Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7818/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene UN, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenice, podnesenoj po branitelju Deanu Velenderiću, odvjetniku u Pazinu, protiv presude Općinskog suda u Pazinu od 26. srpnja 2024., broj: Pp-1099/2024, u sjednici vijeća održanoj 14. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
IOdbija se žalba okr. UN kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.
IINa temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50 EUR (pedeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu okr. UN proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je na temelju citiranog propisa kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura kuna, koju je dužna platiti u šest jednakih mjesečnih obroka po pravomoćnosti presude.
1.1. Istom presudom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
1.2.Okrivljenica je nadalje, sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona dužna naknaditi troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 389,86 eura.
2.Protiv te prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno po branitelju podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
2.1.Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njezina žalba prihvati.
3.Žalba je neosnovana.
4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5.Neosnovano žaliteljica upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, budući da je izreka presude razumljiva za pravilno određenje djela prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnji žaliteljice, korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta uz jasno određenje o vrednovanju dokaza, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti, izrečene kazne i mjere sadrži razumljive, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u kojima nema proturječja, niti je izreka presude proturječna obrazloženju. Za ostvarenje obilježja predmetnog djela odlučno je da počiniteljica upravljala vozilom pod utjecajem droge (amfetamina). Stoga ovaj sud ocjenjuje da nije počinjena bitna povreda iz citirane zakonske odredbe.
6. Razmatrajući predmet u pogledu žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza na raspravi, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.
6.1. Naime, citirana zakonska odredba glasi:
(2) Vozač vozila kategorije A1, A2, A, B, BE, F, G i AM ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.
(9) Novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana kaznit će se za prekršaj vozač i instruktor vožnje ako je pod utjecajem droga ili lijekova.
6.2.Žaliteljica ne dovodi u pitanje svojstvo vozača inkriminirane prilike, a činjenica da je upravljala pod utjecajem droge proizlazi iz rezultata provedenog postupka, odnosno toksikološkog vještačenja i mišljenja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ te neposredno ispitane vještakinje Ljubice Tomašek, koja se na temelju provedenog vještačenja jasno očitovala da je prilikom analize, pored utvrđivanja prisutnosti amfetamina, utvrđena i njegova koncentracija kod okrivljenice od 229 ng/ml u krvi, što ukazuje da je u trenutku zaustavljanja u prometu na cesti bila pod utjecajem amfetamina. Na temelju analize krvi kvalitativnog i kvantitativnog tipa, utvrđeno je da je u trenutku upravljanja vozilom u krvi imala takvu koncentraciju amfetamina koja prema znanstvenim istraživanjima prelazi granicu (dopuštene) prisutnosti droge, i za koju se smatra da je osoba pod utjecajem droga, pri čemu za ostvarenje obilježja djela nije odlučno na koji bi konkretan način isto utjecalo na vozačke sposobnosti okrivljenice te prilike, kako na to bez uspjeha upire žaliteljica. Naime, citiranom odredbom jasno je propisano da vozač ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom pod utjecajem droga, a žaliteljica je znala da je prethodno konzumirala drogu i u kojoj količini, pa je morala biti svjesna da može počiniti prekršaj i na to je pristala. Suprotno tvrdnje žaliteljice, za počinjenje djela nije odlučno je li i te večeri konzumirala drogu, u kojem smislu je pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog za provođenje daljnjeg dokaznog postupaka ispitivanjem svjedokinja koje su te večeri bile s njom u društvu na okolnosti konzumacije droge, imajući na umu činjenicu da se amfetamin zadržava u organizmu dva do četiri dana, ovisno o količini i načinu unosa, učestalosti unosa, toleranciji, stanju organizma i dr., pa se s obzirom na znanje o količini i vremenu konzumacije u razdoblju koje je prethodilo događaju nije smjela upustiti u promet na cesti, kako je to propisano citiranom zakonskom odredbom. Prema tome, prvostupanjski sud je savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, donio na zakonu osnovan zaključak da je okrivljenica te prilike ostvarila obilježja djela stavljenog joj na teret.
6.3.Slijedom navedenog, budući da žaliteljica ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona niti argumentirano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7.Ispitujući odluku o kazni u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona ovaj sud nalazi da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena, budući da je prvostupanjski sud kaznu izrekao u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu blaže vrste kazne za predmetno djelo (koja je propisana u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dna zatvora), smatrajući da je, s obzirom na ranije primjereno ponašanje okrivljenice, izrečena kazna razmjerna svim okolnostima od utjecaja na kaznu i pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno potrebe upućivanja one vrste prijekora koji će utjecati na počiniteljicu i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje. Suprotno navedenom, žaliteljica ne ističe i ne dokumentira nikakve nove ili naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.
8.Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
9. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca u povodu žalbe ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito okrivljenici, u skladu s odredbom članka 58. Prekršajnog zakona, izrekao navedenu zaštitnu mjeru, imajući na umu značaj i težinu djela, kao i stupanj opasnosti činjenja istoga za druge sudionike u prometu. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju, s obzirom na osobine ličnosti počiniteljice koja je osoba mlađe životne dobi očito nedovoljne svijesti o opasnosti djela. Prema tome, i ovaj sud je stajališta da je izrečena zaštitna mjera u razmjeru s težinom djela, stupnjem opasnosti počiniteljice i prekršaja koji se mogu očekivati, odnosno u skladu s naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, a navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost i duljinu trajanja zaštitne mjere.
10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka, te imajući u vidu poznate materijalne prilike žaliteljice.
11.Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 14. studenoga 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.
