REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9128/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. AŽ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, od 9. listopada 2023., broj: 31. Pp-1432/2023-6, u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e :
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. AŽ i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. AŽ obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 20,00 (dvadeset) eura u roku 30 (trideset) dana računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. AŽ proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa, a uz primjenu odredbe o ublažavanju, izrečena novčana kazna 600,00 eura, u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u uhićenju kao dva dana zatvora, odnosno 79,64 eura pa je okrivljeniku ostalo za platiti 520,36 eura, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 60 dana računajući od primitka pravomoćne presude te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka 30,00 eura.
2. Protiv te presude okr. AŽ je pravodobno osobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu i riješiti u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Okr. AŽ u žalbi navodi da nije u mogućnosti platiti novčanu kaznu jer je „na minimalcu“ te da su izjave njegove supruge netočne.
6. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio. Konkretno, prvostupanjski je sud opravdano iz iskaza ispitane svjedokinje, žrtve, okrivljenikove supruge NŽ, koja je (u žurnom postupku) jasno, dosljedno i bez proturječja teretila okrivljenika da je nju i mlt. kćer SŽ vrijeđao pogrdnim izrazima unoseći se supruzi u lice, sve u nazočnosti troje mlt. djece, a koji iskaz je sud prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan te ga pravilno doveo u odnos s provedenim suočenjem okrivljenika i supruge, imao dovoljno osnova za nedvojbeni zaključak da je okrivljenik ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Osim toga, i iz izjave okrivljenikove supruge na Zapisnik o ispitivanju svjedokinje, sastavljen neposredno nakon kritičnog događaja, vidljivo je da je detaljno i jasno teretila okrivljenika za opisano nasije u obitelji.
6.1. Po ocjeni ovog suda, žalbeni navodi kojima okrivljenik bezuspješno nastoji dovesti u sumnju vjerodostojnost iskaza njegove supruge, te time pravilnost i potpunost utvrđenja svih relevantnih činjenica, paušalni i neosnovani, zbog čega je i za ovaj sud nedvojbeno da je okrivljenik počinio terećeni prekršaj, odnosno, nasilje u obitelji iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Provedene dokaze je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a koje prihvaća i ovaj sud. I po ocjeni ovog suda, sve odlučne činjenice su s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrđene na temelju izvedenih dokaza te je činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno.
6.2. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima okrivljenik ne navodi relevantne nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
7. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, a povodom žalbenih navoda o lošoj materijalnoj situaciji okrivljenika, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna i više je nego primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, budući da je za prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, alternativno propisana kao teža kazna, kazna zatvora, a potom i ublažena novčana kazna u iznosu znatno ispod zakonom propisane najniže kazne za taj prekršaja. Iz navedenog je vidljivo da je prvostupanjski sud olakotnu okolnost da je okrivljenik otišao iz kuće („da ne ponovi nasilje“), očito cijenio kao osobito olakotnu okolnost tako da je navod žalbe o nemogućnosti plaćanja novčane kazne zbog loših primanja, i više nego dovoljno cijenjen u korist okrivljenika te ne utječe na visinu izrečene, ublažene novčane kazne, odnosno, u konkretnom slučaju se po ocjeni ovog suda opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići dodatnim ublažavanjem. Pravilno je prvostupanjski sud u izrečenu novčanu kaznu okrivljeniku uračunao vrijeme lišenja slobode te ukazao na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne.
8. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 20,00 eura, predstavlja iznos troška postupka u gotovo najnižem iznosu troška postupka te po ocjeni ovog suda neće bitno ugroziti egzistenciju okrivljenika.
9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 15. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, žrtve nasilja i tužitelja
