Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-227/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika ranijeg tužitelja KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice ranijeg tužitelja US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (oba ranija tužitelja zastupana po punomoćniku PS, odvjetniku u [adresa]), protiv tuženika GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Gašparonu, odvjetniku u Zagrebu, Al. Blaža Jurišića 69, radi utvrđenja vlasništva, i po protutužbi tuženika GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužitelja MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika ranijeg tužitelja KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice ranijeg tužitelja US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi predaje u posjed, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-883/2017-44 od 19. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-883/2017-44 od 19. listopada 2020.

Obrazloženje

1. Ovaj sud uvodno napominje da su nakon donošenja prvostupanjske presude umrli:

- tužitelj HS te je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj: P-883/2017- 51 od 24. prosinca 2020. utvrdio prekid postupka, dok je rješenjem poslovni broj: P- 883/2017-52 od 31. ožujka 2021. nastavio postupak te je pozvao RS da kao nasljednica pok. US preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari,

- tužitelj KS te je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj: P- 883/2017-53 od 8. ožujka 2022. utvrdio prekid postupka, dok je rješenjem poslovni broj: P-883/2017-53 od 19. kolovoza 2022. nastavio postupak te je pozvao MS i IS da kao nasljednici pok. KS preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari.

2. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka u cijelosti glasi:

„1. Odbijaju se 1. tužitelj KS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelj HS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je 1. tužitelj KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:

- kč. br. [katastarska čestica] [adresa] od 735 m2

Dvorište od 649 m2

Izgrađeno zemljište od 69 m2

Izgrađeno zemljište od 17 m2

označenog na skici očevida geodetskog vještaka od dana 4. ožujka 2019 godine izrađenoj po VS, mag. ing. geodezije, et. geoinf, stalnom sudskom vještaku, slovima M,N,O,O1,P1,S,T,1,2,U,V,M, površine 176 m2 na kojem dijelu se prema rješenju o izvedenom stanju Upravnog odjela za poslove provedbe dokumenata prostornog uređenja klasa UP/I-361-04/13-01/2629. Urbroj:2133/01- 05/07-15-15 od 13.07. 2015 g. nalaze slijedeći objekti:

izgrađena pomoćna zgrada (garaža) jednostrešnog krova tlocrtnih dimenzija 3,25 m x 5,51 m x 3,16 m ( površine 18 m2) koja se sastoji od prizemlja,

izgrađena pomoćna zgrada (drvarnica) jednostrešnog krova tlocrtnih dimenzija 4,43 m x 2,33 m (površine 10 m2),

2. Tužitelj HS iz [adresa], M. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to

- kč. br. [katastarska čestica] [adresa] od 735 m2

Dvorište od 649 m2

Izgrađeno zemljište od 69 m2

Izgrađeno zemljište od 17 m2

označenog na skici očevida geodetskog vještaka od dana 04. ožujka 2019 godine izrađenoj po VS, mag. ing. geodezije, et. geoinf, stalnom sudskom vještaku, slovima A,B,C,C1,D1,D,E,F,A površine 56 m2, na kojem dijelu se prema rješenju o izvedenom stanju Upravnog odjela za poslove provedbe dokumenata prostornog uređenja klasa UP/I-361-04/13-01/2629. Urbroj:2133/01-05/07-15-15 od 13.07. 2015 g. nalazi objekt:

izgrađena pomoćna zgrada (garaža) jednostrešnog krova, tlocrtnih dimenzija 5,00 m x 3,05 m, a koja se sastoji od prizemlja,

vlasnik dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] klč. Br. 1508/1 označenog na skici očevida geodetskog vještaka od dana 04. ožujka 2019 godine izrađenoj po VS, mag. ing. Geodezije, et. Geoinf, stalnom sudskom vještaku, slovima G,H,I,I1,J1,J,K,L,G površine 43 m2, na kojem dijelu se prema rješenju o izvedenom stanju Upravnog odjela za poslove provedbe dokumenata prostornog uređenja klasa UP/I-361-04/13-01/2629. Urbroj:2133/01-05/07-15-15 od 13. srpnja 2015. nalazi objekt:

izgrađena pomoćna zgrada (drvarnica) jednostrešnog krova tlocrtnih dimenzija 4,04 m x 2,20 m, a koja se sastoji od prizemlja,

što je tuženi CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan priznati i trpjeti da se 1. i 2. tužitelji u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu uknjiže kao vlasnici naprijed navedenih objekata kao samostalnih uporabnih cjelina na navedenoj nekretnini u skladu sa očevidnom skicom mjerničkog vještaka, koja je sastavni dio ove presude.

3. Nalaže tuženiku GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da naknadi 1. tužitelju KS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelju US iz [adresa], M. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] parnične troškove, uz zakonsku zateznu kamatu obračunato uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tekućom počam od 19. listopada 2020. do isplate, sve to u roku od 15 dana."

4. Nalaže se tužiteljima protutuženima KS (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa] i US (OIB [osobni identifikacijski broj]) [adresa], da predaju u posjed tuženiku – protutužitelju GS (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zgrade (garaže – drvarnice) sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:

- izgrađena pomoćna zgrada (garaža) jednostrešnog krova, tlocrtnih dimenzija 3,25 m2 x 5,51 m2 x 3,16 m2 (površine 18 m2) koja se sastoji od prizemlja,

- izgrađena pomoćna zgrada (drvarnica) jednostrešnog krova tlocrtnih dimenzija 4,43 m2 x 2,33 m2 (površine 10 m2),

- završena pomoćna zgrada (garaža) jednostrešnog krova, tlocrtnih dimenzija 5,00 m2 x 3,05 m2, a koja se sastoji od prizemlja,

- izgrađena pomoćna zgrada (drvarnica) jednostrešnog krova tlocrtnih dimenzija 4,04 m2 x 2,20 m2, a koja se sastoji od prizemlja,

kao i da mu naknade parnični trošak u iznosu od 10.000,00 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 19. listopada 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.“

3. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelji pobijaju presudu iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13 i 89/14 - odluka US RH; dalje: ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu, usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženika da plati tužiteljima parnični trošak te da odbije protutužbeni zahtjev tuženika ili da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3.1. Navedeni Zakon se u ovoj parnici koja je započela 21. prosinca 2017. primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 70/19), uz iznimke propisane u st. 2.-4. tog članka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora tužbeni je zahtjev tužitelja (sada pokojnih KS i US) da se utvrdi da su vlasnici dijela nekretnina pobliže opisanih u izreci pobijane presude, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelji u zemljišnim knjigama uknjiže kao vlasnici tih nekretnina. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži da mu tužitelji predaju u posjed nekretnine također pobliže opisane u izreci pobijane presude.

6. Nakon što je konstatirao da među strankama nije sporno da je tuženik GS upisan kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je sporno jesu li tužitelji stekli pravo vlasništva na utuženim dijelovima kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bilo građenjem na tuđem zemljištu, bilo temeljem dosjelosti, prvostupanjski sud navodi da je točan predmet raspravljanja utvrđen na očevidu na licu mjesta uz sudjelovanje stranaka i mjerničkog vještaka dana 4. ožujka 2019. te je opisan na zapisniku i prikazan na skici očevida, a prijepor je u odnosu na koji je tužbeni zahtjev postavio tužitelj KS prikazan na skici očevida i omeđen točkama M, N, O, O1, P1, S, T, 1, 2, U, V, M, površine 176 m2 i u naravi predstavlja prilazni put i dio zemljišta na kojem se nalaze garaža i dio šupe, dok je prijepor u odnosu na koji je tužbeni zahtjev postavio tužitelj HS prikazan na skici očevida i omeđen točkama A, B, C, C1, D1, D, E, F, A, površine 56 m2 i u naravi predstavlja prilazni put i garažu te točkama G, H, I, I1, J1, J, K, L, G, površine 43 m2 i u naravi predstavlja prilazni put i dio šupe.

6.1. Nakon temeljite analize i ocjene materijalnih i personalnih dokaza (str. 5.-16. pobijane presude) prvostupanjski sud zaključuje:

- da se u odnosu na pravnu osnovu da su tužitelji KS i HS stekli pravo vlasništva građenjem na tuđem zemljištu ne mogu primijeniti odredbe čl. 152. do 154. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 90/10; 143/12 i 152/14; dalje: ZV), jer je prema odredbi čl. 231. taj Zakon stupio na snagu 1. siječnja 1997., a iz iskaza stranaka i svjedoka proizlazi da je sporne drvarnice i garaže na predmetnu kčbr. [katastarska čestica] premjestila GRO Tempo kada je gradila zgradu na susjednom zemljištu 1979. godine, što proizlazi (i) iz rješenja o odobrenju za građenje od 12. veljače 1979.,

- da se u ovoj pravnoj stvari ne mogu primijeniti niti odredbe iz članka 24. do 26. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/80 i 36/90; NN br. 53/91 i 91/96) budući je isti stupio na snagu 1. rujna 1980. i prestao važiti 1. siječnja 1997., dakle nakon što su predmetne garaže i drvarnice premještene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kada bi se te odredbe i mogle primijeniti, tužitelji KS i HS ne bi temeljem istih mogli steći pravo vlasništva na predmetnim garažama i drvarnicama jer ih nisu oni sagradili nego GRO Tempo,

- da tuženik pravilno ističe da se, budući je u vrijeme izgradnje predmetnih baraka zemljišna čestica na kojoj su sagrađene bila u društvenom vlasništvu, mogu primijeniti jedino odredbe Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta (NN br. 14/73) i Zakona o građevinskom zemljištu (NN br. 54/80; 42/86; 41/88; 48/88 - pročišćeni tekst; 16/90 i 53/90), a prema tim propisima pravo vlasništva zgrade na građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu nije se moglo steći bez odgovarajućeg akta nadležnog tijela o davanju na korištenje građevinskog zemljišta za izgradnju i redovitu uporabu zgrade, što znači da građenje na društvenom zemljištu bez odgovarajućeg akta nadležnih tijela o dodjeli na korištenje građevinskog zemljišta radi izgradnje zgrade nije moglo imati za posljedicu stjecanje prava vlasništva izgrađene zgrade, ni pravo korištenja koje služi za redovitu uporabu zgrade, a takve akte nadležnog tijela o davanju na korištenje građevinskog zemljišta za izgradnju i redovitu uporabu zgrade u odnosu na predmetne garaže i drvarnice za tadašnju kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sadašnju kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelji KS i HS nisu dostavili,

slijedom čega tužbeni zahtjev radi stjecanja prava vlasništva s osnove građenja na tuđem zemljištu sud ocjenjuje neosnovanim.

6.2. Nadalje, u odnosu na tvrdnju tužitelja KS i US da su pravo vlasništva realnog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekli dosjelošću prvostupanjski sud navodi da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su tužitelji KS i HS bili u samostalnom posjedu predmetnih garaža i drvarnica, ali taj posjed nije imao potrebnu kvalitetu za stjecanje prava vlasništva jer nije bio niti zakonit, niti istinit, niti pošten, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev i tom dijelu.

6.3. Prvostupanjski sud još navodi da činjenice da je tužitelj KS ishodio rješenje o izvedenom stanju u upravnom postupku te da je plaćao porez na garažu i komunalnu naknadu na garažu, nisu dokaz da je on vlasnik sporne nekretnine, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

6.4. U odnosu na protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži da sud naloži tužiteljima KS i US da mu predaju u posjed garaže i drvarnice sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje koriste, prvostupanjski sud primjenjuje odredbu čl. 161. st. 1. ZV-a kojom je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Kako je tijekom postupka utvrdio da su tužitelji KS i US u posjedu spornih garaža i drvarnica, a u zemljišnoj knjizi je tuženik upisan kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalaze predmetne garaže i drvarnice, prvostupanjski sud prihvaća protutužbeni zahtjev s obzirom da tuženik kao vlasnik ima pravo zahtijevati od tužitelja kao osoba koje posjeduju njegovu stvar odnosno dijelove predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da mu oni predaju svoj posjed te nekretnine.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužitelji pozivaju reproduciranjem zakonskog opisa te bitne povrede bez konkretizacije u čemu se ona sastoji. Također nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Tužitelji u žalbi pobijaju zaključak prvostupanjskog suda da AS (majka tužitelja KS) sklapanjem kupoprodajnog ugovora od 5. travnja 1976. nije stekla vlasništvo dijela zemljišta na današnjoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno tadašnje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa da ugovorom o darovanju od 31. listopada 2005., koji je zaključen između AS kao darovateljice i tužitelja KS kao obdarenika, nije mogla opisano izvanknjižno vlasništvo prenijeti na svog sina, ovdje (ranijeg) tužitelja KS.

9.1. Takvim žalbenim tvrdnjama tužitelji zapravo precjenjuju rezultat kojeg je prvostupanjski sud utvrdio ocjenom provedenih dokaza, ali time prema stavu ovog suda nije doveden u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da AS, sklapanjem kupoprodajnog ugovora od 5. travnja 1976. nije kupila drvarnicu koja se nalazi na današnjoj kčbr. [katastarska čestica], jer je do preseljenja predmetne garaže i drvarnice tužitelja KS kao i svih ostalih garaža i drvarnica drugih stanara moglo doći tek 1979. ili kasnije.

9.2. U tom kontekstu paušalna je tvrdnja tužitelja da je garažu i drvarnicu premjestilo GRO Tempo uz suglasnost ČS i da su ti objekti premješteni prije 1979. godine. Prije svega, žalbenim navodima tužitelji nisu doveli u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da je navedene objekte premjestilo GRO Tempo u razdoblju kada su građene stambene zgrade na mjestu gdje su se nalazile garaže i drvarnice i da je rješenje o odobrenju za građenje investitoru GRO Tempo Zagreb doneseno 12. veljače 1979. Stoga, a imajući u vidu iskaze svjedoka koji su suglasno potvrdili da su sve drvarnice i garaže koje su bile iza kuće na susjednoj čestici na kojoj se nalazila i kuća sa stanovima na tadašnjoj adresi [adresa], preseljene na predmetnu (današnju) kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prihvaća se zaključak prvostupanjskog suda da AS sklapanjem kupoprodajnog ugovora dana 5. travnja 1976., nije mogla kupiti drvarnicu i garažu koja se nalazi na današnjoj kčbr. [katastarska čestica], jer je do preseljenja garaža i drvarnica moglo doći najranije 1979. godine ili kasnije. Nadalje, promašeno je pozivanje tužitelja na izjavu ČS od 3. rujna 1975., jer tom izjavom ona nije dopustila tužitelju KS preseljenje predmetnih objekata, nego samo produljenje tada postojećih objekata („za najviše 1. metar“). Posljedično, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da AS sklapanjem kupoprodajnog ugovora od 5. travnja 1976. nije stekla vlasništvo dijela zemljišta na današnjoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno tadašnjoj 512/1 k. o. [katastarska općina], pa ugovorom o darovanju koji je ovjeren po javnom bilježniku dana 31. listopada 2005., kojeg je ona kao darovateljica zaključila s obdarenikom (ovdje tužiteljem) KS, nije na njega mogla prenijeti opisano izvanknjižno vlasništvo jer nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što sam ima.

9.3. Nisu osnovane niti žalbene tvrdnje tužitelja US da je on kupoprodajnim ugovorom od 10. kolovoza 1985. godine kupio dvije stambene prostorije i drvarnicu, zajedno s pravom korištenja zajedničkog WC-a. Naprotiv, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda koji je uslijedio nakon analize i ocjene ugovora o kupoprodaji zaključenog dana 28. siječnja 1977. između ČS kao prodavateljice te ĆS kao kupca i ugovora o kupoprodaji od 10. kolovoza 1985., da sklapanjem tih ugovora tužitelj HS nije stekao i vlasništvo drvarnice i garaže na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je isto kao i u slučaju tužitelja KS, prvi ugovor koji je sa ČS zaključio ĆS dana **.**.1977., zaključen prije preseljenja garaža i drvarnica od strane GRO Tempo s ranije lokacije na današnju kčbr. [katastarska čestica], s obzirom da je preseljenje objekata moglo uslijediti najranije nakon 12. veljače 1979. kada je investitor GRO Tempo ishodio rješenje o odobrenju za građenje. Dakle, niti je ĆS od ČS, ugovorom od 28. siječnja 1979. kupio drvarnicu i garažu na današnjoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti je te objekte na kčbr. [katastarska čestica] sklapanjem kupoprodajnog ugovora od 10. kolovoza 1985. mogao kupiti tužitelj HS.

10. Zaključno, navodima žalbe tužitelji nisu doveli u sumnju zaključak suda da pravo vlasništva na spornim nekretninama nisu stekli niti građenjem (jer tužitelji nisu u spis dostavili odgovarajući akt nadležnog tijela o davanju na korištenje građevinskog zemljišta za izgradnju i redovitu uporabu zgrade, što je bilo nužno u konkretnom slučaju), niti dosjelošću (jer je pravilno utvrđeno da posjed tužitelja nije bio niti zakonit, niti istinit, niti pošten), a kako ovaj sud u cijelosti prihvaća detaljno i precizno obrazloženje prvostupanjskog suda u ovom dijelu (str. 16. do 20. pobijane presude) te primjenu materijalnog prava, to se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja tužitelje upućuje na taj dio pobijane presude.

11. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i u dijelu u kojem je prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika GS te je primjenom odredbe čl. 161. st. 1. ZV-a naložio tužiteljima KS i US da tuženiku predaju u posjed garaže i drvarnice sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelji pobijaju presudu u ovom dijelu samo na način da ju dovode u vezu sa svojim eventualnim uspjehom u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev. Međutim, iz svih provedenih dokaza proizlazi da su tužitelji (KS i HS) u posjedu spornih garaža i drvarnica, a da je tuženik u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj se nalaze sporne garaže i drvarnice.

12. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a koju tužitelji pobijaju jednom rečenicom:

„Odluka o troškovima postupka nije osnovana“.

13. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 168. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 14. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun