Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-103/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Sande Janković i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DR, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama oštećene ER i oštećene DRC podnesenima protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 13. siječnja 2022., broj K-2/2020., u sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe oštećene ER i oštećene DRC kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijski sud u Bjelovaru proglasio je krivim optuženog DR, zbog počinjenja dva kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11. činjenično i pravno opisanima pod točkama I. i II. izreke, za koja mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od po sedam mjeseci za svako, zatim pod točkom III. izreke, zbog kaznenog djela neisplate plaće iz članka 132. stavka 1. KZ/11., za koje mu je temeljem tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a pod točkom IV. izreke proglašen je krivim zbog kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11. te mu je temeljem odredbe tog članka utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, koja kazna mu je temeljem članka 55. stavka 1. i 2. KZ/11. zamijenjena radom za opće dobro, tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada, što ukupno iznosi 660 sati rada.
1.1. Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., dalje: ZKP/08.) u vezi s člankom 77. stavkom 1. KZ/11., od optuženog DR je oduzeta imovinska korist protupravno stečena kaznenim djelom iz članka 246. stavka 1. KZ/11., opisanim pod točkom I. izreke pobijane presude u iznosu od 29.002,51 kuna i opisanim pod točkom II. izreke ove presude u iznosu od 43.642,75 kuna, a sveukupno 72.645,26 kuna utvrđeno je da novčani iznos od 72.645,26 kuna postaje vlasništvo Republike Hrvatske, koji iznos je optuženi DR dužan naknaditi u državni proračun Republike Hrvatske u roku od jedne godine po pravomoćnosti presude.
1.2. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08. oštećenoj ER dosuđen je djelomično imovinskopravni zahtjev u iznosu 8.193,64 kune te je naloženo optuženom DR platiti oštećenoj ER novčani iznos od 8.193,64 kune u roku od jedne godine po pravomoćnosti presude, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva navedena oštećenica upućena u posebnu parnicu, dok je na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08. oštećenoj DRC dosuđen djelomično imovinskopravni zahtjev u iznosu 6.009,22 kune te je naloženo optuženom DR platiti oštećenoj DRC novčani iznos od 6.009,22 kune u roku od jedne godine po pravomoćnosti presude, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva navedena oštećenica upućena u posebnu parnicu.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi DR u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/11. te isti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava, dok je temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženi DR obvezan da oštećenicama ER i DRC naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08. na ime nagrade opunomoćenika oštećenika.
2. Protiv te presude žale se oštećena ER i oštećena DRC po opunomoćeniku, odvjetniku Predragu Kraliku, u odnosu na dio odluke prvostupanjskog suda kojom su za dio imovinskopravnog zahtjeva upućene u parnicu, zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 11. ZKP/08., povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o imovinskopravnom zahtjevu", s prijedlogom da se pobijana presuda u dijelu odluke o imovinskopravnom zahtjevu preinači i oštećenicama dosudi imovinskopravni zahtjev u cijelosti, a podredno da se ta odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalbe nisu osnovane.
5.1. Oštećenice navode da se, osim zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, žale i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5.1.1. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. oštećenice navode kako pobijana presuda u pogledu imovinskopravnog zahtjeva ima nedostatak uslijed kojih se ista ne može ispitati, odnosno izreka presude je nerazumljiva, proturječna razlozima presude, a navedeni razlozi o odlučnim činjenicama potpuno su nejasni te su u znatnoj mjeri proturječni, odnosno odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Naime, u žalbi se navodi da je pobijana odluka u dijelu u kojem se oštećenice s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva upućuju u parnicu proturječna i konfuzna.
6. Oštećene ER i DRC žale se zbog dijela odluke o imovinskopravnom zahtjevu kojim su djelomično upućene u parnicu. Naime, pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, oštećenice smatraju da je prvostupanjski sud oštećenoj ER trebao dosuditi ukupni novčani iznos od 10.504,92 kune, te oštećenoj DRC u ukupnom iznosu od 7.402,12 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (na ime plaće za mjesec travanj, svibanj i lipanj 2015.) koje teku za svaki pojedini iznos od dana dospijeća pa sve do isplate, te troškovima postupka sukladno presudama Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-145/2015. i Pr-146/2015., a obzirom da je iz dokaznog postupka, prema viđenju žalitelja, jasno proizašlo da su te dvije oštećenice oštećene upravo za navedene iznose, a ne one dosuđene.
7. Iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude proizlazi da optuženi DR oštećenicama ER i DRC, protivno odredbi članka 90. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.), nije isplatio plaću za mjesece travanj i svibanj 2015. i to ER u ukupnom iznosu od 8.193,64 kune, a DRC u ukupnom iznosu od 6.009,22 kune.
7.1. Nadalje, iako je državi odvjetnik u optužnici od 28. studenoga 2019. najprije teretio optuženika da, uz iznose plaća za mjesece travanj i svibanj 2015., još dodatno nije isplatio oštećenicama i iznos plaće za mjesec lipanj 2015., državni odvjetnik je u konačnici na raspravi održanoj 13. siječnja 2020., a prije završetka dokaznog postupka, izmijenio činjenični opis optužbe na način da je u odnosu na obje oštećenice ispustio dio koji se odnosio za neisplaćenu plaću za mjesec lipanj 2015., pa je stoga pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je oštećenicama dosudio samo iznose navedene u točki IX. i X. pobijane presude, a koji iznos odgovara iznosima iz točke III. izreke pobijane presude.
7.2. No, međutim, bez obzira na navedeno, ističe se kako time oštećenice ni sada nisu uskraćene u pravu da preostali iznos od dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva potražuju u parnici, uključujući i zateznu kamatu. Naime, odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu u kaznenom postupku je pridruženi postupak na koji se primjenjuju pravila parničnog postupka, no prvostupanjski sud nije oštećenicama niti mogao dosuditi veći iznos od dosuđenog, a obzirom na spomenutu intervenciju državnog odvjetnika u činjenični opis kaznenog djela opisanog pod točkom III. izreke koji je, očigledno smatrajući da neisplaćena plaća za mjesec lipanj 2015. nije rezultat počinjenog kaznenog djela, spomenuti dio ispustio.
7.2.1. Isto tako, žalitelj nije u pravu kada ističe da u odnosu na obje oštećenice postoji zapreka, u vidu res iudicate, da preostali, a ne dosuđeni dio imovinskopravnog zahtjeva potražuju u parnici, a obzirom da su presude Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-145/15 i Pr-146/15 donesene protiv trgovačkog društva Lucija j.d.o.o. kao tuženika, dok je u ovom postupku imovinskopravni zahtjev postavljen protiv optuženika kao fizičke osobe, pa se preostali dio može i nadalje potraživati u parnici u odnosu na optuženika kao fizičku osobu.
7.3. Dakle, iz svega navedenog proizlazi kako nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud imao potpunu osnovu za presuđenje imovinskopravnog zahtjeva oštećenica u cijelosti, kao i da je odluka prvostupanjskog suda o upućivanju oštećenica u parnicu proturječna i nezakonita.
8. Slijedom iznijetoga i budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
Zagreb, 13. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
