Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1259/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Dežmanova ulica 6 i 10, OIB: 72910430276, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, protiv ovršenika LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Ovr-481/2024-2 od 26. srpnja 2024., 13. studenoga 2024.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja i ukida se rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Ovr-481/2024-2 od 26. srpnja 2024. te predmet vraća na ponovni postupak.

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Odbija se prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Dežmanova ulica 6 i 10, OIB: 72910430276, protiv ovršenika LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 27. lipnja 2024., kao neosnovan.“

2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijano rješenje, podredno isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 100,00 eura.

3. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-993/14 od 24. veljače 2015. kojom se na temelju čl. 77. Kaznenog zakona od I. okrivljenog LK oduzima protupravno stečena imovinska korist u iznosu od 20.000,00 kn, ocijenio da iz sadržaja te presude nije vidljivo treba li oduzetu imovinsku korist uplatiti u korist Republike Hrvatske ili oštećeniku, slijedom čega je zaključio da iz sadržaja ovršne isprave na koju se ovrhovoditelj poziva ne proizlazi osnovanost podnesenog prijedloga za ovrhu u korist ovrhovoditelja, te je pozivom na odredbe čl. 23. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ), čl. 25. OZ i čl. 29. OZ, odbio prijedlog za ovrhu.

4. U ovom postupku ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima radi naplate imovinske koristi koja je oduzeta ovršeniku presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-993/14 od 24. veljače 2015. koja je postala pravomoćna 9. lipnja 2015.

5. Odredbom čl. 29. st. 1. OZ propisano je da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

6. Citirana presuda na temelju koje je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu predstavlja ovršnu ispravu koja je podobna za ovrhu, jer je ista postala pravomoćna i sadrži sve podatke sukladno odredbi čl. 29. st. 1. OZ, odnosno iz iste je vidljivo tko je vjerovnik (nakon što je sud donio odluku o oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom oduzeta imovinska korist postaje vlasništvo države) i dužnik, a također je, u smislu citiranog članka, vidljiv i predmet, vrsta i opseg obveze ovršenika.

6.1. O tome da presuda kojom je od okrivljenika oduzeta pribavljena imovinska korist u smislu odredbi sada važećeg OZ, konkretno odredbi čl. 23. OZ, čl. 25. st. 1. OZ i čl. 29. st. 1. OZ, predstavlja ovršnu ispravu, Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio shvaćanje u odluci broj Rev 1354/14-2 od 26. rujna 2017., a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7. Stoga je iz navedenih razloga valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu ovrhovoditelja i ukinuti prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će pažljivo razmotriti sadržaj prijedloga za ovrhu, pri čemu prvostupanjskom sudu valja ukazati na odredbe čl. 29. st. 2. OZ kojom je propisano ako je ovršna isprava odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje, u njoj mora biti određen i rok za dobrovoljno ispunjenje, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako u ovršnoj ispravi iz stavka 2. tog članka nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi, dok stavak 4. istog članka propisuje da će u tom slučaju sud predloženu ovrhu odrediti uz uvjet da ovršenik, u roku koji mu je određen, ne ispuni svoju obvezu.

8.1. Dakle, u situaciji kada je u ovršnoj odluci propušteno odrediti rok za dobrovoljno ispunjenje tražbine (nije označeno vrijeme ispunjenja obveze), tada je ovršni sud dužan taj rok odrediti rješenjem o ovrsi, čime se nadomješta predmetni nedostatak ovršne odluke, te odrediti ovrhu uz uvjet da ovršenik, u roku u kojem mu je to sud odredio, dobrovoljno ne ispuni tražbinu.

8.2. Nakon što postupi kako mu je ukazano ovim rješenjem, prvostupanjski sud će biti u mogućnosti donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku o prijedlogu za ovrhu i za svoju odluku dati jasne, valjane i potpune razloge.

9. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao u točci II. izreke.

U Zagrebu 13. studenoga 2024.

Sutkinja:

Renata Đaković Vranković