Poslovni broj: Usž-2709/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja FM iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Emanuel Mikac, odvjetnik u Puli, Medulinska cesta 18B, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Pazin s ispostavom Buzet, Pazin, Muntriljska 2, radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-123/2023-10 od 26. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-123/2023-10 od 26. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, broj: 511-08-26/2-UP/I-40-108-2022 od 13. siječnja 2023. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika tužitelj se protjeruje iz Republike Hrvatske i određeno da je dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) u roku od 7 dana računajući od prvog dana od dana dostave rješenja, te je obvezan prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a (točka 1. i 2. izreke rješenja). U točki 3. izreke rješenja određena je tužitelju zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od dvije godine, računajući od dana napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske u određenom mu roku, a u točki 4. izreke je upozoren da će se ako ne izvrši ovo rješenje prisilno udaljiti iz Republike Hrvatske.
3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da on, protivno stajalištu tuženika, a koje je uslijed nedovoljne kritičnosti prihvatio i prvostupanjski sud, ne predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje Republici Hrvatskoj, jer je mlađe životne dobi i prije presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Kov-332/2022 nije kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjavan. Ističe da je dobrog zdravstvenog stanja, poslovno sposoban, s urednim obiteljskim odnosima, te pozitivno socijalno i kulturno integriran na području EGP-a, gdje boravi po napuštanju Ukrajine uslijed ratnih razaranja, na što ukazuje i činjenica da je u Poljskoj zasnovao radni odnos i boravio u gradu [adresa] zajedno sa svojom sadašnjom djevojkom. Smatra nelogičnom tvrdnju tuženika da bi predstavljao navedenu opasnost iz razloga što 13. siječnja 2023. nije dostavio dokumente kojima bi potvrdio da je njegov status u Poljskoj i dalje valjan, odnosno da se rješenje o protjerivanju i zabrani ulaska u Republiku Hrvatsku opravdava činjenicom što mu je istekao ugovor o radu 31. prosinca 2022., a time i dozvola za boravak i rad u Poljskoj. Navodi da nije bio u mogućnosti dostaviti potrebne dokumente niti je znao za tu obvezu, kao i da nije mogao do 13. siječnja 2023. s poslodavcem dogovoriti nastavak radnog odnosa jer je tada bio lišen slobode i nalazio se u istražnom zatvoru u Puli. Ističe da Zakon o strancima u članku 189. stavku 1. točki 5. ne propisuje da se državljanina treće zemlje mora protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje zbog počinjenja kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti, pa smatra da tuženik prilikom donošenja rješenja nije utvrdio niti valjano i argumentirano obrazložio razloge za donošenje rješenja, a da to nije mogao utvrditi ni sud uvidom u priloženu dokumentaciju iz upravnog spisa. Navodi da sud u obrazloženju presude citira članak 24. stavak 1. alineju 3. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj: 136/21. – dalje: Pravilnik) iako se tuženik na tu odredbu u osporenom rješenju nije pozvao niti je isti naveo u odgovoru na tužbu, a ne radi se o razlogu na koji sud pazi po službenoj dužnosti. Smatra da nisu uzete u obzir sve činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te da nije obrazloženo u čemu se sastoji opasnost po javni poredak ili zdravlje, čime je povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine, a posljedično i načelo razmjernosti s obzirom na utvrđeni rok zabrane ulaska i boravka na području EGP-a u trajanju od dvije godine, koji nije razmjeran cilju i svrsi koja se želi postići temeljem članka 189. stavka 1. Zakona o strancima. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu i osporeno rješenje tuženika poništi te tuženiku naloži da mu naknadi troškove upravnog spora.
4. Tuženik nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema podacima spisa nije sporno da je osporeno rješenje tuženika doneseno po službenoj dužnosti na temelju članka 189. stavka 1. alinea 5. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20. i 114/22.), a budući da je na temelju obavijesti Općinskog suda u Pazinu utvrđeno da je tužitelj pravomoćnom presudom poslovni broj: Kov-332/2022 od 13. siječnja 2023. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Schengenskog sporazuma, kažnjivo po članku 326. stavku 1. Kaznenog zakona, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, s time da mu je izrečena uvjetna osuda uz rok kušnje od četiri godine.
8. Prvostupanjski je sud nakon izvršenog uvida u spis tuženika i isprave priložene u tijeku spora, te nakon održane usmene rasprave, razmotrio sva pravna i činjenična pitanja koja su sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o strancima odlučna za rješavanje predmetne upravne stvari. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, kao i one koje proizlaze iz dokumentacije dostavljene u tijeku spora sukladno ovlaštenju iz članka 33. stavka 2. ZUS-a. U obrazloženju presude iznesene su sve bitne činjenice i citirane odredbe Zakona o strancima i Pravilnika, kojima je uređeno rješavanje predmetne upravne stvari, te su dani valjani i potpuni razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva, pri čemu je odgovoreno i na sve tužbene navode, a koje tužitelj u bitnom ponovno iznosi u ovoj žalbi.
9. S obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelj pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti i to, kako to proizlazi iz izreke kaznene presude, zbog toga što je iz koristoljublja omogućio i pomogao drugoj osobi nedozvoljeno izaći, kretati se i boraviti u Republici Hrvatskoj (prijevozom četiri migranta državljana Turske sa područja grada Zagreba prema mjestu Zrenj u neposrednu blizinu državne granice sa Republikom Slovenijom radi njezinog ilegalnog prelaska), i prema ocjeni ovoga Suda ispunjene su zakonske pretpostavke za protjerivanje na temelju članka 189. stavka 1. alineje 5. Zakona o strancima. Također, imajući u vidu sve osobne okolnosti tužitelja, izricanje navedene mjere razmjerno je cilju koji se nastoji ostvariti, s obzirom na nužnost suzbijanja nezakonitih migracija i prekograničnog kriminaliteta koji predstavlja opasnost za javni poredak. Suprotno mišljenju tužitelja, prilikom utvrđivanja razloga za izricanje predmetne mjere odlučna je i činjenica da u tijeku postupka nisu pribavljeni dokazi da tužitelj ima reguliran zakoniti boravak u Republici Poljskoj.
10. Nadalje, zabrana ulaska i boravka u EGP u trajanju od dvije godine određena je u granicama ovlasti izricanja te zabrane i svrsi radi koje je ta ovlast dana tuženiku, s obzirom da je člankom 192. stavkom 5. Zakona o strancima propisano da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. toga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina. Također, s obzirom da je odredbom članka 24. stavka 1. alineje 3. Pravilnika propisano da će se zabrana ulaska i boravka koja se izriče rješenjima o protjerivanju zbog razloga iz članka 189. Zakona odrediti u trajanju od tri mjeseca do pet godina ako je državljanin treće zemlje osuđen, između ostalog, zbog kaznenog djela krijumčarenja ljudima ili zbog prekršaja pomaganja državljaninu treće zemlje u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku, te da je tužitelju zabrana ulaska i boravka izrečena u okviru tako propisanog razdoblja, time što se tuženik u obrazloženju osporenog rješenja nije pozvao i na navedenu odredbu Pravilnika, već samo na citiranu odredbu članka 192. stavka 5. Zakona, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Pozivanje suda na citiranu odredbu Pravilnika nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari u tom dijelu.
11. Slijedom iznesenog, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio osporeno rješenje tuženika zakonitim, a obrazloženje presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u presudi, kao i osporenom rješenju, zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
12. Kako navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 13. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
