Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3085/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog OT, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 3. ožujka 2022., broj: 8 Pp-162/2022, u sjednici vijeća održanoj 14. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okrivljenog OT kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 EUR (dvadesetpet eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. OT proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna.
1.1.Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.
2.Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, putem branitelja Jacinte Toš Špehar, odvjetniku u Bjelovaru, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.
2.1.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3.Žalba nije osnovana.
4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona pogrešno smatrajući da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu, budući da iz stanja predmeta proizlazi da je dostavio svoju pisanu obranu, a prvostupanjski sud je svoju odluku pravilno i zakonito utemeljio na dokazima provedenim na raspravi pred sudom, na koju su uredno pozvani okrivljenik i njegov branitelj, pa je imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima na kojima se temelji presuda te isticati sve one koji mu idu u korist, u smislu odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona. U pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o dokaznom prijedlogu ispitivanja svjedokinje VT iz njegove pisane obrane, i time nije postupio u sladu s odredbom članka 165. stavka 9. Prekršajnog zakona, međutim u konkretnom slučaju isto nije od utjecaja na pobijanu presudu, budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno, a žalitelj nije argumentirao razloge za provođenje tog dokaza, odnosno nije isticao na koje bitne okolnosti predlaže ispitivanje svjedokinje, niti takve okolnosti iznosi sada u žalbi.
6.Razmatrajući navode žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka HT te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.
6.1.Naime, pravilno ističe žalitelj da nije odlučno kada je u Policijskoj postaji zaprimljena obavijest vlasnika vozila kojom se dostavljaju podaci o vozaču, budući da vlasnik vozila takvu obavijest ima mogućnost poslati i preporučenom poštanskom pošiljkom, brzojavom ili drugim sredstvom komunikacije na daljinu, kada se dan predaje pošti ili drugoj ovlaštenoj organizaciji smatra danom predaje onomu komu je dostavljena, međutim u predmetnom slučaju je i sam okrivljenik u pisanoj obrani naveo kako je zakasnio s dostavom podataka, da je obavijest poslao poštom, a nema dokaza da bi se radilo o preporučenoj poštanskoj pošiljci. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je okrivljenik propustio dostaviti podatke o vozaču kako je to propisano zakonom i kako je od njega zatraženo na temelju obavijesti o počinjenom prekršaju, koja mu je uredno dostavljena 2. prosinca 2021. (list 13 i 14 spisa), pa je zadnji dan za dostavu obavijesti o vozaču bio 17. prosinca 2021. (petak), a kako to proizlazi i iz rezultata provedenog postupka. Prema tome, žalitelj je od dana zaprimanja obavijesti, u roku od 15 dana, bio dužan dostaviti podatke o vozaču vozila Postaji prometne policije Virovitica, što je propustio učiniti.
6.2.Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7.Razmatrajući odluku o kazni ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona i nije prestrogo odmjerena. To stoga, jer je prvostupanjski sud pravilno cijeneći sve poznate okolnosti od utjecaja na kaznu i neosuđivanost okrivljenika kaznu već izrekao uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane minimalne kazne za predmetno djelo (od 5.000,00 do 15.000,00 kuna). Tako odmjerenu kaznu i ovaj sud smatra primjerenom prirodi i težini počinjenog prekršaja te stupnju odgovornosti okrivljenika, u svemu pogodnom da se ostvari svrha kažnjavanja i utječe da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da se postigne svrha specijalne i generalne prevencije. Protivno iznesenom, žalitelj ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje ionako već značajno ublažene kazne.
8. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje neznatno nižu minimalnu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je mišljenja da je prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu, uz primjenu instituta ublažavanja, u velikoj mjeri ispod propisane kazne za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja i prema novom zakonu predstavlja ublaženu novčanu kaznu. Stoga je stav ovog suda da u predmetnom slučaju novi zakon ne dovodi do povoljnije kazne za okrivljenika.
9. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
10.Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
11.Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 14. studenoga 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
