Poslovni broj: Us I-623/2023-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri j.t.d., Zadar, M. Pavlinovića 9, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku TT (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi nepripadne isplate invalidske mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 16. listopada 2024., u prisutnosti opunomoćenika tuženika i u odsutnosti tužitelja, 14. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: 141-02/23- 03/03485884501, Urbroj: 341-99-06/2-23-000573 od 30. siječnja 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: 141- 02/20-03/03485884501, Urbroj: 341-24-06/2-20-017014 od 4. prosinca 2020.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitsot rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: 141-02/23- 03/03485884501, Urbroj: 341-99-06/2-23-000573 od 30. siječnja 2023. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], Klasa: 141-02/20-03/03485884501, Urbroj: 341-24-06/2- 20-017014 od 4. prosinca 2020. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Prvostupanjskim rješenjem je točkom 1. izreke određeno da je tužitelj dužan vratiti nepripadno isplaćene svote invalidske mirovine za razdoblje od 1.12. 2015. do 30.11.2018.; točkom 2. je određeno da će se o visini nepripadno isplaćene mirovine odlučiti posebnim rješenjem.

4. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakontiost osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, i tijekom ovog spora, u bitnom navodi da je tuženik po službenoj dužnosti pokrenuo postupak radi utvrđivanja nepripadne isplate invalidske mirovine i utvrdio da je tužitelj dužan vratiti nepripadno isplaćene svote invalidske mirovine za razdoblje od 1.12.2015. do 30.11.2018., a posebnim rješenjem je odlučio o visini nepripadno isplaćene svote invalidske mirovine, kao naknadi štete za isplaćena novčana primanja na koja tužitelj nije imao pravo. Takva ocjena da je netočna. Tuženik da je neosnovano pokrenuo postupak radi utvrđivanja nepripadne isplate invalidske mirovine. Tužitelj na niti jedan način nije ostvario nepripadajuće pravo niti primio nepripadne iznose invalidske mirovine. Dakle, tužitelj osporava da je primio nepripadnu svotu invalidske mirovine za razdolje od 01.12.2015. do 30.11.2018. Tužitelj je pripadnik Hrvatskog vijeća obrane na području Bosne i Hercegovine, državljanin je RH te ima utvrđen status ratnog vojnog invalida. Tužitelju je rješenjem tuženika, posl. br. Klasa: 141-02/14- 01/03485884501, Ur. broj: 341-24-05/3-14- 015736 od 23.01.2015. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, dijelom uzrokovane 40% zatočeništvom u logoru /zadobivenim u ratu u BiH /, a dijelom 60% bolešću izvan tih okolnosti, počevši od 20.10.2014. Do donošenja cit. rješenja, tužitelj je ostvarivao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Stoga je rješenjem tuženika, posl. br. Klasa: 141- 02/15-03/03485884501, Ur. broj: 341-24-06/2-15-000889 od 26.01.2015., određeno da se obustavlja i prestaje isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad i uspostavljena je isplata invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad. Tužitelj je izjavio žalbu na cit. rješenje tuženika od 23.01.2015. zbog određenog tijeka invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad. Rješenjem tuženika, posl. br. Klasa: 141-02/15-03/OB: 03485884501, Ur. broj: 341- 99-06/2-15/5499, od 25.09.2017. god., žalba tužitelja je usvojena iz drugih razloga, poništeno je rješenje od 23.01.2015. god. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. U ponovljenom postupku, rješenjem tuženika, Klasa: 141- 02/18- 03/03485884501, Ur. broj: 341-24-06/2-18-018712 od 14.12.2018. odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Stoga je tužitelju ponovno uspostavljeno pravo i isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, rješenjem tuženika, Klasa: 141-02/18-01/03485884501, Ur. broj: 341-24-05/3-18-018615 od 17.12.2018. Osporavanim rješnjem tuženika potvrđeno je prvostupanjsko rješenje i utvrđeno je da je tužitelj dužan vratiti nepripadno isplaćenu svotu invalidske mirovine za razdolje od 1.12.2015. do 30.11.2018. Rješenjem tuženika, KLASA: 141-02/22-03/03485884501, Ur. broj: 341- 99-06/2-22-007367 od 08.12.2022., potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, Klasa: 141-02/20-01/03485884501, Ur. broj: 341-24-05/3-20-017232 od 24.12.2020. i utvrđena je visina nepripadne isplate od ukupno 27.142,26 kn. Tužitelj je pokrenuo upravni spor radi poništenja cit. rješenja tuženika o visini nepripadne isplate koji se vodi pred Upravnim sudom u Splitu, pod posl. br. Us I-236/2023. Nadalje, da je tuženik u potpunosti pogrešno utvrdio činjenično stanje. Tužitelj u niti jednom razdoblju nije primio od tuženika nepripadne iznose invalidske mirovine. Za razdoblje dok je tužitelju bilo uspostavljeno pravo i isplata invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, obustavljeno je pravo i isplata invalidske mirovine zbog profesionalne neposobnosti za rad i obratno. Tužitelj je primao pripadajuće iznose invalidske mirovine za pojedina razdoblja sukladno izvršnosti pojedinih rješenja tuženika. Podredno, čak i kada bi se smatralo da je tužitelj u određenom periodu primio nepripadajuću svotu invalidske mirovine, nastupila je zastara potraživanja. Na konkretni slučaj da se primjenjuju odredbe Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 174/2004, 92/2005, 2/2007, 107/2007, 65/2009, 137/2009, 146/2010, 55/2011, 140/2012, 33/2013, 148/2013, 92/2014; dalje: ZPHBDR), kao lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje: ZOMO) i Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO). Sukladno čl. 144. ZPHBDR-a, osoba koja je po cit. zakonu ostvarila pravo ili su joj isplaćena novčana primanja na koja nije imala pravo, dužna je nadoknaditi štetu za ostvareno nepripadajuće pravo, odnosno vratiti primljene iznose: 1. ako je na osnovi netočnih podataka za koje je znala ili morala znati da su netočni ili je na drugi protupravni način ostvarila neko pravo ili primanje po ovom Zakonu koje joj ne pripada ili je ostvarila u većem opsegu nego što joj pripada, 2. ako je ostvarila neko pravo ili primanje zbog toga što nije prijavila nastale promjene koje utječu na gubitak ili opseg nekog prava, a znala je ili morala znati za te promjene, 3. ako je primala novčane isplate u iznosu većem od onog koji joj je određen rješenjem nadležnog tijela uprave. Nijednom analogijom se konkretni slučaj ne može podvesti pod jedan od zakonom propisanih uvjeta za naknadu štete. Korištenje redovnih pravnih lijekova u upravnom postupku ne može biti razlog za primjenu citirane odredbe Zakona. Žalba ne odgađa izvršenje, sukladno odredbi čl. 133. ZOMO. Rješenje tuženika Klasa: 141-02/14- 01/03485884501, Ur. broj: 341-24- 05/3-14-015736 od 23.01.2015. god. postalo je izvršno danom donošenja. Cit. prvostupanjsko rješenje proizvodilo je pravne učinke sve do dana donošenja drugostupanjskog rješenja povodom izjavljene žalbe tužitelja na prvostupanjsko rješenje - dakle do dana 25.09.2017. Drugostupanjskim rješenjem tuženika poništeno je prvostupanjsko rješenje, pa isto od gore navedenog dana ne proizvodi pravne učinke. Tužitelj smatra da odluka tuženika o postojanju nepripadno isplaćene svote invalidske mirovine i obveze tužitelja za vraćanje iste svote tuženiku kao naknadu štete nije na pravu utemeljena. Podredno i opreza radi, tužitelj ističe prigovor zastare potraživanja sa osnove naknade štete zbog nepripadno isplaćene svote invalidske mirovine. Predmetno potraživanje zastarijeva protekom roka koji je određen zakonom kojim se uređuje zastara potraživanja za tu vrstu potraživanja, sukladno čl. 144. st. 2. ZPHBDR-a. Rješenjem tuženika, Klasa: 141-02/15-03/OB: 03485884501, Ur. broj: 341-99-06/2-15/5499 od 25.09.2017. god. poništeno je rješenje od 23.01.2015. god. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Sukladno odredbi čl. 144. ZPHBDR-a, u svezi sa čl. 230. ZOO-a, zastarni rok za naknadu štete od 3 godine istekao je dana 25.09.2020. Tuženik je pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu osnove zahtjeva za naknadu štete. Podredno, čak i kada bi se u konkretnom slučaju primjenjivao Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/2017, 98/2019, 84/2021), pravilnom primjenom odredbe čl. 189. cit. zakona u svakom slučaju nema pravne osnove za naknadu štete odnosno povrat nepripadno isplaćenih iznosa invalidske mirovine, a sve i da ima nastupila je zastara potraživanja. Također, tuženik nije pravilno primijenio odredbu čl. 166. st. 6. ZOMO-a o namirenju prijebojem iz mirovinskih primanja tužitelja (invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad uspostavljene temeljem rješenja tuženika, Klasa: 141-02/18-01/03485884501, Ur. broj: 341-24- 05/3-18-018615 od 17.12.2018.). Obvezni sadržaj drugostupanjskog rješenja je propisan čl. 120. st. 2., u svezi s čl. 98. st 5. Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP). Obrazloženje nužno mora sadržavati i utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Obrazloženje ne sadrži razloge koji su bili odlučni pri ocjeni da bi tužitelj u razdoblju od 1.12.2015. do 30.11.2018. primio od tuženika nepripadne iznose invalidske mirovine. Nije jasno na koji način je tuženik utvrdio da je ispunjen jedan od zakonom propisanih uvjeta za naknadu štete u vidu odredbe čl. 144. ZPHBDR-a, niti koji bi to uvjet bio ostvaren. Stoga, iz obrazloženja nije jasno na koji način je tuženik odredio da bi tužitelj bio dužan vratiti nepripadno isplaćene svote invalidske mirovine, niti na koji način je tuženik utvrdio razdoblje u kojem je ostvarena nepripadna isplata. Nije jasno niti na koji način je tuženik otklonio tužiteljev prigovor zastare potraživanja. Tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da se potraživanje sa osnove nepripadne isplate može namiriti prijebojem iz mirovinskih primanja korisnika. Međutim, nije obrazloženo koje iznose mirovinskih primanja tužitelj sada ostvaruje, po kojoj osnovi, na koji način će se prebiti nepripadno isplaćena svota invalidske mirovine, odnosno na koji način će isto utjecati na visinu nepripadno isplaćene svote invalidske mirovine. Isto nije utvrđeno niti posebnim rješenjem tuženika, KLASA: 141-02/22- 03/03485884501, Ur. broj: 341-99-06/2-22-007367 od 08.12.2022, kojim je utvrđena visina nepripadne isplate. S obzirom da rješenje ne sadrži odlučne činjenice, isto je nerazumljivo i ne može se ispitati. Dakle, tužitelju je opisanim postupanjem povrijeđeno pravo na zakonitu i obrazloženu odluku u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, u kojem se odlučuje o njegovim pravima i obvezama. Tijekom upravnog postupka tuženik nije omogućio tužitelju da se očituje u odnosu na dosadašnja primanja invalidske mirovine niti mu je bilo omogućeno aktivno sudjelovati u postupku u kojem se odlučuje o njegovim pravima i obvezama. Stoga, tužitelju nije dana mogućnost aktivnog sudjelovanja u upravnom postupku, izjašnjavanja o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, na koje ima pravo sukladno čl. 30. ZUP-a. Postupak se može provesti bez prethodnog izjašnjavanja stranke samo ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke, što ovdje zasigurno nije slučaj (čl. 30. st. 2. ZUP-a). Sukladno čl. 7. ZUP-a, tuženik je dužan brinuti se da neznanje odnosno neukost stranke ne bude na štetu prava koja mu po zakonu pripadaju. Slijedom navedenog predlaže donijeti presudu kojom se poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

4.1. U tužbi tužitelj je ujedno istaknuo i prijedlog za odgodnim učinkom tužbe navodeći da se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji, da ima niska mirovinska primanja, da mu je ozbiljno narušeno zdravstveno stanje, zbog čega mu je uspostavljeno pravo i isplata invalidske mirovine. Temeljem predmetnog osporavanog rješenja tuženika doneseno je i posebno rješenje kojim je određena visina nepripadne isplate. Podmirenjem iznosa koji je tužitelju određen kao nepripadna isplata (27.142,26 kn) isti bi bio doveden u situaciju ugroze materijalne egzistencije. Dakle, izvršenjem osporavanog rješenja tuženika, kao i posebnog rješenja kojim se utvrđuje visina nepripadne isplate, tužitelju bi bila nanesena ozbiljna šteta, a odgoda izvršenja nije protivna javnom interesu. Stoga se moli sud da temeljem odredbe čl. 26. ZUS-a odluči da tužba ima odgodni učinak do pravomoćnog rješenja u ovom predmetu.

5. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode koje je iznio u žalbi protiv provstupanjskog rješenja, odnosno da niti u jednom razdoblju nije primio od tuženika nepripadne iznose invalidske mirovine te da je nastupila zastara potraživanja sa osnove naknade štete zbog nepripadno isplaćene svote invalidske mirovine. Navodi da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Naime, prvostupanjsko rješenje da je doneseno u izvršenju rješenja Središnje službe od 8.10.2020. te je primjenom odredbi članka 144. ZOPHBDR-a utvrđeno da je tužitelj dužan vratiti nepripadno isplaćene svote invalidske mirovine za razdoblje od 1.12.2015 do 30.11.2018. te da će se o visini nepripadno isplaćene mirovine odlučiti posebnim rješenjem. Člankom 133. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku je određeno da se rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava nakon što postane izvršno. Stavkom 2. istog članka je određeno da prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe. Sukladno navedenim odredbama tuženo tijelo je računalo rok izvršnosti rješenja Područnog ureda u Zadru, broj 46449 od 17.12.2018. kojim je uspostavljeno pravo i isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad s danom 22.10.2020. (dan primitka rješenja Središnje službe u Zagrebu broj 464987 od 7.10.2020.) kojim je odbijena žalba na rješenje Područnog ureda u Zadru broj 46449 od 17.12.2018. Napominje da je rješenje Područnog ureda u Zadru od 23.1.2015. kojim mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad poništeno rješenjem Središnje službe od 25.9 2017., a u izvršenju tog rješenja je prvostupanjskim rješenjem od 14.12.2018. odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. U navedenom predmetu poništeno rješenje proizvodi pravne učinke retroaktivno, stoga je neosnovan žalbeni navod kojim se navedenu pravnu situaciju poistovjećuje s pravnim shvaćanjem u predmetu VsRH u revizijskoj odluci posl.br. Rev. 2022/2012-2 od 5.4. 2017. Osoba iz stavka 1. tog članka dužna je nadoknaditi štetu za ostvareno nepripadajuće pravo i vratiti nepravilno isplaćena novčana primanja u iznosu primljenog najviše za posljednje tri godine računajući od posljednje isplate na koju nije imala pravo. Ako to ne učini u roku što ga odredi nadležno upravno tijelo, naknada štete, odnosno povrat nepravilno primljenih iznosa ostvarit će se tužbom pri nadležnom sudu (članak 144. stavak 3. ZOPHBDR). Obveza naknade štete za nepripadajuće pravo, odnosno povrat nepravilno isplaćenih iznosa primanja postoji neovisno o tome je li rješenje na temelju kojega je priznato pravo, odnosno na temelju kojeg je isplaćen novčani iznos, poništeno ili izmijenjeno (članak 144. stavak 4. ZOPHBDR). Članak 189. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/17., 98/19 – u daljnjem tekstu: ZOHBDR) sadrži identične odredbe o naknadi štete za ostvareno nepripadajuće pravo najviše za posljednje tri godine, računajući od posljednje isplate na koju osoba nije imala pravo. Člankom 166. st. 4. ZOMO je predviđeno da Zavod može potraživanje s osnove nepripadne isplate namiriti prijebojem iz mirovinskih primanja korisnika. Slijedom navedenog, smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

6. U sporu je održana rasprava 16. listopada 2024. a čime je, kao i dostavom podnesaka strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenih rješenja.

11. Iz podataka spisa premeta je razvidno kako slijedi:

- da je tužitelju rješenjem Područnog ureda u Zadru, Klasa: 141-02/14- 01/03485884501, Urbroj: 341-24-05/3-14-015736 od 23.01.2015. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, dijelom uzrokovane 40% zatočeništvom u logoru /zadobivenim u ratu u BiH /, a dijelom 60% bolešću izvan tih okolnosti, počevši od 20.10.2014.;

- da je do donošenja citiranog rješenja tužitelj ostvarivao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad prema rješenju Područne službe u Zadru od 4. rujna 2009.;

- da je rješenjem tuženika, Klasa: 141-02/15-03/03485884501, Ur. broj: 341-24- 06/2-15-000889 od 26.01.2015., određeno da se obustavlja i prestaje isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad i uspostavljena je isplata invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad;

- da je tužitelj izjavio žalbu na gore navedeno rješenje od 23.1.2015. zbog određenog tijeka invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, te da je rješenjem tuženika, Klasa: 141-02/15-03/OB: 03485884501, Urbroj: 341-99-06/2- 15/5499, od 25.09.2017. žalba tužitelja usvojena iz drugih razloga, poništeno je rješenje od 23.01.2015. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje;

- u ponovljenom postupku, rješenjem Područnog ureda u Zadru, Klasa: 141- 02/18-03/03485884501, Urbroj: 341-24-06/2-18-018712 od 14.12.2018. odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad;

- potom je tužitelju rješenjem tuženika, Klasa: 141-02/18-01/03485884501, Urbroj: 341-24-05/3-18-018615 od 17.12.2018. ponovno uspostavljeno pravo i isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a na koje je tužitelj izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika od 7. listopada 2020., a koje rješenje je tužitelju uručeno 22. listopada 2020.;

- da je rješenjem Područnog ureda u Zadru broj 46449 od 14. siječnja 2019. tužitelju utvrđena nepripadna isplata invalidske mirovine za razdoblje od 20.10. 2014. do 30.11. 2018., a na koje rješenje je tužitelj izjavio žalbu;

- da je žalba tužitelja rješenjem tuženika od 8. listopada 2020. djelomično uvažena i da je poništeno naprijed navedeno rješenje od 14. siječnja 2019. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz uputu da pravilnom primjenom odredbi članka 144. ZOPHBDR, a ne članka 166. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019; dalje: ZOMO-a) ponovno odluči o nepripadano isplaćenim mirovinskim primanjima;

- da je u izvršenju navedenog rješenja tuženika od 8. listopada 2020. doneseno ovdje osporeno prvostupanjsko rješenje, na koje je tužitelj izjavio žalbu koja je odbijena ovdje osporenim drugostupanjskim rješenjem.

12. Prema članku 144. stavku 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine br. 174/04.; 92/05.; 02/07.; 107/07.; 65/09.; 137/09.; 146/10.; 55/11.; 140/12.; 19/13.; 33/13.; 148/13.; 92/14. – skraćeno ZOPHBDR) osoba koja je ostvarila pravo ili su joj isplaćena novčana primanja po ovom Zakonu na koja nije imala pravo, dužna je nadoknaditi štetu za ostvareno nepripadajuće pravo, odnosno vratiti primljene iznose: 1. ako je na osnovi netočnih podataka za koje je znala ili je morala znati da su netočni ili je na drugi protupravni način ostvarila neko pravo ili primanje po ovom Zakonu koje joj ne pripada ili je ostvarila u većem opsegu nego što joj pripada, 2. ako je ostvarila neko pravo ili primanje zbog toga što nije prijavila nastale promjene koje utječu na gubitak ili opseg nekog prava, a znala je ili morala znati za te promjene, 3. ako je primala novčane isplate u iznosu većem od onog koji joj je određen rješenjem nadležnog tijela uprave.

12.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da potraživanje iz stavka 1. tog Zakona zastarijeva kad protekne rok određen zakonom kojim se uređuje zastara potraživanja za tu vrstu prava, odnosno potraživanja. Taj rok počinje teći od dana kada je u upravnom postupku postalo izvršno rješenje kojim je utvrđeno da priznato pravo, odnosno isplaćivano primanje ne pripada ili pripada u manjem iznosu (stavak 1. točka 1. i 2.), odnosno od dana kada je izvršena posljednja nepravilna isplata (stavak 1. točka 3.).

12.2. Stavkom 3. istog članka propisano je da je osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna nadoknaditi štetu za ostvareno nepripadajuće pravo i vratiti nepravilno isplaćena novčana primanja u iznosu primljenog najviše za posljednje tri godine računajući od posljednje isplate na koju nije imala pravo. Ako to ne učini u roku što ga odredi nadležno upravno tijelo, naknada štete, odnosno povrat nepravilno primljenih iznosa ostvarit će se tužbom pri nadležnom sudu.

12.3. Stavkom 4. propisano je da obveza naknade štete za nepripadajuće pravo, odnosno povrat nepravilno isplaćenih iznosa primanja postoji neovisno o tome je li rješenje na temelju kojega je priznato pravo, odnosno na temelju kojeg je isplaćen novčani iznos, poništeno ili izmijenjeno.

13. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citiranu zakonsku odredbu, prema ocjeni ovog suda pravilno i zakonito je osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

14. Naime, kako je iz podataka spisa predmeta razvidno, a što među strankama nije niti sporno, da je rješenje Područnog ureda u Zadru od 23.01.2015. kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad (dijelom uzrokovane 40% zatočeništvom u logoru /zadobivenim u ratu u BiH /, a dijelom 60% bolešću izvan tih okolnosti, počevši od 20.10.2014.), poništeno rješenjem tuženika od 25. rujna 2017. i predmet vraćen na ponovni postupak, te da je u ponovljenom postupku rješenjem prvostupanjskog tijela od 14. prosinca 2018. odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, te da je rješenjem tuženika od 26.01.2015. određeno da se obustavlja i prestaje isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad i uspostavljena je isplata invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, a potom da je rješenjem tuženika od 17.12.2018. ponovno uspostavljeno pravo i isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, to je pravilno i zakonito prvostupanjsko tijelo utvrdilo tužitelju nepripadnu isplatu upravo za razdoblje od 1.12.2015. do 30.11.2018.

15. Prema stajalištu ovog suda, a suprotno tužbenim prigovorima, tužitelj je u skladu s naprijed citiranom odredbom članka 144. ZOHBDR-a dužan vratiti nepravilno isplaćene svote invalidske mirovine. Naime, okolnost što nepripadna isplata nije nastupila zbog propusta tužitelja već je do iste došlo zbog poništenja rješenja kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti nije razlog za donošenje drugačije odluke, jer je i stavkom 4. članka 144. ZOPHBDR-a izričito propisano da povrat nepravilno isplaćenih iznosa primanja postoji neovisno o tome je li rješenje na temelju kojega je priznato pravo, odnosno na temelju kojeg je isplaćen novčani iznos, poništeno ili izmijenjeno.

16. Nadalje, prema ocjeni ovog suda, predmetno razdoblje nepripadne isplate (1.12.2015. do 30.11. 2018.) utvrđeno je u skladu s podacima spisa predmeta i naprijed citranom odredbom članka 144. stavka 2. ZOPHBDR-a prema kojoj osoba kojoj su isplaćena novčana primanja po ovom Zakonu na koja nije imala pravo dužna je vratiti nepravilno isplaćena novčana primanja u iznosu primljenog najviše za posljednje tri godine računajući od posljednje isplate na koju nije imala pravo, a u skladu s kojom odredbom je i u konkretnom slučaju utvrđeno razdoblje nepripadne isplate za tužitelja.

17. Glede prigovora zastare potraživanja tužitelja prije svega za navesti je da se nepravilno tužitelj poziva na odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18; dalje: ZOO). U ovoj upravnoj stvari se kao lex specialis primjenjuju odredbe ZOMO-a, jer su odredbe ZOMO-a o primanju mirovine ili nekog drugog primanja iz mirovinskog osiguranja bez pravne osnove specijalne naravi u odnosu na odredbe ZOO. Prema članku 168. ZOMO-a pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate zastarijeva za pet godina, a imajući u vidu naprijed citiranu odredbu članka 144. stavka 2. ZOPHBDR-a i odredbu članka 169. ZOMO-a kojom je propisano da se tijek zastare prava na utvrđivanje nepripadne isplate prekida svakom službenom radnjom Zavoda usmjerenom na utvrđivanje nepripadne isplate, te polazeći o podataka spisa predmeta prema kojima je rješenje od 17. prosinca 2018. (kojim je tužitelju ponovno uspostavljena isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad) postalo izvršno u smislu odredbe članka 133. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP) dana 22. listopada 2020., to je razvidno da je nesonovan prigovor nastupanja zastare potraživanja.

18. Stoga, prema ocjeni ovog suda osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje su zakoniti, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upracvne stvari. Također, nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u toč. I. izreke presude.

19. Tužitelj je također predložilo da sud odredi odgodni učinak tužbe, te je uzimajući u obzir navode tužitelja iz tužbe i podneska od 25. srpnja 2023., sud je mišljenja kako tužitelj nije u dostatnoj mjeri dokazao ni učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja tuženika nastupila teško popravljiva šteta, zbog čega smatra kako nisu ispunjene pretpostavke za određivanjem odgodnog učinka tužbe, a tim više što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, a osporeno rješenje tuženika ocijenjeno pravilnim i zakonitim. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci rješenja pod točkom I.

20. S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev to je valjao pozivom na odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 14. studenoga 2024.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, putem opunomoćenika

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis