Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2944/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice "Raiffeisenbank Austria" d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: 98 P-340/2023-21 od 27. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: 98 P-340/2023-21 od 27. svibnja 2024., u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke presude.
r i j e š i o j e
Djelomično se uvažava žalba tužiteljice pa se ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: 98 P-340/2023-21 od 27. svibnja 2024., u pobijanom dijelu pod točkama II. i IV. izreke te se predmet u ovom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu i rješenje broj: 98 P-340/2023-21 od 27. svibnja 2024.
U točki I. izreke presude prvostupanjski je sud presudio da je ništetna ugovorna odredba ugovora o kreditu broj 528-50-3249664 od 1. veljače 2006. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula CHF. U točki II. izreke presude prvostupanjski je sud naložio tuženici da isplati tužitelju iznos od 914,59 eura sa zateznim kamatama s osnova razlike tečaja CHF. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki III. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetne ugovorne odredbe članka 9. predmetnog ugovora o kreditu koja glasi: „Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“
U točki I. izreke rješenja prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti istaknut od strane tuženice. U točki II. izreke prvostupanjski je sud odbacio tužbu u dijelu u kojem tužiteljica traži utvrđenje ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Pored toga prvostupanjski je sud u točki III. izreke utvrdio da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata iznosa od 678,08 eura. Konačno, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki IV. izreke riješio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tužiteljica. Tužiteljica se žali na odbijajući dio presude, dakle u dijelu pod točkom III. izreke, te na točke II. i IV. izreke rješenja, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22.. 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužiteljica u žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači predmetnu presudu i rješenje u pobijanom dijelu odnosno podredno da ih ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno ponovan postupak.
3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužiteljice.
4. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.
5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetne odredbe o primjeni općih uvjeta na predmetni ugovor o kreditu sa izmjenama i dopunama općih uvjeta i zahtjev za utvrđenjem ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi.
6. Tužiteljica u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da odredba članka 9. predmetnog ugovora o kreditu o primjeni izmjena i dopuna općih uvjeta na predmetni ugovor o kreditu prelazi utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (tzv. predmet „Franak“).
7. Prije svega za reći je kako, ispitujući prvostupanjsku presudu, u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke presude, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
8. U odnosu na žalbu tužiteljice u pogledu zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe članka 9. o primjeni izmjena i dopuna općih uvjeta na predmetni ugovor o kreditu za reći je slijedeće.
Pravilno je prvostupanjski sud naveo u odlomku 13.3. obrazloženja prvostupanjske presude da ta odredba prelazi pravna utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (tzv. predmet „Franak“). Međutim, navedeno nije odlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari.
Za odluku o osnovanosti / neosnovanosti tužbenog zahtjeva u tom dijelu odlučujuća je činjenica da tužiteljica u historijatu tužbe nije navela činjenice (odredba nejasna, teško razumljiva, teško uočljiva, protivna načelu savjesnosti i poštenja) na kojima temelji nepoštenost te odredbe, koja bi posljedično dovela do neravnoteže u odnosu banke i potrošača, što je uzrok ništetnosti takve odredbe. Nadalje, tužiteljica nije priložila opće uvjete u sudski spis da bi se uopće mogla provjeriti tj. dokazati njezina tvrdnja o ništetnosti te odredbe. Naime, potrebno je pročitati opće uvjete da bi se utvrdilo radi li se o nepoštenim odredbama koje dovode do neravnoteže u odnosu trgovca i potrošača, ali i radi utvrđenja na koji način se mijenjaju opći uvjeti, je li suglasnom voljom ugovornih strana ili pak jednostranom odlukom banke.
Na ovaj način tužiteljica nije dokazala svoju tvrdnju o nepoštenosti odredbe članka 9. o primjeni izmjena i dopuna općih uvjeta na predmetni ugovor o kreditu, a što je bila dužna dokazati u suglasju s pravim o teretu dokaza. Naime, na temelju pravila o teretu dokaza (članka 7. stavka 1., članka 219. stavka 1., članka 221.a i članka 220. stava 2. ZPP-a), kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).
Za istaknuti je i to da članak 9. ugovora o kreditu ne sadrži odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, a da li opći uvjeti sadrže takvu odredbu nije jasno jer u spis nisu priloženi opći uvjeti da bi se mogao utvrditi njihov sadržaj. Nadalje, tužiteljica tijekom cijelog prvostupanjskog postupka nije isticala ništetnost odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita. To je istaknula tek u žalbi. Međutim, iznošenje novih činjenica i dokaza u žalbi nije dopušteno (članak 352. ZPP-a).
9. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju trebalo je žalbu tužiteljice u odnosu na pobijani dio presude pod točkom III. izreke odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u tom dijelu, a ovo u suglasju s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
10. Tužiteljica u žalbi nadalje ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako tužiteljica nema pravni interes za utvrđenjem ništetne ugovorne odredbe u dijelu u kojem je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa.
11. Zaista, prvostupanjski je sud u odlomku 7.1. obrazloženja prvostupanjske presude i rješenja naveo kako je nakon što je tužiteljica povukla kondemnatorni tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu po osnovi razlike kamatne stope, tužiteljici prestao i pravni interes za utvrđenjem ništetne odredbe članka 2. ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu.
12. Međutim, prvostupanjski sud pogrešno smatra da je postavljanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva uvjet za deklaratorni tužbeni zahtjev.
Naime, odredbom članka 187. stavci 1. i 2. ZPP-a propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Nadalje, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga eventualno ostvarila prava za koja smatra da joj pripadaju.
U predmetnoj pravnoj stvari radi se o parnici radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu broj 528-50-3249664 od 2. veljače 2006. i isplati stečenog bez osnove zbog ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi toga ugovora, dakle parnici koju je tužiteljica ovlaštena pokrenuti i pozvati se na učinak kolektivnog spora iz tzv. predmeta „Franak“ sukladno odredbi članka 502.C ZPP-a.
13. U svakom slučaju kako prvostupanjsko rješenje u pobijanoj točki II. izreke nema razloga o odlučnim činjenicama, ne može se ispitati. Na ovaj je način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a, na koju povredu tužiteljica ukazuje u žalbi.
14. Za ukazati je na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. siječnja 2007. br. Su-IV-46/07 prema kojem, mutatis mutandis, u slučaju pogrešnog odbačaja tužbe od strane prvostupanjskog suda takvu odluku treba ukinuti.
15. Slijedom navedenog pobijano je rješenje trebalo ukinuti u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te posljedično tome u dijelu pod točkom IV. izreke (odluka o parničnom trošku) i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
16. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud otkloniti uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka te će iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje ukazuje ovaj drugostupanjski sud, točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221.a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na zahtjev za utvrđenjem ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i parničnom trošku.
U Splitu 14. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Miho Mratović
