Poslovni broj: Usž-807/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijaliste Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja MM iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Vesna Rogulj, odvjetnica u Zagrebu, trg Petra Preradovića 5, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Osječko-baranjske, Postaje granične policije Beli Manastir, Međunarodni cestovni granični prijelaz Duboševica, radi prestanka zakonitog boravka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-401/2022-8 od 29. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-401/2022-8 od 29. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Osječko- baranjske, Postaje granične policije Beli Manastir, broj: 511-07-32-UP/I-154-2022 od 22. veljače 2022.

2. Osporavanim rješenjem tuženika tužitelju, državljaninu Republike Srbije, određen je prestanak zakonitog boravka u Republici Hrvatskoj i obveza napuštanja Europskog gospodarskog prostora (točka 1. izreke), te mu se zabranjuje ulazak i boravak u Europskom gospodarskom prostoru (EGP) u trajanju od dvije godine, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen (točka 2. izreke). U točki 3., 4. i 5. izreke osporenog rješenja tužitelju je određen rok za dobrovoljni odlazak od sedam dana u kojem je dužan napustiti EGP, uz upozorenje da će se u protivnom prisilno udaljiti, te je upućen da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnome navodi da sud prilikom donošenja presude nije cijenio njegove navode kojima je osporavao činjenična utvrđenja i zaključke tuženika, već se poziva na dokumentaciju i to službenu bilješku prvostupanjskog tijela koja nikada nije dostavljena uz spis. Ističe da je tek naknadnim uvidom u spis došao do saznanja da je tuženik 1. prosinca 2022. putem elektroničke pošte dostavio njegovu "izjavu na zapisnik", koja mu suprotno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) nije dostavljena na očitovanje, niti je dostavljen čitav dokument, uslijed čega je sadržaj dokumenta, na temelju kojeg dokaza je prvostupanjski sud donio presudu, ostao nepoznat i sudu. Osporava zaključak suda da odredba članka 201. stavka 3. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20.) omogućava tuženiku da bez stvarnog provođenja postupka, neposredno nakon zaprimanja obavijesti o odluci kojim se državljanina treće zemlje proglašava krivim zbog počinjenja kaznenog dijela ili prekršaja za koji se progoni po službenoj dužnosti, donese osporeno rješenje kojim se značajno ograničavaju njegova prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smatra da tuženik suprotno odredbi članka 191. stavka 1. Zakona o strancima nije cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani. Ističe da ne osporava da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku proglašen krivim za počinjenje kaznenog dijela protiv javnog reda, ali da iz obrazloženja presude nije jasno iz kojeg razloga je sud smatrao da je baš za njega bilo nužno donijeti rješenje o protjerivanju u trajanju od dvije godine. Smatra pogrešnim utvrđenje suda da je tuženik tijekom upravnog postupka proveo test razmjernosti, te ukazuje na odredbu članka 26. stavka 1. alineja 2. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja iz koje proizlazi da će se, prilikom odlučivanja o zahtjevu za ukidanje i skraćenje zabrane ulaska i boravka, osobito uzeti u obzir je li državljanin treće zemlje podmirio financijske obveze prema Republici Hrvatskoj, a da su u njegovom slučaju sve obveze podmirene. Također smatra da je tuženik prilikom donošenja rješenja precijenio otegotne okolnosti na njegovoj strani i to one iste koje je Općinski sud u Osijeku cijenio kao otegotne prilikom donošenja presude u kaznenom postupku, što je opetovano isticao tijekom postupka. Poziva se na tumačenje Ustavnog suda Republike Hrvatske glede ograničenja pri ostvarivanju prava i sloboda, koje je podložno načelu razmjernosti kao i stav koji se odnosi na opće načelo tumačenja pravnih propisa. Smatra da odluke javnopravnih tijela koje ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je tim odlukama dana upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i materijalnopravnom smislu, a što predstavlja bitnu povredu pravila postupka koja je od utjecaja na samu upravnu stvar. Ističe da je cilj i svrha upravnog spora stranku koja smatra da joj je pojedinačnom odlukom javnopravnog tijela povrijeđen zakon staviti u jednakopravan položaj s javnopravnim tijelom, a da u upravnom postupku nije mogao predložiti dokaze kojima bi mogao osporiti navode tuženika, dok je u sporu, bez održavanja ročišta njegov tužbeni zahtjev odbijen bez da se i pokušao stvoriti privid ravnopravnosti stranaka. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu i osporeno rješenje tuženika poništi te predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, odnosno podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje pri odgovoru na tužbu. Osporava navod tužitelja da je uz spis dostavio samo prve dvije stranice zapisnika od 22. veljače 2022., kao i tvrdnju da je osporeno rješenje doneseno bez stvarnog provođenja postupka. Ističe da je upravni postupak proveden sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) i Zakona o strancima, te da spis sadrži sva potrebna pismena na temelju kojih je osporeno rješenje doneseno, pa nije jasno na čemu tužitelj temelji svoj zaključak. Smatra spornim i mišljenje tužitelja vezano uz primjenu članka 201. stavka 3. Zakona o strancima, kojem je cilj upravo provođenje postupka prema državljanima trećih zemalja za vrijeme njihove dostupnosti nadležnim tijelima. Ističe nadalje da su u osporenom rješenju pojašnjene okolnosti temeljem kojih je odlučeno o protjerivanju i duljini zabrane ulaska i boravka tužitelja, te ponavlja da je uzeo u obzir pojedine dijelove kaznene presude vezano uz počinjenje djela, kao što je vrsta kaznenog djela, broj krijumčarenih osoba, način počinjenja i izrečenu kaznu u kaznenom postupku, a sve isključivo radi odmjeravanja duljine trajanja zabrane ulaska i boravka tužitelja u Republiku Hrvatsku. Naglašava da je tužitelj morao biti svjestan posljedica počinjenog kaznenog djela u slučaju njegova otkrivanja, ali da je unatoč tome svjesno pokušao nezakonito prokrijumčariti veći broj osoba preko područja Republike Hrvatske, skrivenih u prostoru teretnog vozila koji nije bio namijenjen za prijevoz osoba. Navodi da okolnost plaćanja novčane kazne i troškova postupka prema presudi Općinskog suda u Osijeku (kao i eventualne druge financijske obveze prema Republici Hrvatskoj), može biti, uz ostale okolnosti iz članka 26. stavka 1. alineje 2. Pravilnika na koji se poziva tužitelj, predmet procjene u slučaju eventualno podnesenog zahtjeva za ukidanje ili skraćenje zabrane ulaska i boravka, pa da bi analogna primjena navedene odredbe prilikom odmjeravanja duljine zabrane ulaska i boravka u prvostupanjskom postupku, u slučaju naknadno podnesenog takvog zahtjeva značilo da bi osobi zabrana ulaska i boravka po istoj osnovi bila smanjena (skraćena) dva puta. Vezano uz pozivanje tužitelja na povredu članka 15. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, naglašava da izrečena mjera nije nerazmjerna u odnosu na djelo koje je tužitelj počinio i za koje je osuđen, uzimajući u obzir napore koji se ulažu za suzbijanje nezakonitih migracija i prekograničnog kriminaliteta od strane nadležnih tijela Republike Hrvatske, kao i Europske unije u cjelini. Predlaže da se žalba odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, koji se primjenjuje na temelju članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi iz članka 66. ZUS-a, niti postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema podacima spisa razvidno je da je predmetni upravni postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pokrenut po službenoj dužnosti sukladno članku 186. stavku 1. i članku 193. stavku 1. Zakona o strancima, a nakon što je Općinski sud u Osijeku nadležnu Policijsku upravu, postupajući po obvezi iz članka 201. stavka 3. istog Zakona, obavijestio o donošenju pravomoćne presude, poslovni broj: KOV-441/2021-7 od 22. veljače 2022., kojom je tužitelj proglašen krivim zbog počinjenog kaznenog dijela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona za koje se progoni po službenoj dužnosti.

8. Prvostupanjski je sud odlučujući o tužbenom zahtjevu razmotrio pravna i činjenična pitanja koja su u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o strancima, na koje se i tuženik poziva u osporenom rješenju, odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke u skladu s ovlaštenjem iz članka 33. stavka 2. ZUS-a. U obrazloženju presude sud je iznio sve bitne činjenice utvrđene u upravnom postupku, koje niti tužitelj ne osporava, te je za svoju odluku dao potpune i valjane razloge utemeljene na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava, citirajući primijenjene odredbe Zakona o strancima. Pri tome je sud ocijenio i sve navode i prigovore iznesene u tužbi, a koje tužitelj opetovano iznosi u ovoj žalbi, te je dao ozbiljne i dostatne razloge za ocjenu navoda tužitelja neosnovanima, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

9. Imajući u vidu spisu priloženu pravomoćnu presudu Općinskog suda u Osijeku, prvostupanjski je sud osnovano utvrdio da je tužitelj počinjenjem kaznenog dijela ostvario razlog za protjerivanje na temelju članka 189. stavka 1. alineje 1. i 5. Zakona o strancima, jer je sudjelovao odnosno pomagao u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku te je počinio kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, zbog čega predstavlja opasnost za javni poredak. Stoga je i prema ocjeni ovoga Suda tužitelju pravilno utvrđen prestanak zakonitog boravka te je određeno protjerivanje i zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, odnosno iz EGP-a prema članku 192. stavku 1. i članku 186. stavku 2. Zakona o strancima.

10. Suprotno navodima tužitelja sud je uzeo u obzir sve relevantne činjenice, a tužitelju je dana mogućnost izjasniti se o svim okolnostima u upravnom postupku, te je upoznat sa svojim pravima, posljedicama počinjenja kaznenog dijela i mogućnošću zaštite prava. Tužitelj neosnovano navodi da u upravnom postupku nije mogao priložiti dokaze kojima bi mogao osporiti navode javnopravnog tijela. Spisu prileži cjeloviti zapisnik sastavljen 22. veljače 2022. u Postaji granične policije Dalj, Policijske uprave Osječko-baranjske, iz kojeg proizlazi da je tužitelj upoznat sa predmetom postupka, upozoren da kao stranka u smislu odredaba članka 30. i 52. ZUP-a ima pravo sudjelovanja u ispitnom postupku i izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima, nakon čega je dao svoju izjavu, u kojoj nije osporio utvrđenja koja proizlaze iz pravomoćne kaznene presude niti je predlagao izvođenje ikakvih dokaza. S obzirom da iz priloženog zapisnika proizlazi da je tužitelju isti pročitan i da na njega nije stavio primjedbe, te ga je potpisao, ne radi se o nekom dokazu koji bi tužitelju trebao biti naknadno dostavljen na očitovanje, kako to tužitelj u žalbi prigovara. Sadržaj tog zapisnika nije mogao tužitelju biti nepoznat, niti je taj sadržaj nepoznat prvostupanjskom sudu.

11. Također, imajući u vidu odredbu članka 192. stavka 5. Zakona o strancima i članka 24. stavka 1. alineja 3. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj: 136/21. – dalje: Pravilnik), prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je mjera zabrane ulaska i boravka u EGP-u osporenim rješenjem izrečena u okviru zakonskog raspona te u granicama ovlasti i u skladu sa svrhom radi koje je takva ovlast tuženiku dana. S obzirom na počinjeno kazneno djelo odnosno njegovu prirodu ovaj Sud nalazi da je tuženik pravilno ocijenio olakotne i otegotne okolnosti, pozivajući se i na okolnosti utvrđene u kaznenom postupku, te je osnovano ocijenjeno da s obzirom na izrečenu mjeru zabrane od dvije godine, a unutar propisanog raspona od tri mjeseca do pet godina, postoji razmjernost između primijenjene mjere i legitimnog cilja koji se izricanjem te mjere u konkretnom slučaju nastojao postići. Također je pravilno pojašnjeno da u ovom upravnom postupku nema mjesta primjeni odredbe članka 26. stavka 1. alineja 2. Pravilnika, kako to navodi i tuženik u odgovoru na žalbu.

12. S obzirom na sve izneseno, i prema ocjeni ovoga Suda, osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon, jer je isto doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja relevantnog za rješavanje predmetne upravne stvari, a na koje su primijenjene mjerodavne odredbe Zakona o strancima. Stoga navodi žalbe nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke.

13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska