Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-348/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dijani Vulić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Babiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti i uknjižbe, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu od 30. studenog 2023., poslovni broj: P-2184/2020- 43, u sjednici vijeća održanoj 14. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu od 30. studenog 2023., poslovni broj: P-2184/2020-43.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tuženika GA i OA dana **.**.1999..

II. Utvrđuje se naspram tuženika da je tužitelj suvlasnik za ½ od 1/6 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koja 1/6 u naravi predstavlja ½ stana površine 80m2 smještenog na prvom katu stambene zgrade Anagrafske oznake [adresa].

III. Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na suvlasničkom dijelu tuženika za 1/6 dijela cijelog, a koja 1/6 u naravi predstavlja ½ stana površine 80 m2 smještenog na prvom katu stambene zgrade Anagrafske oznake [adresa], uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika za 1/6 dijela cijelog.

IV. Dužan je tuženik u roku 8 dana od dana presuđenja naknaditi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate prema stopi određenoj člankom 29. ZOO-a."

2. U toč. II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 12.659,81 EUR.

3. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženika na plaćanje troškova tužitelju.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet postupka zahtjev je tužitelja da se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tuženika GA i OA dana **.**.1999. utvrdi ništetnim i da se utvrdi da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela polovine stana površine 80 m2 smještenog na prvom katu stambene zgrade [adresa] (polovina od 1/6 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) te da ga se ovlasti na uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika. Činjenično tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da OA (pok. otac stranaka) nije potpisnik ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 30. kolovoza 1999., kao i da tuženik nikada nije uzdržavao oca niti o njemu brinuo.

7. Svoju odluku sud prvog stupnja temelji na utvrđenjima da su u konkretnom slučaju dvije sudske vještakinje, koje je sud angažirao u dva različita predmeta parničnih stranaka, s istim zadatkom ispitivanja vjerodostojnosti potpisa primatelja uzdržavanja pok. ČA na ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 30. kolovoza 1999. , dale istovjetno mišljenje, kako se radi o autentičnom potpisu, odnosno da je skriptor potpisa na ugovoru doista pok. otac stranaka. Sud je iznio stav da su vještakinje Ljerka Zdunić i Lidija Horvat svoje nalaze i mišljenja dale u cijelosti sukladno odredbi čl. 258. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP), tj. savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine te je u oba slučaja tužitelju pružena mogućnost dodatnog očitovanja obiju vještakinja na njegove prigovore, koji su razmatrani i uz stručno obrazloženje otklonjeni. Istodobno u odnosu na činjenicu da je tužitelj sam zatražio i platio mišljenje sudskog vještaka Zvonimira Čorića, koji je svoj nalaz usmjerio na analizu ekspertize vještakinje Lidije Horvat, sud je ocijenio da analiza ekspertize ne može biti predmet vještačenja budući to nije njegova svrha. Obzirom je u postupku vještačenjem utvrđeno kako se radi o autentičnom potpisu prednika stranaka sud prvog stupnja ocjenjuje da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi ništetnosti na koje se tužitelj poziva, niti postoje drugi razlozi ništetnosti koje bi sud utvrdio po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08. 125/11. 78/15. i 29/18., dalje u tekstu ZOO). Pored toga, sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka ZA, SA i HA na okolnost da predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije ispunjen od strane davatelja uzdržavanja, tj. tuženika, odnosno da isti nije pružao svome ocu brigu i skrb na koju se obvezao, obrazlažući da se tužbom traži utvrđenje ništetnosti ugovora, a razlozi na koje se tužitelj poziva i dokazi koje je na te okolnosti predložio, odnose se na raskid ugovora zbog neispunjenja. Slijedom iznijetog odbija tužbeni zahtjev.

8. Naprijed iznesena činjenična utvrđenja kao posljedice detaljne i sveobuhvatne ocjene svakog provedenog dokaza pojedinačno kao i svih dokaza zajedno i na njima utemeljenu primjenu materijalnog prava, u cijelosti kao pravilnim prihvaća ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

9. Naime, prije svega, a protivno navodima žalbe, prvostupanjski sud stečeno uvjerenje o odlučnim činjenicama za predmet spora opravdao je logičnim i neproturječnim razlozima. Ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj, a ujedno je utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

10. Daljnjim sadržajem žalbe tužitelj ukazuje da je prema mišljenju vještaka Čorića, potpis ČA krivotvoren zbog čega smatra da je postojao osnovan razlog za provođenjem nadvještačenja budući je vještak dao dijametralno suprotno mišljenje od mišljenja vještakinja Zdunić i Horvat. Uz to, ukazuje da se izričito protivio da se koriste dokazi iz drugog postupka (vještački nalaz), u kojem nije bio stranka u postupku.

11. Ovdje valja istaknuti da su vještačenja potpisa pok. ČA na ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 30. kolovoza 1999. od strane suda naložena u predmetima Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-469/2001, koji se vodio po tužbi tužitelja GA protiv tuženika IA radi izdvajanja iz ostavinske mase i utvrđenja prava vlasništva u kojem predmetu je vještačenje provela dipl. ing. Lidija Horvat i u predmetu istog suda poslovni broj P-2184/2020 u kojem je donesena pobijana presuda. Stoga su neosnovane tvrdnje tužitelja da se sud pogrešno pozivao na dokaze čijem provođenju se tužitelj protivio, jer nije bio stranka u postupku. Naime, u oba predmeta u kojima je provođeno vještačenje potpisa pok. ČA na ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 30. kolovoza 1999. stranke su bile upravo I i CA.

12. U situaciji u kojoj je prvostupanjski sud tijekom postupka utvrdio činjenicu da je u predmetu istog suda poslovni broj IP-469/2001 po nalogu suda provedeno vještačenje potpisa pok. ČA na ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 30. kolovoza 1999., kojom prilikom je vještakinja Lidija Horvat utvrdila da je OA skriptor spornog potpisa na ugovoru (tuženik predložio uvid u spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj P. 469/2001) te u situaciji kada je uz tužbu CA u ovom predmetu priložio „Stručnu analizu ekspertize potpisa vještaka Lidije Horvat u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj I P.469/2001“ iz koje proizlazi da je ekspertiza potpisa vještakinje površna i pristrana, sud prvog stupnja je sam odredio provođenje novog vještačenja po vještakinji Ljerki Zdunić.

13. Naime, značaj nalaza i mišljenja sudskog vještaka u parnici ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud upravo u tom predmetu. Nalazi i mišljenja dugih vještaka pribavljeni od strane stranaka izvan predmetnog sudskog postupka nemaju dokaznu snagu sudskog vještačkog nalaza, ali oni su privatne isprave, koje kao takve također predstavljaju valjana dokazna sredstva.

14. Sud prvog stupnja je sam određujući provođenje novog vještačenja otklonio dvojbu zbog dijametralno suprotnih stajališta osoba koje su prije pokretanja ovog postupka dale stručna mišljenja. Dokazom provedenim u ovom postupku sud je valjano, putem stručne osobe, vještakinje Ljerke Zdunić, utvrdio da je potpisnik ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 30. kolovoza 1999. bio sada pok. OA.

15. Kako je istinitost navedenih kontrarnih činjenica sud utvrdio dokazom vještačenjem provedenom u prvostupanjskom postupku to i prema ocjeni ovoga suda, a u okviru svih dokaza provedenih u ovom postupku, nije bilo mjesta određivanju novog vještačenja po novoj stručnoj osobi te se ukazuje i kako je upravo uređujući sud taj koji odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl.220.st.2. ZPP-a), kao što utvrđuje kada su relevantne činjenice utvrđene u dovoljnoj mjeri da se na istima može zasnovati zakonita odluka.

16. Posebno se napominje da je stav i ovoga suda da je u nalazu vještaka Čorića analiza usmjerena na vjerodostojnost ekspertize vještakinje Horvat, a ne na samo stručno znanje potrebno za odluku o predmetu spora (da li je ugovor potpisan od strane pok. OA), time da hipotetski navod suda prvog stupnja da kad bi ipak i cijenio nalaz vještaka Čorića kao vještvo, da bi u tom slučaju nalaz vještakinje Ljerke Zdunić bio nadvještačenje, nije od utjecaja na zakonitost donesene odluke, kako to pogrešno u žalbi ukazuje tužitelj.

17. U odnosu na daljnje žalbene navode tužitelja da presuda donesena u predmetu Općinskog suda u Splitu IP - 469/01 na koju se sud poziva ne prileži spisu zbog čega je pobijana odluka u ovom predmetu nezakonita, jer je tuženik bio dužan dostaviti istu u spis, a sud samo radi utvrđenja vjerodostojnosti izvršiti uvid u spis IP - 469/01, ukazuje se kako iz stanja spisa proizlazi da je tuženik već u odgovoru na tužbu predložio uvid u predmet tog suda poslovni broj IP-469/01, čiji priklop je od strane prvostupanjskog suda zatražen 05. listopada 2020., 09. studenoga 2020. i 07. rujna 2021. da bi na ročištu od 02. ožujka 2022. utvrđeno da je spis pribavljen te da se pregledava i čita. Nakon toga ročišta presuda sadržana u spisu bila je dostupna kako strankama tako i sudu te je neosnovano pozivanje tužitelja na potrebu posebnog dostavljanja sudu odluke po samom tuženiku, a neosnovane su i žalbene tvrdnje da spis IP-469/01 nije priložen predmetnom spisu. Kako su stranke oba postupka bile jednake te su i tužitelj i tuženik presudu u predmetu prvostupanjskog sud poslovni broj IP-469/01 primili već prije pokretanja ovog postupka, a imali su priliku i izvršiti uvid u cijeli taj spis predmeta koji je priklopljen ovom spisu, to nije došlo do povrede odredbe čl. 7. ZPP-a u smislu da je sud prvog stupnja donio odluku temeljem dokaza o kojem strankama nije pružena mogućnost da se izjasne, kako to neosnovano tvrdi tužitelj u žalbi.

18. Nadalje, u odnosu na tvrdnje tužitelja da u prvostupanjskom postupku sud „nije proveo dokaz čitanjem drugog spisa, što je bio dužan, niti je na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava proveo dokaz čitanjem tog spisa“, valja ukazati da su i ove tvrdnje neosnovane i proizvoljne obzirom uvidom u spis predmeta proizlazi da je sud prvog stupnja spise Općinskog suda u Splitu IP-469/01, O-2822/18 i P-4621/18 pregledao i pročitao na ročištu od 02. ožujka 2022. time da je na zapisniku sastavljenom na ročištu održanom dana 30. studenoga 2023., na kojem je zaključena glavna rasprava, evidentirano da se u okviru dokaznog postupka pregledava i čita cjelokupna dokumentacija priložena spisa.

19. Proizvoljni su i žalbeni navodi tužitelja o nevaljanosti predmetnog ugovora budući nije zaključen u propisanom obliku. Naime, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije bio uređen Zakonom o nasljeđivanju (Narodne novine broj 52/71., 47/78., 71/91. i 37/94.) koji je bio na snazi u vrijeme sastavljanja ugovora između tuženika i pravnog prednika stranaka i zakon nije tu vrstu ugovora regulirao kao nasljednopravni za čiju bi valjanost bila propisana ovjera od suca. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je sastavljen u pisanom obliku, premda nije ovjeren od suca, kao obveznopravni, a ne nasljednopravni ugovor formalno je valjan. Jednako stajalište zauzeto je i u mišljenju Proširene sjednice Saveznog Vrhovnog suda (SVS- br. 8/57 od 11. siječnja 1957.) na koje se ispravno poziva sud prvog stupnja.

20. Sud prvog stupnja osnovano je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem predloženih svjedoka ZA, SA i HA na okolnost da predmetni sporni ugovor nije ispunjen od strane davatelja uzdržavanja, tj. tuženika, odnosno da isti nije pružao svome ocu brigu i skrb na koju se obvezao iz razloga što tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnosti ugovora, a razlozi na koje se poziva i dokazi koje je na te okolnosti predložio, odnose se na raskid ugovora zbog neispunjenja, kako to (pravilno) zaključuje sud prvog stupnja.

21. Navodi tužitelja kako je tužbenim zahtjevom tražio da se sporni ugovor utvrdi ništetnim, među ostalim jer je protivan moralu i jer predstavlja prividan pravni posao, koji bi i da je bio potpisan od strane ČA bio ništetan, jer je tuženik iskoristio nemoć svog roditelja, kako bi tužitelja lišio prava na nasljedni dio uključujući i nužni zakonski dio, predstavljaju nove činjenice koje se sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP- a ne mogu iznositi tek u žalbi, obzirom da tužitelj te okolnosti nije isticao u prvostupanjskom postupku.

22. Konačno, promašeni su i žalbeni navodi tužitelja da je sud pogrešno odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 600.000,00 kuna budući je sud prvog stupnja, uzimajući u obzir da se radi o tužbenom zahtjevu koji se ne odnosi na novčanu svotu, vrijednost predmeta spora po prigovoru tuženika na pripremnom ročištu rješenjem, valjano odredio sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a, uzimajući u obzir činjenicu da se radi o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti ugovora kojom je otac stranaka raspolagao vrijednom nekretninom u gradu Splitu.

23. Iz naprijed navedenih razloga žalba tužitelja ocijenjena je u cijelosti neosnovanom zbog čega je valjalo istu odbiti i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi pobijanu presudu uključujući i odluku o troškovima postupka u vezi koje tužitelj u žalbi ne iznosi nikakve konkretne žalbene razloge, a da istu ovaj sud ne ispituje po službenoj dužnosti s aspekta pravilne primjene materijalnog prava sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.

24. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka, jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP -a).

U Varaždinu 14. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun