Poslovni broj: Usž-3527/2023-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TT iz [adresa] i BT iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Sanji Jerković, odvjetnici u Splitu, Gotovčeva 8, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba ZT iz [adresa], zastupanog po Srđanu Graniću, odvjetniku u Splitu, Starčevićeva 8 i TTŠ iz [adresa], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Budimir i Partneri, Split, Bihačka 2/a, radi utvrđivanja građevinske čestice, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1494/2022 od 2. lipnja 2023. na sjednici vijeća održanoj 14. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1494/2022 od 2. lipnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-350-05/22-08/12, urbroj: 531-07-01- 03/05-22-3 od 23. svibnja 2022. (točka I. izreke), naloženo tužiteljima da zainteresiranoj osobi ZT naknadi troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.244,29 € / 9.375,00 kn, dok je za više zatraženi trošak zahtjev odbijen (točka II. izreke), a zainteresiranoj osobi BTŠ troškove upravnog spora u iznosu od 622,14 € / 4.687,50 kn dok je za više zatražen trošak zahtjev odbijen (točka III. izreke).
2. Navedenim rješenjem tuženika od 23. svibnja 2022. odbijena je žalba tužitelja te ČT iz [adresa], AT iz [adresa], KT iz [adresa] izjavljena protiv rješenja o utvrđivanju građevne čestice Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Trogir, klasa: UP/I- 350-05/20-05/000075, urboj: 2181/1-11-00-08/04-21-0037 od 14. prosinca 2021. kojim je utvrđena građevna čestica odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu stambene zgrade od dijela kč. [katastarska čestica] (površine 413 m[2] ) i dijela kč. [katastarska čestica] (površine 314 m ), sve k. o. [katastarska općina], kako je to prikazano na kopiji katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave za katastar nekretnina Trogir klasa: 935-06/20-01/738, urbroj: 541-26-02-07/10-230-2 od 7. prosinca 2020., koji je sastavni dio tog rješenja te ujedno utvrđeno kako površina novoformirane čestice iznosi 727 m[2] .
3. Tužitelji su protiv presude prvostupanjskog suda podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatraju da na kopiji katastarskog plana koja je sastavni dio prvostupanjskog rješenja nije vidljivo niti može biti vidljivo da nisu uključeni dijelovi čestica koje u naravi čine dio javnoprometne površine, budući je na predmetnom dijelu k. o. [katastarska općina] neodržavan katastarski plan i isti ne prikazuje ni približno ni vjerno stvarno stanje na terenu. Smatra da je navedeno razvidno iz samog pregleda i usporedbe kopije katastarskog plana na kojem je izrađen prijedlog formiranja građevne čestice i priležećih geodetskih situacijskih snimki stvarnog stanja od ožujka 2021. Postojeća javnoprometna površina (u naravi [adresa]) nije uopće ucrtana u katastarskoj mapi prema njenom stvarnom položaju i obliku te napominje kako u snimku nije iskazan izračun površina dijelova kat. čest. [katastarska čestica] od kojih se predlaže formiranje građevne čestice. Iz prijedloga za formiranje građevne čestice izrađenom na kopiji katastarskog plana nije bilo moguće utvrditi je li njima obuhvaćena, makar dijelom, [adresa], odnosno predlaže li podnositelj zahtjeva formiranje građevne čestice od dijela nekretnine koji u naravi predstavlja prometnu površinu. Podnositelj zahtjeva je dostavio situacijski snimak izvedenog stanja od ožujka 2021. no na njemu nije utemeljio svoj zahtjev, a niti je prvostupanjsko tijelo u izradi rješenja utvrdilo da građevnu česticu, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu stambene zgrade čini dio kč. br. [katastarska čestica] – 806/7 uz navođenje površina i to baš onaj dio koji je crvenom štrafurom prikazan na situacijskom snimku iz kojeg bi jedino jasno proizlazilo da predložena građevna čestica zaista ne obuhvaća niti jedan dio javnoprometne površine. Smatraju da gramatičko tumačenje članka 158. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju predstavlja pretjerani (ekscesivni) formalizam. Sporna prometna površina predstavlja jedini pristupni put nekretninama u vlasništvu tužitelja. Smatraju spornim pravno pitanje je li prvostupanjsko tijelo moglo i trebalo u konkretnoj upravnoj stvari izreku rješenja o utvrđivanju građevne čestice vezati uz oblik i površinu čestice kako je prikazana u situacijskom snimku. Smatraju da je tužitelj ZT izgubio status zainteresirane osobe te je na njeno mjesto u spor stupa zainteresirana stranka pod 2. Predlažu da sud uvaži žalbu uz naknadu troškova sastava iste.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost presude prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka.
6. Prije svega, Sud nalazi neosnovanim prigovore postupovne naravi usmjerene na neprovođenje predloženih dokaza i nedostatno obrazloženje presude, jer je prema podacima spisa predmeta, prvostupanjski sud u tijeku spora pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) kojima je uređeno procesno postupanje suda u upravnom sporu. Ovo iz razloga jer sud u smislu odredbe članka 33. stavka 3. navedenog Zakona nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi, međutim dužan je u obrazloženju presude u smislu članka 60. stavak 4. istog Zakona izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez provođenja predloženih dokaza (točka 19. obrazloženja). I Ustavni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka, npr. br. U-III-5161/22 od 13. prosinca 2023. iskazao da zahtjevi načela pravičnog postupka ne predstavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze. Stoga je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti neovisno o dispoziciji stranaka, isključivo na redovnim sudovima. Članak 29. Ustava nameće sudovima obvezu ispitati podneske, tvrdnje i dokaze koje su stranke iznijele u sudskim postupcima. Međutim, ni članak 29. Ustava, ni članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06. i 13/17.) ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede neki dokaz. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja – jednakost sredstava) predstavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru iz svojim dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Prema mišljenju ovoga Suda u postupku pred prvostupanjskim sudom ništa ne ukazuje da je tužiteljima uskraćena mogućnost da izlože činjenice ili iznesu dokaze. Naime, suprotno žalbenim navodima, iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljima omogućeno sudjelovanje u postupku u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima, između ostalog i održavanjem glavnih rasprava dana 21. listopada 2022., 27. travnja 2023. i 25. svibnja 2023. Nadalje, ovaj Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravnoodlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio jer je u osporenoj presudi naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tužitelja zakonitim.
7. Prvostupanjski sud je osnovano potvrdio pravilnost rješenja tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela za donošenje kojeg su ispunjeni svi uvjeti propisani odredbom članka 157., 158. stavak 1. i 2. i članka 159. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj: 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19.) budući je za građevinu za koju je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o utvrđivanju građevne čestice izdano rješenje o izvedenom stanju klasa: UP 361-02/13-09/2888, urbroj:
2181/1-11-08/14-17-0010 od 24. veljače 2017., predložena građevna čestica je u skladu s odredbama prostornog plana uređenja Općine Okrug u čijem se obuhvatu nalazi, a podnositelj zahtjeva za utvrđivanje građevne čestice je dokazao pravni interes kao suvlasnik predmetnih nekretnina, te priložio diobni ugovor između upisanih suvlasnika od 4. travnja 2017., suglasnost od 28. veljače 2021. te kopiju katastarskog plana kojom se određuje oblik i veličina građevne čestice.
8. U odnosu na tumačenje tužitelja odredbe članka 158. stavak 1. navedenog Zakona Sud ističe da je navedenom zakonskom odredbom izričito propisano kako se zahtjevu za donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice prilaže preslika katastarskog plana na kojoj se određuju oblik i veličina građevne čestice pa u smislu zakonske odredbe kopija katastarskog plana na kojoj se određuje oblik i veličina građevne čestice čini sastavni dio rješenja prvostupanjskog upravnog tijela. Pri tome prvostupanjski sud i tuženik opetovano ukazuju da je radi pravilnog utvrđenja mjerodavnog činjeničnog stanja u postupku u dokazne svrhe priložen i geodetski situacijski snimak stvarnog stanja terena kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od ožujka 2021. iz kojeg je razvidno kako u zemljište za redovnu uporabu zgrade nije uključen predmetni dio koji je u naravi [adresa], dakle radi se o dokumentaciji priloženoj u dokazne svrhe da prijedlogom oblika i veličine građevne čestice nije obuhvaćen i dio zemljišta koji predstavlja javnoprometnu površinu, a ne o dokumentu iz članka 158. stavak 1. navedenog Zakona, pa ne može biti sastavnim dijelom rješenja o utvrđivanju građevne čestice. Nadalje, u postupku je obavljen i očevid na licu mjesta dana 16. veljače 2021., o čemu je sačinjen zapisnik sa fotografijama, te je utvrđeno da zemljište za redovitu uporabu zgrade ne uključuje i dio zemljišta koje predstavlja javnoprometnu površinu, odnosno dio koji je u naravi [adresa], pa prigovori da se u naravi radi o dijelu javnoprometne površine – [adresa] Sud ne nalazi osnovanim.
9. Za drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari nije od utjecaja niti prigovor u odnosu na status stranke ZT, time što je tijekom spora prodao drugoj zainteresiranoj osobi, obzirom da je isti kao ovlaštena osoba, koja je dokazala svoj pravni interes, sudjelovao tijekom upravnog postupka i upravnog spora. Kako su tužitelji izgubili upravni spor, to je osnovano prvostupanjski sud dosudio zainteresiranim osobama opravdane troškove upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavak 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima.
10. Kako tužitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za uvaženje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelji pravilnost osporene odluke pobijaju ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumače, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.
11. Kako tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, to u smislu navedenog članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima nije osnovan niti njihov zahtjev za naknadu troškova sastava iste.
12. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavak 1. i članka 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti u cijelosti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 14. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
