REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-1704/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Marini Brbot, uz sudjelovanje Jane Knežević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookr. pravne osobe Lucia j.d.o.o. iz Kostrene i drugookr. odgovorne osobe SV, oboje zast. po branitelju Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri iz Rijeke zbog prekršaja iz čl. 296. st. 1. toč. 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj 111/21) povodom optužnog prijedloga Hrvatskog društva skladatelja – ZAMP, Stručne službe za zaštitu autorskih muzičkih prava, broj: 319923-0006 od 31. siječnja 2024., u žurnom postupku, temeljem čl. 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), 14. studenoga 2024., javno je objavio i

p r e s u d i o  je

I)

prvookrivljenik: Lucia j.d.o.o., OIB: 69374553956, MBS: [matični broj subjekta], sa sjedištem u [adresa], prekršajno kažnjavan, pravna osoba,

i

drugookrivljenik: SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], direktor, s prebivalištem u [adresa], prekršajno kažnjavan, odgovorna osoba,

k r i v i  s u

što su kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi 15. rujna 2022. oko 12:00 sati u "Santa Lucija", caffe bar, Šodići bb, Kostrena, javno priopćavali autorska glazbena djela koristeći uređaj sa zvučnicima, omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti, iako za takvo priopćavanje, kao isključivo pravo općenito definirano u čl. 32. i detaljnije određeno u čl. 40. i 47. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, ne posjeduju zakonom propisano odobrenje Hrvatskog društva skladatelja, organizacije za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela, ovlaštena na temelju rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, klasa: UP/I-034-03/2018-020/0005 i klasa: UP/I-384-10/2022-001/0001 na osnovi čl. 224. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima,

dakle, što su kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, bez odobrenja Udruge za ostvarivanje autorskih prava – Hrvatskog društva skladatelja – Zaštita autorskih muzičkih prava, priopćavali javnosti autorska djela,

čime su počinili djelo prekršaja opisano i kažnjivo po čl. 296. st. 1. toč. 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima,

pa im se na osnovi cit. propisa, izriče

prvookrivljenoj pravnoj osobi Lucia j.d.o.o.

NOVČANA KAZNA u iznosu od 700,00 (sedamsto) eura

drugookrivljenoj odgovornoj osobi SV

NOVČANA KAZNA u iznosu od 300,00 (tristo) eura

Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljenici su novčanu kaznu obvezni platiti u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženoj uplatnici u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude. Ako okrivljenici ne plate novčanu kaznu u tom roku, ista će se naplatiti prisilno odnosno postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona. Ukoliko okrivljenici u tom roku uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini naplaćena sukladno čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

II) Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. i 3. Prekršajnog zakona prvookr. i drugookr. obvezni su naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 (trideset) eura, SVAKI, u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženoj uplatnici u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 152. st. 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Hrvatsko društva skladatelja – ZAMP, Stručna služba za zaštitu autorskih muzičkih prava, broj: 319923-0006 od 31. siječnja 2024., podnijela je optužni prijedlog protiv okr. radi djela prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog u izrijeku ove presude, te je po prijedlogu tužitelja proveden žurni postupak.

2. Prvookr. i drugookr. iznoseći obranu u pisanom podnesku suglasno su poricali počinjenje prekršaja kako im se to stavlja na teret optužnim prijedlogom. Naveli su da u konkretnom slušaju nema elemenata prekršajne odgovornosti okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi zato što nisu počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret. U predmetnom prekršajnom postupku trebaju se točno i potpuno utvrditi sve činjenice važne za donošenje zakonite i pravilne odluke te se u nastavku dodatno iznosi kako slijedi. U konkretnom slušaju okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba nisu na bilo koji način priopćili javnosti autorsko djelo, a slijedom navedenog ni počinili prekršaj iz čl. 296. st. l. toč 16. ZAPSP. Okrivljenoj pravnoj osobi i okrivljenoj odgovornoj osobi nije poznato da su u konkretnom slučaju, odnosno pri obavljanju navodnih kontrolnih nadzora sačinjeni tonski/audio zapisi, a koji su jedina potvrda da se u prednje navedenom caffe baru emitirala autorska djela. Nadalje, u prednje navedenom caffe baru ponekad se emitira TV signal, a za koji nema nikakve pravne zapreke da ga emitiraju okrivljene pravne osobe dok bi se, u slučaju da isto predstavlja prekršaj, okrivljenicima na teret trebao staviti eventualno prekršaj iz čl. 296. st. 1. toč. 61., a svakako ne prekršaj povrede autorskog prava. S tim u vezi, ukazuje se na odredbu članka 67. stavka 3. ZAPSP-a, a koja određuje da se naknada za korištenje autorskog djela mora odrediti primjereno i razmjerno za svako korištenje autorskog djela uzimajući u obzir potencijalni ili ostvareni financijski uspjeh u korištenju autorskog djela, a o čemu ne prileže niti jedan dokaz! Okrivljenici ukazuju kako poslovanje okrivljene pravne osobe ni na koji način nije vezano s navodnim emitiranjem autorskih djela budući da je primarna svrha poslovanja posluživanje pića u ugostiteljskom objektu, a dok o cijenama navedenog ni na koji način ne utječe navodno emitiranje autorskog djela. Tim više, ukazuje se na mišljenje nezavisnog odvjetnika Macieja Szpunara od 25, listopada 2016., a koje mišljenje je prihvatio Europski sud pravde presudom od dana 16. veljače 2017. godine u predmetu C-641/15, točnije na točku 25. mišljenja, a koja glasi: Međutim, ako plaćanje nije neposredno povezano s mogućnošću gledanja televizijskih emitiranja nego s drugim uslugama, na primjer ugostiteljskim, takva situacija ne ulazi u pojam mjesta pristupačnog javnosti uz plaćanje ulaznice" u smislu članka 13. točke (d) Rimske konvencije. Takvo tumačenje odredaba Konvencije potvrđuju priznati autoriteti. Shodno navedenom, a analognom primjenom na predmetni slučaj, jasno je kako reemitiranje televizijskog signala ne predstavlja kršenje odredbi o autorskom pravu te se ni u kom slučaju ne može okrivljenike kazniti za prekršaj koji im se stavlja na teret jer u slučaju da reemitiraju televizijski signal, a što tempore criminis svakako nisu, isto niti ne predstavlja prekršaj, a sve budući da organizacija koja emitira signal već plaća naknadu autorima svih onih autorskih djela koja se emitiraju na istom kanalu te bi se u slučaju određivanja naknade i osobama koje reemitiraju isti signal prekršila odredba o primjerenosti i razmjernosti naknade za takvo priopćivanje javnosti. Posebno treba uzeti u obzir kako organizacije koje emitiraju autorska djela naplaćuju naknadu od osoba koje isti signal reemitiraju ili ne potražuju takvu naknadu iz razloga što putem istih signala reklamiraju određene proizvode i usluge te se iz istog financiraju, pa se ni na koji način ne može tvrditi da autori nisu dali pristanak za priopćavanje javnosti njihovih fonograma, odnosno autorskih djela. Dakle, samim emitiranjem putem televizijskog signala autori su pristali na priopćavanje autorskog djela javnosti te se isto ima smatrati dopuštenjem za neizravno emitiranje istih autorskih djela. Radi izbjegavanja bilo kakvih nedoumica ili pogrešnog tumačenja ove pisane obrane okrivljenici jasno iskazuju svoje stajalište da se reemitiranje televizijskog ili radio signala ne može smatrati priopćavanjem javnosti ukoliko se isto vrši unutar ugostiteljskog objekta. Slijedom navedenog, ukazuje se na članak 8. Direktive 92/100, a koji je naslovljen "Emitiranje i priopćavanje javnosti", a koji glasi: 1. Države članice osigurat će izvođačima isključivo pravo odobriti ili zabraniti emitiranje putem bežičnih sredstava i komunikaciju javnosti njihovih izvedbi, osim ako je sama izvedba već emitirana ili je stvorena iz fiksacije. 2. Države članice osiguravat će pravo korisnika na plaćanje jedinstvene pravedne naknade ako se fonogram objavljen u komercijalne svrhe ili reprodukcija takvog fonograma koristi za emitiranje bežičnim putem ili za bilo kakvu komunikaciju s javnosti te osigurati da se ta naknada dijeli između relevantnih izvođača i proizvođača fonograma Države članice mogu, u nedostatku sporazuma između izvođača i proizvođača fonograma, utvrditi uvjete za podjelu ove naknade između njih. 3. Države članice osigurat će emitirajućim organizacijama isključivo pravo odobriti ili zabraniti ponovno emitiranje njihovih emitiranja putem bežičnih sredstava, kao i komunikaciju javnosti njihovih emitiranja ako se takva komunikacija vrši na mjestima koja su dostupna javnosti uz plaćanje ulaznice. Iz prednje navedenog članka Direktive jasno je kako izvođači nemaju isključivo pravo zabrane emitiranja bežičnim putem ili priopćavanja svojih izvedbi ukoliko je ista već emitirana ili je stvorena iz fiksacije, dok niti organizacije poput TV kuća i radio postaja nemaju prav ograničiti ponovno emitiranje njihovih emitiranja ukoliko se radi o ugostiteljskom objektu budući da isti nije mjesto dostupno javnosti uz plaćanje ulaznice. Ujedno, okrivljenici ponovno ukazuju na pojam jedinstvene pravedne naknade kao intencije zakonodavca, a što bi svakako bilo narušeno u slučaju da se naknada određuje svakom tko reemitira TV ili radijski signal. U pogledu samog navodnog nadzora ukazuje se kako niti jednom od radnika u okrivljenoj pravnoj osobi nikada nije uručen nikakav zapisnik pa tako niti jedan od izvornika zapisnika o navodno provedenim nadzorima, odnosno niti jedan od radnika u okrivljenoj pravnoj osobi nikada nisu prisustvovali navedenim kontrolama te o istima nemaju nikakvih saznanja niti su išta ikad potpisali te okrivljenici smatraju kako ni na koji način nije dokazan učin prekršaja koji se stavlja na teret istima. Dokaz: - saslušanje radnika okrivljene pravne osobe RV, [adresa]; - saslušanje radnika okrivljene pravne osobe SVS, [adresa]; - saslušanje zakonskog zastupnika okrivljene pravne osobe; Podredno i opreza radi, valja istaknuti kako je Europski sud pravde u predmetu C-135/10 postavio određene smjernice po kojima bi se nacionalni sudovi trebali voditi prilikom odlučivanja u slučajevima anolognim predmetnom. Ukratko o predmetu C-1 35/10 - Vlasnik stomatološke ordinacije u Italiji je puštao pjesme putem radio prijamnika. Društvo za zaštitu autorskih prava je pokrenuo postupak radi naplate jer smatraju kako je isti priopćavao javnost zaštićenim autorskim pravima, dok je sud utvrdio kako se ne radi o priopćivanju autorskih djela javnosti budući da se radi o ograničenom broju osoba kojima je bilo dostupno emitirano autorsko djelo, iste osobe nisu imate utjecaja na izbor autorskog djela te stomatološka ordinacija nije ni na koji način profitirala od emitiranja autorskih djela. Dakle, ključne činjenice u ovom postupku i gore identične, osim što se ovdje radio ugostiteljskom objektu. navedenom predmetu SU Reemitiranje autorskih djela u objektima male površine ne može se smatrati priopćavanju javnosti u smislu ZAPSP-a iz razloga kako slijedi: glazbena djela su u takvim slučajevima dostupna iznimno malom broju slušatelja koji se trenutno u isto vrijeme nalaze u prostoru ugostiteljskom objektu i koji se tu nisu zatekli kako bi slušali glazbu, već kako bi koristili usluge tog prostora, 1) glazbena djela su u takvim slučajevima dostupna iznimno malo broju slušatelja koji su trenutno uz isto vrijeme nalaze u prostoru u ugostiteljskom objektu i koji se tu nisu zatekli kako bi slušali glazbu, već kako bi koristili usluge tog prostora; 2) ostala javnost koja ne koristi usluge ugostiteljskog objekta nema slobodan pristup tom prostoru niti na koji način može čuti zvukove iz tog prostora, 3) korisnici usluga ugostiteljskog objekta nemaju utjecaja na izbor glazbe već isti ovisi isključivo o volji djelatnika objekta: 4) slušanje glazbe u tim prostorima nema utjecaja na obavljanje djelatnosti; 5) slušanje glazbe u tom prostoru nema utjecaja na prihod, te zaključno 6) slušanje glazbe ne predstavlja jednu od usluga predmetnog objekta te se stoga isto ne može smatrati profitabilnim na bilo koji način. Shodno tome, iste smjernice se moraju primijeniti i na ovaj predmet, a čijom primjenom bi se svakako utvrdilo da okrivljenici nisu učinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Ujedno, analognim tumačenjem presude u predmetu C-641/15, a u svezi s kojom je gore i citirano mišljenje nezavisnog odvjetnika te se s istim mišljenjem složio i sam sud, mogu se potvrditi stajališta okrivljenika o nepostojanju prekršajnog djela. Kao dodatan argument kako je postupanje ovlaštenog tužitelja paušalno i arbitrarno, ukazuje se i na presude Europskog suda u predmetima C-89/04 i C-192/04, a u kojim predmetima sud presuđuje da se izraz "javnost" u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29 odnosi na neodređeni broj potencijalnih slušatelja, a osim toga, podrazumijeva prilično velik broj osoba, a što svakako u ovom predmetu nije slučaj. Kako je za odlučivanje o odgovornosti za priopćenje autorskog djela javnosti nužna i spoznaja o broju osoba u objektu i cilju javnosti da točno određena autorska djela slušaju govori i sud u obrazloženju presude u predmetu C-135/10 na slijedeći način:

"87. Kako bi odredio taj broj, Sud je uzeo u obzir kumulativne učinke stavljanja djela na raspolaganje potencijalnoj publici (SGAE, stavak 39.). S tim u vezi, ne samo da je relevantno znati koliko osoba ima pristup istom djelu u isto vrijeme, već je potrebno znati i koliko njih ima pristup istom djelu uzastopno."

"91. Stoga se podrazumijeva da je javnost koja je predmet komunikacije i ciljana od strane korisnika i prijemljiva, na ovaj ili onaj način, za tu komunikaciju, a ne samo 'uhvaćena' slučajno."

S tim u vezi, ugostiteljski objekt ima određen broj mjesta te svakako ne postoji mogućnost da poprilično velik broj osoba bude u istom, a svakako u trenutku navodnog učina prekršaja nije bilo niti gostiju niti „javnosti" u objektu te u tom smislu u skladu s tumačenjima Europskog suda okrivljenici nemaju ni teoretske mogućnosti priopćavati autorska djela javnosti. Slijedom svega prednje navedenog okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu krivi za navodni prekršaj koji im se stavlja na teret te drže da će u daljnjem tijeku postupka biti nužno izvesti sve potrebne dokaze, posebice provesti dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika okrivljene pravne osobe, saslušanjem radnika okrivljene pravne osobe RV i AV, izvršiti uvid u dokumentaciju navodnog provedenog nadzora i utvrditi jesu li isti potpisani od ovlaštene osobe i dr.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitani su Zapisnik o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela broj 990711-319923 od 15. rujna 2022. (list 2 spisa), podnesak tužitelja od 23. svibnja 2024. - očitovanje na obranu okr. (list 23-25 spisa), iskaz svjedoka ČV na zapisniku kod ovog suda od dana 7. lipnja 2024. (list 26-27 spisa), podnesak okr. od 2. srpnja 2024. - očitovanje na iskaz svjedoka ČV (list 28-29 spisa), pročitan je iskaz svjedoka ČV na zapisniku kod zamolbenog Općinskog suda u Rijeci od dana 11. lipnja 2024. (list 31- 32 spisa), podnesak tužitelja od 15. srpnja 2024. - očitovanje (list 36-38 spisa), podnesak tužitelja od 9. listopada 2024. (list 39 spisa), podaci iz registra Trgovačkog suda u Rijeci za prvookr. pravnu osobu (list 10 spisa), pročitani su podaci iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa za okrivljenike.

4. U tijeku postupka Sud je odbio prijedlog okrivljenika za ispitivanjem svjedoka RV i AV, kao nepotrebno i usmjereno na odugovlačenje prekršajnog postupka.

5. Sud smatra da je nakon ovako provedenog prekršajnog postupka činjenično stanje u potpunosti utvrđeno te druge dokaze ne treba provoditi.

6. Svjedok ČV referent ZAMP-a kod zamolbenog Općinskog suda u Rijeci, Prekršajnog odjela u prisutnosti branitelja okr. iz Odvjetničkog ureda Vukić & partneri i odsutnosti uredno pozvanih okr. iskazao je da je dana 15. rujna 2022. išao u redovnu kontrolu u Santa Lucija caffe bar u [adresa], gdje se predstavio djelatnici objekta. Odgovorne osobe nije bilo. Kontrolu je napravio u nazočnosti djelatnice, koja vjerojatno prema uputama vlasnika objekta nije htjela surađivati. Utvrdio je da se glazba priopćava putem radio stanice točnije putem Maxi radio. Također je putem programa za prepoznavanje glazbe utvrdio i koja skladba je u tom trenutku svirala te je isto unio u zapisnik. Zamolio je djelatnicu jedan račun od konzumacije iz koje je vidio koja tvrtka posluje u objektu. Zapisnik nije potpisan od strane djelatnice, ali je original primjerak ostavljen djelatnici. Na upit branitelja okrivljenika isti navodi da tom prilikom nije napravio nikakav audio video zapis. Ne može se sjetiti imena djelatnice. U tom trenutku da je bilo prisutno negdje dvoje troje gostiju, ne može točno reći. Na daljnji upit isti navodi da je primarna djelatnost objekta ugostiteljstvo. Na daljnji upit isti navodi da gosti mogu utjecati na izbor glazbe, te da su isti tamo radi konzumiranja pića i druženja. Na daljnji upit isti navodi da on ima službeni mobitel i na njemu aplikaciju Shazam koji imaju svi, a da ne zna da li je isti certificiran, te da je glazba koja je bila reproducirana sigurno i ranije ponavljana obzirom se radilo o opće poznatoj grupi Green Bay. Na daljnji upit isti navodi da reproduciranje glazbe utječe na prihode objekta, a što da je čak i utvrđeno jednom studijom u Engleskoj koja se odnosi isključivo prilikom dolaska u objekt.

7. Okrivljenici su se u pisanom podnesku od 2. srpnja 2024. očitovali na iskaz svjedoka ČV, referenta ZAMP-a, danog kod ovog Suda, navodeći da nije jasno na koji način je svjedok utvrdio da se glazba reproducirala putem Maxi radia te nije jasno na koji način utvrđenja stečena putem aplikacije koja nije licencirana mogu imati dokaznu snagu o ovom postupku. Smatra da je u ovom postupku potrebno provesti odgovarajuće vještačenje u tom smislu. Ističu kako nije učinjen niti audio-video zapis pa se niti utvrđenja ovlaštenog tužitelja ne mogu preispitati. Nema niti jednog dokaza kako bi svjedok referent ZAMP-a zaista pristupio u prostorije okr. pravne osobe, a posebno uzimajući u obzir da nitko nije niti potpisao predmetni zapisnik te kako u spisu ne postoji radni nalog koji bi indicirao kako je svjedok bio upućen u kontrolu predmetnog ugostiteljskog objekta. Navode da ničim nije dokazano da bi došlo do javnog priopćavanja autorskog glazbenog djela u smislu čl. 8. Direktive 92/100 te Odluke Europskog suda pravde u predmetu C-641/15 od 16. veljače 2017. godine.

8. Tužitelj se u svom podnesku od 23. svibnja 2024. očituje na obranu okr. i navodi da su navodi iz obrane okrivljenika irelevantni, neosnovani, ničim dokazani te predstavljaju proizvoljno i pogrešno tumačenje europskog prava od strane okrivljenika usmjereno isključivo na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Naime, kritične zgode ovlašteni zastupnik tužitelja je neposrednim zapažanjem nedvojbeno utvrdio počinjenje prekršaja u predmetnom objektu. Tom je prilikom sačinio zapisnik u kojem je precizirao u kojem je objektu vršena kontrola, tko obavija djelatnost u predmetnom objektu, kada je kontrola vršena te koje autorsko glazbeno djelo i putem kojem uređaja je javno priopćavano u trenutku kontrole. Okrivljenici svojim navodima i predloženim dokazima ni na koji način nisu osporili činjenice utvrđene tijekom provedene kontrole. U odnosu na pogrešno tumačenje europskog prava od strane okrivljenika, tužitelj se očituje kako slijedi. Okrivljenici se pozivaju na članak 8. Direktive 92/100 koja nije na snazi već je zamijenjena Direktivom 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva (kodificirana verzija) (dalje u tekstu: Direktiva). Direktiva i Presuda EU suda u predmetu C-641/15 od 16. veljače 2017. godine (dalje u tekstu: Presuda C-641/15), na koje se pozivaju okrivljenici u svojoj obrani, nisu od utjecaja na konkretni postupak jer se radi o srodnom pravu koje nije predmet ovog postupka. Naime, i odredbe Direktive i Presuda C-641/15 na koje se pozivaju okrivljenici odnose na srodno pravo i to pravo organizacije za emitiranje na njezinim programskim signalima, konkretno isključivo pravo (organizacije za emitiranje, op.a.) javnog priopćavanja svojih emitiranih, reemitiranih, prenesenih izravnim protokom ili učinjenih dostupnim javnosti, ako je takvo priopćavanje pristupačno javnosti uz plaćanje ulaznice koje je u hrvatskom pravnom sustavu regulirano člankom 158. stavkom 1. točkom 7. i člankom 269. stavkom 61. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Slijedom toga, kako se u ovo predmetnom postupku okrivljenicima stavlja na teret počinjenje prekršaja iz članka 269. stavka 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravim odnosno povreda autorskog prava i to prava priopćavanja autorskog djela javnosti razvidno je da citiranje Direktive i Presude C-641/15 nije od utjecaja u ovo predmetnom postupku jer se radi o dva potpuno različita prava različitih nositelja prava. Nadalje, sami okrivljenici u svojoj obrani navode da se radi o ugostiteljskom objektu. Kako ugostiteljski objekt nesporno mjesto dostupno javnosti, pozivanje okrivljenika na predmet C-135/10, u kojem se radi o stomatološkoj ordinaciji, je bespredmetno. Navedenu tvrdnju tužitelja višestruko potvrđuje i brojna sudska praksa, a primjera radi tužitelj navodi iz:

-odluke Visokog prekršajnog suda broj Ppž-6084/2021 od 10.5.2023.:

"9. Naime, prvostupanjski sud je valjano obrazložio sve navode obrane okrivljenika koje ponavljaju i u žalbi, te ponovno pogrešno, u svoju korist, izvlače zaključak iz priložene presude Europskog suda pravde, a koja se odnosi na djelatnost u zubarskoj ordinaciji te se nikako ne može dovesti u vezu s priopćavanjem glazbe u caffe - disco baru, gdje se, upravo suprotno navodima žalitelja, radi o osobama koje su došle u disco da bi slušali glazbu, što potpada pod definiciju javnog korištenja autorskih djela u skladu s odredbom članka 3. stavka 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, kojom je propisano da javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan javnosti, kao i u žalbi, te ponovno pogrešno, u svoju, korist, izvlače zaključak iz priložene presude omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu."

-odluke Visokog prekršajnog suda broj Ppž-12852/2021 od 4.7.2022.:

"9. Ovaj sud ne nalazi povrede koje ističu žalitelji niti su navedeni žalbeni razlozi od utjecaja na odluku u ovom predmetu. U svezi naznačenog u točki b) podtočke 1-6 žalbe okrivljenika za istači je kako za obavljanje ugostiteljske djelatnosti nije uvjet javno priopćavanje autorskih glazbenih djela no za slučaj ako je to odabir ugostitelja tada je svakako u obvezi, prethodno, prije tog javnog priopćavanja autorskih glazbenih djela ishoditi odobrenje ovlaštene organizacije autora, a caffe bar - disco bar za radnog vremena dostupan je, osim limita kapaciteta, neograničenom broju gostiju koji čine javnost kojoj su, u konkretnom slučaju okrivljenici, omogućili korištenje glazbenih djela za što nisu imali propisano odobrenje organizacije autora.;

-iz odluke Visokog prekršajnog suda broj Ppž-942/2021 od 2.3.2022.:

"Isto tako suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud se u obrazloženju odnosno razlozima pobijane presude osvrnuo na presudu europskog suda pravde C-135/10 od 15.3.2012. godine na način da je jasno i nedvosmisleno obrazložio zbog čega je potrebno odobrenje za javno priopćavanje autorskih glazbenih djela putem radio prijamnika, a što okrivljenici u žalbi niti ne spore, za poslovni prostor okrivljenika površine 20 m² i zašto taj prostor predstavlja javni prostor dostupan građanima..."

-iz odluke Visokog prekršajnog suda broj Ppž-5002/2021 od 15.12.2021.: "Za radnog vremena ugostiteljski objekt smatra se javnim prostorom pristupačan javnosti te se, u smislu odredbe članka 3. stavka 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, Javnim korištenjem autorskih glazbenih djela smatra svako korištenje autorskog djela i predmete zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan javnosti kao i omogućavanje javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami izaberu.";

- iz odluke Visokog prekršajnog suda broj Ppž-5959/2021 od 8.12 2021. "Za istaći je kako je ugostiteljski objekt tijekom radnog vremena javni prostor dostupan neograničenom broju ljudi pa se priopćavanje autorskih glazbenih djela u takvom prostoru smatra javnim priopćavanjem."

Naposljetku, tužitelj još jednom ističe kako okrivljenici do danas isu ishodili zakonom propisano odobrenje, odnosno nisu otklonili štetne posljedice počinjenog prekršaja. Slijedom svega navedenoga, budući da iz svih činjenica i dokaza nesporno proizlazi prekršajna odgovornost okrivljenika, tužitelj ostaje u cijelosti kod podnesenog optužnog prijedloga.

9. Tužitelj se u svom podnesku od 15. srpnja 2024. očituje na podnesak okrivljenika od 2. srpnja 2024. i navodi da za presuđenje u konkretnom postupku nije od utjecaja s kojeg uređaja, s koje radio postaje niti koje djelo je javno priopćavano kritične zgode već da su kritične zgode javno priopćavana autorska glazbena djela bez zakonom propisanog odobrenja, a što je tužitelj predloženim dokazima u postupku i dokazao. Navodi iz podneska okrivljenika usmjereni su, dakle, isključivo na izbjegavanje prekršajne odgovornosti te isti ni na koji način ne osporavaju činjenice utvrđene kako tijekom nadzora javnog korištenja autorskih glazbenih djela, tako niti tijekom ovog postupka. Prvenstveno tužitelj ističe da je Hrvatsko društvo skladatelja temeljem presumirane punomoći ovlašteno ostvarivati prava svih domaćih i stranih nositelja prava, a kako se radi o zaštiti malih prava koja se štite kolektivno, u postupku nije potrebno utvrđivati koja autorska glazbena djela su javno priopćavana kritične zgode. Smisao gore navedenih zakonskih odredbi je omogućiti tužitelju efikasnu zaštitu autorskih prava i to prvenstveno prebacivanjem tereta dokazivanja s tužitelja na one koji u postupcima zaštite autorskih prava eventualno tvrde suprotno. Drugim riječima, budući da sasvim razvidno da je kritične zgode došlo do povrede autorskog prava javnim priopćavanjem autorskih glazbenih djela bez zakonom propisanog odobrenja to sukladno zakonu nije ni potrebno utvrđivati i specificirati pravo pojedinog nositelja koje je povrijeđeno stoga su navodi iz podneska okrivljenika bespredmetni. Navedenu tvrdnju tužitelja potkrjepljuje sudska praksa u svojim brojnim odlukama, a primjera radi navodimo iz odluke Visokog prekršajnog suda broj Ppž- 6084/2021 od 10.5.2023.:

"10. Nadalje, Hrvatsko društvo skladatelja na temelju odobrenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 30. studenog 2003. ostvaruje prava svih domaćih i inozemnih autora glazbenih djela, te u smislu odredbe članka 157. stavka 5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima za organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava iz stavka 4. ovoga članka pretpostavlja se da ima punomoći za obavljane poslova ostvarivanja prava za koje je ovlaštena za sve domaće nositelje takvih prava, osim onog nositelja prava koji je izričito u pisanom obliku obavijestio organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da ne ostvaruje njegova prava, pa je s obzirom na to na području Republike Hrvatske zaštićen cjelokupni svjetski repertoar, odnosno sve što se na području Republike Hrvatske može čuti, dok ne postoji navedena pisana obavijest autora glazbenog djela. Inozemni autori zaštićeni su i odredbom članka 194. stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima na osnovu odredaba međunarodnih konvencija, odnosno Bernske konvencije o zaštiti književnih i umjetničkih djela i Univerzalne konvencije o autorskom pravu. Prema tome, svi domaći i inozemni autori i njihova glazbena autorska djela koja se izvode, umnažaju, javno priopćavaju ili na bilo koji način koriste u RH zaštićeni su po HDS-ZAMP-u.

11. Također, nenavođenje o kojoj glazbi je riječ i o kojim autorima nije od utjecaja na donošenje zakonite odluke, jer se radi o zaštiti malih prava koja se štite kolektivno, pa je korisnik taj koji je dužan prijaviti priopćavanje autorskih glazbenih djela, te je protivno kolektivnoj zaštiti i ostvarenju autorskih prava tražiti da se svaka povreda nekog individualnog autorskog prava mora posebno utvrditi (članak 174. stavak 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima)..."

kao i iz odluke Visokog prekršajnog suda broj Gž-1252/2018 od 28. listopada 2020. godine: "Slijedom navedenog nije u pravu prvostupanjski sud kada tvrdi da bez navođenja glazbe koja se kritične zgode priopćavala u navedenom ugostiteljskom objektu ne može utvrditi je li došlo do počinjenja prekršaja, iz razloga što je predmet kolektivne zaštite cjelokupni svjetski repertoar, pa zato nije nužna specifikacija emitiranih glazbenih djela i imena njihovih autora. Naime, isto proizlazi iz odredbe članka 174. stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima kojim je propisano da u slučaju kad udruga za kolektivno ostvarivanje prava dokaže da je došlo do povrede prava iz ovog Zakona koje ona ovlašteno kolektivno ostvaruje, nije potrebno utvrđivati povredu prava pojedinih nositelja koja se kolektivno ostvaruju. Isto tako napominje se da je u pravu žalitelj kada tvrdi da je terete dokaza da bi priopćavali glazbu koja nije pod zaštitom ZAMP-a na okrivljenicima, a ne na tužitelju. Okrivljenici su ti koji su dužni precizirati o kojim bi se to autorima radilo čija su djela priopćavali u svom ugostiteljskom objektu, a koji da ne podliježu zaštiti Hrvatska društvo skladatelja, a što je potrebno navesti kako bi se moglo provjeriti poštivanje gore navedene odredbe članka 159. stavka 2. Zakona o autorskim i srodnim pravima.". Nadalje, općepoznata je činjenica da se putem radio postaja javnosti priopćavaju autorska glazbena djela koja su pod zaštitom tužitelja, a u sudskoj praksi nije sporno korištenje javno dostupne aplikacije Shazam kao pomoćnog sredstva za prepoznavanje autorskih glazbenih djela stoga su svi navodi iz podneska okrivljenika neosnovani. l ovdje svoje tvrdnje tužitelj potkrjepljuje sudskom praksom i to odlukom Visokog prekršajnog suda broj Ppž- 13638/2022 od 27. ožujka 2024. godine:

...svaki radijski program, pa i informativni, sadrži velik broja autorskih glazbenih djela te je gotovo nemoguće kontrolirati i ograničiti praćenje radio programa isključivo na sadržaje koji ne sadrže glazbu.";

te odlukom Visokog prekršajnog suda broj Gž-324/2020. od 23. veljače 2021. godine: "...a prema mišljenju ovog suda eventualno korištenje javno dostupne aplikacije Shazam kao pomoćnog sredstva za prepoznavanje autorskih glazbenih djela, ne može se podvesti pod citiranu odredbu članka 90. stavak 2. PZ pa se žalbeni navodi 1staknuti u tom pravcu također ukazuju kao neosnovani.". opreza radi, tužitelj ističe kako je iz zapisnika o izvršenom nadzoru javnog korištenja glazbenih djela razvidno da je kritične zgode javno priopćavano autorsko glazbeno djelo Boulevard of broken dreams (izvođač Green day), a koje autorsko glazbeno djelo je u sustavu kolektivne zaštite autorskih prava HDS-a. Naposljetku, tužitelj još jednom ističe kako okrivljenici da danas nisu ishodili propisano odobrenje, odnosno nisu otklonili štetne posljedice počinjenog prekršaja. Slijedom svega navedenoga, budući da iz svih činjenica i dokaza prekršajna odgovornost okrivljenika, tužitelj ostaje u cijelosti kod podnesenog optužnog prijedloga.

10. Izvršenim uvidom i čitanjem Zapisnika o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela broj 990711-319923 od 15. rujna 2022. utvrđeno je da je nadzor izvršen 15. rujna 2022. od 12:00 do 12:05 sati u objektu "Santa Lucija", caffe bar, [adresa] u [adresa] koji posluje u sastavu pravne osobe Lucia j.d.o.o., putem Maxi radija javno je priopćavana glazba odnosno izvođena je skladba "Boulevard od broken dreams" izvođača Green Bay. Nadzoru je bila prisutna djelatnica koja nema ovlasti potpisati zapisnik, a original zapisnika je uručen istoj djelatnici.

11. Izvršenim uvidom i čitanjem podneska tužitelja od 9. listopada 2024. utvrđeno je da okrivljenici kritične zgode nisu posjedovali odobrenje za javno priopćavanje autorskih glazbenih djela niti su ga ishodili naknadno.

12. Izvršenim uvidom i čitanjem podataka iz registra Trgovačkog suda u Rijeci za prvookr. pravnu osobu utvrđeno je da je SV jedini osnivač j.d.o.o. i direktor koji zastupa društvo samostalno i neograničeno, temeljem Odluke od 28. studenoga 2018. godine.

13. Izvršenim uvidom i čitanjem podataka iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa za okrivljenike, utvrđeno je da su prvookr. i drugookr. prekršajno kažnjavani za istovrsno djelo prekršaja.

14. Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući obranu okr., iskaz ispitanog svjedoka ČV referenta ZAMP-a i sve druge provedene dokaze, kako zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti te uspoređujući ih s obranom okr. nedvojbeno je utvrđeno da su okrivljenici počinili djelo prekršaja na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izrijeku presude, te da su prekršajno odgovorni.

15. Naime, obranu okr. nije bilo moguće prihvatiti kao logičnu i uvjerljivu. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz ispitanog svjedoka ČV, referenta ZAMP-a kao vjerodostojan budući da se isti sjećao događaja te u pogledu odlučnih činjenica iskazivao jasno, određeno i sa sigurnošću, a o utvrđenom je sačinio i zapisnik. Iskaz istog svjedoka u skladu je s drugim provedenim dokazima te se s istima i nadopunjava. Okrivljenici kritičnog događaja nisu posjedovali odobrenje za javno priopćavanje autorskih glazbenih djela, a kako to proizlazi iz podneska tužitelja od 9. listopada 2024.

16. Na temelju obrane okr. i provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno da su prvookr. Lucia j.d.o.o. kao pravna osoba i drugookr. SV kao odgovorna osoba, počinili djelo prekršaja iz čl. 296. st. 1. toč. 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima tako što su kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi 15. rujna 2022. oko 12:00 sati u "Santa Lucija", caffe bar, [adresa], javno priopćavali autorska glazbena djela koristeći uređaj sa zvučnicima, omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti, iako za takvo priopćavanje, kao isključivo pravo općenito definirano u čl. 32. i detaljnije određeno u čl. 40. i 47. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, ne posjeduju zakonom propisano odobrenje Hrvatskog društva skladatelja, organizacije za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela, ovlaštena na temelju rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, klasa: UP/I-034-03/2018-020/0005 i klasa: UP/I- 384-10/2022-001/0001 na osnovi čl. 224. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, dakle, što su kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, bez odobrenja Udruge za ostvarivanje autorskih prava – Hrvatskog društva skladatelja – Zaštita autorskih muzičkih prava, priopćavali javnosti autorska djela.

17. Stoga je sudac prvookr. Lucia j.d.o.o. i drugookr. SV proglasio krivima, te im izrekao novčanu kaznu u granicama novčane kazne propisane Zakonom za to prekršajno djelo za koju smatra da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju njihove odgovornosti, te da će se izricanjem iste u potpunosti postići svrha kažnjavanja.

18. Kod odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona kao što su težina počinjenog djela prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika te je sud u odnosu na okr. nije našao posebno olakotnih okolnosti dok je od otegotnih okolnosti našao njihovu dosadašnju prekršajnu kažnjavanost za istovrsno djelo prekršaja, zbog čega sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja.

19. Temeljem cit. propisa, kako su okr. proglašeni krivima, obavezni su naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu koji je odmjeren s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.

Zagreb, 14. studenoga 2024.

Zapisničarka

Sutkinja

Jana Knežević

Marina Brbot

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenici, tužitelj, te osobe navedene u čl. 198. st. 1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u 2 (dva) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud RH.

Dostavna naredba:

1. prvookrivljeniku, Lucia j.d.o.o., [adresa], 51000 Kostrena 2. drugookrivljeniku, SV Rukavina, [adresa], 51000 Kostrena 3. branitelju okr., Odvjetničko društvo Vukić & partneri, Nikole Tesle 9/V-VI, [adresa] Rijeka

4. tužitelju, ZAMP - Hrvatsko društvo skladatelja, Stručna služba za zaštitu autorskih muzički prava, Heinzelova 62 A, [adresa] Zagreb

5. spis – ovdje.