Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-168/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivoni Rus, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vizintin Brnabić i Rus u Rijeci, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćnici Tihani Svetec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 22. studenoga 2023. poslovni broj P-2826/2019, u sjednici vijeća održanoj dana 14. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 22. studenoga 2023. poslovni broj P-2826/2019. u toč. I., II., III., IV. i VI. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan. III. U nepobijanom dijelu pod toč. V. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke presude utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 6. i čl. 11. Ugovora o kreditu broj 9012451309 od 26. travnja 2007. u dijelu koji se odnosi na švicarski franak, a koja glasi: „...plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...“ „...te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“ Ujedno je toč. II. izreke presude ništetnom utvrđen i dio odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu koji se odnosi na redovnu kamatu koja glasi: „...sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...“. U preostalom dijelu u kojem tužitelj zahtijeva utvrđenje da je ništetna odredba i čl. 1. Ugovora o kreditu koja glasi: „...koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 19.730,37 CHF (slovima: devetnaesttisuća- sedamstotrideset CHF i tridesesedam C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita“, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan (toč. V. izreke).

1.1. Presudom je toč. III. izreke naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 1.751,06 EUR/13.193,45 kn preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate te po stopi sve pobliže određeno u toj točki izreke. Nadalje, toč. IV. izreke presude naloženo je tuženici da isplati tužitelju iznos od 704,51 EUR/5.308,16 kn preplaćen s osnova ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate te po stopi također sve pobliže određeno u toj točki izreke. Konačno, toč. VI. izreke tuženici je naloženo i da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 1.594,00 EUR/12.009.99 kn sa zateznom kamatom koja teče od 22. studenog 2023. do isplate, dok je u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja odbijen kao neosnovan.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tuženica u toč. I., II., III.,

IV. i VI. izreke iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. i st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14., dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženici nadoknadi parnični trošak postupka uključujući i trošak žalbenog postupka, odnosno podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice neosnovana je.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora o kreditu, kojeg su sklopili tuženica kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita, ništetne u dijelu čl. 4. kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci tuženice o kreditiranju građana te u dijelu čl. 1., 6. i 11. kojima je određeno da se anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženice važeće na dan plaćanja, a u vezi toga i zahtjevi za isplatu preplaćenih anuiteta kredita s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 1.751,06 EUR/13.193,45 kn, a s osnove ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 704,51 EUR/5.308,16 kn.

6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na činjeničnom utvrđenju da je između tužitelja i tuženice 26. travnja 2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj br. 9012451309 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), kojim je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.730,37 CHF, uz redovnu kamatu od 5,10% godišnje, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Sud prvog stupnja nadalje obrazlaže i da je u sporu po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava Udruge potrošač protiv osam banaka (između ostalih i tuženice) u pogledu ugovorene promjenjive kamatne stope sukladno odluci banke presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći se nepoštenim i time ništetnim odredbama na način da je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, a da se prije zaključenja nije pojedinačno pregovaralo o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Sud ističe i da je povodom iste kolektivne tužbe u pogledu ugovaranja valutne klauzule u CHF po odluci banke presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a ona presudom Vrhovnog Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. utvrđeno da je tuženica od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći se nepoštenim i time ništetnim odredbama na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prije zaključenja nije u cijelosti informirala potrošače o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Vezano uz izneseno sud je nadalje ocijenio i da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju i na način kako je to utvrđeno u postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava Udruge potrošač protiv banaka, odnosno da su predmetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i tečaju u CHF-u ništetne sukladno čl. 81., čl. 82. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03. – dalje: ZZP/03) i da se u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj osnovano poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sukladno čl. 502.c ZPP-a. Pored toga, sud ocjenjuje da prigovor zastare tuženice nije osnovan obrazlažući da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine 35/05; dalje ZOO), time da posebno ističe i kako je tužitelj ovaj postupak pokrenuo 11. lipnja 2019., dakle prije isteka pet godina od pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu (13. lipnja 2014. u odnosu na kamatu, odnosno 14. lipnja 2018. u odnosu na valutu), pa zaključuje da je zahtjev za isplatu na temelju ništetnih odredbi pokrenut unutar zastarnog roka od pet godina.

7. Tijekom postupka sud je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke Tomislava Prpića, dipl. oec., utvrdio da je tužitelj po predmetnom Ugovoru o kreditu platio veći iznos radi razlika anuiteta zbog promjene kamatnih stopa i promjene tečaja CHF u razdoblju od 31. svibnja 2007. do 31. listopada 2010., tj. do prijevremene otplate kredita, pri čemu razlika anuiteta radi promjene kamatnih stopa iznosi 704,51 EUR/5.308,16 kn, dok razlika obveza radi promjene tečaja ukupno iznosi 1.751,06 EUR/13.193,45 kn.

8. Slijedom svega iznijetog sud zaključuje da su ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke te u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF, pa prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka, primjenom čl. 1111. ZOO-a obvezuje tuženicu da tužitelju radi promjene kamatnih stopa isplati iznosi 704,51 EUR/5.308,16 kn, a radi promjene tečaja ukupno iznos od 1.751,06 EUR/13.193,45 kn.

9. Tuženica u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da je presuda nerazumljiva i ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno presuda proturječi sama sebi i razlozima presude odnosno razlozi presude su nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, jer da prvostupanjski sud nije obrazložio svoje utvrđenje o djelomičnoj ništetnosti predmetnog ugovora niti se referirao na argumentaciju tuženice koja se odnosi na valutnu klauzulu kao zakonsko dopuštenu i uobičajeno ugovaranu u ugovorima o kreditu. Opširno obrazlaže opravdanost i zakonitost ugovaranja valutne klauzule u ugovoru o kreditu i naglašava da u ugovoru i otplatnom planu nisu naznačeni obroci u kunama već obroci u CHF plativi u kunama te smatra da ugovaranjem valutne klauzule stranke nisu dovedene u nejednak položaj te osporava postojanje pravnog interesa tužitelja na pokretanje ovog postupka.

10. Ispitujući pobijanu presudu u pravcu istaknutog žalbenog razloga apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a isto tako iz zakonskih žalbenih razloga iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. istog Zakona, ovaj sud utvrđuje da nije ostvarena niti jedna od navedenih povreda, te da je prvostupanjski sud svoj zaključak o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva kao i zahtjeva za isplatu obrazložio jasnim, razumljivim i neproturječnim razlozima.

11. U odnosu na opširne žalbene navode tuženice o dispozitivnosti sklapanja ugovora s valutnom klauzulom treba reći da je nesporno odredbama ZOO-a dopušteno zaključivanje ugovora valutnom klauzulom, no u konkretnom slučaju djelomična ništetnost predmetnog ugovora o kreditu nije utvrđena zbog ugovaranja valutne klauzule u CHF nego jer tuženica nije na pravilan način informirala tužitelja o rizicima takve klauzule, a što je dovelo do neravnoteže između parničnih stranaka, a time i do ništetnosti navedene odredbe, kako to proizlazi iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je obrazložio primjenu utvrđenja iz spora po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava Udruge potrošač protiv osam banaka u pogledu ugovorene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF pozivajući se na primjenu čl. 502.c ZPP-a, a na koja utvrđenja se pozvao i tužitelj u svojoj tužbi, dok tuženica u postupku nije dokazala suprotno. I prema ocjeni ovoga suda u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači se mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, a to se odnosi i na situaciju kada je kredit otplaćen, kao što je u konkretnom slučaju, pa su stoga žalbeni navodi tuženice kojima smatra da tužitelj nema pravni interes pravno neutemeljeni, obzirom unatoč tome što je kredit otplaćen tužitelj ima pravo zahtijevati povrat plaćenog na temelju ništetnih odredaba i za to se pravni interes presumira.

12. U odnosu na visinu tražbine tužitelja sud prvog stupnja je utvrđenje temeljio na knjigovodstveno financijskom vještačenju te priloženoj dokumentaciji iz koje proizlazi činjenica da je na ime preplaćenih iznosa kamata banka od tužitelja naplatila ukupan iznos od 704,51 EUR/5.308,16 kn, a na ime promjene tečaja ukupno iznosi 1,751,06 EUR/13.193,45 kn. S obzirom da je do stjecanja tuženice došlo na temelju po njoj sastavljene i nametnute ništetne ugovorne odredbe, ona ima položaj nesavjesnog stjecatelja pa je tuženica po čl. 1115. ZOO-a dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana stjecanja te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženici naloženo da tužitelju isplati navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom tekućom prema postavljenom zahtjevu.

13. Tuženica neosnovano pobija i odluku o troškovima bez iznošenja žalbenih razloga, pobijajući je u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari, budući je prvostupanjski sud obzirom na uspjeh tužitelja u sporu, pravilno odluku o trošku temeljio na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi čl. 155. ZPP. Utvrđeno je ujedno da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: OT) utvrdio visinu troškova tužitelja, te visinu troškova vještačenja na stvarnoj visini tog troška.

14. Budući da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tuženica pobija prvostupanjsku presudu, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

15. U nepobijanoj toč. V. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

16. Tuženici nije dosuđen trošak žalbenog postupka, jer nije uspjela sa svojom žalbom.

U Varaždinu 14. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun