Poslovni broj: Usž-3998/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SĐ iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Žrtava fašizma 3, radi sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-149/2024-18 od 30. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. studenoga 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-149/2024-18 od 30. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužitelja protiv rješenja, poslovni broj: UsI-149/2024-13 od 9. kolovoza 2024. kojim je tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura te na presudu i žalbu u iznosu od po 66,36 eura, odnosno ukupno 185,81 eura.
2. Tužitelj u žalbi navodi da nije u mogućnosti platiti sudsku pristojbu bez štetnih posljedica za uzdržavanje sebe i svoje obitelji te da ispunjava uvjete za odobravanje sekundarne pravne pomoći. Smatra da određeni iznosi sudske pristojbe nisu u skladu s odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 37/23. – dalje: Tarifa). Predlaže poništiti rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz spisa proizlazi da je presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-2206/2024-2 od 12. lipnja 2024., odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-149/2024-5 od 19. travnja 2024., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
5. S obzirom na izloženo, što tužitelj svojim žalbenim navodima ni ne dovodi u sumnju, prema ocjeni ovog Suda, pravilno je tužitelj obvezan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu, presudu prvostupanjskog suda kojom je tužbeni zahtjev odbijen i žalbu. Naime, odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18. i 51/23.-dalje: ZSP) propisano je da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu.
6. Prema Tar. br. 29. stavku 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 37/23. – dalje: Tarifa) za tužbu u upravnom sporu se plaća pristojba u iznosu od 53,09 eura, dok je stavkom 5. tog Tar. br. određeno da se za žalbu protiv prvostupanjske presude u upravnom sporu plaća pristojba u iznosu od 66,36 eura. Prema Tar. br. 30. stavku 1. Tarife za presudu donesenu u upravnom sporu plaća se pristojba u iznosu od 66,36 eura.
7. Slijedom navedenog, imajući na umu citirane odredbe, pravilno je određeno plaćanje sudske pristojbe u navedenom iznosu, pri čemu su žalbeni prigovori tužitelja u tom pogledu neosnovani.
8. Također, navodi glede slabog imovnog stanja tužitelja nisu od utjecaja jer je nakon stupanja na snagu Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine", broj 143/13.) 1. siječnja 2014., oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi zbog slabog imovnog stanja u nadležnosti mjesno nadležnog ureda državne uprave u županiji, a tužitelj rješenje o oslobađanju od plaćanja sudskih pristojbi nije dostavio.
9. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 29. stavka 4. ZSP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi osporeno rješenje.
U Zagrebu, 14. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović
