Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1720/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Mariji Radelja, odvjetniku u Zagrebu, radi ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4514/2021 od 21. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu koji glasi:
"I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 166-046/2008, sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika, od dana 26.02.2008. godine, sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu, a koja glasi:
“Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50 % (jedancijelihpedeset posto) iznosa kredita.”
II. Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK D.D., 10000 ZAGREB, SLAVONSKA AV. 6, OIB 14036333877 da tužitelju PF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.305,07 EUR, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 02.01.2008. do isplate, sve po stopi koja se do 31.srpnja 2015. godine utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 166-046/2008 sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika, od dana 26.02.2008. godine, sadržana u čl. 8. Ugovora o kreditu, a koja glasi:
„U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.“
IV. Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK D.D., 10000 ZAGREB, SLAVONSKA AV. 6, OIB 14036333877 da tužitelju PF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.399,45 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 06.03.2013. do isplate sve po stopi koja se do 31.srpnja 2015. godine utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak 2.546,75 €, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 21. ožujka 2024. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Žali se tuženik i pobija prvostupanjsku presudu sve zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i postupi u skladu sa istom. 3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnim odredbe članka 5. i 8. Ugovora o kreditu koji je zaključen između stranaka dana 26. veljače 2008. te isplata iznosa kako je navedeno u izreci prvostupanjske odluke.
6. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio da su stranke zaključile Ugovor o kreditu u iznosu od 148.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s tim da je člankom 5. Ugovora određena naknada za obradu zahtjeva i odobrenje kredita u visini 1,50% na iznos kredita obračunata sa datumom ugovora.
7. Ujedno je člankom 8. Ugovora o kreditu u slučaju prijevremene otplate kredita omogućena naplata naknade prema Odluci o naknadama za usluge kreditora.
8. Sud prvog stupnja je utvrdio, a prema stanju u spisu, da je tužitelj putem promidžbenog materijala banke i neposrednim razgovorom upoznat o naknadi za obradu kredita bez pregovaranja.
9. S obzirom na naprijed utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.
10. Sa zaključkom suda prvog stupnja suglasan je žalbeni sud i to iz sljedećeg razloga:
Kako se sa tužiteljicama prema rezultatima dokaznog postupka nije pregovaralo oko naknade za obradu kredita jer je u pitanju unaprijed formulirana odredba Ugovora o kreditu (članak 5. Ugovora) to očito tužiteljica nema utjecaja na sadržaj odredbi Ugovora.
11. Iako tuženik zasigurno ima određene troškove kod obrade kredita, a isto se naplaćuje u postotku od odobrenog iznosa kredita, a ne u nominalnom određenom iznosu, kao stvarni trošak, to prema mišljenju ovog suda, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je ništetna odredba članka 5. Ugovora o kreditu.
12. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.
13. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
14. S obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba, te obveza vraćanja uplaćenog iznosa od 1.305,07 Eur. Tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kao bi ista mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlazi, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja.
15. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.
16. Pitanje zastare sud prvog stupnja je razjasnio i u potpunosti prihvaća žalbeni sud. Tako je za prigovor zastare sud utvrdio da je isti neosnovan iz slijedećih razloga:
Naime Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su- IV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda RH proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti.
17. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate također sud prvog stupnja utvrđuje sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO).
18. S obzirom da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužiteljici, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.
19. Žalbeni navodi tuženika glede dospjelosti novčane obveze, pa time i tijeka zakonske zatezne kamate razriješeni su odlukom Vrhovnog suda RH Revd-1294/21 gdje je naznačeno da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zateznih kamata ovisi o stoga o savjesnosti stjecatelja što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.
20. S obzirom na okolnosti slučaja prema mišljenju ovog suda pravilno je utvrđen tijek zakonske zatezne kamate tj. pitanje nepoštenog stjecanja, pa i u ovom dijelu žalbeni navodi nisu osnovani.
21. Žalbeni navodi tuženika glede ništetnih odredbi ugovora te činjenice da je tužitelj bio upoznat sa visinom naknade za obradu kreditu nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer tužitelju kao potrošaču onemogućeno je pregovaranje o visini iste, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud RH na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020.
22. Prema izraženom stavu Vrhovnog suda RH ugovorena odredba kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu prema članku 49. Zakona o zaštiti potrošača, može biti utvrđenom ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, što u kontekstu predmetnog slučaja također ukazuje na pravilan zaključak suda prvog stupnja što prihvaća i žalbeni sud.
23. Kako žalbeni navodi ni u jednom svom dijelu ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, to je odlučeno kao u izreci – članak 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 126/21).
24. Također prema mišljenju ovog suda, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici i iznos od 3.399,45 Eur, koji je zaračunat prema Odluci o naknadama za usluge kreditora a odnosi se na naknadu o prijevremenoj otplati kredita, što je nepobitna činjenica između stranaka.
25. Kako se i u ovom slučaju radi o ništetnoj odredbi – članak 8. Ugovora, o čemu se izjasnio sud prvog stupnja i koje činjenice u potpunosti prihvaća žalbeni sud, to je odluka suda prvog stupnja zakonita i u pogledu osnova, i u pogledu visine i zastare.
26. Na odlučne činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja upućuje se žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
27. Žalbeni navodi tuženika glede potrebe vještačenja ne ukazuju na pogrešan zaključak suda prvog stupnja jer se radi o zaračunatom iznosu s naslova Odluke o naknadama kreditora.
28. Neosnovani su i žalbeni navodi glede odluke o troškovima postupka, jer je sud prvog stupnja sukladno odredbi članka 154. i 155. ZPP-a pravilno utvrdio visinu troškova postupka.
U Splitu, 14. studenog 2024.
Predsjednica vijeća:
Dragica Samardžić
