Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-172/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Bađun kao predsjednice vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Juri Jelaviću, odvjetniku u Metkoviću, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. Zagreb, radi ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Metkoviću broj P-639/2019-31 od 12. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P-639/2019-31 od 12. siječnja 2023.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke te djelomično pod točkom II. izreke u dijelu utvrđenja ništetnosti i bez pravnog učinka odredbi sadržane u članku 3. i 4. navedenog Ugovora o kreditu,

- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke na način da se odbija tužiteljica s djelom zahtjeva da se utvrdi ništetnom i bez pravnog učinka odredba sadržana u članku 2. Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 11. prosinca 2006.

r i j e š i o  j e

I. Usvaja se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P- 639/2019-31 od 12. siječnja 2023. ukida u dosuđujućem dijelu pod točkom III. izreke te pod točkom IV. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 6. Ugovora o kreditu broj 256-105/2006, kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao banka sklopili dana 11. prosinca 2006. i solemnizirali kod javne bilježnice Ilinke Lisonek iz Zagreba, dok je pod točkom II. utvrđeno da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 2., 3. i 4. istog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita i otplata anuiteta vežu uz valutu CHF. Ujedno je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 40.867,00 EURA/307.912,38 kn uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu preciziranu kao u izreci, a tekuću od svakog naznačenog pojedinačnog iznosa počevši od dospijeća pa do isplate, dok je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznose navedene u toj točki izreke, dok je pod točkom IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 8,868,54 EURA /66.820,00 kn uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik u dijelu u kojem nije uspio u predmetnom postupku iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, pa predlaže da ovaj sud istu usvoji te preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije zahtjev tužiteljice u cijelosti te istoj naloži da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, odnosno podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbene navode.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnima ugovorne odredbe iz čl. 6. navedenog Ugovora o kreditu od 11. prosinca 2006. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj Odluci tuženika te ugovorne odredbe iz članka 2., 3. i 4. istog Ugovora kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta veže uz valutu CHF, slijedom čega tužiteljica od tuženika potražuje iznos od 40.867,00 EURA/307.912,38 kn kojeg je po navedenim osnovama preplatila, a sve uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

6. Kako je među strankama nesporno da su 11. prosinca 2006. zaključile Ugovor o kreditu na temelju kojeg je tužiteljici odobren stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 129.500,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, sve u svrhu kupovine stana i parkirnog mjesta s kamatom od 3,88% dekurzivno godišnje, a isto tako nije sporno da se tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjala u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužiteljicu, da je otplata kredita vezana uz klauzulu u CHF, kao i da je kredit po ugovoru u cijelosti otplaćen u lipnju 2014., sud navodi da je među strankama sporno jesu li naprijed navedene ugovorne odredbe u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj Odluci tuženika i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica u CHF nepoštene i ništetne u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača te suprotne odredbama Zakona o obveznim odnosima, kao i je li posljedično navedenom tužiteljici pričinjena šteta postupanjem tuženika i u kojem iznosu, te ima li tužiteljica pravo na povrat preplaćenih iznosa, a sporna je i aktivna legitimacija tužiteljice te pravni interes za podnošenje ove tužbe, kao i da li se u konkretnom slučaju primjenjuje odluke u postupku kolektivne zaštite potrošača i je li nastupila zastara potraživanja tužiteljice.

7. Odlučujući o istaknutim prigovorima tuženika prvostupanjski sud smatra da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije postavljen paušalno jer iz dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine s HE kojim je ugovoreno da će se kupoprodajna cijena isplatiti na način da će kupac navedeni iznos uplatiti na račun tuženika na ime zatvaranja predmetnog kredita, pa da je potpuno irelevantno to što uplatitelj iznosa kredita formalno nije bila tužiteljica, nego kupac, odnosno njen suprug.

8. Prvostupanjski sud nije prihvatio ni istaknuti prigovor zastare pozivajući se na pravna shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, navodeći da je u konkretnom slučaju zastara potraživanja tužiteljice počela teći tek pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u odnosu na točku I. izreke i od 14. lipnja 2018. u odnosu na točku II. izreke, sukladno presudi broj Pž-6632/17 donesene povodom kolektivne tužbe potrošača, pa da podnošenjem tužbe tužiteljice 3. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO). Osim toga sud je odbio istaknuti prigovor nepostojanja pravnog interesa tužiteljice za podnošenjem ove tužbe unatoč prigovoru da se od 1. siječnja 2014. na predmetni Ugovor o kreditu primjenjivala kamatna stopa u visini od 3,23% godišnje temeljem novele Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 142/13), pa je tuženik nakon stupanja na snagu tog Zakona u cijelosti uskladio svoje poslovanje, s obrazloženjem da se primjena kamatne stope od 3,23% događala u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2014. do 16. lipnja 2014. kada je predmetni kredit prijevremeno otplaćen, pa kako su stranke Ugovor zaključile 2006., smatra da tužiteljica ima pravna interes da se u ovom postupku utvrdi ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kao i pravo na obeštećenje iznosa koje je preplatila zbog primjene navedenih spornih ugovornih odredbi.

9. Nadalje, pozivajući se na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13 i Pž-6623/17 prvostupanjski sud zaključuje kako tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora nije znala koliko zapravo iznosi „kamatna stopa za mlade“ jer ju o tome nitko od tuženikovih djelatnika nije informirao, a stava je i da predmetni Ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor pa da tužiteljica nije bila u dovoljnoj mjeri informirana o tome što utječe na promjenu ugovorene redovne kamatne stope kao i tome da CHF predstavlja „valutu utočišta“, odnosno da tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije tužiteljicu informirao o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, kao i da tuženik s tužiteljicom nije pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz CHF niti ju je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim uz tu valutnu klauzulu.

10. Stoga, iako je sud u konkretnom slučaju proveo dokaze na okolnost je li se o spornim odredbama ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, navodi da nije sporno da je tuženik obuhvaćen odlukom u kolektivnom sporu pa da je na temelju čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013 i 89/2014 - dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019, s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) i 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14 i 110/15 i 14/19) vezan za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. istog Zakona, a slijedom toga i obvezan primijeniti utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Stoga zaključuje da se tužiteljica osnovano poziva na navedene odluke i pravna shvaćanja viših sudova povodom kolektivne tužbe, jer se iste odnose na stambene kredite, pa da je neosnovan prigovor tuženika da tužiteljica nema pravo na izravnu primjenu utvrđenja iz kolektivnog spora, jer da zakonski termin „parnicama radi naknade štete“ treba tumačiti ekstenzivno i teleološki kao parnica u kojima se oštećenom potrošaču nadoknađuje šteta koja mu je nastala povredom prava i interesa a što je bit ovog postupka.

11. Sud u obrazloženju još napominje da je za odluku o pravnoj stvari relevantna cijena o kojoj su stranke pregovarale i na istu po objektivnom kriteriju pristale, a to je u ovom slučaju ugovorena kamatna stopa od 3,88% godišnje i iznos glavnice koji je primijenjen kod isplate kredita u smislu iznosa kredita koji je isplaćen tužiteljici i na koji iznos je primijenjen tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate, za koje parametre je tužiteljica kao potrošač znala u trenutku sklapanja Ugovora i na nju kao točno određenu pristala, pa da nisu utemeljene tvrdnje tuženika da se time fiksira kamatna stopa, slijedom čega je na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem pa je vještakinji dat zadatak da izračuna iznos anuiteta kredita uz primjenu kamatne stope od 3,88% godišnje kroz cijelo vrijeme otplate kredita i tečaj CHF u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan isplate kredita.

12. Kako iz vještačkog nalaza proizlazi da je tužiteljica primjenom kamatne stope i valutne klauzule u CHF u odnosu na početnu kamatnu stopu od 3,88% i tečaj CHF na dan isplate kredita uplatila tuženiku razliku iznosa od 307.912,38 kn koji iznos potražuje tužiteljica u ovom postupku, sud je primjenom odredbe čl. 1111. u svezi s čl. 1115. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a dosudio tužiteljici navedeni iznos, dok je, smatrajući da je tuženik nesavjesni stjecatelj, tužiteljici dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja pa do isplate.

13. U žalbi tuženik ističe da u odnosu na odluku prvostupanjskog suda pod točkom I. i II. ne prihvaća stav kako je ništetnost odredaba ugovora o kreditu sklopljenih između potrošača i kreditne institucije univerzalna, već da ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, zbog čega je nužno prvo ispitati jesu li ispunjene pretpostavke nepoštenosti, a sve kako bi se utvrdile odlučne činjenice, slijedom čega da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 502.c ZPP-a, pa je došlo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, a ujedno je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Napominje da premda je saslušana tužiteljica da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio taj dokaz s obzirom da je razvidno iz njenog iskaza da nakon što joj je kreditni referent pojasnio odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, da je ista uz puno razumijevanje ipak odlučila sklopiti ugovor o kreditu koji sadrži takvu odredbu. Tvrdi da je tuženik onemogućen u raspravljanju te da mu je povrijeđeno njegovo zajamčeno pravo na jednakost oružja zbog činjenice da nije saslušan javni bilježnik koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, a da je prvostupanjski sud onemogućio tuženika u ostvarenju njegovog prava da preispituje ispravnost nalaza i mišljenja vještakinje jer istu nije pozvao ni da usmeno ni pismeno obrazloži nalaz u odnosu na istaknute prigovore, slijedom čega da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Ujedno brani tezu da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o stupnjevanoj tužbi, odnosno o pravu tužiteljice da preinači tužbeni zahtjev, jer je podneskom od 9. lipnja 2022. prvi puta tužbeni zahtjev postavljen i u dijelu koji se tiče isplate, iako je u navedenom trenutku protekao petogodišnji zastarni rok od ništetnosti utvrđene kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača, a ujedno tuženik prigovara i tijeku dosuđene zakonske zatezne kamate. Osim toga smatra da je pogrešno odlučeno o ništetnosti navedenih odredaba jer bi, da se ima primijeniti početna ugovorena kamatna stopa i tečaj, to imalo za posljedicu primjenu kamatne stope koja je vrijedila za kredite u kunama.

14. Ispitujući pobijanu presudu u pravcu istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u odnosu na pobijanu presudu pod točkom I. i II. izreke, valja istaći da ista nije počinjena, jer navedena odluka nije opterećena u tom dijelu nikakvim nedostacima ni manjkavostima zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno i pravilno utvrđeni, te bez proturječja sa stanjem spisa. Isto tako u odnosu na taj dio presude primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Osim toga, kako pravilno nije proveden predloženi dokaz saslušanja javnog bilježnika na okolnost pregovaranja stranaka o uvjetima zaključenja kredita, jer postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja CHF koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (isti stav izražen je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022. i odluke broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.), to nije osnovan u tom pravcu žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

16. Nadalje, kako iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika o postojanju uvjeta za izravnu primjenu utvrđenja iz kolektivnog spora radi zaštite prava i interesa potrošača prihvaća i ovaj sud, jer je teret dokaza o postojanju pojedinačnih pregovora u odnosu na unaprijed sastavljene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF te o zadovoljenju zahtjeva transparentnosti tih ugovornih odredbi na tuženiku sukladno čl. 81. st. 2. i čl. 85. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 - dalje: ZZP/03), dok iz isprava koje je u svrhu dokazivanja dostavio tuženik te saslušanja tužiteljice, jer nije predlagao izvođenje drugih dokaza, ne proizlazi osnovanost prigovora tuženika da uvjeti za primjenu utvrđenja iz kolektivnog spora nisu ispunjeni.

17. Isto tako pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o kreditu obaviještena u smislu pune informiranosti o riziku valutne klauzule u CHF, niti je dokazao da je u obavijestima o promjeni kamatne stope naveo objektivne kriterije pomoću kojih bi tužiteljica kao prosječan potrošač mogla provjeriti opravdanost razloga za promjenu kamatne stope, odnosno tuženik je to učinio na nerazumljiv način (formulacijom da će se ugovorna kamatna stopa mijenjati sukladno Odluci banke, a što ukazuje da je način i obračun kamata vezan za akte tuženika, koji su u pravilu stručni dokumenti, s kojima tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora nije bila upoznata), a što bi isključivalo presumpciju o primjenjivosti pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu na ocjenu nepoštenosti (ništetnosti) spornih odredaba ovog konkretnog ugovora o kreditu.

18. Pravilno, stoga, zaključuje sud prvog stupnja da je riječ o odredbama koje su nepoštene jer stvaraju znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te ih je pravilno, uz primjenu čl. 87. st. 1. ZZP/03, ocijenio ništetnima, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijanjem žalbe tuženika valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na točke I. i djelomično u odnosu na točku II. izreke.

19. Naime, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pod točkom II. izreke presude utvrdio ništetnim i čl. 2. Ugovora o kreditu citiranog u navedenoj točki presude, jer je tom ugovornom odredbom definirana visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan korištenja kredita, koji je tuženik isplatio tužiteljici, te ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, obzirom da se ista odnosi na obvezu tuženika, a ne tužiteljice, pri čemu valja istaknuti da tužiteljica niti ne navodi razloge na temelju kojih bi upravo čl. 2. Ugovora o kreditu od 11. prosinca 2006. bio ništetan, a takvo utvrđenje ne proizlazi niti iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju ovog suda zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 1. ožujka 2023. koje glasi: ''Ugovorna odredba kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja nije ništetna.''

20. Međutim u odnosu na dio tužbenog zahtjeva pod točkom III. izreke radi isplate preplaćenih iznosa s osnova ništetnih odredbi navedenog Ugovora o kreditu, pravilno ukazuje tuženik da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, te povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 260. ZPP-a jer je propustom suda koji nije omogućio vještakinji da usmeno izloži svoj nalaz i mišljenje, na koji način bi strankama bilo omogućeno da sudjeluju u postupku, tuženik onemogućen u raspravljanju pred sudom.

21. Naime, kako je odredbom čl. 260. ZPP-a propisano da će sud odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ga podnijeti i pismeno prije rasprave, a usmeni način izlaganja nalaza i mišljenja na raspravi omogućuje strankama da sudjeluju u raspravljanju u postupku, dok je prema sadržaju spisa vidljivo da je vještakinja svoj pismeni nalaz i mišljenje dostavila sudu 23. prosinca 2021., a da je tuženik u podnesku od 9. lipnja 2022. imao prigovor na nalaz vještakinje tražeći da se isti dopuni, a koji prigovor tuženika nije dostavljen vještakinji na očitovanje, niti je ista saslušana, već na ročištu od 21. rujna 2022., iako je tuženik podneskom od 13. rujna 2022. i nadalje inzistirao na izradi dopunskog nalaza i mišljenja, o istom nije odlučio, da bi na ročištu 1. prosinca 2022. zaključio glavnu raspravu, iako je tuženik ponovio prijedloge u svezi dopune financijsko knjigovodstvenog vještačenja, navedeni propust prvostupanjskog suda bio je od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude jer je prvostupanjski sud na nalazu i mišljenju navedenog vještaka temeljio svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva pod točkom III. izreke.

22. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a žalbu tuženice prihvatiti, ukinuti pobijanu presudu u tom dijelu, a posljedično i u odluci o troškovima postupka pod točkom IV. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

23. U nastavku ovog postupka sud je dužan otkloniti navedenu bitnu povredu na način da usmeno sasluša vještakinju koja će iznijeti na raspravi svoj nalaz i mišljenje te usmeno odgovoriti na navode prigovora tuženika na navedeni vještački nalaz, pa će prvostupanjski sud ocjenjujući provedene dokaze ponovno odlučiti o tom dijelu zahtjeva i troškovima postupka.

24. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 14. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun