REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-7442/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ZK, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Vrbovec, podnesene protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, broj: 25. Pp-909/2023 od 14. srpnja 2023, na sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Vrbovec i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. ZK oslobođen je optužbe zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), s obrazloženjem da u konkretnom predmetu nije sa sigurnošću dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje, a podredno, preinačiti presudu i proglasiti okrivljenika krivim zbog prekršaja za koji se tereti i kazniti kao što je predloženo u optužnom prijedlogu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nije počinjena povreda na koje ukazuje žalitelj.
5. Prvostupanjski je sud pobijanu presudu temeljio na činjenicama i dokazima koji su izneseni tijekom postupka u smislu odredbe čl. 179. st. 5. PZ-a te je tako sud u postupku proveo sve dokaze koji su mu bili na raspolaganju, nakon čega ih je analizirao svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, cijeneći ih na način kako je to propisano odredbom čl. 88. PZ-a i za odluku o oslobađanju okrivljenika optužbe dao uvjerljive razloge koji se temelje na rezultatima dokaznog postupka, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
5.1. Naime, prvostupanjski je sud nakon izvedenih dokaza, prihvatio kao vjerojatnu obranu okrivljenika da je poruka poslana majci ČK (rođ. 1952.) putem „whats up“ aplikacije, sadržaja: „Ne ponašaj se tako odurno kao vještica. Počela si lagat kao da je vrag ušao u tebe, a sad ću vam napisati prijave. Poslati ste teški lažovi i manipulatori ali ok. Idemo sada dalje po vašem.“, izvučena iz konteksta te se odnosi na prethodno vođenu komunikaciju između okrivljenika i njegovih roditelja, a vezano za međusobni spor oko imovinskopravnih pitanja o kojima je detaljno iznosio u postupku te da njome nije kod majke izazvao uznemirenost ili povredu dostojanstva. Uzimajući u obzir takvu obranu okrivljenika, iskaz svjedokinje ČK, okrivljenikove majke koja je na glavnoj raspravi (13. srpnja 2023.) iskazivala o predmetnoj poruci na način da ju je, zajedno s porukom kojom je odgovorila okrivljeniku, pročitala s lista papira, zatim ocjenu prvostupanjskog suda da je evidentno da prilikom suočenja s okrivljenikom, kod nje ne proizlazi osjećaj straha već opterećenost imovinskopravnim pitanjima te da je sud uvidom u presliku poruka u mobitelu (str. 15 spisa) utvrdio da je okrivljenik s majkom neposredno prije vodio komunikaciju vezano za imovinskopravna pitanja, kao i da je analizom sadržaja navedene poruke i suglasnih iskaza okrivljenika i svjedokinje utvrdio da su znatno narušeni obiteljski odnosi motivirani imovinskopravnim neriješenim pitanjima, ovaj sud smatra da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom predmetu nije ispunjeno bitno obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u vidu posljedice uznemirenosti žrtve ili povrijeđenog dostojanstva zbog upućenih riječi.
5.2. Prema jasnoj odredbi čl. 10. t. 3. istog zakona koja propisuje pojavni oblik psihičkog nasilja u obitelji, taj oblik nasilja u obitelji može biti počinjen jedino ukoliko je takvo postupanje počinitelja imalo za posljedicu prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti kod žrtve, a što u konkretnom slučaju nije nedvojbeno utvrđeno tako da djelu nedostaje jedan od zakonskih obilježja prekršaja.
5.3. Budući da drugih relevantnih dokaza radi utvrđivanja posljedice uznemirenosti ili povrede dostojanstva kao bitnog obilježja prekršaja nije bilo, prvostupanjski je sud opravdano na temelju izvedenih dokaza, zaključio da se ne može izvan svake razumne sumnje (a što je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke), dakle, s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj za koje se tereti odnosno da je poslanom porukom doista uznemirio majku ČK ili joj povrijedio dostojanstvo, donio odluku da se okr. ZK oslobađa optužbe za prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
5.3.1. U odnosu na navod žalbe da je odluka prvostupanjskog suda pogrešna jer je svjedokinja ČK i na Zapisniku o ispitivanju svjedokinje u policijskoj postaji, teretila okrivljenika i iskazala da je bila uvrijeđena porukom okrivljenika, potrebno je istaknuti da u ovom slučaju, kod takvog stanja stvari u kojem se imaju u vidu izneseni razlozi iz pobijane presude, karakter sadržaja iznesene poruke i poricanje djela od strane okrivljenika, dokaz uvidom u navedeni Zapisnik, nema veću dokaznu težinu od neposrednog iskazivanja svjedokinje pred prvostupanjskim sudom, te je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda uvid u taj dokaz nepotreban, jer se njegovim izvođenjem ne bi promijenilo utvrđeno činjenično stanje.
5.4. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nakon detaljne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, nije mogao otkloniti dvojbe u pogledu postojanja relevantnih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog te s obzirom da je prvostupanjski sud na temelju slobodne ocjene dokaza zaključio da nije moguće s nedvojbenom sigurnošću utvrditi da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, to je, sukladno čl. 182. t. 3. PZ-a, opravdano istog oslobodio optužbe.
6. Stoga, s obzirom da u postupku nije dokazano postojanje posljedice uznemirenosti ili povrede dostojanstva slijedom čega ponašanje okrivljenika nije prekršaj nasilja u obitelji kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud te u konkretnom slučaju nije ostvaren psihički oblik prekršaja nasilja u obitelji iz čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, to nisu osnovani navodi žalbe u kojima tužitelj u bitnome daje vlastitu ocjenu izvedenog dokaznog postupka, te isti ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja.
7. Zbog iznesenog, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kako je odlučeno u izreci ove presude, a na temelju čl. 205. PZ-a.
U Zagrebu, 15. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.
