REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9514/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. PC, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, od 2. listopada 2024., broj: Pp-779/2023-18, u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2024.,

r i j e š i o  j e

U povodu žalbe okr. PC, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane približavanja posinku ĐC u trajanju od tri mjeseca na udaljenosti od 100 metara na bilo kojem mjestu na području Republike Hrvatske, na način da se ista ukida.

p r e s u d i o j e :

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. PC i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. PC obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 20,00 (dvadeset) eura u roku 30 (trideset) dana računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. PC proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna 260,00 eura, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku od 30 dana računajući od primitka pravomoćne presude te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka 100,00 eura.

1.1.Istom presudom je okr. PC na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja posinku ĐC u trajanju od tri mjeseca na udaljenosti od 100 metara na bilo kojem mjestu na području Republike Hrvatske.

2. Protiv te presude okr. PC je pravodobno osobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

U odnosu na rješenje:

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 196. t. 5. PZ-a, na štetu žalitelja, povrijedio materijalno prekršajno pravo, time što mu je izrekao zaštitnu mjeru „zabrane približavanja posinku…“, budući da takva zaštitna mjera nije propisana ni PZ-a, a ni Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.

5. Naime, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud izričući pobijanom presudom navedenu zaštitnu mjeru na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrekao zaštitnu mjeru koja ne postoji. Prije svega, odredbom čl. 13. st. 1. t. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisana mogućnost suda da okrivljeniku uz zaštitne mjere propisane PZ-om, izrekne između ostalog i „zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji“ te isto tako čl. 16. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji glasi: „Zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve može se izreći počinitelju nasilja u obitelji ako postoji opasnost da bi počinitelj prema toj osobi mogao ponoviti nasilje u obitelji.“

5.1. Zaštitne mjere, po svom sadržaju i duljini trajanja, su strogo i izričito propisane PZ-om i posebnim zakonima, pa tako i Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, i iste se moraju izricati upravo onako kako su propisane, a što znači da prvostupanjski sud nema nikakve ovlasti, prilikom izricanja zaštitnih mjera, iste mijenjati na bilo koji način.

5.2. Slijedom navedenog, jasno je da je prvostupanjski sud izrekao zaštitnu mjeru koja u sadržaju kako je navedeno u izreci pobijane presude, nije propisana Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, a niti odredbom čl. 50. st. 1. PZ-a. Time je prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu, radi čega je trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu u tom dijelu kao u rješenju izreke ove drugostupanjske odluke.

5.3. Pritom je bitno naglasiti da ovaj sud nije imao ovlasti preinačiti prvostupanjsku presudu i okrivljeniku pravilno izreći zaštitnu mjeru iz razloga što je protiv prvostupanjske presude žalbu podnio samo okr. PC, a ne i tužitelj, pa bi takvo postupanje bilo protivno načelu zabrane preinačenja na gore (čl. 202. st. 4. PZ-a).

U odnosu na presudu:

6. Nadalje, razmatrajući žalbene navode okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu.

7. Okr. PC u žalbi navodi da je nepravedno osuđen, da nije dokazano da bi počinio fizičko ili psihičko nasilje prema posinku ili nekom drugome, a predlaže pozvati posinka da kaže zašto ga je lažno optužio.

7.1. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio. Konkretno, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza ispitane svjedokinje UC, izvanbračne supruge okrivljenikovog posinka, koja je jasno, dosljedno i bez proturječja opisala kako je okrivljenik vrijeđao njenog izvanbračnog supruga, svog posinka ĐC putem mobitela u njenoj prisutnosti, lažno ih oboje optužujući da su mu uzeli novce, što je posinka jako uzrujalo, kao i na temelju iskaza posinka ĐC koji je dao na Zapisnik o ispitivanju svjedoka u policijskoj postaji (zakonit dokaz) u kojem je potvrdio da ga je okrivljenik vrijeđao, a koje iskaze je sud prihvatio kao uvjerljive i vjerodostojne, imao dovoljno osnova za nedvojbeni zaključak da je okrivljenik počinio psihičko nasilje prema svom posinku, time ostvarivši zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

7.2. Osim toga, okrivljenik je tijekom postupka imao mogućnost osporavati iskaz svjedokinje UC, koja je ispitana na glavnoj raspravi 6. veljače 2024. na koju okrivljenik, uredno pozvan, nije pristupio, kao što je imao mogućnost osporavati i iskaz svjedoka ĐC, žrtve nasilja, sastavljen na Zapisnik o ispitivanju svjedoka u policijskoj postaji (koji je zakonit dokaz), a koji je prvostupanjski sud pročitao na glavnoj raspravi 2. listopada 2024. na koju nije pristupio okrivljenik, iako je bio uredno pozvan. Stoga je okrivljeniku tijekom prvostupanjskog postupka pružena mogućnost djelotvornog očitovanja na iskaze navedenih svjedoka koju nije iskoristio, zbog čega je neosnovan navod žalbe iz kojeg proizlazi da je trebalo neposredno na glavnoj raspravi ispitati kao svjedoka i žrtvu, ĐC, s obzirom da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno i bez izvođenja dokaza neposrednim ispitivanjem ĐC.

7.3. Stoga su po ocjeni ovog suda, žalbeni navodi kojima okrivljenik bezuspješno nastoji dovesti u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedoka te time pravilnost i potpunost utvrđenja svih relevantnih činjenica, paušalni i neosnovani, zbog čega je i za ovaj sud nedvojbeno da je okrivljenik počinio terećeni prekršaj, odnosno, nasilje u obitelji iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Provedene dokaze je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a koje prihvaća i ovaj sud. I po ocjeni ovog suda, sve odlučne činjenice su s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrđene na temelju izvedenih dokaza te je činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno.

8. Iako žalitelji u žalbi ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Izricanjem novčane kazne u najmanjem zakonom propisanom iznosu novčane kazne za predmetni prekršaj, vidljivo je da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Pravilno je prvostupanjski sud ukazao i na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku tri mjeseca računajući od dana primitka ove pravomoćne presude.

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 20,00 eura, predstavlja iznos troška postupka u gotovo najnižem iznosu troška postupka te po ocjeni ovog suda neće bitno ugroziti egzistenciju okrivljenika.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. (t. I. presude) i čl. 207. (rješenje), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Đakovu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja