Poslovni broj: Usž-1148/2023-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Razvoj zemljišta – Županja d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 34a, kojeg zastupa punomoćnik Damir Zagoršćak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zagoršćak & partneri, Pisarnica Osijek, Ivana Gundulića 36b, Osijek, protiv tuženika Vukovarsko – srijemske županije, Upravnog odjela za pravne i opće poslove, Vukovar, Županijska 9, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-752/22 od 24. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se usvaja i poništava presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-752/22 od 24. siječnja 2023.

II. Poništava se rješenje Vukovarsko- srijemske županije, Upravnog odjela za pravne i opće poslove, klasa: UP/II-363-01/22-01/03, ur.broj: 2196-09-22-2 od 28. ožujka 2022. i rješenje Grada Županje, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, prostorno uređenje i geodetske poslove, klasa: UP/I-363-03/21-01/170, urbroj: 2212/01-04-03/21-1 od 25. studenoga 2021.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 414,75 € / 3.125,00 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenje tuženika, klasa: UP/II-363-01/22-01/03, ur.broj: 2196-09-22- 2 od 28. ožujka 2022., te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 25. studenoga 2021. kojim je tužitelju određena visina komunalne naknade u 2021. godini i nadalje za nekretninu u naselju Županja, Industrijska bb u naravi neizgrađeno građevinsko zemljište površine 203.307 m[2] , obračunske površine u iznosu od 0.22 kn/m u mjesečnom iznosu od 3.671,72 kn, odnosno 44.060,69 kn godišnje.

2. Tužitelj je protiv presude prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Bitnu povredu odredaba postupka nalazi u tome jer sud nije cijenio dokaze niti izveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja niti je obrazlagao zemljišno – knjižne izvatke koji su na nedvojben način ukazali da se radi o poljoprivrednom zemljištu. Da se radi o oranici – poljoprivrednom zemljištu razvidno je i iz priloga tuženika odnosno ugovora o kupoprodaji nekretnina i izvoda iz zemljišnih knjiga, pa smatra da je namjena zemljišta utvrđena pogrešno jer predmetna nekretnina ne pripada režimu neizgrađenog građevinskog zemljišta. Predlaže da sud uvaži žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ostaje kod svih navoda iz osporenog rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu. Tužitelj pogrešno smatra da je nekretnina poljoprivrednog zemljišta jer se radi o oranici i zbog toga što se predmetno zemljište koristi kao poljoprivredno. Činjenica da se radi o nekretnini koja se u zemljišnim knjigama vodi kao oranica nije od utjecaja jer se komunalna naknada plaća i za neizgrađeno zemljište pod uvjetom da je dio građevinskog zemljišta na kojem je izgrađena osnovna komunalna infrastruktura. Obveza plaćanja komunalne naknade proizlazi iz toga što se predmetna nekretnina, iako neizgrađena, nalazi unutar uređenog građevinskog područja na području kojega postoji komunalna infrastruktura.

Predlaže da sud žalbu odbije.

4. Žalba je osnovana.

5. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je prvostupanjsko upravno tijelo pravilnom primjenom i tumačenjem odredbi članka 92. stavak 1. točke 5. i stavka 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18. i 32/20.) te Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni vjesnik Grada Županja", broj: 9/21.) utvrdilo da se u konkretnom slučaju radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu koje se uvidom u kartografski prikaz "4.a Građevinska područja naselja Županja" koji je sastavni dio V. izmjene i dopune Prostornog plana uređenja Grada Županje ("Službeni vjesnik Grada Županja", broj: 1/21.) nalazi unutar granica građevinskog područja naselja – neizgrađeno u području gospodarske namjene, opremljeno komunalnom infrastrukturom, zbog čega nalazi da nije od utjecaja što se predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama vodi kao oranica.

6. Međutim, ovakvo tumačenje prvostupanjskog suda ovaj Sud nalazi u konkretnom slučaju pogrešnim.

7. Naime, prema članku 3. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj: 20/19., 115/18., 98/19.) poljoprivrednim zemljištem se u smislu tog Zakona smatraju poljoprivredne površine koje su po načinu uporabe u katastru opisane kao oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Člankom 4. stavkom 5. istog Zakona propisano je da katastarske čestice zemljišta unutar granice građevinskog područja površine veće od 500 m[2] i katastarske čestice zemljišta izvan granica građevinskog područja planirane dokumentima prostornog uređenja za izgradnju, koje su u evidencijama Državne geodetske uprave evidentirane kao poljoprivredno zemljište, a koje nisu privedene namjeni, se moraju održavati pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju i u tu se svrhu koristiti do izvršnosti akta kojim se odobrava građenje, odnosno do primitka potvrde glavnog projekta.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je predmetna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 203 307 m[2] upisana u zemljišnim knjigama i katastru nekretnina kao "oranica", što se smatra poljoprivrednim zemljištem u smislu naprijed citirane odredbe članka 3. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Kako predmetna nekretnina u periodu za koji je određena komunalna naknada (2021. godina i nadalje) nije bila u režimu neizgrađenog građevinskog zemljišta, već se radi o poljoprivrednom zemljištu na koje se ne primjenjuju naprijed navedene odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu, to je prema ocjeni ovoga Suda je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, smatrajući da se radi o nekretnini iz članka 92. stavka 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu, slijedom čega je žalbu tužitelja trebalo usvojiti. Stoga Sud nalazi da je presudom prvostupanjskog suda povrijeđeno pravo na štetu tužitelja.

9. Kako je tužitelj uspio u sporu, to je u smislu odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima osnovan njegov zahtjev za naknadu opravdanih troškova, nastalih u sporu, koji se odnose na trošak sastava tužbe sa PDV-om u iznosu od 414,75 € / 3.125.00 kn prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.), dok je u preostalom dijelu za iznos od 1.000,00 kn tužitelj odbijen jer se radi o trošku iz članka 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18.) koji se plaća samo ako Sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, koji trošak za tužitelja nije nastao.

10. Imajući u vidu sve navedeno trebalo je temeljem odredbe članka 74. stavak 2. i članka 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 14. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić