Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Posl. broj: K-472/2018-51
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Kseniji Jurković-Šepić, uz sudjelovanje zapisničara Bojane Ahel, u kaznenom predmetu protiv optuženice AC, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. Kaznenoga zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, broj K-DO- 473/2018 od 30. svibnja 2018., nakon javne rasprave održane 11. studenog 2024., u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci NC, optuženice AC i branitelja Arsena Stipinovića, odvjetnika iz [adresa], dana 14. studenog 2024. u odsutnosti stranaka, izrekao je i javno objavivši
p r e s u d i o j e
I
I.Temeljem odredbe čl. 544 st. 1 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22,36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-472/2018 od 08. lipnja 2018. stavlja se i z v a n s n a g e.
II.Optuženica AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. AC, kćer HC i EC rođene A, rođena **.**.1966. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, poštar, zaposlena u TD Prizmić d.o.o. sa mjesečnom plaćom u iznosu od 650,00 eura , sa završenom talijanskom gimnazijom, neudana, bez djece, vlasnica stana na adresi prebivališta površine oko 75 m2, neosuđivana, na slobodi,
k r i v a j e
što je
dana 16. ožujka 2018. oko 17,20 sati u Rijeci, upravljajući osobnim automobilom marke „Fiat Brava“, registarske oznake [registarska oznaka], Hegedušićevom ulicom iz smjera garaže TC "Kaufland" u smjeru centra grada, protivno odredbi članka 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17.) pri koncentraciji od 1,04 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, pristajući da vožnjom u takvom stanju ugrozi druge sudionike u prometu, pa dolaskom na raskrižje Hegedušićeve i Zametske ulice na kojem je promet vozila i pješaka upravljan semaforima, uslijed alkoholom smanjene kritičnosti i vozačkih sposobnosti za sigurnu vožnju, postupila protivno odredbi članka 133. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, time što se prilikom skretanja na lijevu bočnu cestu nije propustila pješaka koji je već stupio na pješački prijelaz, niti zaustavila svoje vozilo radi propuštanja pješaka, te je prednjim lijevim bočnim dijelom vozila okrznula u pješakinju MC koja je na znak zelenog svjetla za pješake prelazila cestu preko obilježenog pješačkog prijelaza s njezine lijeve na desnu stranu, uslijed čega je imenovana pala na kolnik te zadobila prijelom glavice palčane kosti u desnom laktu, koja ozljeda je teške naravi,
dakle, što je kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvala opasnost za život ili tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročila tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,
čime je počinila kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano u čl. 227.st.1. KZ/11
pa se na temelju čl. 227.st.1. KZ/11 optuženica AC
o s u đ u j e n a
na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
Na temelju odredbe čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženici AC
izriče se UVJETNA OSUDA na način da se kazna zatvora na koju je optuženica osuđena neće izvršiti ako u vrijeme provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 u vezi odredbe članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08, optuženica AC se obvezuje na plaćanje troškova kaznenog postupka, a koji trošak se sastoji od paušalnog iznosa od 200,00 eura (dvjesto eura), te troškova prometnog vještačenja u iznosu od 638,13 € (šesto trideset osam eura i trinaest centi), troškova sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 420,00 eura (četiristo dvadeset eura), troškova toksikološkog vještačenja u iznosu od 131,66 eura (sto trideset jedan euro i šezdeset šest centi), troškova pristupa vještaka dr. Valtera Stemberge na raspravu u iznosu od 383,75 eura (tristo osamdeset tri eura i sedamdeset pet centi), troškova pristupa vještaka ing. Srećka Hlišća na raspravu u iznosu od 311,75 eura (tristo jedanaest eura i sedamdeset pet centi) sve u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci naznačenom u uvodu presude optuženici AC stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. KZ/11. Na prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci dana 08. lipnja 2018. izdan je kazneni nalog kojim je optuženica oglašena krivom i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci sa rokom kušnje od dvije godine. Na kazneni nalog optuženica je po branitelju uložila prigovor te je kazneni nalog stavljen van snage i optužnica je potvrđena dana 14. rujna 2018.
1.1.Na raspravi dana 05.lipnja 2024., a sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka tužitelj je izvršio izmjene u činjeničnom opisu kaznenog djela optužnice i to na način da se ispušta dio teksta koji glasi „ kretala smanjenom brzinom i“ te umjesto riječi „uslijed čega“ ima stajati „te“ te umjesto riječi „udarila“ ima stajati „okrznula“ te umjesto riječi „od kojeg udarca“ ima stajati „uslijed čega“. Optuženica upitana da li je razumjela učinjene izmjene navela je da je razumjela.
2.Optuženica AC pozvana na kaznenu odgovornost iskazala je da se ne smatra krivom za predmetno kazneno djelo te je iznosila obranu na kraju dokaznog postupka.
3.Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitani su MC (list 145-146), Irena Jordan Kolega (list 152 spisa), LC (list 155 spisa), ČC (list 156 spisa) i ŽC (list 159-160 spisa) te stalni sudski vještaci dr. Valter Stemberga (list 203-204 spisa), dipl. ing. Srećko Hlišć (list 204-206 spisa) i dr. Ranka Ferček (list 237 spisa).
3.1.Uz suglasnost stranaka pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to: zapisnik o očevidu PU primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka broj: 511-09-34-K-14/2018 od 03. travnja 2018. s nadopunama od 09. travnja 2018. i 04. svibnja 2018. (list 2-4, 42, 82), situacijski plan prometne nesreće (list 5), fotodokumentacija očevida (list 25-31), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljene AC PU primorsko- goranske, Postaje prometne policije Rijeka, serijski broj: [serijski broj] od 16. ožujka 2018. (list 14), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu oštećene MC PU primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka, serijski broj: [serijski broj] od 16. ožujka 2018. (list 15), naredba o određivanju mjere opreza PU primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka, serijski broj: [serijski broj] od 16. ožujka 2018. (list 16), prijava KBC Rijeka, Centra za hitnu medicinu, Odjel Sušak od 16. ožujka 2018. (list 22), zahtjev PU primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka od 16. ožujka 2018., obrazac AUK-1 (list 47), liječnički pregled KBC Rijeka, Centra za hitnu medicinu, Odjel Sušak, obrazac AUK-2 (list 48), režim rada prometnih svjetala (semafora) TD „Rijeka promet“ d.d. broj: 100-01-18/803-2018- A.T.-02 od 02. svibnja 2018. (list 74-79), zapisnik o analizi alkohola u krvi i mokraći s nalazom i mišljenjem Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ Zagreb broj: 511-01-114/2-AL-594/2018 od 23. travnja 2018. (list 89-90), otpusno pismo KBC Rijeka, Klinike za kirurgiju, Zavoda za traumatologiju za Mirjanu Gašparac s dopisom Klasa: 034-04/18-01/345, Urbroj: 2170-29-05/2-18-2 od 30. travnja 2018. (list 93-94), uvjerenje Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Klasa:
510-01/18-01/115, Urbroj: 2170-24-09-9-18-2-KD od 22. svibnja 2018. (list 102), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Valtera Stemberge (list 165-168 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća (list 170-180 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Ranke Ferček (list 229-233 spisa) te je na kraju dokaznog postupka izvršen uvid u kaznenu evidenciju za optuženicu (list 139 spisa).
4.Optuženica AC u svojoj obrani na raspravi dana 05.lipnja 2024. (list 225-226 spisa) je navela da je kritične zgode jedan bračni par vozilom odvela u Kaufland po namirnice, kako je jedan od njih invalid da je vozila pažljivo a da se radilo o popodnevnim satima. Nakon obavljene kupnje da je osjetila žeđ i otišla u kafić koji se nalazi u sastavu TC Kauflanda gdje da je bio i čovjek kojeg je vozila te da je popila 3-4 gutljaja pive odnosno oko pola čaše te pive. Nakon toga da je vozilom krenula iz Kauflanda nizbrdo prema gradu, na prvom semaforu da joj je bila upaljena zelena strelica i da je krenula, da je išla sporo. Kada je već prošla pješački prijelaz da je osjetila nešto kao da joj je pukla guma i da je vozilom stala. Kada je izašla iz vozila da je vidjela jednu gospođu koja je sjedila iza zadnjeg kotača njenog vozila. Ona da joj je pružila pomoć na način da ju je pridigla i odvela na nogostup. Došla je prva pomoć i policija, prva pomoć da tu gospođu nije odvela već ju je sin odveo kući. Ona da je sa policijom otišla na hitnu gdje da su joj vadili krv. Na hitnoj da je vidjela tu gospođu i da se interesirala za njeno stanje. Ona da je bila u potpunosti prisebna i taj alkohol da nije utjecao na njene vozačke sposobnosti
4.1.Na pitanja branitelja optuženica je odgovorila da je ta gospođa kada je došla do nje u rukama držala misli dvije vrećice, svaku u jednoj ruci i sjedila je na kolniku kraj kotača njenog vozila, naočale su joj bile na nosu. Toga dana da je marendala oko 11,00 sati, nije ručala.
4.2.Na pitanja tužitelja optuženica je odgovorila da je ta gospođa sjedila iza zadnjeg lijevog kotača njenog vozila. Ona da se zaustavila poslije obilježenog pješačkog prijelaza. Toga dana da više ništa nije popila od alkohola. Na tome pješačkom prijelazu da nije vidjela niti jednog drugog pješaka jer da bi stala, da nije vidjela niti tu gospođu. Nakon što je vozilom stala i otišla do gospođe da se stvorila gužva, da je bilo pješaka tj. ljudi i da je bio zastoj prometa sa donje strane iz smjera grada. Vidljivost je bila odlična, počeo je polako padati sumrak, ali u tome trenutku da je još bilo svijetlo. Ona da ne zna kako je utvrđena ta koncentracija alkohola možda zbog toga što ona ne pije često. Na njenom vozilu da je bilo oštećenja, ali da su ta oštećenja od ranije, ne zna da li je policija našla neka nova oštećenja. U odnosu na lijevi retrovizor da joj je netko rekao da se isti zatvorio, a ona da nije išla za time. Sa lijevim retrovizorom da nije imala nikakvih problema.
4.3.Potom je optuženica dodala da ona zna da tu gospođu nije vozilom udarila jer da bi tada bila sigurno metar od auta jer da je ta gospođa bila krhka, mala i sitna. Po njoj ta gospođa je pala i zapela za njeno vozilo.
4.4.Na raspravi dana 11. studenog 2024., a nakon što je pročitan raniji iskaz optuženice, ista je navela da ostaje kod ranije iznesene obrane koja joj je pročitana i da nema ništa za dodati.
4.5.Ispitana u prostorijama Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (list 67- 69, 70) optuženica je navela da je toga popodneva bila u TC Kaufland zajedno s jednim starijim bračnim parom gdje je nakon kupovine sjela i popila pivu, s time da je bila na tašte. Nakon 15 minuta krenuli su automobilom iz smjera garaže u Hegedušićevoj ulici u smjeru centra grada, pa kako je na semaforu bilo crveno svijetlo jedno vrijeme da je stajala, a ispred nje je bio jedan bijeli automobil. Kada se upalilo zeleno svjetlo, krenula je za navedenim automobilom kojom prilikom je vozila sporo, najviše 10 km/h, dok je sigurna da na pješačkom prijelazu nije bilo pješaka, niti je vidjela da bi netko od pješaka stajao na nogostupu čekajući da prijeđe cestu. Nakon što je već prošla pješački prijelaz začula je udarac bočno kod svojih vrata i zatim uočila jednu gospođu kako sjedi na cesti kod stražnjeg kotača automobila kojeg je zaustavila, izašla te primila tu gospođu i otpratila je do nogostupa gdje ju je posjela. Primijetila je da je ista kod sebe imala dvije torbe, da je nosila naočale te da je imala čudne cipele, nalik na dopoši. Automobil kojeg je zaustavila oko 2 m od pješačkog prijelaza u smjeru centra grada, više nije pomicala. Kasnije je u bolnici srela navedenu gospođu te se interesirala za njezino zdravlje. Obzirom na posao koji obavlja svakodnevno puno vremena provodi na cesti vozeći motor.
4.6. Nakon pročitanog zapisnika i reproducirane snimke optuženica je navela da ostaje kod svoje obrane.
5.Svjedok- oštećenica MC (list 145-146 spisa) ispitana iskazala je da je o tome već iskazivala te je uz suglasnost stranaka njen raniji iskaz dan u prostorijama ODO-a pročitan kojom prilikom je navela da je toga dana kada se desila prometna nesreća kod Kauflanda krenula prelaziti pješački prijelaz u smjeru svoje zgrade koja se nalazi u ulici I. Lupisa. Taj pješački prijelaz da se nalazio na glavnoj cesti ispred Kauflanda i da se sjeća da je bilo upaljeno zeleno svijetlo za pješake jer da je čekala da se isto upali. Kada je prelazila cestu da nije vidjela nikakav automobil koji bi joj prilazio, međutim u jednom trenutku da je okrenula glavu u desno i tada da je ugledala automobil koji je išao u njenom pravcu, a da se nalazio od nje udaljen za jednu dužinu toga auta, da barem tako misli ali da nije sigurna. Ona da je tada ustuknula na način da je napravila korak unatrag ali da to nije bilo dovoljno obzirom da ju je taj auto nakon toga zahvatio i ona da je izgubila ravnotežu i pala na tlo. Prilikom prelaženja toga pješačkog prijelaza da je imala na sebi jednu smeđu kožnu torbu poprečno preko ramena, a u desnoj ruci da je imala dvije torbe sa namirnicama, u lijevoj ruci da nije imala ništa. Na sebi je imala jaknu, hlače i na nogama čizme. Ona da je pješački prijelaz krenula prelaziti po njegovom lijevom dijelu, a kada je ugledala onaj automobil da je već prešla polovicu ceste, a do suprotnog trotoara da je falila možda još jedna širina auta. Ona da zaključuje da je taj auto dolazio sa sporedne ceste iz smjera garaže Kauflanda i priključivao se na glavnu cestu s time da je i tim vozilima bilo zeleno svijetlo kao i njoj. Kada je stupila na pješački prijelaz da je pogledala i da nije vidjela da bi u tome trenutku neko vozilo bilo u raskrižju, a da se sjeća da su njoj sa desne strane iz smjera Zameta kao i s lijeve strane iz smjera grada stajala vozila obzirom da je njima bilo crveno svijetlo na semaforu. Taj auto da je nju zahvatio sa njegove bočne strane i to više prednjim djelom na strani gdje su vozačeva vrata, barem da joj se tako čini. Ona da se ne može izjasniti u koji dio tijela je dobila udarac od strane auta, samo da zna da ju je taj auto oborio i kada je pala na pod da je dosta jako udarila desnim laktom u kojem da je nešto slomljeno a da je udarila i desnim bedrom s time da nije u nozi bilo ništa slomljeno samo natučeno. Kada je ona pala, taj auto da se odmah zaustavio i iz njega da je izašla vozačica koja da joj je odmah prišla, pitala je kako je, nastojala joj pružiti pomoć. Iz tog vozila da je izašao i jedan muškarac. U blizini da je bilo dosta ljudi, ona da se sjeća jednog mladića koji je vjerojatno radio u Kauflandu, da je bilo dosta pješaka koji su krenuli prelaziti pješački prijelaz iza nje. Ona da je prva stupila na pješački prijelaz kada se upalilo zeleno svijetlo za njen smjer. Ona da nije sigurna da li je bilo pješaka u suprotnom smjeru koji bi njoj dolazili u susret kada je prelazila cestu. Jedan mladić da je pozvao hitnu koja da je stigla i da je na mjestu događaja pregledana, a nakon toga da ju je kćer odvela na hitnu na Sušak. Ona da se sjeća da joj je dok je još bila na cesti prišla vozačica i rekla da nije kriva već da je ona na nju naletjela. Vozačica da joj nije ništa ružno rekla, kada je bila na Sušaku da je do nje došla vozačica i ispričala joj se. Kako je bila u bolnici bila nekoliko dana da ju je vozačica jednom nazvala na telefon i raspitivala za njeno zdravlje. Prometna nesreća da se dogodila negdje iza 17,00 sati, cesta da je bila suha. Na pitanje da li se ona možda saplela s obzirom da je u rukama imala vrećice i spotaknula kada je vidjela automobil svjedokinja je odgovorila da nije i da je sigurna da ju je zakačio od čega da je pala na pod te se ozlijedila.
5.1. Nakon pročitanog iskaza svjedokinja je navela da u cijelosti ostaje kod tog iskaza koji joj je sada pročitan i da nema ništa za dodati.
5.2.Na pitanje branitelja svjedokinja je odgovorila kada je rekla da ju je vozilo zakačilo, da ju je zakačilo sa svojim prednjim dijelom. Ona da je sigurna da je to bilo na obilježenom pješačkom prijelazu.
5.3.Nakon što je svjedokinji predočena foto dokumentacija sa lista 27-31 spisa, ista je na pitanje branitelja da pokaže da li ju je zakačilo vozilo koje je vidljivo na fotografijama, te da pokaže točno mjesto gdje je bila udarena kao i da li je to vozilo bilo na mjestu kako je vidljivo na fotografijama u trenutku udara, odgovorila da se ona u trenutku udara nalazila na obilježenom pješačkom prijelazu i to na samom rubu pješačkog prijelaza. Ona da se ne razumije točno u vozila, ali da ju je udarilo to vozilo koje je vidljivo na fotografijama, a koje je prepoznala po broju registarske pločice. Vozilo ju je udarilo svojim prednjim djelom, nastavilo se dalje kretati i stalo.
5.4.Na daljnja pitanje branitelja svjedokinja je odgovorila da je uslijed udara pala na pod na lijevu stranu, digla se uz pomoć drugih ljudi koji su je posjeli uz rub ceste kraj ograde. Tako da je sačekala hitnu koja joj je pružila pomoć na licu mjesta i nisu je odvezli u bolnicu, jer je liječnica rekla da to nije potrebno jer da nije ništa slomila. Ipak taj isti dan kasnije, po preporuci svoje kćerke otišla je na hitnu da je pregledaju da bude sigurna da je sve u redu.
5.5.Optuženica je imala primjedbu na iskaz svjedokinje u smislu da ona svjedokinju nije vozilom udarila jer da je ona vozilom udarila svjedokinju da bi ista tada odletila, a ona da ju je našla kako sjedi kod vozila kraj zadnjeg kotača.
5 .6.Nakon istaknute primjedbe od strane optuženice svjedokinja je navela da je ona sigurna da ju je optuženica vozilom dotakla.
6.Svjedokinja Irena Jordan Kolega (list 152 spisa) ispitana iskazala je da je o tome već iskazivala te je uz suglasnost stranaka njen raniji iskaz dan u prostorijama ODO-a pročitan kojom prilikom je navela da se toga dana kada se desila prometna nesreća kretala iz smjera ulice Petra Jurčića odnosno iz smjera Zameta prema Kauflandu. Ona da je stala na pješačkom prijelazu preko puta Kauflanda jer da je trebala preći glavnu cestu, ali da je na semaforu bilo upaljeno crveno svijetlo za pješake. Sjeća se da je pritisnula tipku na semaforu, na suprotnoj strani pješačkog prijelaza da je uočila jednu stariju gospođu koja da je također čekala da se upali zeleno svijetlo koja da je također pritisnula tipku na semaforu na svojoj strani. To da joj je ostalo u sjećanju jer da je pomislila kako ona ne mora pritisnuti tipku jer da je i ona to učinila. Dok je čekala da se upali zeleno svijetlo do nje da je došla jedna gospođa s djetetom koja da je također čekala da prijeđe cestu. Kada se upalilo zeleno svijetlo za pješake da je ona krenula preko pješačkog, u isto vrijeme da je krenula i gospođa s djetetom i da su hodale jedna pored druge, a ona da je išla sredinom pješačkog. Gospođa iz suprotnog smjera da je također krenula prelaziti cestu kada i ona i da su se mimoišle negdje na sredini pješačkog prijelaza na način da je ona prošla pored nje s lijeve strane. Taman prije nego što je ona zakoračila na nogostup da je iza sebe čula jedan glasan udarac. Njoj da je to bio šok, da se okrenula i vidjela onu gospođu s kojom se mimoišla kako leži na podu i to uz sam pješački prijelaz na strani prema gradu koliko se ona sada toga može sjetiti. Do nje da je bio zaustavljen jedan automobil koji da je bio možda jednim djelom na pješačkom prijelazu, a jednim djelom izvan njega na strani prema gradu, a sa mjesta vozača da je izašla jedna gospođa koja da je odmah prišla toj gospođi koja je bila na podu, nastojala joj je pomoći da se digne, priskočilo je i par mlađih osoba, zaposlenika Kauflanda i da su joj pomogli da se pridigne i sjedne na zid na strani ceste suprotno od Kauflanda. Ona da je sve to promatrala sa nogostupa na suprotnoj strani ceste. Brzo da je došla policija i hitna. To vozilo koje se zaustavilo da je bio između te starije gospođe koja je bila na podu i nogostupa sa suprotne strane, tako da misli. Kada je ona prelazila cestu da je jedino ta starija gospođa išla sa suprotne strane, da nije vidjela druge ljude. Ona da nije išla za time da li je iz smjera Zameta dolazilo bilo kakvo vozilo, jedino da joj je poznato da kada je na pješačkom prijelazu pješacima zeleno svijetlo na semaforu, da je u isto vrijeme upaljeno zeleno svijetlo za vozila koja dolaze iz smjera garaže Kauflanda. To vozilo koje je vidjela pored te gospođe da joj se čini da se radilo o starijem modelu Opela ali da nije sigurna. Ona da može samo pretpostaviti da je to vozilo došlo iz smjera garaže Kauflanda jer da je vozilima iz tog smjera bilo zeleno svjetlo. Ta gospođa koja je ležala na cesti da je imala naočale tako da joj se čini, da je bila u hlačama, maji svijetlije boje, sijede kose, a kod sebe da je imala vrećicu. U blizini da je stajao jedan stariji čovjek za kojeg da su joj rekli da je bio u vozilu, a koji da se obratio njoj i toj gospođi govoreći da one lažu i da je pješacima bilo upaljeno crveno svijetlo.
6.1.Prije neko što se krenulo sa čitanjem zapisnika svjedokinja je navela da je bila ispitivana kod ODO toga datuma, ali sve što stoji u tom zapisniku da nisu njene riječi, sve te riječi da su joj stavljene u usta od strane držanog tužitelja. Nakon završetka iskazivanja da joj je zapisnik pročitan, nakon čega da je ona rekla da to nisu njene riječi i da ne želi svjedočiti na sudu. Zapisnik da je vlastoručno potpisala.
6.2.Nakon pročitanog iskaza svjedokinja je navela da je državni tužitelj, a da se radilo o muškoj osobi nju ispitivao sve okolo naokolo, ona da ne zna od kuda je gospođa, pri čemu da misli na prisutnu optuženicu došla, šta se dešavalo iza nje da ne zna, ona da je gledala samo ispred sebe. Sve to da joj je u magli i više da se ničeg ne sjeća.
6.3.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorila da se ne sjeća da li je bila upitana nakon što je dala iskaz u ODO, da li ima primjedbi. Taj zapisnik da je ona vlastoručno potpisala, da ne zna zbog čega, na to da ju nitko nije prisilio. Možda je žurila, a ženi ne želi uništiti život.
6.4.Na pitanja suca svjedokinja je odgovorila da ne zna zbog čega je zapisnik potpisala. Njoj da je žao zbog svega, žao joj je što je uopće dala iskaz i došla za svjedoka.
7.Svjedok LC (list 155 spisa) ispitana iskazala je da je o tome već iskazivala te je uz suglasnost stranaka njen raniji iskaz dan u prostorijama ODO-a pročitan kojom prilikom je navela da se nalazila na pješačkom prijelazu na strani suprotno od Kauflanda gdje se nalazi jedan park te je zajedno sa svojom kćerkom stajala na nogostupu čekajući da se upali zeleno svijetlo. Tipka na semaforu da je bila već stisnuta, a pored nje da je bila jedna gospođa koja da je također čekala da prijeđe cestu. Ona da se sjeća da je na suprotnoj strani kod semafora primijetila jednu gospođu koja je bila starija, nižeg rasta i prosijede kose a koja da je također čekala da prijeđe cestu sa svoje strane. Moguće je da je ondje na toj strani bilo još ljudi ali da se toga više ne sjeća. Kada se upalilo zeleno svijetlo za pješake ona i njena kćer da su krenule prelaziti cestu, išle su po sredini pješačkog prijelaza a tako da je prolazila i ta gospođa do nje koja je išla u istom smjeru i to moguće da je bila više njoj s desna, a tako da je stajala i na nogostupu. Kada su ona i kćer došle negdje do sredine pješačkog prijelaza odnosno do polovice ceste da su se mimoišle s tom starijom gospođom koja je također prelazila cestu iz suprotnog smjera koja da je njoj prošla s desne strane te da je nakon par koraka, kada je još bila na pješačkom začula dosta glasan udarac nakon čega da se okrenula i vidjela tu stariju gospođu kako sjedi na cesti, a pored nje na strani prema suprotnom nogostupu odnosno prema parku da je bio zaustavljen jedan automobil. Ta starija gospođa da je sjedila na cesti licem okrenuta prema Kauflandu i lagano u smjeru ZTC-a koji se nalazi niže uz ulicu. Ta gospođa da je bila zbunjena, da joj se činilo da pokušava uzeti svoju torbu i pokušavala se pridići. U tome trenutku da je sjedila odmah pored prednjeg lijevog kotača toga automobila koji je bio prednjim djelom okrenut prema ZTC-u, ali da nije bio sasvim poravnat već lagano nakošen kao da je skretao iz smjera garaže Kauflanda. Ona da pojašnjava da je ta starija gospođa sjedila na cesti malo dalje od bijele crte na prometnoj traci prema moru ali da nije bila na samoj zebri već možda pola metra dalje u smjeru centra grada. Kako se ona posvetila svojoj kćerci koja je od svega toga bila uznemirena i kada se ponovno okrenula da je vidjela kako je vozačica otvorila vrata auta i nekako iznutra sa sjedišta zagrlila tu gospođu koja je bila na podu i istu da je pokušavala potom pridići. Možda su one nešto i razgovarale a što da ona ne zna. Potom je toj gospođi prišlo još nekoliko osoba, djelatnici Kauflanda kako bi joj pomogli. Tada da je došao i njen prijatelj PC koji je bio u Kauflandu koji da je otišao do njih. Potom da je došla hitna i policija. U tome vozilu koji je stajao pored te gospođe na cesti da su bile još dvije osobe jedna na mjestu suvozača, a jedna odostraga a koje nisu odmah izašle van već im je trebalo neko vrijeme da izađu. Nakon što je ta vozačica prvi puta izašla iz vozila i pokušala pomoći toj starijoj ženi, da je ona kasnije ponovno ušla u vozilo i pomakla ga za možda par metra prema naprijed na način da ga je malo poravnala a zatim ga ponovno zaustavila, a to iz razloga što joj je netko rekao da ne miče vozilo barem da joj se tako čini. U trenutku kada je prelazila pješački prijelaz automobili njoj s lijeve strane iz smjera Zameta na glavnoj cesti da su bili zaustavljeni dok je kolona vozila iz ulice iz smjera garaže Kauflanda lagano krenula. Ona da nije primijetila da bi se njoj približavao neki automobil, ona da nije obraćala pažnju koji auto je gdje bio. Starija gospođa je kod sebe imala jednu crnu torbu srednje veličine i još jednu bijelu vrećicu tako da joj se čini. Koliko se sjeća nije imala vrećicu u bojama Kauflanda.
7.1.Nakon pročitanog iskaza svjedokinja je navela da ostaje u cijelosti kod iskaza koji joj je pročitan i da nema ništa drugo za dodati.
7.2.Na pitanja branitelja svjedokinja je odgovorila da se ne sjeća koje marke je bilo vozilo koje je stajalo. Sa tom gospođom koju je kasnije vidjela da sjedi na kolniku, susrela se prije toga na polovici obilježenog pješačkog prijelaza, a tom prilikom da nije vidjela niti jedno vozilo. Ona da se nije osvrtala natrag već samo u trenutku kada je čula udarac, okrenula se i tada je vidjela tu gospođu kako sjedi pored prednjeg lijevog kotača vozila koje je bilo zaustavljeno otprilike metar ili pola metra od obilježenog pješačkog prijelaza. U trenutku kada se okrenula čuvši udarac da se ne sjeća da li je bilo drugih ljudi na pješačkom prijelazu.
8.Svjedok ČC (list 156 spisa) iskazala je da su optuženica i ona toga dana zajedno išle iz Kauflanda vozilom kojim je upravljala optuženica. Na raskrižju su skretale lijevo za Rijeku i vidjela je da je bilo upaljeno zeleno svjetlo, prošle su preko obilježenog pješačkog prijelaza i kada su prošle isti čuli su tupi udarac i vidjeli jednu gospođu kako je oslonjena na lijevo staklo od drugih vratiju njihovog vozila i kako se spušta na cestu.
8.1.Na pitanja braniteljice optuženika svjedokinja je odgovorila da je u vozilu sjedila na mjestu suvozača, a s njima u vozilu je bio i njen suprug ŽC koji je sjedio odostraga. Kako su prolazili pješački prijelaz na tom pješačkom prijelazu nije bilo nikoga. Kada su prošli pješački prijelaz za oko 3 metra čuli su tupi udarac. Ta gospođa je sjela na pod, a AC joj je pomogla da dođe k sebi, ta gospođa je sjela na nogostup i nje htjela da zovu prvu pomoć.
8.2.Na pitanja tužitelja, svjedokinja je odgovorila da se ne sjeća da li je ispred njihovog vozila bilo još vozila. AC s vozilom nije stala prije pješačkog prijelaza jer da na istom nije bilo nikoga.
8.3.Na pitanja suca svjedokinja je odgovorila da ispred njih nije bilo vozila a ne sjeća se da li je bilo iza njih. Kako su prolazile pješački prijelaz, nije bilo pješaka na tom pješačkom prijelazu niti nitko nije stajao sa strane u namjeri prelaska istoga. Nakon što je ta gospođa udarila u vozilo i sjela na pod optuženica vozilo nije micala do dolaska policije. Ona da je dobra poznanica optuženice i poznaju se dugi niz godina i dobre su.
9.Svjedok ŽC (list 159-160 spisa) iskazao je da je bio u vozilu optuženice i sjedio otraga, iza optuženice. Sjeća se da su išli iz Kauflanda i stali na semaforu. Do njih je stalo još jedno vozilo bijele boje. Kada se upalilo zeleno svjetlo to bijelo vozilo je išlo desno prema Zametu, a oni su išli lijevo prema gradu. U tom trenutku nije bilo niti jednog vozila. Na pješačkom prijelazu je bilo misli 6 pješaka i to 4 žene, 1 muškarac i 1 dečko, a svi su već bili preko, dakle blizu pločnika. Oni su bili sami dok je iz smjera grada bila kolona vozila. Kada su vozilom prošli pješački prijelaz za oko 1 metar, odnosno za dužinu vozila vidio je jednu ženu koja je gledala ravno i u tom trenutku se spustila na njihovo vozilo i to na način da joj je lijeva ruka bila na blatobranu, a desna ruka na staklu vrata od vozača, to je bilo sekundu i nakon toga se spustila na cestu i sjela, a njihovo vozilo je stalno bilo u pokretu.
9.1.Na pitanja branitelja svjedok je odgovorio da je bio u vozilu sa optuženicom jer ona njemu i supruzi pomaže budući da on ne vozi. Nakon što je ta žena sjela na asfalt, optuženica se vozilom zaustavila i izašla iz vozila te pomogla toj ženi. On je sjedio u vozilu i nije izlazio iz vozila, ali je kroz prozor vidio kako se ta žena digla uz pomoć optuženice. Nije htjela ući u vozilo hitne pomoći već je htjela sjesti na pločnik. Primijetio je da je bila u šoku.
9.2.Na pitanja tužitelja svjedok je odgovorio da su vozilom išli iz Kauflanda, stali su zbog crvenog svjetla na semaforu i kada se upalilo zeleno svjetlo vozilom su krenuli u raskrižje prema gradu, a ispred njih nije bilo drugih vozila dok je primijetio da je iz smjera grada bila kolona vozila. Nije primijetio da bi optuženica usporavala kretanje ili kočila kako je išla prema pješačkom prijelazu, ali ispred njih nije bilo nikoga, niti vozila niti pješaka. Nije primijetio da bi bilo pješaka koji bi se kretali iz smjera mora prema Kauflandu. Kada su vozilom prošli obilježeni pješački prijelaz za dužinu vozila primijetio je da se vozilima iz smjera grada upalilo zeleno svjetlo jer su ta vozila krenula. Kolona vozila koja se nalazila iz smjera grada je već krenula kada je došlo do kontakta između pješakinje i našeg vozila, a prvo vozilo u toj koloni po njemu krenulo je prije nego što je došlo do narečenog kontakta. Oštećenica je u tom trenutku bila na njihovoj kolničkoj traci i to manje od metra od pješačkog prijelaza prema gradu i za oko metar od središnje uzdužne crte. Nakon kontakta pješakinje i vozila kako je optuženica vozilom išla pomalo, ona se vozilom zaustavila nakon jedno pola metra i nakon toga nije vozilo micala. Nakon što su u Kauflandu obavili kupnju, sjeli su i tada je on popio jednu veliku pivu, a drugu veliku pivu od pola litre podijelile su optuženica i njegova supruga, dakle one su popile svaka po oko 2 dcl pive.
10.Na listu 2-5, 42, 82 spisa prileži zapisnik o očevidu PU PG Rijeka, Postaje prometne policije od 03. travnja 2018. sa nadopunama od 08.travnja 2018. i 04. svibnja 2018. te situacijski plan iz sadržaja kojeg je razvidno da se nesreća dogodila u naseljenom mjestu, na djelu ceste koja je u nagibu do 3%, gdje se nalazi prijelaz za pješake, da je kolnik bio asfaltiran, suh i gladak, brzina kretanja vozila da je ograničena na tome djelu na 50 km/h, semafori za vozače i pješake su bili uključeni i ispravni za normalan rad, od prometnih znakova postavljeni su prometni znak stop, obilježen pješački prijelaz, od oznaka na kolniku obilježen pješački prijelaz, puna crta zaustavljanja, stop puna i isprekidana razdjelna crta na kolniku, vrijeme da je bilo oblačno, bila je noć ali kolnik da je dobro osvijetljen. Mjesto nezgode je zatečeno promijenjeno obzirom da je pješakinja odvezena na HMT, a po kolniku se odvijao promet vozila i pješaka. Prikazan je smjer kretanja osobnog vozila optuženice marke Brava i smjer kretanja oštećenice-pješakinje, položaj vozila reg. oznake [registarska oznaka]/VT nakon prometne nesreće i to na kolniku Zametske ulice neposredno iza raskrižja sa Hegedušićevom ulicom na desnoj kolničkoj traci koja je namijenjena za vozila koja dolaze iz smjera Zameta prednjim djelom okrenuto u smjeru Zvonimirove ulice. Oštećenja na vozilu i to skinut lijevi bočni retrovizor, vidljivi tragovi na u vidu obrisa na prednjem lijevom blatobranu te prednjim i zadnjim lijevim vratima.
11.Na listu 25-31 spisa prileži fotodokumentacija očevida na kojima je prikazan izgled mjesta prometne nesreće od dana 16.03.2018., smjer kretanja osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], položaj vozila nakon prometne nesreće sa vidljivim oštećenjima u vidu obrisa na lijevoj bočnoj strani vozila i sklopljeno lijevo bočno ogledalo, obilježen pješački prijelaz te smjer kretanja oštećene – pješakinje.
12.Iz sadržaja zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za optuženicu AC (list 14 spisa) se utvrđuje da je koncentracija alkohola u vrijeme mjerenja 16.ožujka 2018. u 17,50 sati iznosila 0,81 g/ kg.
13.Iz sadržaja zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za oštećenu MC (list 15 spisa) se utvrđuje da je koncentracija alkohola u vrijeme mjerenja 16. ožujka 2018. u 19,35 iznosila 0,00 g/ kg.
14.Na listu 89-90 spisa prileži Zapisnik o vještačenju – analiza alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti optuženice AC provedeno po Službi za kemijsko- fizikalno i toksikološko vještačenje iz kojeg se utvrđuje da je u trenutku prometne nesreće optuženica bila pod utjecajem alkohola s obzirom da je koncentracija alkohola u krvi bila najmanje 1,04 g/kg. Provedenim vještačenjem rezultat je da je optužena u krvi imala 0,80 g/kg alkohola, a u mokraći 1,35 g/kg alkohola.
15.Iz liječničke dokumentacija KBC Rijeka za MC s kvalifikacijom tjelesne ozljede odnosno iz prijave KBC Rijeka (list 22,94 spisa) se utvrđuje da je oštećena kao sudionik prometne nezgode zadobila Prijelom gornje palčane kosti odnosno prijelom glavice radijusa desno, kontuziju desnog bedra dok iz Uvjerenja Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku od 22. svibnja 2018. (list 102 spisa) se utvrđuje da se povreda –prijelom glavice palčane kosti u desnom laktu kvalificira kao teška tjelesna ozljeda.
16.Na listu 165-168 spisa prileži nalaz i mišljenje provedenog sudsko medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Valteru Stembergi, iz sadržaja kojega se utvrđuje da je oštećena MC u predmetnom prometnom udesu dana 16. ožujka 2018. zadobila tjelesnu ozljedu – prijelom glavice desne palčane kosti (glavica radijusa) što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, a nalazi se na području desnog lakta. U predmetnom prometnom udesu došlo je do bočnog ulaznog okrznuča pješakinje s prednjim dijelom lijevog boka osobnog vozila koje se kretalo brzinom od oko 15 km/h. Pješakinja je prelazila kolnik s lijeva u desno u odnosu na smjer kretanja vozila. Pješakinja je u trenutku kontakta s vozilom bila u uspravnom položaju, bez iskoraka nogom prema naprijed, poput zadrške u kretanju. Utvrđenom dinamikom i evidentiranom ozljedom zaključak je da se u konkretnom slučaju radi o mehanizmu tzv. „bočnog okrznuča“ pri čemu je imenovana pješakinja u uspravnom stavu tijela kontaktirala jedino s lijevom bočnom stranom osobnog vozila, a nalazila se izvan gabarita vozila. U trenutku naleta čelni dio osobnog vozila je prešao pješakinju, a uslijed kontakta s lijevom bočnom stranom osobnog vozila tijelo pješakinje je zadobilo samo dio kinetičke energije pri čemu imenovana pješakinja nije zadobila primarne ozlijede (ozlijede nastale prvim kontaktom vozila i tijela pješakinje). Nakon toga pješakinja je uz rotaciju oko njezine uzdužne osi uz lijevi bok vozila pala na podlogu. Ozljeda desnog lakta u vidu prijeloma glavice desne palčane kosti predstavlja ozljedu najvjerojatnije nastalu padom pješakinje na podlogu. Kontuzija desnog bedra koja se kao dijagnoza navodi u otpusnom pismu kao mnogoznačna dijagnoza koja sa sigurnošću ne opisuje niti utvrđuje postojanje oštećenja tjelesnog integriteta, ne predstavlja tjelesnu ozljedu u sudskomedicinskom smislu. Povećana razina glukoze u krvi može predstavljati lako i privremeno narušenje zdravlja uzrokovano predmetnim događajem.
16.1.Stalni sudski vještak Valter Stemberga (list 203-204 spisa) ispitan naveo je da u cijelosti ostaje kod svog pismeno izrađenog nalaza i mišljenja.
16.2.Na pitanje branitelja da li je temeljem navoda iz mišljenja pješakinja bila u stanju mirovanja vještak je odgovorio da temeljem analize dostupnih medicinskih podataka te podataka iz interdisciplinarnog vještačenja proizlazi sudsko medicinski zaključak pri čemu nije moguće isključiti mogućnost da je pješakinja MC u trenutku kontakta u vidu bočnog okrznuća vozila bila u stanju mirovanja. Na dodatno pitanje branitelja vezano za intenzitet kontakta sa vozilom vještak je odgovorio da kontakt sa lijevom bočnom stranom osobnog vozila je doveo do, najvjerojatnije, pada pješakinje na podlogu uslijed gubitka ravnoteže. Intenzitet kontakta između tijela pješakinje i vozila, obzirom da nisu evidentirane primarne ozljede bio je po svemu sudeći slabog intenziteta. Na dodatno pitanje branitelja o položaju pješakinje u trenutku naleta vještak je odgovorio da temeljem dostupnih podataka nije moguće sa sigurnošću utvrditi točan položaj tijela imenovane pješakinje u odnosu na osobno vozilo tj. da li je pješakinja bila u trenutku naleta okrenuta čeono prema vozilu, da li je bila okrenuta nekim bokom ili pod nekim kutom. Sudsko medicinski svaki od navedenih položaja pješakinje dolazi u obzir i ne može se isključiti. Sudsko medicinski te u obliku interdisciplinarnog zaključka pješakinja je sigurno bila u uspravnom stavu tijela. Kod pješakinje MC nisu evidentirane tjelesne ozljede na stopalu-stopalima te se može isključiti mehanizam pregaženja stopala kotačem osobnog vozila. Na dodatno pitanje branitelja vezano za podatak iz spisa da je oštećena pješakinja u trenutku naleta u rukama pridržavala torbe vještak je odgovorio da ne može isključiti mogućnost da je imenovana pješakinja u trenutku naleta vozila u ruci ili rukama pridržavala torbu ili torbe međutim i u takvom slučaju kontakt s lijevom bočnom stranom osobnog vozila tijela pješakinje u uspravnom stavu sa ili bez torbi u rukama može dovesti do gubitka ravnoteže te pada sa zadobivanjem prijeloma glavice desne palčane kosti tj. ozljede u području desnog lakta. Da li na bočnoj strani vozila postoje kakvi tragovi te da li je u fotodokumentaciji očevida, osim povijenog lijevog retrovizora evidentirane i kakve torbe to se može uvidom u dokumentaciju i eventualnim odgovorom vještaka prometno tehničke struke utvrditi. U slučaju da je vozilo prošlo pokraj pješakinje bez kontakta sa tijelom, teoretski je mogla kontaktirati osobno vozilo nekim predmetom- moguće torbom ili torbama čime se i tada sila takvog kontakta indirektno može prenijeti na tijelo pješakinje što može dovesti do pada. Na tijelu pješakinje nisu evidentirane primarne tjelesne ozljede nastale direktnim naletom osobnog vozila na tijelo pješaka.
16.3.Na pitanje tužitelja da li su ozljede koje je zadobila oštećenica u uzročno posljedičnoj vezi s kretanjem automobila optužene vještak je odgovorio da temeljem dostupnih podataka, u obliku interdisciplinarnog vještačenja ozljeda pješakinje nalazi se u uzročno posljedičnoj vezi sa kretanjem osobnog vozila.
16.4.Na pitanja suca vještak je odgovorio da temeljem nalaza Centra Ivan Vučetić iz Zagreba na listovima 44-45 spisa te 89-90 spisa proizlazi da je u trenutku predmetnog inkriminiranog događaja opt. bila pod utjecajem alkohola, u pripitom stanju, s koncentracijom alkohola u krvi od najmanje 1,04 g/kg pri čemu je imenovana optužena bila relativno nesposobna za sigurno upravljanje motornim vozilom, a vozačke sposobnosti su joj bile smanjene, ali ne bitno.
17.Na listu 170-180 spisa prileži nalaz i mišljenje provedenog prometnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku ing. Srečku Hlišću, iz sadržaja kojega se utvrđuje da je optuženica upravljala osobnim vozilom Hegedušićevom ulicom u Rijeci iz smjera sjeveroistoka i na paljenje zelenog svjetla za vozila skretala lijevo u Zametsku prema jugoistoku, dok je netom prije na paljenje zelenog svjetla za pješake preko pješačkog prijelaza na jugoistočnom ušću kolnik Zametske ulice prema jugozapadu počela prelaziti kolnik oštećena, pa kada je optuženica u vožnji kroz križanje došla do izlaza ulazeći na jugoistočni pješački prijelaz, došlo je do bočnog ulaznog okrznuča pješakinje s prednjim dijelom lijevog boka osobnog vozila, za vrijeme dok su oba sudionika na semaforima imala upaljeno zeleno svijetlo na semaforu. Do mjesta kontakta osobno vozilo je ušlo u križanje skretanjem ulijevo za oko 31,5 m, a pješakinja je po kolniku prešla put od oko 7,5 m. Kod kontakta brzina osobnog vozila je mogla iznositi oko 15 km/h, a pješakinja je taj tren bila u uspravnom položaju bez iskoraka nogom prema naprijed poput zadrške u kretanju. Optuženica je mogla započeta sa prelaskom zaustavne linije oko 7,2 m prije kontakta dostizanjem brzine od oko 15 km/h, a pješakinja prelaziti kolnik normalnim hodom oko 7,6 s prije kontakta brzinom od oko 3,5 km/h, pa kako zeleno svijetlo za pješake traje 10 s, a za vozilo 16 s to se nesreća dogodila prije isteka zelenog za oba sudionika nesreće. Optuženica je mogla izbjeći kontakt zaustavljanjem ispred putanje prelaska pješakinje preko kolnika da je zakočila kada je bila oko 7,2 m ispred mjesta kontakta, gdje je bila oko 1,7 s prije kontakta, a tada bi pješakinja bila oko 1,7 m ispred mjesta kontakta, pa bi se s obzirom na skošeni položaj osobnog vozila u lijevom skretanju kroz križanje prema njegovom izlazu, a gledajući s vozačevog mjesta iz putničke kabine, pješakinja mogla nalaziti u pravcu pored prednjeg lijevog dovratnog stupa osobnog vozila. Zbog toga teoretski nije moguće u potpunosti isključiti da se tog trenutka dogodilo zaklanjanje njenog položaja i previd njenog prelaska preko kolnika, pa da zato optuženica nije na vrijeme poduzela kočenje kako bi izbjegla nezgodu. Međutim vremenski prije toga, dok je optuženica tek skretanjem ulijevo počela sječi križanje prema njegovom izlazu, prelazak pješakinje preko kolnika se mogao jasno vidjeti pogledom lijevo bočno kroz prozor prednjih lijevih vrata jer je pješakinja počela prelaziti kolnik prije nego što je optuženica krenula od ispred zaustavne linije, pa da je optuženica na vrijeme reagirala i zaustavila se prikočivanjem ispred putanje prelaska pješakinje preko kolnika, nesreća se ne bi dogodila.
17.1.Stalni sudski vještak Srečko Hlišć (list 204-206 spisa) ispitan naveo je da u cijelosti ostaje kod svog pismeno izrađenog nalaza i mišljenja.
17.2.Na pitanje branitelja da li su brisotine na osobnom vozilu i povijanje unazad vanjskog lijevog retrovizora mogle nastati u kontaktu iz podignutih torbi koje je oštećenica nosila u vrijeme nesreće vještak je odgovorio kako se teoretski može dozvoliti takva mogućnost s time da kontakti predmet dio tijela ili dio odjeće mora biti na visini za brisotine 0,8-0,85 metara iznad podloge a za kontakt s retrovizorom na oko 1 metar iznad podloge. Naveo je kako se iz tragova na osobnom vozilu ne može utvrditi da li je pješakinja u trenutku kontakta s vozilom stajala kruto kao kip ili je imala neku kretnju tijelom bilo oko okomite osi bilo oko poprečne osi dakle okretanjem u smjeru kazaljke satu ili suprotno kazaljke na sati odnosno naginjanjem tijela prema naprijed u odnosu na poprečno os. U svakom slučaju a kako je već sudsko med. vještak naveo stopala pješakinje nisu bila na putu gaženja kotačem. Naveo je da ne postoji ništa materijalno što bi ukazivalo na koji se način odnosno putanjom kretala pješakinja prema mjestu gdje će se dogoditi kontakt. S obzirom na ovu okolnost u nalazu i mišljenju da se pozvao na iskaz oštećenice MC i svjedokinje LC. Na daljnja pitanja branitelja vještak je odgovorio da se ne može utvrditi gdje se dogodio kontakt osobnog vozila i pješakinje jer za to nema mat. tragova već samo da je do kontakta došlo negdje na putanji osobnog vozila prije njegovog zaustavljanja čitavom svojom dužinom. Ovo dozvoljava mogućnost i da se kontakt dogodio izvan pješačkog prijelaza s time da je uvjet da se mora ostvariti kontakt duž dužine lijevog boka osobnog vozila prije nego što isto stane. Pojasnio je da se primjerice ne može isključiti da je do kontakta došlo na način da je pješakinja prije naleta skrenula lijevo na svoj smjer kretanja i izašla s pješačkog prijelaza. Uvjet je samo da se ostvari kontakta dužina u pogledu tragova brisotina na osobnom vozilu. Na pitanje branitelja da li bi provođenje očevida na mjestu nesreće dalo neke druge činjenice bitne za analizu nesreće tj. na okolnost mjesta gdje se kontakt dogodio vještak je odgovorio kako očevid sam za sebe ne bi pomogao u smislu novog činjeničnog stanja budući da je i na raspravi dozvolio mogućnost da je pješakinja u prelasku kolnika skrenula lijevo izvan pješačkog prijelaza i da se kontakt mogao desiti nešto izvan pješačkog prijelaza uz okolnost da se zadovolji uvjet dužine kontakta po lijevom boku osobnog vozila između kotača prije nego što vozilo stane jer inače nema razvlačenja brisotine.
17.3.Na upit suca vještak je odgovorio da brzina kretanja optužene nije problematična s obzirom na izbjegavanje nastanka nesreće zbog čega u nalazu i mišljenju nije niti izračunavao kod koje bi brzine optužena mogla izbjeći nesreću zato jer i kontaktna brzina izrazito mala i omogućava izbjegavanje naleta na pješaka ako se pješak na vrijeme zapazi bilo da dolazi s lijeve ili desne strane.
17.4.Na pitanja tužitelja vještak je odgovorio da s obzirom na stanje spisa prema kojem je provedeno vještačenje, a prvenstveno iskaza oštećenice MC i svjedokinje LC mjesto kontakta bi se nalazilo na pješačkom prijelazu budući da nema mat. tragova za samostalno zaključivanje već temeljem iskaza oštećenice i svjedokinje. Isto tako i samo kretanje pješakinje po pješačkom prijelazu u njegovom nalazu i mišljenju temelji se na iskazu oštećene pješakinje i svjedokinje. Pojasnio je da se ne da utvrditi kada je pješakinja stupila na pješački prijelaz ako je do kontakta došlo izvan pješačkog prijelaza pa se ne može niti utvrditi gdje bi se tada nalazilo osobno vozilo. Jedino da se može zaključivati je da se nalet dogodio u rubnom području pješačkog prijelaza kako iskazuje pješakinja i svjedokinja LC, a teoretski se ne može isključiti niti da bi pješakinja skrenula i izašla s pješačkog prijelaza ali to nije moglo biti daleko zato jer je osobno vozilo stalo odmah iza pješačkog prijelaza tj. nalazilo bi se negdje u zoni pješačkog prijelaza.
17.5.Na pitanja suda vještak je odgovorio da je optužena mogla vidjeti pješakinju lijevo bočno i naprijed dok se kretala kroz križanje, ali u jednom trenutku prije samog kontakta postoji međusoban položaj u kojem pješakinja može biti zaklonjena konstrukcijskim elementima osobnog vozila koji se nalaze u vidokrugu vozača u kabini naprijed i s lijeve strane, a odnosi se na prednji lijevi nosač krova. Navedeno znači da je optužena do tog kritičnog trenutka kretanja kroz raskrižje mogla zapaziti pješakinju i izbjeći nesreću, a to zato jer joj je brzina kroz raskrižje bila mala.
17.6.Na pitanja tužitelja vještak je pojasnio, a obzirom na skicu i položaj 7 i 7A da se radi o kritičnom položaju osobnog vozila i pješakinje do kojeg trenutka optuženici konstrukcijski elementi ne bi zaklanjali prelazak pješakinje preko sjevernog dijela kolnika odnosno od početka pješačkog prijelaza.
18.Na listu 230- 232 spisa prileži nalaz i mišljenje provedenog toksikološkog vještačenja po stalnom sudskom vještaku ing. Ranki Ferček, iz sadržaja kojega se utvrđuje da je pri koncentraciji alkohola u krvi od najmanje 1,04 g/kg vozač u pripitom stanju i njegove vozačke sposobnosti su relativno smanjene. Vjerojatnost nastanka prometne nesreće s posljedicom ozljeda je 4 puta veća nego da je vozač u trijeznom stanju. Vidno polje je suženo i vozač prekasno uočava detalje prometnice pred sobom, objekte u pokretu. Oštrina dubinskog vida se počinje smanjivati već pri koncentraciji od 0,3 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, a znatno se reducira već pri koncentraciji od 1,0 g/kg., a pri tome je karakteristično ponašanje slabije opažanje objekta na cesti, kriva procjena udaljenosti od objekta pogotovo predmeta u pokretu. Prosječno reakcijsko vrijeme trijeznog vozača iznosi 0,75 sekundi, a kod vozača pod utjecajem alkohola od 1,5 g/kg i više sekundi. Iz svega vještak zaključuje da je moguće da je stupanj alkoholiziranosti doprinio smanjenju vozačkih sposobnosti time i mogućnost neprimjerenog, zakašnjelog uočavanja pješakinje i zakašnjele ili neadekvatne reakcije na prometnu situaciju.
18.1.Stalna sudska vještakinja Ranka Ferček (list 237 spisa) ispitana navela je da u cijelosti ostaje kod svog pismeno izrađenog nalaza i mišljenja.
19.Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u kaznenu evidenciju za optuženicu iz koje proizlazi da optuženica nije kazneno osuđivana osoba.
20. Slijedom prethodno provedenog dokaznog postupka osnovano je zaključiti da je optuženica ostvarila bitna obilježja kaznenoga djela protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. KZ/11.
21.Optuženica AC negira odgovornost za nastanak prometne nesreće pri čemu ne osporava da se konkretnog dana osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] kretala u Rijeci Hegedušićevom ulicom iz smjera garaže TC Kaufland u smjeru centra grada te da je za vrijeme upaljenog zelenog svjetla na semaforu za njen smjer kretanja polagano ušla u raskrižje na Zametsku ulicu skrećući lijevo u smjeru centra grada kao i da je konzumirala alkohol i to da je popila pola čaše pive. Međutim osporava da bi uzrokovala prometnu nesreću uslijed smanjenih vozačkih sposobnosti zbog konzumacije alkohola te uslijed činjenice da prilikom ulaženja u raskrižje skretanjem ulijevo nije propustila pješakinju koja je već stupila na kolnik odnosno započela prelaziti kolnik na obilježenom pješačkom prijelazu te da ju bočnim lijevim dijelom vozila okrznula uslijed čega da bi pješakinja zadobila tešku tjelesnu ozljedu. Navodila je da ona vozilom nije udarila pješakinju i da je popila samo pola čaše pive što da nije utjecalo na njene vozačke sposobnosti.
21.1.Obrana optuženice obeskrijepljena je rezultatima provedenog dokaznog postupka i to kako personalnim tako i materijalnim dokazima.
22.Tako iz iskaza svjedokinje oštećene MC kako prilikom iskazivanja u prethodnom postupku tako i na sudu proizlazi da je ona kolnik započela prelaziti na obilježenom pješačkom prijelazu na znak zelenog svijetla na semaforu za pješake, kada je već prešla polovicu kolnika da je vidjela vozilo koje je dolazilo iz smjera TC Kaufland, da je ustuknula na način da je napravila korak unatrag, ali to nije bilo dovoljno već ju je to vozilo zahvatilo sa bočne vozačeve strane uslijed čega je ona izgubila ravnotežu i pala na kolnik te udarila desnim laktom.
22.1.Svjedokinji oštećenoj MC sud je u potpunosti poklonio vjeru budući je svjedokinja detaljno opisala terećeni događaj kako prilikom prvog iskazivanja tako i na sudu, a uz to njen iskaz je u cijelosti potvrđen i iskazima svjedoka Irene Jordan Kolega i LC koji iskazi su međusobno suglasni a radi se o svjedocima koji su bili i neposredni očevici konkretne prometne nesreće.
22.2.Tako iz iskaza svjedokinje Irene Jordan Kolega danog u prethodnom postupku i iskaza svjedoka LC koji iskazi su u bitnim dijelovima suglasni proizlazi da su obje svjedokinje započele prelazit kolnik u raskrižju Zametske ulice preko obilježenog pješačkog prijelaza kada se upalilo zeleno svijetlo na semaforu za pješake, uočile su oštećenu kao stoji na suprotnoj strani kolnika koja je u isto vrijeme započela prelaziti kolnik na obilježenom pješačkom prijelazu idući njima u susret. Na sredini obilježenog pješačkog prijelaza su se mimoišle i ubrzo potom čule glasan udarac, okrenule su se i vidjele oštećenu kako sjedi /leži na kolniku, a pored nje je bilo zaustavljeno osobno vozilo, vozačica toga vozila je izašla i prišla oštećenoj.
22.3.Sud je iskaze svjedoka Irene Jordan Kolega i LC u cijelosti prihvatio budući su iskazi međusobno suglasni iako se navedene svjedokinje ne poznaju od ranije, a iste su iskazivale o onome što su vidjele odnosno neposredno zapazile jer su se našle na istom mjestu u isto vrijeme. Uz to njihovi iskazi su u suglasju i sa iskazom svjedokinje oštećene.
22.4.Treba napomenuti da je svjedokinja Irena Jordan Kolega detaljno iskazivala u prethodnom postupku kod Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci koji iskaz joj je i pročitan na raspravi. Na raspravi na sudu iskazuje da to nisu njene riječi već da joj je državni tužitelj stavljao riječi u usta, a što ovaj sud nije prihvatio i to s obzirom na činjenicu da je svjedokinja istovremeno rekla da nije bila ničim prisiljena da daje iskaz određenog sadržaja i da je iskaz vlastoručno potpisala. Zaključuje se da svjedokinja s protekom vremena ne želi teretiti optuženicu tim više što i sama prilikom ispitivanja na sudu navodi da ne želi uništiti život optuženici. Stoga je sud u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje dan u prethodnom postupku tim više što je taj iskaz u bitnim dijelovima suglasan iskazu svjedokinje LC a koja je također ispitivana u prethodnom postupku kod Općinskog državnog odvjetništva i to nakon što je iskazivala narečena svjedokinja.
23.Svjedoci ČC i ŽC su bili u osobnom vozilu kojim je upravljala optužena, oni su u dobrim odnosima i svojim iskazima po ocijeni ovog suda išli su u pravcu pogodovanja optužene odnosno u pravcu umanjenja odgovornosti optužene.
23.1.Naime i svjedok ČC i svjedok ŽC iskazuju da su bili u vozilu kojim je upravljala optuženica, ČC je sjedila na mjestu suvozača ,a ŽC odostraga, da su se kretali iz smjera TC Kaufland u smjeru grada znak zelenog svjetla na semaforu, a koje činjenice niti nisu sporne. U ostalim dijelovima njihovi iskazi su proturječni. Tako svjedokinja ČC navodi da su čuli tupi udarac nakon što su prošli pješački prijelaz i tada da su vidjeli oštećenu kako je oslonjena na lijevo staklo drugih vrata i kako se spušta na cestu dok svjedok ŽC navodi kako se oštećena spustila ne spominjući nikakav udarac. Svjedokinja ČC da na pješačkom prijelazu nije bilo pješaka dok svjedok ŽC navodi prvo vrlo precizno da je na pješačkom prijelazu bilo šest pješaka i to četiri žene, jedan muškarac i jedan mladić da bi u daljnjem iskazivanju naveo da nije bilo pješaka. Zaključuje se da su iskazi tih svjedoka, a koji su međusobno u bitnim dijelovima proturječni dani u pravcu otklanjanja odgovornosti optuženice.
24.Iskazi svjedoka MC, Irena Jordan Kolega i LC potvrđeni suglasni su i sa materijalnim dokazima i to provedenim vještačenjima kao i iskazima ispitanih stalnih sudskih vještaka.
24.1. Iz nalaza i mišljenja provedenog prometnog vještačenja kao i iskaza stalnog sudskog vještaka ing. Srećka Hlišća proizlazi da je do prometne nesreće došlo na obilježenom pješačkom prijelazu i to kada je oštećena prešla kolnik na pješačkom prijelazu za oko 7,5 m gledano u njenom smjeru kretanja (dakle na putanji kretanja vozila optuženice) bila je u uspravnom položaju bez iskoraka naprijed poput zadrške u kretanju u kom trenutku je optuženica vozilom ulazeći na pješački prijelaz prednjim dijelom lijevog boka vozila okrznula oštećenu koja radi zaokret i pada na kolnik. Treba napomenuti da je i sama oštećena iskazala da je u trenutku kada je bila na sredini pješačkog prijelaza vidjevši vozilo optužene ustuknula i ali da nije izbjegla nesreću. Nadalje iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da do nesreće ne bi došlo da je optužena približavajući se obilježenom pješačkom prijelazu na vrijeme reagirala i zaustavila vozilo ispred putanje prelaska pješaka preko pješačkog prijelaza.
24.2.Nadalje iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještačena kao i iskaza stalnog sudskog vještaka dr. Valtera Stemberge proizlazi da je oštećena zadobila ozljedu – prijelom glavice desne plačane kosti koja se kvalificira kao teška tjelesna ozljeda koja je u uzročno posljedičnoj vezi sa konkretnom prometnom nesrećom.
24.3.Zaključuje se, a temeljem oba nalaza i mišljenja koji se zasnivaju na dokumentaciji u spisu da je u trenutku prometne nesreće oštećena bila na obilježenom pješačkom prijelazu u uspravnom položaju bez iskoraka i to na putanji kretanja vozila optužene koja ulazi na pješački prijelaz ukošeno te je vozilom i to prednjim lijevim bočnim djelom okrznula oštećenu uslijed čega oštećena e zarotira i pada na kolnik zadobivši tešku tjelesnu ozljedu. Ne radi se o primarnoj ozljedi zadobivenoj udarcem vozila već o sekundarnoj ozljedi zadobivenoj padom na tlo, ali što je također u uzročno posljedičnoj vezi sa konkretnom prometnom nesrećom.
25.Navod optužene da ona vozilom nije udarila oštećenu, da je samo osjetila udarac zbog čega da je vozilom stala ne stoji budući iz oba nalaza i mišljenja provedenog sudskomedicinskog i prometnog vještačenja kao i iskaza oba sudska vještaka proizlazi da je oštećena neposredno u trenutku udara bila u uspravnom položaju sa zadrškom u kretanju bez iskoraka a što navodi i oštećena a iz čega se zaključuje da oštećena u trenutku prolaska vozila optužene nije iskoračila prema naprijed te time udarila u vozilo već je upravo optužena prolazeći pored oštećene i to ukoso okrznula bočnim lijevim djelom oštećenu, što je bilo dovoljno da oštećena padne na tlo i zadobije sekundarnu ozljedu.
25.1.Nadalje nesporno je da je oštećena u rukama imala vrećice. Međutim sve da je optužena vozilom zahvatila samo te vrećice bez kontakta sa tijelom oštećene na isti način bi moglo doći do ozljede oštećene, a što proizlazi iz iskaza vještaka dr Valtera Stemberge koji navodi da bi se i tada sila takvog kontakta dakle bočnog djela vozila sa nekim predmetom tj. vrećicama mogla indirektno prenijeti na tijelo oštećene te dovesti do njenog pada.
25.2. Nadalje optuženica u svojoj obrani navodi da je do nesreće došlo izvan obilježenog pješačkog prijelaza, a što navodi i svjedok IC ne stoji. Naime iz iskaza stalnog sudskog vještaka ing. Srećko Hlišć proizlazi da se nesreća dogodila na obilježenom pješačkom prijelazu ali ostavlja mogućnost da se dogodila i izvan njega s time da se tada može govoriti samo o rubnom djelu pješačkog prijelaza a s obzirom na iskošeni položaj vozila optužene i činjenici da je vozilo nakon nesreće odmah stalo iza obilježenog pješačkog prijelaza. Uz to iz zapisnika o očevidu kojem prileži skica lica mjesta (list 15 spisa) sačinjena po ovlaštenim službenim osobama proizlazi da se osobno vozilo optužene nakon prometne nesreće nalazilo odmah nakon pješačkog prijelaza budući je udaljenost od rubnog djela pješačkog prijelaza i zadnjeg djela vozila jer je vozilo gledalo u smjeru od prijelaza bila 1,9 metra.
26.Iz zapisnika o vještačenju – analize alkohola u krvi i mokraći optužene proizlazi da je optužena u trenutku prometne nesreće u krvi imala najmanje 1,04 g/ kg alkohola. Provedenim toksikološkim vještačenjem vještak je dao zaključak da je stupanj alkoholiziranosti optuženice doprinesao smanjenju vozačkih sposobnosti time i mogućnosti neprimjerenog, zakašnjelog uočavana pješakinje i zakašnjele reakcije na prometnu situaciju.
27.Kada se uzme u obzir da prometni vještak u svome nalazu dao zaključak da do nesreće ne bi došlo da je optužena približavajući se pješačkom prijelazu na vrijeme reagirala i zaustavila svoje vozilo ispred putanje prelaska pješakinje preko pješačkog prijelaza kao i zaključak prevedenog toksikološkog vještačenja iz kojeg proizlazi da je navedeni stupanj alkoholiziranosti doprinio smanjenu vozačkih sposobnosti kod optužene u smislu mogućnosti zakašnjelog uočavanja pješaka na pješačkom prijelazu nedvojbeno se nameće zaključak da optužena uslijed smanjene kritičnosti i vozačkih sposobnosti za sigurnu vožnju, a prilikom ulaska na lijevu bočnu cestu nije propustila pješaka – oštećenu koja je već stupila na obilježeni pješački prijelaz i to bila na putanji kretanja vozila optužene čime je prouzrokovala i navedenu prometnu nesreću.
27.1.Sve da se i prihvati činjenica da je u trenutku nesreće oštećena bila zaklonjena lijevim stubom vozila ne isključuje odgovornost optužene budući je ona bila u obvezi za cijelo vrijeme ulaženja u raskrižje ulijevo i približavajući se pješačkom prijelazu pratiti prometnu situaciju.
28.Dakle, optuženica je u konkretnoj prometnoj situaciji postupila protivno odredbi čl. 199. st. 2. kao i čl. 133.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama odnosno upravljajući osobnim vozilom pri koncentraciji alkohola od 1,04 g/kg alkohola uslijed čega su joj bile smanjenje vozačke sposobnosti za sigurnu vožnju prilikom dolaska na raskrižje na kojem se prometom vozila i pješaka upravlja svjetlosnim prometnim znacima (semaforima) prilikom skretanja na lijevu bočnu cestu nije propustila pješakinju koja je već stupila na obilježeni pješački prijelaz već je nastavila vožnju ne zaustavljajući se uslijed čega je prednjim lijevim bočnim djelom vozila okrznula pješakinju koja je na znak zelenog svjetla za pješake prelazila cestu preko obilježenog pješačkog prijelaza optuženici s lijeve na desnu stranu i tom prilikom pala na kolnik. Oštećenica je u opisanoj situaciji zadobila tešku tjelesnu ozljedu (prijelom glavice palčane kosti u desnom laktu) te je osnovano zaključiti da je optuženica takvom radnjom ostvarila sva obilježja kaznenog djela iz čl. 227.st.1. KZ/11.
29.U pogledu subjektivnih elemenata kaznenog djela, u provedenom dokaznom postupku utvrđeno je da je optuženica dana 16. ožujka 2018. krećući se u Rijeci Hegedušićevom ulicom iz smjera garaže TC Kaufland u smjeru centra grada suprotno odredbi čl.199.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pri koncentraciji alkohola od 1,04 g/kg alkohola pristala da vožnjom u takvom stanju ugrozi druge sudionike u prometu te je dolaskom na raskrižje sa Zametskom ulicom, ulaskom u raskrižje na znak zelenog svjetla na raskrižju uslijed alkoholom smanjenje kritičnosti i vozačkih sposobnosti postupila suprotno odredbi čl. 133.st.2. Zakona o sigurnosti na cestama i to na način da nije propustila pješakinju koja je već započela prelaziti kolnik preko obilježenog pješačkog prijelaza za vrijeme zelenog svjetla na semaforu za pješake već je ušla u raskrižje skrećući na lijevu bočnu cestu kojom prilikom je prednjim lijevim bočnim djelom okrznula pješakinju, a koja je uslijed toga pala i zadobila tešku tjelesnu ozljedu.
29.1.Slijedom navedenog sud je utvrdio da je optuženica u konkretnom slučaju postupala s neizravnom namjerom u odnosu na ugrožavanje sigurnosti prometa na cestama postupajući suprotno odredbi čl. 199.st.2. i čl. 133. st.2 Zakona kao i nastale tjelesne ozljede kod oštećene. odnosno bila je svjesna svog postupanja i na isto je pristala kao i da njezino ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo, a u tijeku postupka njezina ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije dovedena u pitanje.
30. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da su se u postupanju optuženice ispunila sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz čl.227.st.1. KZ/11, a za koje kazneno djelo je optuženica i oglašena krivom i osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz primjenu uvjete osude sa rokom kušnje u trajanju od dvije godine.
31.Prilikom izbora kaznene sankcije za optuženicu sud je cijenio odredbu čl.41. KZ/11 kojom je propisana opća svrha primjene kazneno pravnih sankcija te su cijenjene sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženice. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio dosadašnju kaznenu neosuđivanost optuženice, protek vremena od počinjenja kaznenog djela tijekom kojega nije bila u sukobu sa zakonom odnosno ponašala se u skladu sa zakonskim i društvenim normama dok otegotnih okolnosti na strani optuženice sud nije našao.
31.1.Cijeneći težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, ocjenjujući stupanj krivnje optuženice, pobude iz kojih je djelo počinjeno, ulogu optuženice u počinjenju djela a uvažavajući istaknute olakotne okolnosti i odsustvo otegotnih okolnosti sud je optuženici izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci te joj potom izrekao uvjetnu osudu kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko tijekom provjeravanja od dvije godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo koju kaznu sud smatra primjerenom kako težini počinjenog kaznenog djela tako i ranije utvrđenim osobnim svojstvima optuženice.
31.2.Sud drži da je takva sankcija primjerena svim okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno te ličnosti i stupnju kaznene odgovornosti optuženice kao i jačini povrede zaštićenog društvenog dobra čime će se ispuniti opća i posebna svrha kažnjavanja Ovako izrečena kazna zatvora sa rokom kušnje u trajanju od dvije godine može u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženicu da ubuduće ne čini kaznena djela kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
32.Optuženica je u ovom postupku oglašena krivom slijedom čega je sukladno članku 148. stavku 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 u obvezi nadoknaditi troškove kaznenoga postupka s osnova paušalne svote u visini od 200,00 eura koji su odmjereni sukladno njezinim materijalnim prilikama te duljini trajanja i složenosti postupka. Nastavno optuženica je u obvezi nadoknaditi troškove postupka koji su nastali s osnova provedenih vještačenja te troškove, pristupa vještaka na raspravu u iznosima kako je navedeno u izreci ove odluke.
33.Slijedm navedenog donesena je odluka kao u izreci.
U Rijeci, 14. studenog 2024.
Sudac
Ksenija Jurković-Šepić
Uputa o pravu na žalbu
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.
DNA:
- ODO u Rijeci
- optuženica
- branitelj
- oštećena
