Poslovni broj: Usž-2493/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice TD iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Suzana Zubović, odvjetnica u Dubrovniku, Bana Josipa Jelačića 29, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba TDŠJ iz [adresa], NDŠJ iz [adresa] i TDŠ iz [adresa], koje zastupa opunomoćenik Cvjetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku, Marka Marojice 17, Grada Dubrovnika, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, Državnog odvjetništva Republike Hrvatske koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku i Ministarstva financija, Zagreb, Ivana Lučića 6, u predmetu radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2068/2022 od 19. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2068/2022 od 19. veljače 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/19-01/114, urbroj: 514-04-02- 01-01/07-22-02 od 17. kolovoza 2022. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, a točkom II. tužiteljici je naloženo da zainteresiranim osobama koje zastupa opunomoćenik Cvjetko Rihter naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, klasa: UP/I-943- 01/97-01/1954, urbroj: 2117-03-02/2-19-215 od 18. veljače 2019. (točka I.), a točkom II. ovo prvostupanjsko rješenje je povodom žalbi zainteresiranih osoba poništeno i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
3. Protiv ove presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Prvenstveno ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio kako je vrijednost predmeta ovog spora neprocjenjiva jer se radi o stanu za koji tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe plaća mjesečnu naknadu od 110,00 eura, a trenutno oko 200,00 eura Gradu Dubrovniku. Smatra da su određivanjem vrijednosti spora kao neprocjenjivog za tužiteljicu nepravično porasli troškovi spora. Ističe da štiti svoje pravo na dom u kojem nije niti bespravno niti besplatno. Također navodi da zainteresirane osobe svojim sudjelovanjem nisu doprinijele načinu rješavanja spora, da su u spor uključene na poziv suda te smatra da je odgovarajućom primjenom odredbi Zakona o upravnim sporovima i Zakona o parničnom postupku tuženik dužan snositi trošak, tim više što je tužiteljica kao tuženika označila isključivo Ministarstvo pravosuđa i uprave. Obrazlaže stajalište prema kojem na predmetnom stanu koji koristi postoji stanarski odnos te se poziva na odredbu članka 22. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i smatra da stan kojeg koristi ne može biti predmet naturalnog povrata. Obrazlaže Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo na dom te smatra da su upravna tijela svojim odlukama trebala deklaratorno utvrditi postojanje prava na dom, odnosno nesporne činjenice stanovanja, odnosno stanarskog odnosa temeljem ugovora bez obzira na to kako se on zvao. Predlaže da Sud žalbu usvoji, poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.500,00 eura.
4. Ovlaštenici naknade za oduzetu imovinu koje zastupa opunomoćenik Cvjetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku, dostavili su odgovor na žalbu kojim se u cijelosti protive žalbenim navodima te predlažu da Sud žalbu odbije.
5. Tuženik i ostale zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Presudom prvostupanjskog suda potvrđeno je stajalište tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela prema kojem tužiteljica neosnovano osporava utvrđenje prema kojima ovlaštenicima naknade pripada pravo na naturalni povrat stana u č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanog u zk. uložak [broj ZK uloška] na adresi [adresa]. Predmetni stan tužiteljica koristi temeljem ugovora o čuvanju stana koji je sklopila sa Gradom Dubrovnikom 1998.
8. Tužiteljica je tijekom provedenog upravnog postupka, kao i prvostupanjskog upravnog spora, isticala da stanuje u predmetnom stanu te se pozivala na odredbu članka 22. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19.). Navedenom zakonskom odredbom propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo stan na kojem postoji stanarsko pravo osim ukoliko se radi o stanu oduzetom na temelju propisa o konfiskaciji (stavak 1.), dok se prema stavku 2. ovog članka Zakona prijašnjem vlasniku daje u vlasništvo i posjed stan na kojem ne postoji stanarski odnos. U provedenom postupku neprijeporno je utvrđeno da je tužiteljica sa Gradom Dubrovnikom sklopila Ugovor o čuvanju stana, klasa: 371-01/97-01/885, urbroj: 2117/01-01-98-3 dana 22. srpnja 1998. godine. Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme do donošenja odgovarajućih pojedinačnih akata koji će regulirati prava i obveze primatelja.
9. Protivno stajalištu tužiteljice, iako u predmetnom stanu stanuje temeljem sklopljenog ugovora, ovaj ugovor ne predstavlja pravnu osnovu za stjecanje stanarskog prava i zapreku za povrat ovog stana prijašnjem vlasniku u smislu odredbe članka 22. stavka 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Pri tome pozivanje tužiteljice na pravo na dom nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari jer Ustavom i Konvencijom zajamčeno pravo na dom ne može ići na štetu drugih fizičkih osoba, u konkretnom slučaju ovlaštenika naknade prema odredbama Zakona o imovini oduzetoj za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.
10. Tužiteljica prvostupanjsku presudu pobija iz razloga što je prvostupanjski sud odbio njezin prijedlog da se vrijednost ovog spora odredi prema iznosu zaštićene najamnine. Tužiteljica se žalbom neosnovano poziva na odredbe Zakona o upravnim sporovima i Zakona o parničnom postupku jer je vezano za troškove upravnog spora mjerodavan isključivo Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) koji odredbom članka 79. stavka 2. propisuje da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
11. Također, tužiteljica neosnovano prigovara što je prvostupanjski sud u spor pozvao i zainteresirane osobe, između ostalog, podnositelja zahtjeva za naknadu za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Navedeno iz razloga što je sud dužan u spor uključiti sve osobe koje su sudjelovale u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu kako bi tijekom spora mogli štititi svoja prava i pravne interese. Zainteresirane osobe, podnositelji zahtjeva za naknadu oduzete imovine, protivno žalbenom navodu, imaju pravo i pravni interes koji je dijametralno suprotan interesu tužiteljice, budući da tužiteljica u provedenom upravnom postupku i sporu osporava pravilnost primjene članka 22. stavka 2. Zakona o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine vezano za stan koji koristi temeljem ugovora o čuvanju stana.
12. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, zbog čega je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao pod točkom I. izreke.
13. Budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu, to je neosnovan i njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, zbog čega je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu, 14. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović
