REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7453/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. UF, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021. i 114/2022.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama od 24. ožujka 2023., broj: 97. Pp - 289/2023-5, u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba okr. UF i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017.,118/2018. i 114/2022.), okr. SF je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 (trideset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama od 24. ožujka 2023., broj: 97. Pp - 289/2023-5, proglašen je krivim okr. SF, da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna 216,60 eura, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 21. siječnja 2023. do 22. siječnja 2023., kao dva dana odnosno 79,64 eura u izrečenu novčanu kaznu pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu od 136,96 eura, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka isti obvezan na naknadu istih u iznosu od 20,00 eura.

2. Protiv te presude okr. SF pravodobno je po braniteljici odvjetnici Sineli Štakić podnio žalbu, naznačujući da se žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3.Žalba nije osnovana.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5.U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da je izreka presude nerazumljiva jer sud nije naveo koji prekršaj je okrivljenik počinio budući da odredba članka 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koja je navedena u izreci presude ne opisuje biće prekršaja već se radi o prekršajnoj odredbi kojom je propisana visina kazne za prekršaje opisane člankom 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a kojom odredbom su opisani različiti oblici nasilja u obitelji od kojih svaki ima različita obilježja pa je neophodno činjenični opis djela povezati sa bićem prekršaja i točno određenom odredbom kojom je ono opisano. Isto tako, ističe se da su razlozi o odlučnim činjenicama u proturječju sa iskazom oštećenice jer je u činjeničnom opisu izreke navedeno da je okrivljenik pogrdne riječi govorio unoseći se u lice oštećenice, dok je ona u svom iskazu izričito navela da joj se okrivljenik nije unosio u lice, a time da je i ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

5.1.Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojim ističe da je izreka presude nerazumljiva jer je navedena samo kažnjiva odredba članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a ne i odredba članka 10. kojom je opisano o kojem obliku nasilja se radi. Naime, odredbom članka 10. točkom 1. do 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, definirani su pojmovni oblici nasilja u obitelji odnosno kojim se radnjama ostvaruje nasilje u obitelji, pa činjenica da nije pravno označeno o kojem se obliku nasilja u obitelji radi u smislu materijalnopravne odredbe ne čini izreku nerazumljivom budući da je pravilno i potpuno označena kažnjiva odredba iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te označena pravna kvalifikacija u potpunosti odgovara činjeničnom opisu prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Nadalje, iako je u pravu okrivljenik kada ističe da je u činjeničnom opisu izreke pobijane presude navedeno da je okrivljenik verbalno vrijeđao suprugu ŽF riječima koje mu se stavljaju na teret i pri tome joj se unosio u lice, a da radnja „unošenja u lice“ nije dokazana u postupku, ta okolnost ne čini izreku presude nerazumljivom budući da je psihički oblik nasilja u obitelji, verbalno vrijeđanje pogrdnim riječima koje je izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost kod žrtve, ostvaren već samim verbalnim napadom pogrdnim riječima neovisno o činjenici da takav verbalni napad nije bio popraćen i unošenjem u lice. Osim toga, potrebno je istaknuti da iako je žrtva EF u svom iskazu navela da ne može potvrditi da joj se okrivljenik prilikom vrijeđanja unosio u lice, iskazala je da joj je bio blizu, a što je gotovo jednakovrijedno i radnji „unošenja u lice“ koja je opisana u činjeničnom opisu izreke pobijane presude.

5.2.Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da supruga okrivljenika prilikom saslušanja nije navela da bi ponašanje okrivljenika kod nje izazvalo povredu dostojanstva ili uznemirenost radi čega je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te da sud nije potpuno i točno utvrdio odlučne činjenice i nije s jednakom pažnjom utvrđivao činjenice koje okrivljeniku idu u korist.

6.1.Međutim, nisu točni žalbeni navodi okrivljenika kojima ističe da supruga okrivljenika nije navela da bi ponašanje okrivljenika kod nje izazvalo povredu dostojanstva ili uznemirenost budući da je žrtva svjedokinja ŽF u svom iskazu izričito navela: „… S obzirom da je bio pod utjecajem alkohola, da je svašta govorio što nije trebao, što me pogađalo i smetalo kao određeno psihičko nasilje, ali vjerujući da se on brzo neće smiriti ja sam jednostavno pozvala policiju da istoga smire i da prestane sa vrijeđanjem i uznemiravanjem…“ pa imajući u vidu takav iskaz žrtve potpuno je jasno da je ponašanje okrivljenika kod žrtve izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost (iako ona izričito nije iskazala da joj je povrijeđeno dostojanstvo, ali isto proizlazi iz navoda žrtve kada je opisala da ju je takvo ponašanje smetalo), radi čega su žalbeni navodi okrivljenika u tom dijelu promašeni.

6.2.I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud cijeneći obranu okrivljenika u kojoj isti nije dovodio u sumnju da je supruzi EF rekao „Sponzorušo jedna, ne seri, u pičku materinu, obična glupačo, niškoristi“ te iskaz svjedokinje žrtve EF koja je iskazivala objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njenom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, našao dokazanim sva bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti o nasilja u obitelji. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

6.3.Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7.U žalbi zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava okrivljenik ističe da se radi o prekršaju beznačajne prirode jer se radi o običnoj svađi supružnika te da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona, odnosno da nema prekršaja.

7.1.Odredbom članka 24.a Prekršajnog zakona propisano je; „Nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.“.

7.2.Imajući u vidu citiranu odredbu, ističe se da je za zaključak da se radi o beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja potrebno ostvarenje kumulativno dva elementa: neznatnost stupnja ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom te odsustvo potrebe za kažnjavanjem počinitelja (objektivni element) i odsustvo potrebe za kažnjavanjem počinitelja (subjektivni element).

7.3.U konkretnom slučaju niti objektivne okolnosti koje se tiču težine počinjenog prekršaja, a niti subjektivne okolnosti koje se tiču samog počinitelja prekršaja, stupanj krivnje te ponašanje okrivljenika nakon počinjenog djela, a posebno nekritičan stav okrivljenika prema vlastitom ponašanju ne upućuje na zaključak da bi se u konkretnom slučaju mogla primijeniti odredba članka 24.a Prekršajnog zakona.

7.4.Stoga, nije u pravu okrivljenik kada ističe da se u konkretnom slučaju radi o tzv. beznačajnom djelu, pa nije niti osnovana žalba zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

8.Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

8.1.Prije razmatranja izrečene novčane kazne, potrebno je naglasiti da je prvostupanjski sud izričući novčanu kaznu, prekoračio ovlast koju ima po zakonu te u korist okrivljenika počinio povredu odredaba prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, budući je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa od 260,00 eura, odnosno izrekao mu je novčanu kaznu od 216,60 eura, a da prilikom izricanja novčane kazne nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne. Međutim, budući da je u tom pravcu izostala žalba tužitelja, ovaj drugostupanjski sud tu povredu nije imao mogućnosti sanirati budući da je samo okrivljenik podnio žalbu.

8.2. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Za prekršaj za koji je okr. SF proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, pa izrečena novčana kazna 216,60 eura predstavlja novčanu kaznu izrečenu u iznosu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za predmetni prekršaj i to kao blaža vrsta kazne. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, izrečena novčana kazna i više je nego primjerena u cilju ostvarivanja opće svrhe prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

9.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 30,00 eura, predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

10. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.