjetnu osudu.

1.4. Na temelju članka 79. KZ/11. stvari oduzete od optuženog RH po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 00200827 dana 30.8.2022., po djelatnicima Policijske postaje Koprivnica, i to puška sa neužljebljenom cijevi marke "Maverick", call. 12. tvorničkog broja [tvornički broj] te potvrdi 00200828 i to tri komada malokalibarskog streljiva, call. 22 LR, 30 komada streljiva call. 7,9 mm, 1 komad streljiva call. 7,62 x 54 R, tri komada streljiva call. 12,7 x 99 mm, 43 komada streljiva call. 7,62 x 39 mm, original zapakirana kutija ispunjena sa 15 komada vojnog streljiva call 7,62 x 39 mm i sedam komada lovačkog streljiva call. 16 mm, se oduzimaju te se isti imaju uništiti.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14., 70/17., 118/18, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženi je dužan platiti troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 265,45 eura te troškove kaznenog postupka u iznosu od 441,97 eura u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi (članak 471. stavak 1. ZKP/08), s prijedlogom „da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu Općinskog suda u Koprivnici broj K-21/2023-79 od 10. ožujka 2023. i optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u dužem trajanju.“

2.2. Optuženi RH žali se putem branitelja Krunoslava Kunštića, odvjetnika iz Koprivnice, uvodno naznačujući kao žalbene osnove „bitne povredu odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavka 1. točka 11. i stavka 2. ZKP/08), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. i 1. ZKP/08) te zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08)“, a predloženo je „da nadležni drugostupanjski sud uvaži ovu žalbu i ukine pobijanu presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da preinači pobijanu presudu u odluci o kazni i optuženiku izrekne blažu kaznu zatvora (pojedinačne i jedinstvenu) i time i neuvjetovani dio kazne zatvora kod djelomične uvjetne osude izrekne u kraćem trajanju.“

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14., 70/17., 118/18, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP), prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.

5. Žalba optuženog LH djelomično je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

6. Prvenstveno, žalitelj u svojoj žalbi ističe kako se prvostupanjska presuda temelji na nezakonitom dokazu, i to iskazu oštećenice IH koja kao optuženikova izvanbračna supruga prilikom davanja iskaza pred državnim odvjetnikom 3. studenog 2022, i na raspravi od 10. veljače 2023., kao privilegirani svjedok nije upozorena u smislu odredbe članka 285. stavka 3. ZKP-a, tj. iz zapisnika o njezinom ispitivanju nije vidljivo da bi bila upozoreni da njezini iskazi mogu biti čitani, kako glasi cjelovito iz članka 285. stavak 3. ZKP-a, a koje upozorenje, da bi se radilo o zakonitom dokazu u smislu članka 300. stavka 1. točka 3. ZKP-a, mora biti i upisano u zapisnik.

6.1. Protivno navodima žalbe, u vrijeme ispitivanja pred državnim odvjetnikom 3. studenog 2022., i na raspravi od 10. veljače 2023., oštećenica IH nije imala privilegirano procesno svojstvo jer je između nje i optuženika prestala izvanbračna zajednica, kako to jasno proizlazi iz sadržaja iskaza koji je oštećenica dala pred državnim odvjetnikom 3. studenog 2022., budući je navela kako je 15. rujna 2022., „započela vezu“ s GH te se zajedno s djecom doselila kod njega. Time je za oštećenicu, ali i po običnom životnom zaključivanju i rezoniranju, ta zajednica prestala, ne samo faktičkim napuštanjem mjesta zajedničkog života s optuženikom, nego i jasno manifestiranom voljom oštećenice da život s djecom nastavi u zajednici života s drugom, u ovom slučaju, muškom osobom. Stoga nije bilo nikakve zakonske osnove da se prije davanja iskaza u navedenim prilikama oštećenica, osim općih upozorenja iz članka 286. i 288. ZKP/08, upozorava i u smislu odredbe članka 285. stavka 3. ZKP-a. Dakle iskazi koje je pred državnim odvjetnikom 3. studenog 2022., i na raspravi od 10. veljače 2023., dala oštećenica IH zakoniti su dokazi te je na tim iskazima sud pravilno i utemeljio svoju presudu.

7. U okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ponavlja navode svoje obrane, kojima djelomično poriče djelo, citira iskaze pojedinih svjedoka, a prvenstveno iskaz oštećenice IH te smatra da je sud prvoga stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje time što je pogrešno ocijenio iskazivanje oštećenice IH koja je, prema navodima žalbe, aktivno sudjelovala u opisanim inkriminacijama, i temeljem takve ocjene te takvih činjeničnih utvrđenja donio pogrešan zaključak da je optuženik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim.

7.1. Međutim, suprotno navodima žalitelja, sud prvoga stupnja je savjesnom, kritičnom i sveobuhvatnom ocjenom obrane optuženika, iskaza oštećenice IH u svezi sa iskazima svjedoka UH, SH te ČH, sadržajem poruka upućenih putem mobitela i svih drugih dokaza pobliže navedenih u obrazloženju prvostupanjske presude ispravno zaključio, da je optuženik na način opisan u izreci prvostupanjske presude poduzeo sve inkriminirane radnje. Za sva svoja činjenična utvrđenja sud prvoga stupnja iznio je u obrazloženju presude u svemu iscrpne, argumentirane i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Ovo i iz razloga što žalitelj svoje navode u žalbi svodi na subjektivnu preocjenu dokaza, smatrajući da je sud prvog stupnja trebao prihvatiti obranu optuženika kao vjerodostojnu, a ne iskaz oštećenice IH u vezi s iskazima ostalih svjedoka, koje je, prema mišljenju žalitelja, s nedovoljno kritičnosti i sveobuhvatne analize sadržaja prihvatio.

7.2. Suprotno tvrdnjama žalitelja, sud prvoga stupnja ispravno je postupio kada je iskaz oštećenice IH u bitnom dijelu ocijenio kao vjerodostojan, jer je u pogledu odlučnih činjenica, u bitnom identično iskazala još prilikom prvog ispitivanja u istrazi, a što je također ponovila i na raspravi, izravno tereteći optuženika za učin inkriminiranih mu radnji, dio kojih i sam optuženik priznaje u svojoj obrani.

7.3. Oštećenica je veoma iscrpno i okolnosno iskazala kako ju je 31. prosinca 2021., dana 1. siječnja 2022., optuženik protivno njezinoj volji nasilno odvukao u skladište ugostiteljskog objekta "California", nakon čega je zatvorio vrata skladišta, te ju unatoč njezinim traženjima da ju pusti van, nije puštao iz skladišta, čak i kada bi to pokušavala i kroz koje je vrijeme poduzimao sve one radnje opisane u toč. 1. izreke presude, a na sličan način da je to učinio i neutvrđenog dana tijekom mjeseca travnja ili svibnja 2022., kada joj je dozvolio da iz skladišta izađe tek nakon pola sata, i to na traženje optuženikovog oca ĆH. Oštećenica je također bila decidirana i u svojim tvrdnjama da joj je optuženik na način i pod okolnostima opisanim u toč. 3., 4. i 5. izreke, zaprijetio smrću te da se u odnosu na nju za trajanja izvanbračne zajednice u vremenskom razdoblju od siječnja 2016. do kolovoza 2022., ponašao na način kojim je povrjeđivao njezino dostojanstvo i izazivao stanje nelagode i straha tako što joj je često govorio da će ju ubiti, naguravao ju, vrijeđao ju govoreći joj da je glupa i nesposobna, prijetio joj da će joj uzeti djecu, a u jednom navratu da ju je rukama gurnuo tako da je pala na pod nakon čega je rukom udario u televizor koji je potom bacio na pod te da je 3. ožujka 2022., potrgao njezine sunčane naočale i ugrizao ju za glavu, a potom istog dana, u spavaćoj sobi je bacio na krevet, a nakon što se pokrila posteljinom, rekao joj da će ju zapaliti nakon čega je upaljačem zapalio posteljinu kojom je bila pokrivena. Stoga je takvo logično, veoma određeno, detaljno i dosljedno iskazivanje oštećenice s pravom sud prvoga stupnja ocijenio kao vjerodostojno.

7.4. Osim toga, odlučne činjenice nisu utvrđene samo na temelju iskaza oštećenice, već i u vezi s iskazivanjem svjedoka UH, SH te ČH, kao i materijalnim dokazima u spisu (sadržaj poruka).

7.5. Iz iskaza svjedokinje UH proizlazi, da joj je o inkriminiranim radnjama optuženika govorila oštećenica IH, pa tako da ju je optuženik znao čupati za kosu, naguravati je i općenito iskazivati prema njoj agresiju, pa bi ona zašutjela, povukla se u sebe i govorila „dobro, dobro“, da djeca ne budu prisuta takvim situacijama. Čak joj je screenschotala poruke koje je dobivala od optuženika preko kojih je saznala što se između njih događalo. U jednom navratu je čak i prisustvovala svađi između oštećenice i optuženika kada ovaj vikao i bio agresivan povodom čega se oštećenica rasplakala i govorila „da, dobro, dobro i sl.“

7.6. Svjedokinja SH u svom je iskazu potvrdila kako je na dočeku Nove godine optuženik praktički u skladištu ugostiteljskog objekta oštećenicu koju je u tu prostoriju praktički na silu odvukao, držao zatvorenu oko sat vremena kako bi navodno s njom nešto razriješio, pa iako je u toj prigodi htjela pomoći oštećenici nije uspjela jer se bojala da optuženik nešto ne napravi oštećenici, nego ju je jedino uspjela povući iz sebe da ne dođe do fizičkog obračuna, pa kada je optuženik pokušao rukom oštećenicu izvući iza nje, obje su pale na ambalažu.

7.7. Svjedok ČH također je u svom iskazu naveo kako mu se oštećenica žalila na optuženika te kako ga je optuženik nazvao na njegov mobilni telefon te mu rekao da ima pušku s kojom će ubiti njega, IH i sebe.

7.8. Stoga i takvo podudarno, dosljedno i logično iskazivanje navedenih svjedoka, koji nisu imali razloga neobjektivno iskazivati na štetu optuženika i koji su potvrđeni sadržajem SMS poruka, koje inkriminiraju optuženika i u bitnom potvrđuju iskaz oštećenice, s pravom sud prvog stupnja prihvaća kao vjerodostojno.

7.9. Prvostupanjski sud je ocjenjujući obranu optuženika pravilno utvrdio da je njegovo negiranje počinjenja inkriminiranih radnji te u bitnom navođenje kako je i sama oštećenica kriva za njegovo ponašanje i kako je aktivno sudjelovala u svađama s njime, čak i vrlo agresivno, nevjerodostojno, budući je takva obrana nelogična i neuvjerljiva te u suprotnosti s iskazima u postupku ispitanih svjedoka i materijalnim dokazima i kao takva usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

7.10. Slijedom svega izloženog, suprotno prigovorima žalbe, prvostupanjski sud je provedenim dokazima utvrdio sve odlučne činjenice što neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne i sveobuhvatne ocjene izvedenih dokaza, dovodeći ih u vezu sa obranom optuženika, izveo pravilan zaključak o počinjenju inkriminiranih radnji kako su one činjenično opisane u izreci pobijane presude, za što je u obrazloženju presude dao u svemu iscrpne i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Stoga žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena, a kako je na utvrđene odlučne činjenice u pogledu kaznenih djela prijetnje opisanih u toč. 5. izreke pobijane presude počinjenog na štetu ČH te oštećenice IH dana **.**.2022., prvostupanjski sud ispravno primijenio odredbe kaznenog zakona u pogledu pravne oznake djela, to je neosnovana i žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona u odnosu na ova kaznena djela, koju žalitelj nalazi u tvrdnji kako iz okolnosti konkretnog slučaja proizlazi da inkriminirane riječi koje je optuženik uputio oštećeniku GH i oštećenici IH nisu bile objektivno podobne ustrašiti ih, a što je oštećenik ČH i sam izjavio u svom iskazu navodeći kako se ne boji optuženika.

8.1. To stoga što je pogledu ovih kaznenih djela prijetnje dokazano da je optuženik kritične zgode nazvao ČH na njegov mobilni telefon te mu rekao da ima pušku s kojom će ubiti njega, IH i sebe te da optuženik doista ima pušku, koja mu je inače i oduzeta po policijskim službenicima. Imajući u vidu i utvrđenja suda prvog stupnja da je 30. kolovoza 2022., optuženik prethodno oštećenicu IH rukom primio za kosu i ispitivao ju kako dugo se kurva s "L", misleći na ČH, da joj je nakon toga rekao da će uzeti pušku, staviti je u auto i da će s tom puškom ubiti nju, R i sebe, da je potom istog dana došao u ugostiteljski objekt "Korner", gdje je radila oštećenica IH i pokazao joj fotografiju puške koju je imao u automobilu te joj je rekao da ide do ČH i da će ga ubiti te da je nakon toga putem telefona nazvao ČH i izgovorio mu inkriminirane riječi, onda ovaj kontekst i uvjeti u kojima su te riječi izgovorene te cjelokupno ponašanje optuženika ukazuju da su bile izgovorene ozbiljno i da su bile objektivno podobne da kod druge osobe, ČH i IH, izazovu osjećaj straha i osobne ugroženosti za vlastiti život, bez obzira da li su se zbog tih riječi ovi oštećenici uplašili, jer se radi o ozbiljnom napadu na osobnu slobodu ovih oštećenika. Uostalom bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iscrpljuju se u izricanju prijetećeg sadržaja s ciljem ustrašivanja ili uznemiravanja drugoga, dok je irelevantna stvarna namjera ostvarenja sadržaja izrečene prijetnje ili osobni osjećaj osobe kojem je prijetnja upućena.

8.2. Nije u pravu optuženik niti kada tvrdi da je u slučaju kaznenih djela iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11, optuženik iskazao dobrovoljnost što predstavljala osnovu za oslobođenje od kazne u smislu odredbe članka 136. stavka 5. KZ/11. To stoga što je u postupku utvrđeno da je optuženik u inkriminiranom događaju opisanog u toč.1. izreke pobijane presude s protupravnim ponašanjem prestao zbog ponašanja same oštećenice IH, ali i zbog intervencije svjedokinje SH, kako to proizlazi iz njezinog iskaza, dok je s protupravnim ponašanjem opisanim u toč. 2. izreke pobijane presude prestao zbog ponašanja oštećenice IH te intervencije njegovog oca ĆH, kako to proizlazi iz iskaza oštećenice.

9. Međutim, osnovano se optuženik žali zbog povrede zakona u odnosu na kaznena djela prijetnje koja su opisana pod točkom 3., 4. i 6. izreke pobijane presude, jer je ispravnom primjenom kaznenog zakona radnje tih djela trebalo kvalificirati kao kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11.

9.1. Naime, pod toč. 6. izreke pobijane presude optuženik je proglašen krivim da je radnje kojima se ostvaruju elementi kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., poduzimao u vremenskom razdoblju od siječnja 2016., do kolovoza 2022., u Koprivničkom Ivancu i Koprivnici, jer se u tom vremenskom razdoblju opisuju radnje psihičkog i fizičkog zlostavljanja koje je optuženik poduzimao prema svojoj izvanbračnoj supruzi IH, a sve u nakani da kod nje izazove osjećaj straha i da joj povrijedi dostojanstvo, dok je radnje počinjenja kaznenog djela prijetnje poduzeo neutvrđenog dana u mjesecu lipnju 2021., na Šoderici i u Koprivnici, potom dana 2. srpnja 2022., u Koprivnici te 3. ožujka 2022., u Koprivnici.

9.2. Za razliku od kaznenog djela prijetnje koje je opisano pod točkom 5. izreke pobijane presude koje je prema činjeničnom opisu počinjeno nakon dovršenog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., praktički mjesec dana kasnije, pa se tu radi o dva potpuno različita životna događaja koji svaki za sebe ostvaruje obilježja različitih kaznenih djela, tako da se u slučaju ovih kaznenih djela radi o heterogenom realnom stjecaju, u slučaju inkriminiranih radnji opisanih u toč. 3. i 4., a pogotovo u toč. 6. izreke pobijane presude, koje su pravno kvalificirane kao prijetnje, tu je s kaznenim djelom djela nasilja u obitelji opisano u toč. 6. izreke evidentna interferencija između ovih kaznenih djela, jer između njih postoji temporalna, prostorna i personalna povezanost te je ove radnje kvalificirane kao prijetnje optuženik poduzeo upravo s ciljem izazivanja osjećaja straha i povrjeđivanja dostojanstva oštećenice, kako se to inače i navodi u opisu djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Stoga se po stajalištu ovog žalbenog suda u konkretnom slučaju u odnosu na kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11, radi o prividnom stjecaju jer je u pitanju konsumpcija zbog ekskluziviteta u kojem glavno djelo iz članka 179. a KZ/11 inkludira sporedno kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11.

9.3. Stoga je u ovom dijelu prihvaćena žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona, pa su djela opisana u toč. 3., 4. i toč. 6. izreke pobijane presude, pravno kvalificirana kao jedno kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11.

10. Zbog odluke o kaznenoj sankciji, žali se državni odvjetnik navodeći da je prvostupanjski sud propustio otegotnim optuženiku cijeniti brojnost kaznenih djela koja je optuženik počinio u duljem vremenskom razdoblju na štetu iste oštećenice, što ukazuje na izraženu upornost optuženika u činjenu kaznenih djela i veću količinu kriminalne volje. Također navodi kako je sud optuženiku otegotnim propustio cijeniti težinu kaznenih djela koja se inkriminiraju optuženiku, i to prije svega kaznenih djela protupravnog oduzimanja slobode za koja je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, dok je sud precijenio značaj olakotnih okolnosti koje nemaju karakter osobito olakotnih okolnosti, pa stoga i da nije bilo mjesta ublažavanju kazni optuženiku.

10.1. Optuženik u tom dijelu žalbe navodi da sve olakotne okolnosti opravdavaju izricanje uvjetne osude. Smatra kako je prvostupanjski sud podcijenio pravilno utvrđene olakotne okolnosti, ali i da je optuženiku olakotnim valjalo vrednovati ponašanje nakon počinjenja djela koje se ogleda u činjenici da se optuženik nakon izricanja pobijane presude dobrovoljno prijavio u Centar za zaštitu mentalnog zdravlja i prevenciju ovisnosti kako bi čim prije korigirao svoje ponašanje u prilog koje je tvrdnje priložio povijest bolesti od 23. ožujka 2023., dopis Hrvatskog Zavoda za socijalnu skrb, Područni ured Koprivnica od 25. ožujka 2024., iz kojeg je vidljivo da je provedena mjera stručne pomoći i potpore optuženiku i žrtvi koja je dovela do pozitivnih pomaka, potom i da je oštećenica samoinicijativno dala javnobilježnički ovjerenu izjavu dana 21. ožujka 2024., koju je predala optuženiku, a iz koje proizlazi da je optuženik nakon izricanja nepravomoćne presude potpuno promijenio svoje ponašanje i odnos s njom i prema njoj, da joj znatno pomaže u zajedničkoj brizi o djeci i u ostalim svakodnevnim stvarima, da su zajednička djeca jako patila za vrijeme dok je boravio u istražnom zatvoru. Također smatra da na pozitivno ponašanje optuženika nakon počinjenja djela ukazuje i činjenica da dobro i odgovorno funkcionira u segmentu odgoja zajedničke djece što proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Varaždinu, br. R1 Ob-405/2023-2 od 13. srpnja 2023., kojim je optuženiku i žrtvi odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, kao i da narušeno zdravlje optuženika te zdravstveni problemi djeteta o kojem se brine također moraju imati odraza na odluku o kaznenoj sankciji u pravcu izricanja uvjetne osude.

10.2. Razmatrajući žalbene navode u pogledu odluke o kaznenoj sankciji, ovaj sud drugog stupnja prihvaća sve utvrđene olakotne okolnosti po prvostupanjskom sudu, da je optuženik ranije neosuđivan, da je djelomično priznao djela, bitno smanjenu ubrojivost, činjenicu da se brinuo o djeci i kada je oštećenica IH napustila njihovu zajednicu života, da je financijski pomagao oštećenicu, da je izrazio kajanje i spremnost na psihijatrijsko liječenje koje uključuje i pitanje alkoholizma, da je otac dvoje maloljetne djece, koje okolnosti su osnovano cijenjene kao naročito olakotne okolnosti. Takva ocjena prvostupanjskog suda nije s uspjehom dovedena u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika tim prije imaju li se u vidu sve u žalbi istaknute i dokazima potkrijepljene okolnosti koje ukazuju na pozitivno ponašanje optuženika nakon počinjenih djela koje u svojoj ukupnosti predstavljaju objektivnu manifestaciju kajanja koje je optuženik iskazao još tijekom postupka. Uz to u postupku je utvrđeno da je optuženik djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti zbog konkretnog biopsihološkog razloga koji nije samoskrivljen što umanjuje njegov stupanj krivnje, odnosno, kako se navodi u žalbi državnog odvjetnika, kriminalne volje.

10.3. Prihvaćanjem takve ocjene olakotnih okolnosti optuženiku je za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, na temelju istog zakonskog propisa uz primjenu članka 49. stavka 1. točka 4. u vezi članka 48. stavka 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Prihvaćanjem utvrđenih kazni zatvora po sudu prvog stupnja u trajanju od šest mjeseci za kazneno djelo iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 1 KZ/11, opisano u toč. 1 izreke, kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci za kazneno djelo iz članka 136. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11, opisano u toč. 2 izreke, kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, opisano u toč. 5. izreke počinjeno na štetu IH, kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11, opisano u toč. 5. izreke, počinjeno na štetu ČH, optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

10.4. Sve utvrđene okolnosti, a posebno da je optuženik nakon počinjenih djela evidentno korigirao svoje ponašanje i da je potpuno funkcionalan, kako prema oštećenici IH tako i prema zajedničkoj djeci kao i jasno izražen stav oštećenice da optuženika zbog promijenjenog ponašanja i odnosa prema njoj ne bi trebalo kažnjavati zatvorskom kaznom jer je potreban i njoj i zajedničkoj djeci, uz napomenu da je sličnu izjavu oštećenica sudu dostavila i tijekom postupka za vrijeme boravka optuženika u istražnom zatvoru, uz činjenica da je optuženik u istražnom zatvoru proveo više od šest mjeseci koje je zasigurno utjecalo na njegov način razmišljanja i da ubuduće ne čini bilo kakva kaznena djela te da mu je izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koje će od optuženika zahtijevati dodatan napor na svladavanju psihičkih problema koji su prvenstveno uzrokovani prekomjernim konzumiranjem alkohola i u tom pravcu mu pomoći i da u potpunosti postane funkcionalan član zajednici u kojoj živi, opravdavaju primjenu uvjetne osude, jer je za očekivati da optuženik ubuduće neće činiti kaznena djela.

11. Stoga je i u ovom dijelu prihvaćena žalba optuženika i vrijeme provjeravanja je određeno tri godine, dok nije prihvaćena žalba državnog odvjetnika, jer ovaj drugostupanjski sud nije smatrao da okolnosti koje se navode u toj žalbi opravdavaju strože kažnjavanje i izricanje djelomične uvjetne osude.

12. Optuženiku je pobijanom presudom izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koju je zbog izricanja uvjetne osude valjalo uskladiti s odredbom članka 68. stavka 3. KZ/11, te odrediti da ta mjera može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.

13. Stoga će po uvjerenju ovog drugostupanjskog suda i kazna zatvora u trajanju od jedne godine, uz izricanje uvjetne osude s rokom provjeravanja od tri godine te primjenu sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog biti u cijelosti postignuta svrha kaznenopravnih sankcija te će ovom kombiniranom kaznenopravnom sankcijom biti ostvarena svrha kako individualne tako i generalne prevencije.

14. Iz navedenih razloga na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

U Puli – Pola 15. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Dragana Kos Milevoj