Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-746/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćnici Ines Bilandžić-Arbutina, odvjetnici u Garešnici, Vladimira Nazora 13, protiv tužene Osnovne škole Garešnica, Kolodvorska 4, Garešnica, OIB: 12607349696, zastupane po punomoćniku Tihomiru Violiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, Garešnica, V. Nazora 4 te umješača na strani tuženika H-Grad d.o.o., Čakovec, Mihovljanska 70, OIB: 62010245677, zastupanoga po punomoćnici Mariji Štriterski, odvjetnici u Garešnici, M. Gupca 8, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici poslovni broj Pn- 80/2021-51 od 10. srpnja 2024., 14. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene Osnovne škole Garešnica kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici poslovni broj Pn- 80/2021-51 od 10. srpnja 2024. u točki I. i III. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja VT kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u točki II. izreke, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.391,72 EUR (tisuću tri stotine devedeset jedan euro sedamdeset dva centa) sa zateznom kamatom od 16. rujna 2019. do isplate te u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za plaćanjem zatezne kamate na iznos od 16,10 EUR (šesnaest eura deset centi) od 16. rujna 2019. do 9. srpnja 2024., kao i u točki III. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 3.049,41 EUR (tri tisuće četrdeset devet eura četrdeset jedan cent) sa zateznom kamatom od 10. srpnja 2024. do isplate.

III. Preinačuje se navedena presuda u točki III. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 151,33 EUR (stotinu pedeset jedan euro trideset tri centa) i za navedeno sudi:

Nalaže se tuženoj Osnovnoj školi Garešnica da tuženiku VT nadoknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 151,33 EUR (stotinu pedeset jedan euro trideset tri centa) sa zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja VT za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 418,68 EUR (četiri stotine osamnaest eura šezdeset osam centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 1.402,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 1.386,00 EUR od 16. rujna 2019. do isplate, a na iznos od 16,10 EUR od 10.7.2024. do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje naknadu štete koja prelazi dosuđeni novčani iznos pa do ukupno potraživanih 2.793,82 EUR sa zateznom kamatom, kao sa zateznom kamatom na dosuđeni iznos tuđe pomoći od 16,10 EUR koje bi se obračunavale na taj novčani iznos prije dana donošenja te odluke (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 852,19 EUR u roku od 15 dana sa zateznom kamatom od 10. srpnja 2024. te je odbijen zahtjev umješača za naknadom troška postupka (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Tužitelj je izjavio žalbu protiv točke II. izreke te protiv točke III. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadom preostalog troška (zatraženog u iznosu od 4.052,93 EUR), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 418,68 EUR.

3. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

4. Donošenjem prvostupanjske presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t.

11. ZPP, koju u žalbi ističe tuženik jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

5. U postupku je utvrđeno:

- da je dana 26.07.2019., oko 21,30 sati navečer, tužitelj upao u otvoren šaht, kojom prilikom je pretrpio i ozljede u vidu vidljivog konfuzijskog žarišta desnog rebrenog luka te oguljotine lijevog koljena i potkoljenice, uslijed čega je trpio jake bolove u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana te lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 30 dana, da je doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, a da je u daljnjem tijeku postojao sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i blagog intenziteta 21 dan te da mu je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 7 dana u opsegu od 1 sat dnevno,

- da je u vrijeme štetnog događaja cijela škola bila u energetskoj obnovi koja je započela tijekom 2018., a dovršena u listopadu 2019. te su se izvodili građevinski radovi,

- da se na stazi koja je inače tuda prolazila nalazili kranska dizalica i šuta, zbog čega se tužitelj kretao drugom, već utabanom stazicom,

- da se predmetni šaht u koji je upao tužitelj u vrijeme štetnog događaja nalazio na čk.br. 1566/6 k. o. [katastarska općina], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika,

- da je nakon štetnog događaja vršena nova katastarska izmjera, po kojoj se sporni šaht nalazi na čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Centar u korist MT u 1/24 dijela, UT u 1/24 dijela, IT u 2/24 dijela, MT u 1/24 dijela i TT u 2/24 dijela,

- da tuženik nije imao saznanja o postojanju predmetnog šahta, niti da se isti nalazi na zemljištu koje bi bilo u vlasništvu Osnovne škole Garešnica, da je tuženik svoje zemljište kosio i održavao do nogostupa, dok se šaht nalazi otprilike 4-5 metara od nogostupa te su taj dio zemljišta održavale druge fizičke osobe, koje to područje i danas održavaju.

6. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio da se u vrijeme štetnog događaja predmeti šaht nalazilo na zemljištu koje se u zemljišnim knjigama vodilo u vlasništvu tuženika, da je tuženik stoga imao obveze koje proizlaze iz prava vlasništva nad tim zemljištem, da se trebao pobrinuti za to da onemogući trećim osobama uklanjanje poklopca sa šahta, da ga okolnost da nije održavao dio zemljišta oko predmetnog šahta, već samo do nogostupa, koji se nalazi 4-5 m u odnosu na predmetni šaht, ne oslobađa od odgovornosti nadzora nad cjelokupnim zemljištem u njegovu vlasništvu, da je (otvoren) šaht na zemljištu opasna stvar, zbog čega na strani tuženika postoji odgovornost i po osnovi čl. 1064. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s time da se vlasnik opasne stvari, sukladno s čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima, može osloboditi od odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći i otkloniti kao i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti, što je u ovom slučaju izostalo.

6.1. No, s obzirom na to da se tužitelj već i prije štetnog događaja kretao predmetnim područjem na kojem je došlo do štetnog događaja, da je znao da se na tom prostoru odvijaju građevinski radovi, da se pritom kretao "improviziranom stazom", sud nadalje zaključuje da je tužitelj morao biti svjestan rizika i povećane opasnosti od kretanja područjem na kojem se obavljaju građevinski radovi, "improviziranom stazom", u noćnim satima (pola 10 navečer) te da je takvim postupanjem pridonio nastanku štetnog događaja po u omjeru od 30%, u smislu čl. 1106. i 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

6.2. Prvostupanjski je sud nadalje zaključio da je u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu čl. 19., u vezi s čl. 1100. i čl. 1095. ZOO te da mu pripada naknada neimovinske štete u iznosu od 1.980,00 EUR i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 23,23 EUR, odnosno naknada neimovinske štete u iznosu od 1.402,10 EUR te imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 16,10 EUR, nakon umanjenja razmjerno njegovu doprinosu nastanku štete.

6.3. Na navedeni iznos neimovinske štete tužitelju je dosuđena zatezna kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva 16. rujna 2019., na temelju čl. 1103. ZOO, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO, a na nenovčanu imovinsku štetu od donošenja prvostupanjske presude, uz obrazloženje da je visina i vrijednost te naknade utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja presude.

7. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete, sa zateznom kamatom tekućom na dosuđeni iznos neimovinske štete od podnošenja zahtjeva te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi u navedenom dijelu.

8. Tuženik u žalbi ponavlja navode iznesene tijekom postupka te osporava pasivnu legitimaciju, tvrdnjom da nije nikada bio u faktičnom posjedu dijela nekretnine na kojem se nalazio sporni šaht, koji se samo formalno nalazio u njegovu vlasništvu i na kojem zemljištu je, nakon uređenja imovinskopravnih odnosa, naknadno upisano vlasništvo trećih osoba. Što se tiče radova koji su se u vrijeme štetnog događaja izvodili na zgradi Škole, navodi da izvođač radova odgovara za štetu koju bi počinio trećim osobama.

8.1. Međutim, pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da u konkretnom slučaju postoji i odgovornost tuženika za nastanak predmetnog događaja i štete koju je pretrpio tužitelj. Pritom se prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu čl. 1063. ZOO, kojom je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, koji se odgovornosti može osloboditi ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. ZOO). No, tuženik u postupku te činjenice nije iznosio, a posljedično tome ni dokazivao, a isto tako nije iznosio činjenice niti predlagao dokaze radi utvrđenja okolnosti na temelju kojih bi se s dovoljnom sigurnošću moglo zaključiti o tome da predmetni šaht, unatoč upisanom pravu vlasništva tuženika na toj nekretnini, nije služio za potrebe njegove nekretnine, a niti o tome u koju je svrhu i u čiju korist predmetni šaht uopće bio izgrađen, već su očevid i vještačenje provedeni jedino radi identifikacije nekretnine na kojoj se predmetni šaht nalazi.

8.2. U odnosu na žalbene navode koji se tiču odgovornosti izvođača, treba reći da naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova (čl. 1108. ZOO) te da solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega (čl. 1109. st. 1. ZOO). Stoga eventualna odgovornost izvođača radova za nastalu štetu, sve i da je utvrđena u ovom slučaju, ne oslobađa tuženika od odgovornosti za nastalu štetu, budući da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen (čl. 43. st. 1. ZOO).

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da postoji doprinos tužitelja nastanku predmetne štete. Pravilno je pritom prvostupanjski sud imao u vidu da se tužitelj, u noćnim uvjetima, kretao "improviziranom stazom", područjem na kojem se obavljaju građevinski radovi te pravilno zaključio da je takvim postupanjem pridonio nastanku štete u omjeru od 30%, dok u ostalom omjeru od 70%, suprotno žalbenim navodima tuženika, postoji njegova odgovornost za nastanak predmetne štete jer je, kao vlasnik nekretnine, bio dužan osigurati da se trećim osobama onemogući uklanjanje poklopca s predmetnog šahta.

10. Imajući u vidu utvrđeni opseg, vrstu, težinu i lokaciju ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih i duševnih boli i straha te nelagodnosti tijekom liječenja kojima je bio izložen, koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, kao i utvrđeni doprinos nastanku štete, sve navedene okolnosti i prema ocjeni ovoga suda opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete u iznosu od 1.402,10 EUR (čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO) pa je presuda suda prvoga stupnja u tom dijelu pravilna (točka I. izreke ove presude), dok je u preostalom iznosu od 1.391,72 EUR (preko dosuđenog iznosa od 1.402,10 EUR do zatraženog iznosa od 2.793,82 EUR) žalba tužitelja neosnovana (točka II. izreke ove presude).

10.1. Bez pravne osnove je ukazivanje tužitelja na visinu dosuđene naknade za kvalifikatornu okolnost koja se tiče pretrpljenog straha jer se pravična novčana naknada utvrđuje u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti. Stoga je i sud prvoga stupnja nepotrebno kvantificirao utjecaj pojedinih kvalifikatornih okolnosti na dosuđenu naknadu štete, ali to nije utjecalo na pravilnost i zakonitost presude.

10.2. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo i kada je tužitelju dosudio naknadu imovinske štete za tuđu pomoć, koja je tužitelju bila potrebna u trajanju od 7 sati, u iznosu od 16,10 EUR (čl. 1095. st. 1. ZOO), računajući sat tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,32 EUR (čl. 223. ZPP).

11. Prema odredbi čl. 1103. ZOO, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

11.1. Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

11.2. S obzirom na navedene odredbe, pravilno je sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužitelju, na dosuđene iznose neimovinske štete dosudio zateznu kamatu od podnošenja zahtjeva do isplate, sukladno s čl. 1103. i čl. 29. st. 1. ZOO, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

11.3. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i pri dosuđivanju zateznih kamata na iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć za razdoblje od 16. rujna 2019. do 9. srpnja 2024., pravilno smatrajući da je riječ o nenovčanoj imovinskoj šteti, čija je vrijednost i visina utvrđena u vrijeme donošenja predmetne presude pa i kamata teče od toga dana (točka II. izreke ove drugostupanjske presude).

11.4. Iako prvostupanjski sud nije određeno naveo razdoblje za koje je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen, budući da je tužitelj zahtijevao plaćanje zatezne kamate na taj iznos od 16. rujna 2019. do isplate, a ista mu je dosuđena od 10. srpnja 2024., onda je zahtjev za plaćanjem zatezne kamate na dosuđeni iznos tuđe pomoći odbijen za razdoblje od 16. rujna 2019. do 9. srpnja 2024. pa je, suprotno žalbenim navodima tužitelja, izreka u tom dijelu odrediva i dovoljno jasna.

12. Donošenjem odluke o troškovima postupka materijalno je pravo pogrešno primijenjeno u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 151,33 EUR. Naime, osnovano tužitelj u žalbi navodi da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio čl. 154. st. 2. ZPP kada uspjeh tužitelja nije utvrdio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Stoga uspjeh tužitelja u ovoj parnici iznosi 60% (70% u odnosu na osnovu i 50% u odnosu na visinu), a uspjeh tuženika 40% (30% u odnosu na osnovu i 50% u odnosu na visinu) pa tužitelju pripada naknada u visini 20% ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon oduzimanja navedenih postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, a ne 15% kako je pogrešno utvrdio prvostupanjski sud.

12.1. Međutim, tužitelju ne pripada trošak nagrade za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora jer podnošenje tog prijedloga nije bila procesna pretpostavka za podnošenje predmetne tužbe, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Stoga je u ostalom dijelu, kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 3.049,41 EUR (preko zatraženog iznosa od 4.052,93 EUR do dosuđenog iznosa od 1.003,52 EUR) odluka o troškovima postupka pravilna (točka II. izreke ove presude).

12.2. Naime, ukupan trošak tužitelja sud je utvrdio u iznosu od 3.026,77 EUR pa nakon umanjenja navedenog troška razmjerno uspjehu u sporu, tužitelju pripada trošak u iznosu od 605,35 EUR. S troškovima vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, ukupan trošak tužitelja iznosi 1.003,52 EUR. Budući da je pobijanom presudom prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 852,19 EUR, trebalo je tužitelju dosuditi i preostali iznos od 151,33 EUR (točka III/2. izreke ove presude).

13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, a žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kako je to navedeno u točki I. i II. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, istu djelomično preinačiti i odlučiti kao u točki III. izreke.

14. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, a tek djelomično je uspio u odnosu na sporedno traženje, ne pripada mu pravo na naknadu parničnog troška u povodu sastavljanja pravnog lijeka, sukladno s čl. 154. st. 1., u vezi s čl. 166. st. 1. i 2. ZPP pa je odlučeno kao u točki IV. izreke ove drugostupanjske presude.

U Velikoj Gorici 14. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Verica Kos