Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-612/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Ivana Stipčića predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marijanke Salopek članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice RĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282. OIB 22694857747, koga zastupa punomoćnica Dajana Čepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2317/2020-20 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. studenoga 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 2317/2020-20 od 5. svibnja 2022.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za nadoknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
„ Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. isplatiti tužiteljici RĆ daljnji iznos od 13.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. lipnja 2020. do isplate, kao i naknaditi joj troškove postupka u iznosu 11.650,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. svibnja 2022. do isplate, sve po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.”
2. Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tuženika odnosno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troška sastava žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 287/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.
6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.
7. Sud prvog stupnja je raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP), utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela zbog ozljeda zadobivenih u nezgodi koja se dogodila 12. siječnja 2020. kada je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika te pritom zadobila ozljede zbog kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te joj je nastala imovinska šteta u vidu potrebe za tuđom pomoći i njegom.
9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika kao i odgovornost tuženika. Također nije sporno da se tužiteljica obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom te da joj je tuženik na temelju dostavljene dokumentacije 17. srpnja 2020. isplatio iznos od 398,17 eura/ 3.000,00 kuna.
10. Sporan je opseg i visina štete nastale tužiteljici u predmetnom štetnom događaju preko isplaćenog iznosa, kao i kada je završeno liječenje tužiteljice.
11. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da je stalni sudski vještak specijalist kirurg, dr. ĆĆ naveo kako je tužiteljica stradala u štetnom događaju 12. siječnja 2020. te pritom zadobila ozljedu u vidu istegnuća mišića vrata, natučenja desnog koljena i natučenja prsišta,
- da je prilikom pregleda sudskog vještaka tužiteljica navela kako prije predmetnog štetnog događaj nije imala ozljeda ili tegoba s vratnom kralježnicom, nije išla na fizikalnu terapiju prije predmetnog štetnog događaja,
- da je liječenje završeno nakon četiri mjeseca nakon predmetnog štetnog događaja,
- da su bolovi tužiteljice bili jakog intenziteta, trajnog karaktera jedan dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera šest dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su tijekom četrdeset pet dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti,
- da je primarni strah bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta u vremenu od pet dana, manjeg intenziteta u trajanju od četrnaest dana,
- da je u navedenom štetnom događaju tužiteljica zadobila istegnuće mišića vratne kralježnice. Navedena ozljeda kralježnice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice od 2%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta te povremenim bolovima u području vrata,
- da je liječenje i provođenje fizikalne terapije bilo onemogućeno radi trudnoće tužiteljice,
- da je nakon štetnog događaja tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od četrnaest dana po dva sata dnevno te još sedam dana po jedan sat dnevno, za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.
12. Prvostupanjski sud je, prihvativši nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao stručan i objektivan, razumljiv i utemeljen na opsežnoj medicinskoj dokumentaciji, pravilno utvrdio, a imajući u vidu intenzitet i trajanje fizičkih bolova, pretrpljeni strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti (2 %) da je primjerena novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u smislu odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO) u iznosu od 2.030,66 eura/ 15.300,00 kuna. Kako je tuženik tužiteljici s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplatio iznos od 398,17 eura/ 3.000,00 kuna, to je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom daljnjeg iznosa od 1.632,49 eura/ 12.300,00 kuna, kako je i zatraženo tužbenim zahtjevom.
12.1. Pravilno je prvostupanjski sud prilikom dosude naknade neimovinske štete tužiteljici u skladu s odredbom članka 19. ZOO, a u vezi s odredbom članka 1100. ZOO, uzeo u obzir kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade prema odredbi članka 1100. stavka 2. ZOO. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da bi tužiteljica s osnova pretrpljenih fizičkih bolova imala pravo na novčanu naknadu u iznosu od 995,42 eura/ 7.500,00 kuna, s osnova pretrpljenog straha u iznosu od 597,25 eura/ 4.500,00 kuna te s osnova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 2%, u iznosu od 437,99 eura/ 3.300,00 kuna.
12.2. Time je utvrđeno da bi tužiteljica po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje imala pravo na naknadu u ukupnom iznosu od 2.030,66 eura/ 15.300,00 kuna, no kako je tuženik tužiteljici s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplatio iznos od 398,17 eura/ 3.000,00 kuna, to je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom daljnjeg iznosa od 1.632,49 eura/ 12.300,00 kuna, kako je i zatraženo tužbenim zahtjevom.
13. Pravilnom primjenom odredbe članka 1095. ZOO i članka 1085. ZOO, a utvrđujući visinu cijene sata tuđe pomoći i njege od 2,65 eura/ 20,00 kuna primjenom odredbe članka 223. stavka 1. ZPP, prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljici za pruženu tuđu pomoć i njegu za 35 sati pripada traženi iznos od 92,91 eura/ 700,00 kuna pa su suprotni navodi žalbe u odnosu na utvrđenu visinu imovinske štete neosnovani.
14. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti utvrdio jedinstveni iznos neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja se dosuđuje u vidu novčane satisfakcije, pri čemu pojedini kriteriji za određivanje novčane satisfakcije nisu samostalni vidovi štete, nego svi zajedno čine jednu cjelinu.
15. Ovdje valja naglasiti da sud u svakom pojedinom predmetu utvrđuje prema okolnostima slučaja visinu naknade neimovinske štete, a Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VS RH) na koje se poziva tuženik ne predstavljaju puki matematički izračun, a što tuženik zaključuje u žalbenim navodima.
16. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio zateznu kamatu na dosuđenu štetu (imovinsku i neimovinsku) od dana podnošenja odštetnog zahtjeva jer se ovdje primjenjuje odredba članka 1103.ZOO prema kojoj odredbi obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a što nije slučaj u ovom konkretnom predmetu.
17. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP tužiteljici dosudio trošak prema osnovi i visini i to u odnosu na trošak zastupanja, trošak sudske pristojbe i trošak vještačenja.
18. Prema pravnom shvaćanju VS RH zauzetom u rješenju poslovni broj: Rev- 2603/2011 od 19. veljače 2013. kao i u pojedinim revizijskim odlukama kod odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev, o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva, s tim da tuženiku pripada pravo na nadoknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (Revr-1428/2009-2 od 27. listopada 2010. i Rev-402/04-2 od 21. rujna 2005.).
19. Suprotno žalbenim navodima tuženika u konkretnom slučaju smanjenje tužbenog zahtjeva nije bilo od utjecaja na visinu troškova zastupanja stranaka po odvjetniku, jer je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova zastupanja (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., dalje: Tarifa), visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev od 1.725,40 eura/ 13.000,00 kuna ista kao u odnosu na raniji zahtjev istaknut u tužbi u iznosu od 7.229,75 eura/ 55.000,00 kuna pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u takvoj situaciji za tuženika nije nastao nikakav posebni trošak.
20. Neosnovan je i daljnji žalbeni prigovor tuženika jer je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP prvostupanjski sud dosudio parnični trošak tužiteljici u cijelosti s obzirom da je takav bio njen uspjeh u sporu pa stoga nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 154. stavak 2. ZPP na što se neosnovano tuženik poziva u žalbi.
21. Također valja odgovoriti tuženiku da pozivanje na dopis VS RH u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj: Pn-2237/2018 nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke o trošku jer je prvostupanjski sud u ovom predmetu pravilno obrazložio iz kojih razloga nije odlučivao o zahtjevu tuženika pa se praksa koju navodi tuženik u žalbi ne može primijeniti na ovaj konkretan slučaj.
22. Radi svega navedenog je žalba tuženika odbijena kao neosnovana te je odlučeno kao u izreci pod točkom I. ove drugostupanjske presude, uz primjenu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.
23. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, njegov zahtjev za nadoknadom žalbenog troška je odbijen kao neosnovan, sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP u svezi sa člankom 166. stavak 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Sisku 14. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Stipčić
