Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-562/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i članice vijeća, te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Ivanić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Reiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 6215/22 od 13. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6215/22 od 13. studenog 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6215/22 od 13. studenog 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

" I. Utvrđuju se da su ništetne i bez pravnog učinka odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj 028-50-3340496 zaključenog 28. ožujka 2006. između tužitelja BP i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezna glavnica za CHF te odredba čl. 7. u dijelu kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), važećim na dan dospijeća, odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih anuiteta vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 24.070,89 EUR / 181.362,09 Kn u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], zatezne kamate koje teku:

- na iznos 1,13 EUR / 8,53 Kn od 31.05.2006. pa do isplate,

- na iznos 0,33 EUR / 2,50 Kn od 30.11.2007. pa do isplate,

- na iznos 5,10 EUR / 38,43 Kn od 31.01.2008. pa do isplate,

- na iznos 8,78 EUR / 66,13 Kn od 29.02.2008. pa do isplate,

- na iznos 15,07 EUR / 113,60 Kn od 31.03.2008. pa do isplate,

- na iznos 5,61 EUR / 42,26 Kn od 30.04.2008. pa do isplate,

- na iznos 19,06 EUR / 143,65 Kn od 31.05.2008. pa do isplate,

- na iznos 23,89 EUR / 180,01 Kn od 30.06.2008. pa do isplate,

- na iznos 16,80 EUR / 126,63 Kn od 31.07.2008. pa do isplate,

- na iznos 17,16 EUR / 129,28 Kn od 31.08.2008. pa do isplate,

- na iznos 21,36 EUR / 160,92 Kn od 30.09.2008. pa do isplate,

- na iznos 53,17 EUR / 400,58 Kn od 31.10.2008. pa do isplate,

- na iznos 31,86 EUR / 240,02 Kn od 30.11.2008. pa do isplate,

- na iznos 58,94 EUR / 444,12 Kn od 31.12.2008. pa do isplate,

- na iznos 63,11 EUR / 475,48 Kn od 31.01.2009. pa do isplate,

- na iznos 64,99 EUR / 489,66 Kn od 28.02.2009. pa do isplate,

- na iznos 59,81 EUR / 450,61 Kn od 31.03.2009. pa do isplate,

- na iznos 60,80 EUR / 458,06 Kn od 30.04.2009. pa do isplate,

- na iznos 52,86 EUR / 398,31 Kn od 31.05.2009. pa do isplate,

- na iznos 47,03 EUR / 354,33 Kn od 30.06.2009. pa do isplate,

- na iznos 48,58 EUR / 366,03 Kn od 31.07.2009. pa do isplate,

- na iznos 51,66 EUR / 389,21 Kn od 31.08.2009. pa do isplate,

- na iznos 51,39 EUR / 387,19 Kn od 30.09.2009. pa do isplate,

- na iznos 48,28 EUR / 363,76 Kn od 31.10.2009. pa do isplate,

- na iznos 54,12 EUR / 407,74 Kn od 30.11.2009. pa do isplate,

- na iznos 58,80 EUR / 443,01 Kn od 31.12.2009. pa do isplate,

- na iznos 65,45 EUR / 493,17 Kn od 31.01.2010. pa do isplate,

- na iznos 63,93 EUR / 481,67 Kn od 28.02.2010. pa do isplate,

- na iznos 72,96 EUR / 549,75 Kn od 31.03.2010. pa do isplate,

- na iznos 71,25 EUR / 536,84 Kn od 30.04.2010. pa do isplate,

- na iznos 74,59 EUR / 562,00 Kn od 31.05.2010. pa do isplate,

- na iznos 103,51 EUR / 779,89 Kn od 30.06.2010. pa do isplate,

- na iznos 97,56 EUR / 735,03 Kn od 31.07.2010. pa do isplate,

- na iznos 78,28 EUR / 589,83 Kn od 31.08.2010. pa do isplate,

- na iznos 72,49 EUR / 546,14 Kn od 30.09.2010. pa do isplate,

- na iznos 63,16 EUR / 475,86 Kn od 31.10.2010. pa do isplate,

- na iznos 82,84 EUR / 624,13 Kn od 30.11.2010. pa do isplate,

- na iznos 107,87 EUR / 812,75 Kn od 31.12.2010. pa do isplate,

- na iznos 90,14 EUR / 679,19 Kn od 31.01.2011. pa do isplate,

- na iznos 96,36 EUR / 726,03 Kn od 28.02.2011. pa do isplate,

- na iznos 88,45 EUR / 666,46 Kn od 31.03.2011. pa do isplate,

- na iznos 89,87 EUR / 677,16 Kn od 30.04.2011. pa do isplate,

- na iznos 123,43 EUR / 930,02 Kn od 31.05.2011. pa do isplate,

- na iznos 116,41 EUR / 877,11 Kn od 30.06.2011. pa do isplate,

- na iznos 143,87 EUR / 1.083,98 Kn od 31.07.2011. pa do isplate,

- na iznos 129,76 EUR / 977,71 Kn od 31.08.2011. pa do isplate,

- na iznos 114,32 EUR / 861,38 Kn od 30.09.2011. pa do isplate,

- na iznos 112,67 EUR / 848,90 Kn od 31.10.2011. pa do isplate,

- na iznos 111,48 EUR / 839,94 Kn od 30.11.2011. pa do isplate,

- na iznos 118,84 EUR / 895,43 Kn od 31.12.2011. pa do isplate,

- na iznos 125,26 EUR / 943,80 Kn od 31.01.2012. pa do isplate,

- na iznos 126,12 EUR / 950,28 Kn od 29.02.2012. pa do isplate,

- na iznos 121,68 EUR / 916,82 Kn od 31.03.2012. pa do isplate,

- na iznos 124,68 EUR / 939,41 Kn od 30.04.2012. pa do isplate,

- na iznos 126,73 EUR / 954,87 Kn od 31.05.2012. pa do isplate,

- na iznos 123,28 EUR / 928,86 Kn od 30.06.2012. pa do isplate,

- na iznos 124,19 EUR / 935,70 Kn od 31.07.2012. pa do isplate,

- na iznos 121,60 EUR / 916,21 Kn od 31.08.2012. pa do isplate,

- na iznos 116,01 EUR / 874,07 Kn od 30.09.2012. pa do isplate,

- na iznos 121,97 EUR / 918,99 Kn od 31.10.2012. pa do isplate,

- na iznos 124,83 EUR / 940,54 Kn od 30.11.2012. pa do isplate,

- na iznos 122,83 EUR / 925,43 Kn od 31.12.2012. pa do isplate,

- na iznos 111,58 EUR / 840,71 Kn od 31.01.2013. pa do isplate,

- na iznos 121,13 EUR / 912,68 Kn od 28.02.2013. pa do isplate,

- na iznos 121,97 EUR / 918,97 Kn od 31.03.2013. pa do isplate,

- na iznos 118,22 EUR / 890,76 Kn od 30.04.2013. pa do isplate,

- na iznos 106,58 EUR / 803,01 Kn od 31.05.2013. pa do isplate,

- na iznos 106,28 EUR / 800,78 Kn od 30.06.2013. pa do isplate,

- na iznos 109,14 EUR / 822,33 Kn od 31.07.2013. pa do isplate,

- na iznos 113,73 EUR / 856,89 Kn od 31.08.2013. pa do isplate,

- na iznos 120,07 EUR / 904,74 Kn od 30.09.2013. pa do isplate,

- na iznos 116,80 EUR / 880,05 Kn od 31.10.2013. pa do isplate,

- na iznos 119,12 EUR / 897,54 Kn od 30.11.2013. pa do isplate,

- na iznos 121,75 EUR / 917,36 Kn od 31.12.2013. pa do isplate,

- na iznos 69,01 EUR / 519,95 Kn od 31.01.2014. pa do isplate,

- na iznos 72,09 EUR / 543,13 Kn od 28.02.2014. pa do isplate,

- na iznos 71,08 EUR / 535,54 Kn od 31.03.2014. pa do isplate,

- na iznos 67,67 EUR / 509,89 Kn od 30.04.2014. pa do isplate,

- na iznos 66,58 EUR / 501,67 Kn od 31.05.2014. pa do isplate,

- na iznos 67,08 EUR / 505,39 Kn od 30.06.2014. pa do isplate,

- na iznos 70,94 EUR / 534,49 Kn od 31.07.2014. pa do isplate,

- na iznos 74,19 EUR / 559,01 Kn od 31.08.2014. pa do isplate,

- na iznos 73,52 EUR / 553,92 Kn od 30.09.2014. pa do isplate,

- na iznos 76,33 EUR / 575,11 Kn od 31.10.2014. pa do isplate,

- na iznos 18.526,49 EUR / 139.587,83 Kn od 28.11.2014. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. prosinca 2007. sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.918,24 EUR / 21.987,48 kn sa zateznim kamatama koje teku od 13. studenog 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 870,63 EUR / 6.559,76 kn.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena tužba tužitelja u dijelu kojim predlaže utvrditi ništetnom odredbu čl. 2. Ugovora o kreditu broj 028-50-3340496 zaključenog 28. ožujka 2006. između tužitelja i tuženika, u dijelu koji se odnosi na ugovorenu kamatnu stopu koja iznosi 4,95 % godišnje i koja je promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

II. Ne dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 2. listopada 2023."

2. Tuženik pobija presudu i rješenje zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 2, 4, 8, 9, 13 i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Neutemeljeno tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi, o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. jer prema odredbi članka 120. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (stavaka 1.), a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (stavak 2.) čime nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na koju upućuje tuženik tvrdnjom da prvostupanjski sud nije odlučilo o svim dokaznim prijedlozima.

8. Sud prvog stupnja odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužitelja rukovodio se postavljenim tužbenim zahtjevom polazeći od odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a koja se odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku temeljem članka 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP/19 budući su za odlučivanje po preinačenoj tužbi bile ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 190. stavaka 8. ZPP-a.

9. Sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. u predmetima po tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti odredaba ugovora o kreditu broj 028-50-3340496 od 28. ožujka 2006. i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa s osnova pretplate zbog nepoštenih odredaba predmetnog ugovora.

11. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili ugovor o kreditu broj 028-50-3340496 od 28. ožujka 2006. kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 103.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 300 mjeseca uz kamatu od 4,95 % godišnje koja će se mijenjati temeljem odluke banke,

- da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više tuženika, među ostalim i tuženika u ovom postupku, pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivni interes i prava potrošača i korisnika kredita tako što su potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 odbijena žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/12 od 4. srpnja 2013. u djelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu za koju je vezana glavnica Švicarski franak (valutna klauzula),

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 između ostalog odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018 u djelu kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći o njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,

- da su zatezne kamate dosuđene na iznose mjesečnih anuiteta kako ih je tužitelj naznačio u tužbi jer je tuženik u pogledu zateznih kamata osporavao samo njihov tijek, a ne i visinu pojedinih mjesečnih iznosa na koje kamate teku, sve s obzirom da među strankama visina zahtjeva nije bila sporna.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u odnosu na postavljeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredaba jer se u konkretnom slučaju radi o ugovornim odredbama kojima se potvrđuju prava potrošača, što je utvrđeno u postupku koji se vodio po kolektivnoj tužbi i postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. što ima za posljedicu ništetnost navedenih ugovornih odredaba.

13. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru kakav je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita, te da je ugovoreno da će tužitelj plaćati redovnu kamatu koja je tijekom obveze i po ugovoru promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, koja kamatna stopa je i vrijeme sklapanja ugovora iznosila 4,95% godišnje.

14. Korisnik kredita ovdje tužitelj obvezao se kredit vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama za vrijeme i na način utvrđen Ugovorom.

15. Za ocjenu valjanosti ugovorenih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/03 – dalje ZZP) za razdoblje od 6. kolovoza 2007. do kada je taj zakon bio na snazi potom od 7. kolovoza 2007. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) kada je taj Zakon stupio na snagu do 31. prosinca 2008. Odredbom članka 84. ZZP/03 kao i kasnije odredbom članka 99. Zakona propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijenu poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

16. O tome da je u potrošačkom ugovoru o kreditu nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva bez ugovorenih parametara, u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, zauzeto je pravno shvaćanje u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po tužbi radi zaštite kolektivnih prava i interesa na koju se tužitelj pozvao u svojoj tužbi u skladu s odredbom članka 502. c ZPP-a kojom je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnih presuda kojim su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i kasnije u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

17. S druge strane presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (potvrđenom presudom VSRH broj Rev- 2221/18) utvrđeno je da je između ostalog i tuženik od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirali osim posebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

18. Naime, što se tiče valutne klauzule Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u kojoj je odlučivao o revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik sklapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima, a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njima povrijeđeni kolektivni interesi prava potrošača bile nepošteni i ništetne, utvrđujući da su tužene banke među kojima je ovdje tuženik u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošaču u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama postupile suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 6. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) to nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugorova o kreditu s tužiteljicom ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu i to na način daje dogovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

19. Sud u svakom pojedinom postupku dužan je raspraviti osnovanost navoda tužbe s aspekta ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. Prema odredbi članka 502. a. ZZP-a udruge, tijela, ustanove organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje su u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno uz uvjete predviđene zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljenim određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanje, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuju ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502. b. ZZP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502. a. ZZP-a dok je člankom 502. ZZP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravo utvrđenje iz presude kojojm će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz članka 502. a. ZZP-a da su određenim postupanjem uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati.

20. Sukladno odredbi članka 138. ZZP/03 presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

21. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoje ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja članak 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati interes obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni, iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi. Stoga je sud pravilno utvrdio da je ništetan dio predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF.

22. S druge strane, utvrđujući da je odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, tužitelj ima pravo na isplatu pretplaćenih iznosa zbog valutne klauzule.

23. Navedeno, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 1111. ZOO-a u svezi s odredbom članka 323. ZOO-a kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati utuženi iznos plaćen zbog valutne klauzule.

24. Za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi članka 3. ZID ZOO-a ("Narodne novine" broj 78/15), od 1. siječnja 2023. do isplate sukladno odredbi članka 2. ZID ZOO-a ("Narodne novine" broj 114/22) i članka 1. Uredbe o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" broj 156/22).

25. Sudu u načelu nije dopušteno revidirati nedopuštenu ugovornu odredbu. Naprotiv, stranke su slobodno i nepoštenu ugovornu odredbu same izmijeniti ili zamijeniti, pri će mu ni takva izmjena tada ne smije ukloniti prava potrošača koja mu pripadaju na temelju neobvezujuće prirode zamjene (stare) odredbe, kao što je podnošenje zahtjeva za povrat novca. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda EU kada se neka odredba proglasi nepoštenom i stoga ništavom, na nacionalnom sudu je da se u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive vijeća 93/16 EEZ od 5. travnja 1993. u nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima izuzme iz primjene tu odredbu kako ona više ona ne bi imala obvezujuće učinke na potrošača, osim ako se potrošač tome protivi. (vidjeti osobito presudu u premetima C-618/10 odnosno C- 70/17 i C-179/17). Iz toga slijedi da nacionali sud nije ovlašten mijenjati sadržaj nepoštenih odredbi jer bi u suprotnom bio uklonjen odvraćajući učinak na prodavatelje robe odnosno pružatelja usluge koji nastaje samom neprimjenjivošću takvih nepoštenih odredbi na potrošača (presuda od **.**.2006. ŠP i dr. C-154/15, C-307/15 i C-308/15).Tako je sud EU smatrao da obveza nacionalnog suda da izuzme iz primjene nepoštenu ugovornu odredbu kojom se nalaže plaćanje iznosa za koju tvrdi da su neosnovani ima odgovarajući restitucijski učinak u pogledu tih iznosa.

26. Kako se pak imovina tuženika bez osnove povećala, što je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom koja je u skladu s člankom 1115. ZOO-a teče na svaki pojedini mjesečni pretplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuiteta) kako je to navedeno u pobijanoj presudi.

27. Nadalje, prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda pokretanjem parničnog postupka, za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (jednako pravno shvaćanje zauzeto u presudi Vrhovnog suda RH Rev-2245/17, Rev- 3142/18, Rev-1404/18).

28. Kako je predmetna tužba podnesena dana 21. studenog 2022. to nije protekao rok od pet godina iz članka 371. ZOO-a. Naime, u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora koji je pravomoćno dovršen donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi na temelju valutne klauzule.

29. Osim toga navedeno pravno shvaćanje je u skladu s pravnim shvaćanjem Europskog suda u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18 od 9. srpnja 2020. prema kojoj članak 2. b , članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se protivi tumačenje nacionalnog prava prema kojem sudska tužba za povrat iznosa koji su neosnovani uplaćeni na temelju nepoštene odredbe sadržane u ugovoru sklopljen između potrošača i trgovca podliježe roku zastare koji teče od dana kada je taj rok u cijelosti ispunjen, kada za slične tužbe, koje se temelje na pojedinim odredbama nacionalnog prava, taj isti rok počinje teći tek od sudskog utvrđenja osnovanosti tužbe radi utvrđenja nepoštenosti pojedinih odredaba predmetnog ugovora, što je u suprotnosti s načelom ekvivalentnosti.

30. Prigovor svojstva potrošača tužitelja nije doveden u pitanje ni tijekom postupka, a bući se radi o činjeničnim okolnostima to teret dokaza da suprotno pisanoj ispravi iz koje proizlazi da između stranaka sklopljen ugovor o potrošačkom kreditu, sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a leži na tuženiku kao kreditoru.

31. Pravilno sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja javnog bilježnika, budući da saslušanjem istog se ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja ugovora, a na što se već izjasnila sudska praksa.

32. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) pravilno obračunao troškove koju su bili neophodni za vođenje postupka, pri tome cijeneći da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu.

33. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 14. studenog 2024.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović