Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-170/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Ronića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice OI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jeleni Batarelo Peh, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika KLINIKA ZA INFEKTIVNE BOLESTI DR. FRAN MIHALJEVIĆ, Zagreb, Mirogojska cesta 8, OIB 47767714195, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13109/2021-22 od 14. listopada 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 14. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13109/2021-22 od 14. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I Nalaže se tuženiku KLINIKA ZA INFEKTIVNE BOLESTI DR. FRAN MIHALJEVIĆ, Zagreb, Mirogojska cesta 8, OIB: 47767714195, da isplati tužiteljici OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.194,72 eura bruto na ime mjesečnih novčanih iznosa sa osnova razlike plaća i naknada, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata koje teku na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, i to kako slijedi:

- na iznos od 127,49 EUR od dana 16.04.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 182,10 EUR od dana 16.05.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 157,45 EUR od dana 16.06.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 232,60 EUR od dana 16.07.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 189,53 EUR od dana 16.08.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 159,65 EUR od dana 16.09.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 199,49 EUR od dana 16.10.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 159,44 EUR od dana 16.11.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 231,64 EUR od dana 16.12.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 350,47 EUR od dana 16.01.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,85 EUR od dana 16.02.2017. godine pa do isplate,

i to po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku KLINIKA ZA INFEKTIVNE BOLESTI DR. FRAN MIHALJEVIĆ, Zagreb, Mirogojska cesta 8, OIB: 47767714195, naknaditi tužiteljici OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 1.200,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih zakonskih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači, a podredno da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi paušalno iznosi tvrdnju da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a ne navodeći konkretno u čemu bi se sastojala eventualno počinjena bitna povreda, na koju ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti, iz kojih razloga je ovaj sud presudu suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Tuženik također u žalbi tvrdi da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 8. ZPP- a tvrdeći da presuda nije donesena na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na osnovi rezultata cjelokupnog postupka ne navodeći konkretno koje to dokaze sud nije analizirao, odnosno na kojim dokazima nije temeljio presudu, a koji su tijekom postupka provedeni, iz kojih razloga ovaj sud u tom dijelu nije ispitivao osnovanost žalbenih tvrdnji o pogrešnoj primjeni članka 8. ZPP-a.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje da među strankama nije bilo sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika te da joj je tuženik u utuženom razdoblju od ožujka 2016. do prosinca 2016. obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, a za siječanj 2017. po osnovici od 5.211,02 kn.

6.1. Među strankama je bilo sporno je li tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju bio dužan plaću obračunavati i isplaćivati po osnovici od 5.415,37 kn, koji zahtjev je tužiteljica temeljila na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

6.2. U odnosu na sporne činjenice sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće:

- Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili su 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6 % u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1.1. svake godine,

- Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama na temelju kojeg su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, a u članku III. utvrdili su način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn utvrđuje nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u članku IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka, te članak IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u člancima III. do V. tih Izmjena i dopuna,

- Arbitraža odluka iz 2011., sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži utvrdila je sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- Vlada RH i Sindikati javnih službi, koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu,

- u drugom tromjesečju 2015. zabilježen je rast BDP-a u 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8 %, što daje aritmetičku sredinu od 2,0 %, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015.,

- Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017.koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

6.3. Polazeći od tih činjenica, sud prvog stupnja nadalje utvrđuje da su pravno valjane Izmjene i dopune 2011. jer je Vlada RH kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom iz 2011., TKU/12 te Vjerodostojnim tumačenjem, da su uvjeti za povećanje osnovice na temelju članka III. Izmjena i dopuna iz 2011. ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., da sukladno članku VII. st. 1. Izmjena i dopuna iz 2011., ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do IV. Izmjena i dopuna iz 2011., da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine pa u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu tog članka jer je iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima koje je objavio Državni zavod za statistiku vidljivo da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, razvidno je da je BDP stalno rastao, da se članak VII. stavak 1. Izmjena i dopuna iz 2011. ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena i dopuna iz 2011. Dodatka Sporazumu, a iz članka III. proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje tj. ubuduće, da odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala proizlazi iz članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna iz 2011. i Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom člankom IV. stavak. 5. Izmjena i dopuna iz 2011. bilo ugovoreno ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje.

6.4. Na temelju tih svih navedenih činjenica, pozivom na podatke koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske o realnom tromjesečnom stanju BDP- a iz kojih proizlazi da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP- a i da je BDP stalno rastao te da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP- a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prema aritmetičkoj sredini od 2 %, zaključak je suda prvog stupnja da je tuženik bio u obvezi tužiteljici obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici od 5.415,37 kn te je stoga sud usvojio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da plati tužiteljici razliku plaće sukladno provedenom financijskom vještačenju po Katarini Bandalović, stalnoj sudskoj vještakinji za financije i knjigovodstvo, obračunatoj po osnovici od 5.415,37 kn odnosno ukupno 2.194,72 eura u bruto iznosu.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja i ovaj sud prihvaća kao pravilne.

8. Tuženik izjavljenom žalbom u bitnom navodi da Izmjene i dopune 2011. ne predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Ističe da Izmjene i dopune iz 2011. nisu potpisane od Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske (dalje: Sindikat) i da nije bio na zakonit način sklopljen kolektivni ugovor te da se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava koji je kao takav ništetan. Smatra da je time i kolektivni ugovor ništetan te da nisu nastupile pretpostavke za usvajanje tužbenog zahtjeva na temelju članka III. Izmjena i dopuna iz 2011., odnosno za primjenu osnovice od 5.415,37 kn bruto za obračun plaća u javnim službama.

8.1. Prije svega, suprotno žalbenim navodima tuženika, na pravnu valjanost Izmjena i dopuna iz 2011. i sklopljeni Kolektivni ugovor na koji se poziva sud prvog stupnja nema utjecaja okolnost da navedene Izmjene i dopune iz 2011. nisu potpisane od Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske (dalje: Sindikat). Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revr-408/12 od 3. travnja 2013. i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III/3535/12. od 5. ožujka 2015. zauzeli su pravno shvaćanje, koje prihvaća i ovaj sud, da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora te da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Budući da niti jedan od potpisnika Izmjena i dopuna iz 2011. nije osporio valjanost istih u zakonom predviđenom postupku niti je tuženik tijekom postupka dokazao da je Sindikat bio isključen iz samog pregovaranja o predmetnim Izmjenama i dopunama iz 2011., proizlazi da je Sindikat bio u pregovorima pravilno zastupljen unatoč tome da u pregovorima nije potpisao Izmjene i dopune iz 2011. S tim u vezi, što se tiče predmetnog Kolektivnog ugovora, u pravnom sustavu Republike Hrvatske, prema odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17.; dalje: ZR), kolektivni ugovor obvezuje osobe koje su ga sklopile (članak 194. ZR) i obvezujući je za korisnike državnog proračuna – javne službe, a nije sporno da je tuženik javna služba u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama.

8.2. Prema tome, Izmjene i dopune iz 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno članku 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama na temelju kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, a članak 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Naime, prema članku 192. ZR-a kolektivni ugovor uređuje prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa pa, budući da su plaće svakako važan dio radnog odnosa, upravo članak 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama.

8.3. Slijedom toga, obzirom na to da se i po ocjeni ovog suda članak VII. Izmjena i dopuna iz 2011. ne odnosi na odgodu primjene članka III., jer iz teksta i smisla članka VII. u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., Arbitražne odluke iz 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određenog člankom IV., dok članci III. do V. samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a te da sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene članka III. kojim je uređen način povrata osnovice, sud prvog stupnja pravilno je primijenio mjerodavno materijalno pravo utvrdivši da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu na temelju koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju.

9. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 14. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković