Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8818/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. AT, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, od 22. rujna 2023., broj: 52. Pp-2884/2023-7, u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2024.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. AT i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. AT obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 40,00 (četrdeset) eura u roku 30 (trideset) dana računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. AT proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljenici, na temelju istog propisa, izrečena kazna zatvora 45 dana, u koju kaznu je uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao tri dana zatvora tako da je okrivljenici ostalo izdržati 42 dana zatvora, uz primjenu uvjetne osude, tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od tri mjeseca ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene tom presudom, a okr. AT je obvezana naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 59,60 eura.

2. Protiv te presude okr. AT je pravodobno putem branitelja, odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić u Bjelovaru, podnijela žalbu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenicu optužbe, odnosno, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenica u žalbenim navodima tvrdi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da su izneseni razlozi proturječni, ističući da je nejasno koje je to sve dokaze proveo na glavnoj raspravi jer iz obrazloženja presude proizlazi da je sud samo na temelju obrane zaključio da je okrivljenica počinila prekršaj za koji se tereti. Time smatra da je počinjena povreda iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a.

5.1. Suprotno takvim žalbenim prigovorima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je, doduše šturo, dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, konkretno prije svega priznanjem okrivljenice pa, dakle, presuda, unatoč šturim razlozima, ipak sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a nije osnovana. Potrebno je istaknuti i da se u ovom prekršajnom postupku nije vodila glavna rasprava kako to pogrešno navodi okrivljenica već se postupak vodio po pravilima žurnog postupka (čl. 221. i čl. 222. PZ-a) u kojem se dokazi ne moraju izvoditi koncentrirano na glavnoj raspravi već se oni mogu izvoditi i pojedinačno. Iz tog razloga je prihvatljivo obrazloženje o analizi rezultata provedenog dokaznog postupka budući da je prvostupanjski sud osim obrane okrivljenice u kojoj priznaje odlučne činjenice prekršaja za koji se tereti, imao u vidu i ostale zakonite dokaze u spisu (Zapisnici o ispitivanju svjedoka).

6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir u cijelosti njenu obranu, već je samo zaključio da je navela da je fizički udarila maloljetnu kćer i time počinila prekršaj. Ističe da je u svojoj obrani navela da je time reagirala jer nije htjela dati pet eura za cigarete kćeri A koja ju je to tražila te ju je počela vrijeđati i rekla da će joj opaliti šamar i zaista je učinila na što joj je okrivljenica uzvratila šamarom.

6.1. Međutim, i po ocjeni ovog suda, iz ovakve obrane okrivljenice, proizlazi da je ista okolnosno priznala fizički nasrtaj na svoju maloljetnu kćer, čime je priznala odlučne činjenice koje čine biće prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji sankcionira onoga tko počini nasilje na štetu djeteta iz čl. 10. istog zakona prema kojem je u postavku 1., nasilje u obitelji između ostaloga i „primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda“. Nadalje, činjenicu da je okr. AT udarila (ošamarila) svoj maloljetnu kćer DT, potvrdili su i svjedoci, očevici UT i TT na Zapisnik o ispitivanju svjedoka u policijskoj postaji (zakoniti dokazi sukladno čl. 158. st. 7. i 8. PZ-a) koje dokaze je prvostupanjski sud, provodeći žurni postupak, imao u vidu prilikom odlučivanja o krivnji. Ističe se da okolnost što se okr. AT našla izazvanom prethodnim ponašanjem njene kćeri DT koja je po njenoj izjavi prva ošamarila nju, bez obzira na osnovanost tih tvrdnji, ne može okrivljenicu opravdati ili osloboditi od prekršajne odgovornosti iz razloga što to niti predstavlja eventualno postupanje u nužnoj obrani (što okrivljenica nije niti isticala), a niti je manifestacija takve sile primjeren odgovor roditelja prema djetetu na eventualno njegovo neprimjereno ponašanje. Djelo je iscrpljeno već u samoj radnji fizičke sile. Ovdje treba skrenuti pozornost i na to da eventualno protupravno ponašanje kćeri okrivljenice, ovdje žrtve nasilja, nije obuhvaćeno činjeničnim opisom optužnog prijedloga tužitelja te u tom smislu sud nije niti ovlašten utvrđivati činjenice koje nisu dio optužbe, a budući da ovlašteni tužitelj disponira optužnim prijedlogom, isti i odlučuje protiv koga će podnijeti optužni prijedlog za određenu protupravnu radnju prekršaja te je u konkretnom predmetu podnio optužni prijedlog protiv ovdje okr. AT zbog postojanja osnovane sumnje da je upravo ona počinila nasilje u obitelji prema svom djetetu.

6.2. Prvostupanjski je sud pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenica počinila prekršaj za koji se tereti te je pravilno primijenio materijalnu odredbu čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, suprotno navodima žalbe. Iz tog razloga i po ocjeni ovog suda, nije bilo nužno ispitivati i dodatno traumatizirati žrtvu nasilja, maloljetnu DT, zbog čega je i taj navod žalbe neosnovan. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud te nisu osnovani žalbeni navodi kojima okrivljenica pokušava dovesti u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenice na temelju izvedenih dokaza.

6.3. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žaliteljica ne navodi nove činjenice i ne predlaže relevantne nove dokaze u smislu u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a., ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora te primijenjenoj uvjetnoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te okolnosti, po mišljenju ovog suda, dovoljno ocijenjene u korist okrivljenice.

7.1.Naime, sama težina prekršaja odnosno protupravna količina u ponašanju okrivljenice za koje je proglašena krivom (okrivljenica je u ugostiteljskom objektu, pred drugima ošamarila svoju maloljetnu kćer), opravdava izricanje kazne zatvora, a okolnost dosadašnje neosuđivanosti koja ukazuje na nesklonost takvom ponašanju u obitelji, odnosno, prema kćeri, kao i na dosadašnje općenito poštivanje zakonskih normi, upućuje na to da je dovoljno primijeniti uvjetnu osudu uslijed koje se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenica u roku tri mjeseca (što je najkraće trajanje vremena kušnje), od pravomoćnosti ove presude ne počini jedan ili više prekršaja za koje joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene ovom presudom. Stoga, po ocijeni ovog suda, izrečena kazna zatvora u najkraćem trajanju zakonom propisanom ta tu vrstu prekršaja, te primijenjena uvjetna osuda, primjerena je i dostatna svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenice. Iz navedenih razloga, otklonjena je bilo kakva mogućnost izricanja blaže vrste i mjere kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

8. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom žalbe okrivljenice, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, obvezalo okrivljenicu na plaćanje paušalnog troška u iznosu 59,60 eura, a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za eventualno oslobađanje okrivljenice od obveze plaćanja navedenih troškova.

9. Nadalje, paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice, držeći da plaćanje troška žalbenog postupka u paušalnom iznosu 40,00 eura, neće ugroziti egzistenciju okrivljenice niti osoba koje je eventualno dužna uzdržavati.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenicu, žrtvu putem zakonskog zastupnika i tužitelja