Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-7456/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene FH, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska i žalbe okrivljene FH protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 12. kolovoza 2024., broj: Pp-1186/2024-5, u sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
I.Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska kao osnovane, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okrivljenoj FH za djelo iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a, činjenično opisano u izreci pobijane presude, izriče kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) dana u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ) uračunava vrijeme zadržavanja od 8. kolovoza 2024. u 08,20 do 8. kolovoza 2024. u 12,00 kao 1 (jedan) dan zatvora, pa je okrivljenici na ime izrečene kazne preostalo za izdržati 9 (devet) dana zatvora.
II.Prihvaćanjem žalbe okrivljene FH kao osnovane preinačuje se pobijana presuda u odluci o oduzimanju predmeta na način da se privremeno oduzeto osobno vozilo broja šasije [broj šasije], marke VW Golf tip III, registarskih oznaka [registarska oznaka], zajedno s pripadajućim ključem i prometnom dozvolom serijskog broja: [broj prometne dozvole], a koji su od okrivljenice privremeno oduzeti temeljem Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 8. kolovoza 2024., serijski broj: [serijski broj], imaju vratiti okrivljenoj FH.
III.U preostalom dijelu odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda.
Obrazloženje
1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Makarskoj okrivljena FH proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a za koji joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od 25 dana i na temelju članka 44. PZ-a primijenjena je mjera upozorenja uvjetna osuda pa se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku od 12 mjeseci ne počini isti ili sličan prekršaj.
1.1.Okrivljenica je dužna platiti na ime troškova prekršajnog postupka paušalni iznos od 27,00 eura.
1.2.Istom presudom okrivljenici je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci i odlučeno je da se privremeno oduzeti osobni automobil marke VW Golf tip III, registarskih oznaka [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], oduzima od okrivljenice.
2.Protiv prvostupanjske presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Makarska pravodobno je podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi kako smatra da odlukom o izrečenoj kazni zatvora u trajanju od 25 dana i primjenom uvjetne osude neće biti ispunjena svrha kažnjavanja i da se radi o povredi odredaba materijalnog prekršajnog prava. Tužitelj ističe da se radi o recidivistu koji je višekratno kažnjavan za iste prekršaje zbog čega su dosadašnje kazne bile neučinkovite i jedina primjerena kazna u konkretnom slučaju je bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 30 dana.
2.1.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3.Protiv prvostupanjske presude pravodobnu žalbu podnijela je i okrivljena FH i to zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama odnosno zbog odluke o oduzimanju privremeno oduzetog motornog vozila. Okrivljenica priznaje učin prekršaja i izražava kajanje zbog istog, te moli da joj se vrati oduzeto vozilo jer je isto u vlasništvu njezine kćeri te joj je isto neophodno, a okrivljenici bi nastala znatna materijalna šteta jer bi kćeri morala u novcu nadoknaditi štetu koju bi trpila oduzimanjem vozila a u financijski je zaista lošoj situaciji jer čisti kuće kao izvor prihoda.
3.1.Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.
4.Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba okrivljenice je osnovana.
5.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
6.Ispitujući pobijanu presudu ovaj je Sud stava da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno, te na osnovu cjelokupne materijalne dokumentacije, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za prekršaj iz primijenjenog propisa. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge koje je valjano obrazložio.
6.1.No, ispitujući pobijanu presudu u pogledu navoda žalbe tužitelja na odluku o kazni, ovaj je Sud mišljenja da isti osnovano ističe da se kaznom zatvora od 25 dana na koju se temeljem članka 44. PZ-a primjenjuje mjera upozorenja uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenica ne počini novo isto ili slično djelo u roku od 12 mjeseci, neće ispuniti svrha kažnjavanja budući da je okrivljenica recidivist u činjenju istih prekršaja, a što je i sama navela u svom iskazu.
6.2.U pravu je tužitelj kada ističe da se radi o jednim od najtežih prekršaja u cestovnom prometu koje okrivljenica opetovano čini, dovodeći time u opasnost sebe i ostale sudionike u prometu, jer se radi o osobi koja je već ranije osuđivana za upravljanje vozilom prije stjecanja prava na upravljanje. Razvidno je da dosadašnje kazne na okrivljenicu nisu imale utjecaja niti su ostvarile svrhu kažnjavanja budući da ponovno čini iste prekršaje, stoga nije bilo mjesta primjeni uvjetne osude u konkretnom slučaju te neosnovano zaključuje prvostupanjski sud da će se izrečenom kaznom uz primjenu uvjetne osude ostvariti svrha kažnjavanja i da je ista primjerena stupnju krivnje i opasnosti prekršaja, budući da je okrivljenica svojim ponašanjem demonstrirala da dosadašnje blaže kazne na nju nisu ostvarile učinak niti ju odvratile od ponovnog činjenja prekršaja.
6.3.Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao djelomično osnovanu te preinačiti odluku o kazni na način da se ovom presudom okrivljenici za djelo prekršaja iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a izriče bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 10 dana u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem. Ovaj je Sud mišljenja da je bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 10 dana pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, kako to osnovano ističe tužitelj u žalbi, pa cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene uvjetne osude u odnosu na prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a u tom slučaju ne bi mogla postići.
7.Nadalje, u odnosu na navode iz žalbe okrivljenice u odnosu na odluku prvostupanjskog suda o oduzimanju privremeno oduzetog vozila, ovaj je Sud mišljenja da je takva odluka prvostupanjskog suda nepravilna i neosnovana. Naime, obzirom da su ranijim sudskim odlukama okrivljenici za istovrsni prekršaj izrečene novčane kazne, koje se imaju smatrati blažom vrstom kazne, te je istoj presudom ovog Suda po prvi puta izrečena stroža vrsta kazne odnosno bezuvjetna kazna zatvora, to ovaj Sud opravdano smatra da bi mjera oduzimanja vozila u tom slučaju bila suviše stoga i otegotna za navedene okolnosti i da će ovakva vrsta i mjera kazne bez oduzimanja vozila imati utjecaja na okrivljenicu da više ne čini ovakve i slične prekršaje odnosno da se ovakvom vrstom i mjerom kazne ostvaruje svrha kažnjavanja propisana člankom 32. PZ-a. Valja imati na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava i mora biti razmjeno naravi potreba za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnog prava pojedinca na mirno uživanje vlasništva.
Zbog svega navedenog je valjalo preinačiti pobijanu presudu u tom dijelu, prihvaćanjem žalbe okrivljenice.
8.Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
9.Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 14. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
