REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8585/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ĐH i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. ĐHH podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj: 5 Pp-2834/2022-10 od 11. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2024.,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. ĐHH i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tu okrivljenicu.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. THH se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 20,00 (dvadeset) eura, u roku 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. ĐH, okr. TH i okr. THH proglašeni su krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna 260,00 eura, a okr. ĐH se u tu novčanu kaznu uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 79,64 eura za koliko se umanjuje novčana kazna. Okr. ĐH, okr. TH i okr. THH su dužni platiti izrečene novčane kazne u roku tri mjeseca o primitka pravomoćna presude, a svaki okrivljenik je dužan platiti i trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura.

2. Protiv dijela te presude okr. THH je pravodobno osobno podnijela žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje, odnosno, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenicu optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbama i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žaliteljica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okr. THH u žalbi u bitnome opisuje predmetni događaj, iznoseći vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, ističući da je u biti postupala u nužnoj obrani te da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je ona ta koja je počinila nasilje u obitelji i to na temelju neistinitih i proturječnih iskaza suokrivljenika, predlažući da ju se oslobodi optužbe jer nije ostvarila zakonsko obilježje prekršaja za koji se tereti.

6. Međutim, suprotno žalbenim navodima kojima se pobija pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na žaliteljicu i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

6.1. Prvostupanjski je sud opravdano prije svega na temelju obrane okr. ĐHH u kojoj je okolnosno priznala odlučne činjenice koje čine biće prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno, da se upustila u prepirku sa suprugovom sestrom okr. TH na način da ju je vrijeđala govoreći joj iste riječi koje je okr. TH njoj upućivala („bezobraznica, glupača, lažljivica“), dok je na temelju obrane okr. TH, koja je priznala svoj dio inkriminacije i teretila okr. BHH za izrečene riječi, utvrdio uznemirenost odnosno povredu dostojanstva kod žrtve (TH). Pri tome nije odlučno što se okr. THH zbog toga ne osjeća krivom, s obzirom da je prema njenom iskazu, okr. TH prva nju verbalno napala te je okr. THH pozvala policiju.

6.1.1. Iako okr. THH tek u žalbi ističe da je postupala u nužnoj obrani, što je činjenica koju ne može s uspjehom isticati u žalbi, s obzirom da se ne radi o novoj činjenici koja nije postojala u vrijeme postupka ili za koju žaliteljica nije znala (u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a), potrebno je ipak istaknuti da se iz navedenog u konkretnom slučaju ne radi o postupanju u nužnoj obrani. Naime, okolnost što se okr. THH našla izazvanom prethodnim ponašanjem suprugove sestre okr. TH koja ju je istim izrazima vrijeđala, ne može okr. BHH opravdati ili osloboditi od prekršajne odgovornosti jer se ona svojim ponašanjem upustila u međusoban verbalni sukob čime je manifestirala svoju volju za verbalnim obračunom, zbog čega nije bitna okolnost tko je prvo počeo te je isključena mogućnost instituta nužne obrane. Osim toga, verbalno iznošenje grubih riječi takvog intenziteta i sadržaja da uznemiri žrtvu ili joj povrijedi dostojanstvo, predstavlja psihički oblik nasilja u obitelji naveden u čl. 10. podst. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a kojim je u konkretnom slučaju okr. THH (isto kao i okr. TH) očito prešla granice normalnog i uobičajeno prihvatljivog ponašanja jednog člana obitelji prema drugom članu (osobe u smislu čl. 8. istog Zakona), čime je ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz članka 22. st. 1. istog Zakona.

6.2. Stoga su po ocjeni ovog suda, žalbeni navodi kojima okr. THH bezuspješno nastoji dovesti u sumnju istinitost svog iskazivanja te iskazivanja okr. TH kao i okr. ĐH u dijelu u kojem su teretili okr. BHH za psihičko nasilje prema okr. TH (a priznali i svoj dio inkriminacije) i na takvim iskazima pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica, paušalni i neosnovani. Prvostupanjski je sud neposredno i iscrpno ocijenio obrane svih okrivljenika, dovodeći ih pravilno u međusoban odnos te jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti žaliteljice onako kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude, zbog čega je i za ovaj sud nedvojbeno da je i žaliteljica počinila terećeni prekršaj. I po ocjeni ovog suda, sve odlučne činjenice su s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrđene na temelju izvedenih dokaza te je činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno.

7. Budući da je opisanim ponašanjem kao u t. 6.1. ove presude, okr. THH ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te po ocjeni ovog suda, opisano ponašanje sadrži sve odlučne činjenice kojima je utvrđen identitet gore navedenog prekršaja, nije osnovan niti žalbeni navod kojim se pobija prvostupanjska presuda zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a, odnosno, jer djelo nije prekršaj.

8. Iako žaliteljica u žalbi niti jednim konkretnim navodom ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je žaliteljici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Izricanjem novčane kazne u najmanjem zakonom propisanom iznosu novčane kazne za predmetni prekršaj, vidljivo je da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žaliteljice. Pravilno je prvostupanjski sud ukazao i na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku tri mjeseca računajući od dana primitka ove pravomoćne presude.

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa 20,00 eura predstavlja iznos troška postupka u gotovo najmanjem propisanom iznosu te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju žaliteljice.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku, u 4 otpravka: za spis, žaliteljicu, žrtvu (okr. TH) i tužitelja