Poslovni broj: P Ob-2/2020-53

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

P R I V R E M E N A M J E R A

Općinski sud u Rijeci OIB 54566384631 po sutkinji toga suda Jasni Kovačev, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice UF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnici Ivani Dedić, odvjetnici iz Rijeke protiv 1. tuženika-protutužitelja KF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz iz [adresa], i 2. tuženice-protutužiteljice, JF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] oboje zastupani po punomoćniku EF, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne rasprave održane 9. listopada 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice-protutuženice, ŽF, odvjetnice iz [adresa] i punomoćnika 1. i 2. tuženika-protutužitelja, EF odvjetnika iz [adresa], zaključene temeljem članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP - „Narodne Novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 25/13, 89/14, 80/22, 114/22) na ročištu za objavu presude održanom 13.listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da nekretnina koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel u Opatiji upisana kao: Stan (2) na prvom katu koji se sastoji od kuhinje sa dnevnim boravkom, dvije sobe, kupaonice, hodnika i balkona, korisne površine 56.22 m2, s pripatkom u podrumu drvarnice, površine 6.82 m2, ukupne površine 63.04 m2, u etažnom elaboratu sve označeno plavom bojom i brojem 2m, a nalazeći na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 642 m2, upisano kao 34/100 etažno vlasništvo (E-2) u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice UF, [adresa], 51213 Jurdani, OIB: [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela te se ovlašćuje ista da na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, izvrši upis svojeg prava vlasništva te nekretnine kod Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Opatija na ime UF u ½ dijela uz istovremeno brisanje prava suvlasništva sa imena prvotuženika TF u 1/2 dijela.

II Utvrđuje se da je Ugovor o zasnivanju založnog prava od 23.01.2019. zaključen između TF i JF a koji je proveden u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Opatija pod posl.br. Z-2670/19, ništetan u cijelosti te ne proizvodi pravne učinke.

III Nalaže se Općinskom sudu u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Opatija brisanje uknjižbe prava zaloga izvršene i dopuštene pod posl.br. Z-2670/19 temeljem ugovora o zasnivanju založnog prava od 23.01.2019. u korist JF te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo navedenoj uknjižbi.

IV.Odbija se se protutužbeni zahtjev 1 tuženika KF koji glasi:

"Nalaže se tužiteljici - protutuženoj da prvotuženiku – protutužitelju preda u posjed nekretninu – stan, 2. suvlasnički dio: 34/100 etažno vlasništvo (E-2) koji se nalazi na prvom katu i sastoji se od kuhinje s dnevnim boravkom, dvije sobe, kupaonice, hodnika i balkona, korisne površine 56,22 m2, s pripatkom u podrumu drvarnice, površine 6,82 m2, ukupne površine 63,04 m2, u etažnom elaboratu sve označeno plavom bojom i brojem 2, a koji se stan nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] – kuća i dvorište površine 642 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana. "

V .Odbija se eventualni protutužbeni zahtjev 1 tuženika KF koji glasi:

" Nalaže se tužiteljici - protutuženoj da prvotuženiku – protutužitelju preda u suposjed nekretninu – stan, 2. suvlasnički dio: 34/100 etažno vlasništvo (E-2) koji se nalazi na prvom katu i sastoji se od kuhinje s dnevnim boravkom, dvije sobe, kupaonice, hodnika i balkona, korisne površine 56,22 m2, s pripatkom u podrumu drvarnice, površine 6,82 m2, ukupne površine 63,04 m2, u etažnom elaboratu sve označeno plavom bojom i brojem 2, a koji se stan nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] – kuća i dvorište površine 642 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana."

VI. Nalaže se tužiteljici – protutuženoj da prvotuženiku – protutužitelju isplati iznos od 3.569,19 EUR/26.892,09 Kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos:

0,52 EUR/ 3,94 Kn od 10.9.2017.,

125,85 EUR/ 948,24 Kn od 14.9.2017.,

37,40 EUR/281,83 Kn od 13.10.2017.

3,32 EUR/25,00 Kn od 25.10.2017.

91,25 EUR/687,55 Kn od 14.11.2017.

7,02 EUR/52,88 Kn od 11.12.2017.

244,52 EUR/1.842,34 Kn od 12.12.2017.,

0,33 EUR/2,46 Kn od 3.1.2018.,

2,57 EUR/19,35 Kn od 10.1.2018.,

123,68 EUR/931,84 Kn od 12.1.2018.,

0,21 EUR/1,56 Kn od 31.1.2018.,

25,72 EUR/193,75 Kn od 6.2.2018.,

86,75 EUR/653,64 Kn od 10.2.2018.,

13,86 EUR/104,44 Kn od 13.2.2018.,

90,60 EUR/682,61 Kn od 13.3.2018.,

0,22 EUR/1.69 Kn od 17.3.2018.,

184,37 EUR/1.389,11 Kn od 11.4.2018.

124,04 EUR/934,57 Kn od 11.5.2018.

123,83 EUR/932,98 Kn od 12.6.2018.,

124,18 EUR/935,62 Kn od 11.7.2018.,

124,67 EUR/939,30 Kn od 10.8.2018.,

124,65 EUR/939,19 Kn od 10.9.2018.,

124,48 EUR/937,92 Kn od 10.10.2018.,

1,82 EUR/13,70 Kn od 10.11.2018.,

3,21 EUR/24,22 Kn od 13.112018.,

160,38 EUR/1.208,35 Kn od 12.12.2018.,

138,58 EUR/1.044,15 Kn od 11.1.2019.,

47,32 EUR/356,53 Kn od 1.2.2019.,

186,71 EUR/1.406,76 Kn od 12.3.2019.,

122,43 EUR/922,43 Kn od 12.4.2019.,

106,52 EUR/802,56 Kn od 14.5.2019.,

91,29 EUR/687,83 Kn od 12.6.2019.,

146,91 EUR/1.106,91Kn od 12.7.2019.,

177,33 EUR/1.336,11 Kn od 17.7.2019.,

1,38 EUR/10,43 Kn od 10.8.2019.,

103,06 EUR/776,53 Kn od 12.8.2019.,

123,94 EUR/933,80 Kn od 12.9.2029.,

124,66 EUR/939,26 Kn od 13.11.2019.,

124,85 EUR/940,65 Kn od 11.12.2019.,

124,76 EUR/940,00 Kn od 14.1.2020.,

pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom do 31. prosinca 2022. godine, te od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tužiteljici – protutuženoj da prvotuženiku - protutužitelju isplati iznos od 1.793,90 eura / 13. 516,14 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos:

57,08 EUR/430,07 Kn od 15.9.2017.,

57,08 EUR/430,07 Kn od 15.10.2017.,

57,08 EUR/430,07 Kn 15.11.2017.,

57,08 EUR/430,07 Kn 15.12.2017.,

57,08 EURA /549,11 Kn od 15.1.2018.,

72,88EUR/549,11 Kn od 15.2.2018.,

72,88EUR/549,11 Kn od 15.3.2018.,

72,88EUR/549,11 Kn od15.4.2018.,

72,88 EUR/549,11 Kn od 15.5.2018.,

72,88 EUR549,11 Kn od 15.6.2018.,

72,88 EUR/549,11 Kn od 15.7.2018.,

72,88EUR/549,11 Kn od 15.8.2018.,

72,88 EUR/549,11 Kn od 15.9.2018.,

72,88 EUR/549,11 Kn od 15.10.2018.,

72,88 EUR/549,11 Kn od15.11.2018.,

72,88 EUR/549,11 Kn od 15.12.2018.,

72,88 EUR/549,11 Kn od 15.1.2019.,

93,55 EUR/704,85 Kn od 15.2.2019.,

93,55 EUR/704,85 Kn od 15.3.2019.,

93,55 EUR/704,85 Kn od 15.4.2019.,

93,55 EUR/704,85 Kn od 15.5.2019.,

93,55 EUR/704,85 Kn od 15.6.2019.,

93,55 EUR/704,85 Kn od 15.7.2019.,

93,55 EUR/704,85 Kn od 15.8.2019.,

93,55 EUR/704,85 Kn od 15.9.2019.,

93,55 EUR/704,85 Kn od 15.10.2019.,

93,55 EUR/704,85 Kn od 15.11.2019.,

93,55 EUR/704,85 Kn od 15.12.2019.,

93,55 EUR/418,16 Kn od 15.1.2020.,

pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom do 31. prosinca 2022. godine, te od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište,uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se protutužitelj- tuženik sa viškom protutužbenog zahtjeva iznad iznosa od 1.793,90 eura / 13. 516,14 kn dosuđenog u točci VII izreke ove presude pa do zahtijevanog iznosa od 3.504,52 EUR/26.404,81 kn.

IX. Odbija se tužbeni zahtjev protutužitelja/tuženika koji glasi:

" Nalaže se tužiteljici – protutuženoj da prvotuženiku - protutužitelju isplati iznos od 645,1 EUR / 4.872,62 Kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. studenog 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, te od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

X. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade prouzročeni parnični trošak od 2.473,64 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate i to po stopi koja se određuje , za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

o d r e đ u j e s e p r i v r e m e n a m j e r a

I. Zabranjuje se protivniku osiguranja TF otuđenje i/ili opterećenje nekretnine koju ima u svojem vlasništvu, a koja je nekretnina u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel u Opatiji upisana kao: Stan (2) na prvom katu koji se sastoji od kuhinje sa dnevnim boravkom, dvije sobe, kupaonice, hodnika i balkona, korisne površine 56.22 m2, s pripatkom u podrumu drvarnice, površine 6.82 m2, ukupne površine 63.04 m2, u etažnom elaboratu sve označeno plavom bojom i brojem 2m, a nalazeći na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 642 m2, upisano kao 34/100 etažno vlasništvo (E-2) u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz zabilježbu tih zabrana u zemljišnoj knjizi.

II. Zabilježbu zabrane provesti će Zemljišno-knjižni odjel Opatija.

III. Zabrane iz točke I. smatraju se provedenima dostavom osobi koje se tiču odnosno zemljišnoknjižnom odjelu.

IV. Ova privremena mjera trajati će do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja bračne stečevine i ništetnosti ugovora o zasnivanju založnog prava.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutuženica UF (u daljnjem tekstu tužiteljica) podnijela je 3. siječnja 2020. naslovnom sudu tužbu protiv 1. i 2. tuženika-protutužitelja (u daljnjem tekstu 1. i 2. tuženici) KF i JF kojom je predložila da sud donese presudu kojom će utvrditi da stan broj 2 u [adresa] predstavlja bračnu stečevinu nje i 1. tuženika KF budući su isti stan zajednički stekli te zajedno uredili i opremili .

2. Nadalje navodi tužiteljica da je predmetni stan kupljen iz sredstava stambenog kredita iz veljače 2011. godine koji je ishodovao 1. tuženik TF u kojem ugovoru je ona imala ulogu solidarnog dužnika tuženiku KF.

3. Tužiteljica da je 1. tuženik TF predmetnu nekretninu-stan opteretio založnim pravom temeljem ugovora iz siječnja 2019. radi osiguranja navodne novčane tražbine u iznosu od 65.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama uvećano za ugovorene kamate i troškove prema uvjetima iz ugovora za korist svoje sestre JF, u ovoj pravnoj stvari 2. tuženice, koje založno pravo je uknjiženo pod Z-2670/2019.

4. Naprijed navedeni ugovor tuženici su zaključili iako su znali da je stan stvarno u suvlasništvu tužiteljice, a radi se o fiktivnom ugovoru obzirom da među tuženicima ne postoji sporni odnos zaloga niti pozajmice svrha kojeg je bila jedno to da se optereti nekretnina, da se otežaju i onemoguće prava tužiteljice u svezi iste nekretnine koja predstavlja bračnu stečevinu. Isto tako navodi tužiteljica da između 1. i 2. tuženika nije došlo do pozajmice niti do ikakvog prijenosa novca pri čemu je naglasila da tuženici ne barataju s tolikom količinom novca, a osobito ne na način da bi takav iznos bio predmetom zajma.

5. Konačno tužiteljica je predložila da sud donese i rješenje o privremenoj mjeri zabranom osiguranja i otuđenja ili opterećenja predmetnoga stana, pozivajući se na čl. 346. Ovršnog zakona navodeći da ne mora dokazivati opasnost da će bez privremene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine budući bi donošenje rješenja o privremenoj mjeri protivnik osiguranja 1-tuženik TF pretrpio samo neznatnu štetu, smatrajući da je učinila vjerojatnim postojanje svojeg potraživanja. Naime tužiteljica je u pogledu prijedloga za donošenja rješenja o privremenoj mjeri istaknula da postoji izrazito velika opasnost da će protivnik osiguranja bez predložene mjere spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje njezinog potraživanja obzirom da kao upisani vlasnik istu može prodati trećim osobama a može ju i prepustiti svojoj sestri u svrhu da oteža ostvarivanje tužiteljičinih prava naglasivši da određivanjem predložene privremene mjere protivniku osiguranja ne bi bila nanesena nikakva šteta.

6. U odgovoru na tužbu tuženici nisu osporili navode tužiteljice da je brak između tužiteljice i 1. tuženika KF razveden te su istaknuli da je faktički brak stranaka prestao postojati 05. rujna 2017. kada je 1. tuženiku KF onemogućen boravak u stanu u [adresa]. Nadalje tuženici nisu osporili navode tužiteljice da je 1-tuženik upisan kao vlasnik nekretnine, spornog stana međutim osporili su navode tužiteljice da je isti stan ona stekla zajednički sa 1- tuženikom TF kao i da su ga zajednički uredili i opremili. Tuženici su istaknuli da je sporni stan stečen tek u ½ (aproksimativno) sredstvima koja bi se eventualno mogla smatrati zajedničkim dok je druga polovica stana stečena vlastitim sredstvima 1-tuženika TF stečenim darovanjem od njegove pokojne majke ŠF pojasnivši da je stan kupljen za kupoprodajnu cijenu od 63.000 eura od kojeg iznosa je 1-tuženik TF platio 33.000 eura iz vlastitih sredstava dok je 30.000 eura plaćeno iz kredita podignutog u PBZ d.d. banci. Slijedom navedenog navode tuženici, da je 1-tuženik TF u startu stekao najmanje jednu polovicu spornoga stana kao vlastitu imovinu dok je preostala polovica predmet instituta bračne stečevine s time da postoje okolnosti radi kojih on smatra, da je samo on vlasnik cijele nekretnine, osporivši i navode tužiteljice da je stan zajednički uređen obzirom da je kupljen kao novogradnja zbog čega nikada nije u stanu intervenirano bilo kakvim građevinskim radovima, uz napomenu kako je točno kako je stan opremljen namještajem tijekom trajanja braka međutim naglasivši da oprema i uređaji u stanu nisu predmet tužbenog zahtjeva. Konačno tuženici navode da su nesporni navodi tužitelja da su tuženici zaključili ugovor o zasnivanju založnog prava kojim je sporna nekretnina opterećena založnim pravom za korist 2-tuženice JF koji ugovor međutim nije ništetan kako to navodi tužiteljica obzirom da je iznos za koji je sporna nekretnina opterećena založnim pravom – predmet brojnih pozajmica koje je 2-tuženica JF imala prema 1-tuženiku tijekom proteklih 10-tak godina zbog čega je bilo potpuno životno i logično predmetne pozajmice osigurati zasnivanjem založnoga prava uz napomenu da su 2-tuženici JF u trenutku zasnivanja založnoga prava bile poznate okolnosti stjecanja sporne nekretnine kao i činjenica da je upravo 1-tuženik nakon faktičnog prestanka braka samostalno snosio kreditno opterećenje. Konačno tuženici navode da budući tužiteljica samostalno stanuje u spornoj nekretnini dok je 1-tuženiku KF onemogućen boravak u stanu da je kumulirano i potraživanje istoga naspram tužiteljice s osnova korištenja tuđe nekretnine kao i polovica iznosa plaćenih rata kredita samostalno od 1-tuženika nakon faktičkog prestanka bračne zajednice u što treba uključiti i režijska dugovanja tužiteljice. Konačno predložio je tuženik TF da sud nakon provedenog postupka usvoji njegov protutužbeni zahtjev kojim će naložiti tužiteljici da mu preda u posjed sporni stan; naložiti tužiteljici da mu isplati iznos od 26.892,09 kn s osnova jedne polovice plaćenih rata kredita nakon faktičkog prestanka bračne zajednice, te naloži tužiteljici da mu plati po osnovi korištenja tuđe nekretnine tj ¾ idealnog dijela iste koja po njemu nesporno pripada njemu (1-tuženiku KF) u iznosu od 49.937,50 kuna; naloži tužiteljici da 1-tuženiku isplati iznos od 4.872,62 kune s osnova neplaćenih režijskih troškova koji iznos je ustegnut 1-tuženiku rješenjem o ovrsi zbog neplaćene pričuve u spornome stanu sve uz solidarnu naknadu tuženicima prouzročenog parničnog troška.

7. Za slučaj da sud nađe da je neosnovan protutužbeni zahtjev 1-tuženika- protutužitelja TF (radi predaje spornoga stana u cijelosti u posjed), predložio je da usvoji eventualni tužbeni zahtjev radi predaje stana njemu u suposjed.

8. Isto tako 1 i 2 tuženici su u odnosu na prijedlog za donošenje rješenja o privremenoj mjeri istakli da tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje svojih potraživanja iz razloga što su tuženici sporni ugovor zaključili nakon prestanka braka tužiteljice i 1-tuženika zbog čega ne postoji obveza u smislu Obiteljskog zakona da bračni drug koji poduzima poslove izvanredne uprave potražuje suglasnost drugog bračnog druga za isto , ističući da su razlozi radi kojih se sporni ugovor označava ništetnim , paušalni i neosnovani zbog čega prvi uvjet za određivanje privremene mjere nije ispunjen dok su u pogledu opasnosti ili znatnog otežavanja potraživanje tužiteljice istaknuli da je netočno da 1-tuženik imao namjeru prodaje ili opterećenja sporne nekretnine zbog čega svega se protive određivanju privremene mjere.

9. Sud je 14. travnja 2020 odbio naprijed navedeni prijedlog tužiteljice kao predlagateljice osiguranja, da sud donese rješenje o privremenoj mjeri pod poslovnim brojem P Ob-2/2020 koje rješenje je povodom žalbe tužiteljice kao predlagateljice osiguranja ukinuto rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob- 603/2020-2 od 11. siječnja 2021 uz uputu da činjenica što je u zemljišnim knjigama na ½ polovici predmetne nekretnine upisana zabilježba ovoga spora, sama za sebe ne predstavlja razlog zbog kojeg bi trebalo odbiti prijedlog za određivanje predložene privremene mjere zbog čega je potrebno u ponovno provedenom postupku utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 346 i čl. 437 OZ-a za određivanje iste.

10. Podneskom od 15. rujna 2023. 1. tuženik TF konačno je precizirao protutužbeni zahtjev na način da je i nadalje potražuje predaju spornog stana u posjed, polovicu neplaćenih rata kredita od faktičkog prestanka bračne zajednice do sječnja 2020. koji iznos je sada iskazao i u eurima ( 3. 569,19 eura / 26. 892,09 kn), potražujući iznos od 3.504,52 eura / 26.404,81 kunu s osnova korištenja tuđe nekretnine, te s osnova neplaćenih režijskih troškova iznos od 645,71 euro/4.872,62 kune. Također i u konačno preciziranom protutužbenom zahtjevu 1. tuženik TF je i nadalje ustrajao i kod ranije postavljenog eventualnog tužbenog zahtjeva radi predaje stana u suposjed navodeći da je u međuvremenu ishodovao i rješenje naslovnog suda pod poslovnim brojem Psp-70/2022 iz kojeg proizlazi i nastavni njegov pravni interes za postavljanje protutužbenog zahtjeva, predajom spornoga stana u posjed odnosno eventualnog protutužbenog zahtjeva – predaja stana u suposjed navodeći da usprkos činjenici da je tijekom vođenja predmetnoga postupka stupio u posjed prijeporne nekretnine a tužiteljica vođenjem ove parnice i nadalje ustraje na svom pravu posjedovanja zbog čega ima interes zahtijevati predaju nekretnine u svoj posjed a podredno u suposjed.

11. U provedenom postupku provedeni su dokazi uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, posebice u presudu naslovnoga suda poslovni broj P Ob-500/2017-34 od 21. siječnja 2019. ( od lista 8. do lista 13.), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija ( od lista 14 do lista 15), Ugovor o stambenom kreditu od 08. veljače 2011. (od lista 16 do lista 22 spisa), bilješke o pozajmicama (od lista 47 do lista 57 spisa) , dopis PBZ banke d.d. upućen LF **.**.2020., uvidom u evidenciju o prometu za apartmane drugotuženice JF (od lista 59 do lista 75 spisa), rješenje Službe za gospodarstvo, Ispostava Opatija od 26. siječnja 2016. ( list 76 spisa ), u rješenje Službe za gospodarstvo, Ispostava Opatija od 10. lipnja 2016. ( list 77 spisa), u promet za tekući račun Privredne banke Zagreb prvotuženika CF (od lista 78 do lista 92 spisa), podnesak Privredne banke Zagreb od 15. siječnja 2020. upućen prvotuženiku KF (list 93. spisa), u presudu Prekršajnog suda u Rijeci poslovni broj Pp J-2044/2017 od 07. rujna 2017. (od lista 152 do lista 156 spisa), Ugovor o izvođenju građevinskih radova na obiteljskoj kući u [adresa] i troškovnik građevinskih radova od 01. travnja 2012 ( od lista 157 do lista 158 spisa), "dodatne radove na objektu u [adresa] (od lista 159 do lista 161 spisa), izjavu izvođača o izvedenim radovima za kuću u [adresa] (list 163 spisa), građevinski dnevnik za kuću u [adresa] (od lista 164 do lista 179 spisa), predugovor o kupoprodaji spornog stana od 09. lipnja 2010. ( od lista 193 do lista 196 spisa), u rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni Jž-2832/2017 (od lista 197 do lista 199 spisa), u podnesak Porezne uprave , Područni ured Rijeka, Ispostava Opatija od 27. listopada 2022. te potvrde o visini dohotka i primitka supruga 2- tuženice VF (od lista 314 do lista 333 spisa), podnesak Porezne uprave , Područni ured Rijeka, Ispostava Rijeka od 04. studenog 2022. te potvrde o visini dohotka i primitka 2-tuženice JF ( od lista 335 do lista 354 spisa), podnesak Porezne uprave , Područni ured Rijeka, Ispostava Opatija od 06. prosinca 2022. (list 369 spisa), podnesak Privredne banke Zagreb od 15. prosinca 2022 i pregled prometa računa ŠF (od lista 370 do lista 373 spisa), proveden je očevid u predmetnome stanu uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka dipl.ing.arh. Celestine Bolić dana 22. svibnja 2023.(od lista 379 do lista 383 spisa),u vještački nalaz o procjeni vrijednosti najma procijenjenog stana vještakinje Celestine Bolić (od lista 384 do lista 400 spisa).

12. Također u provedenome postupku provedeni su dokazi saslušanjem tužiteljice (od lista 294. do lista 296. spisa), saslušanjem 1-tuženika KF (od lista 296-297 i od lista 299. do lista 300. spisa), saslušanjem 2-tužiteljice JF (od lista 301. do lista 303. spisa), saslušanjem svjedoka SF (od lista 356 do lista 358 spisa), svjedokinje RF (od lista 359 do lista 360 spisa), te je nakon savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza ukupno, stav ovoga Suda, da je djelomično osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, te protutužbeni zahtjev 1. tuženika , te prijedlog tužiteljice za donošenje rješenja o privremenoj mjeri, kako je to odlučeno u izreci ove presude i rješenja o privremenoj mjeri, iz u nastavku iznesenih razloga.

13. Nesporno je između stranaka da je predmetni sporni stan kupljen za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice (koja je započela 2005. ili 2006.) i bračne zajednice od 21. rujan 2013. koja je faktički prestala u 05.rujnu 2017. a potom i formalno razvodom a što proizlazi i iz presudu naslovnoga suda poslovni broj P Ob-500/2017-34. od 21. siječnja 2019.

14. Između stranaka je sporno je li sporni stan predstavlja bračnu stečevinu u smislu članka 248, 249 stavak 1 Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 u daljnjem tekstu ObZ). ili predstavlja vlastitu imovinu 1. tuženika KF u smislu članka 253 stavak 2 ObZ-a, koji Zakon treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari budući je vlasništvo predmetnog stana stečeno kupoprodajnim ugovorom , i predugovorom od 09. lipnja 2010. za vrijeme važenja istog Zakona, te jesu li ispunjeni preduvjeti za donošenje rješenja o privremenoj mjeri.

15. Uvidom u ugovor o stambenom kreditu od 08. veljače 2011. (od lista 16 do lista 22 spisa ) utvrđeno je da je 1,tuženik TF dana 08. veljače 2011. godine zaključio ugovor o stambenom kreditu kao korisnik kredita a tužiteljica kao solidarni dužnik te TD VE.TI d.o.o. Matulji kao založni dužnik temeljem kojeg je 1.tuženiku KF kao korisniku kredita isplaćen kredit od 30.000 eura za kupnju spornog stana u [adresa] uz rok korištenja kredita do 07. kolovoza 2011. uz isplatu na račun založnom dužniku – prodavatelju TD VE.TI d.o.o. Matulji uz rok otplate kredita od 180 mjeseci (15 godina) , a temeljem kojeg ugovora je založni dužnik TD VE.TI d.o.o. Matulji dozvolio da se u korist Privredne banke Zagreb kao vjerovnika uknjiži pravo zaloga na istoj nekretnini.

16. Uvidom u podnesak – potvrdu Privredne banke Zagreb od 15. siječnja 2020. upućen 1. tuženiku KF (list 93. spisa) utvrđeno je da je TF realizirao naprijed navedeni stambeni kredit u iznosu od 30.000 eura , s rokom otplate od 180 mjeseci s mjesečnim anuitetom u iznosu od 252,49 eura koji kredit se naplaćuje direktno s tekućeg računa TF nalogom za naplatu.

17. Uvidom u predugovor o kupoprodaji spornog stana od 09. lipnja 2010. ( od lista 193 do lista 196 spisa) utvrđeno je da je isti ugovor zaključio 1. tuženik TF u svojstvu kupca sa TD VE.TI d.o.o. Matulji u svojstvu prodavatelja i to za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 63.000 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja svakog pojedinog iznosa uz obvezu kupca – TF da iznos od 33.000 eura uplati na žiroračun prodavatelja odmah po potpisu ovoga predugovora uz obvezu plaćanja ostatka kupoprodajne cijene do kraja tekuće godine – 2010 godine.

18.Uvidom u promet tekućeg računa Privredne banke Zagreb 1. tuženika CF (od lista 78 do lista 92 spisa) utvrđeno je da su sa tekućeg računa prvotuženika KF vršene naplate mjesečnih rata po naprijed navedenom stambenom kreditu u kunskoj protuvrijednosti rate kredita od 252,49 eura.

19. Uvidom u vještački nalaz o procjeni vrijednosti najma stana vještakinje Celestine Bolić (od lista 384 do lista 400 spisa) koji ovaj sud ocjenjuje objektivnim i izrađenim u skladu s pravilima struke (na koji nalaz i mišljenje niti su stranke imale primjedbe) utvrđeno je da je prosječna tržišna vrijednost najma nekretnine – dvosobnog stana na približnoj lokaciji kao i predmetnog stana 2017 iznosila 114,16 eura, u 2018 - 145,76 eura, u 2019 -187,10 eura te u 2020 - 221,98 eura , što ukupno u utuženom razdoblju od rujna 2017. do 15. siječnja 2020. iznosi 4.504,87 eura.

20.Na ročištu održanom dana 24. svibnja 2022 tužiteljica je u bitnom iskazala (od lista 294. do lista 297. spisa),da nije imala saznanja o dugovanjima supruga 1- tuženik TF naspram sestre. Navodi da je 05. rujna 2017. suprug TF prestao stanovati s njom i sinom u stanu u [adresa] nakon što je policija došla na intervenciju, nađen mu je alkohol u krvi, ona je njemu poderala majicu, sam je izašao iz stana. Navodi da je TF je podigao kredit na svoje ime u iznosu od 30.000,00 eura ona mu je bila jamac i sudužnik, međutim nije redovno plaćao kredit zbog čega je ona je ovršena, ne zna za koji točno iznos te je dodala da su u naravi zajednički podigli kredit. Sestra 1. tuženika –2. tuženica JF nije ju obavijestila o zasnivanju založnog prava na predmetnoj nekretnini svrhu sklapanja Ugovora o zajmu .U svibnju 2010. majka 1. tuženika dala mu je 27.000,00 eura za koji novac su ona i 1. tuženik morali sagraditi kuću u [adresa], koje novce je podigla s banke i predala na ruke 1. tuženiku , ne zna tko je prisustvovao predaji novca, međutim cijela obitelj je znala za dogovor 1. tuženika i majke 1. prvotuženika da će za iznos od 27.000,00 eura sagraditi kuću u [adresa].Za Ugovor o zajmu između 1. i 2. tuženika je saznala je iz rješenja zemljišno knjižnog odjela u [adresa], prisjeća se da je to bilo nakon razvoda braka. Navodi da je upisan zalog na predmetni stan od 60.000,00 eura, posebice iz razloga jer je tuženici nazivaju i maltretiraju i govore da je stan 2. tuženice. Isto tako navodi da je 1. tuženik primio 27.000,00 eura u Ludbregu u Privrednoj banci Zagreb. Nije plaćala račune jer se1. tuženik nije htio o tome dogovoriti. Nakon iseljenja 1. tuženika promijenila je bravu na stanu obzirom da su joj tuženici dolazili u stan te su uzeli neke stvari, zbog čega je promijenila bravu. I nadalje osporava 1. tuženiku posjed stana u [adresa] te da niti 1. tuženik nije platio dug s osnova pričuve za stan u [adresa], zbog čega je ovršen.

21. TF, također saslušan na ročištu održanom 24. svibnja 2022. te na ročištu održanom 27. rujna 2022., u bitnom je iskazao da je od 2010. od PBZ podigao kredit od 30.000,00 eura za kupnju stana u [adresa] i to u vrijeme izvanbračne zajednice, koja je između njega i tužiteljice trajala počevši od 2005./2006., dok je faktični je bračna zajednica između njega i tužiteljice prestala 05. rujna 2017. kada je policija intervenirala radi obiteljskog nasilja, nakon čega je on napustio stan. Nadalje navodi da je njegova pok. majka ŠF njemu 2010. darovala iznos od 30.500,00 eura koje je podigla sa svog računa u PBZ-u te mu je darovala ušteđevinu od 2.500,00 eura u svrhu rješavanja njegovog stambenog problema za kupovinu stana u [adresa], dok je osporio navode tužiteljice da je njegova majka dala mu novce kako bi sagradio kuću u [adresa]. Sestra, 2. tuženica JF počela mu je pozajmljivati novce, u više navrata pozajmila mu je iznos od cca 60.000,00 eura otprilike 15 puta, pozajmila novce za stolariju 25.000,00 kn, 600,00 eura mu je pozajmila kako bi tužiteljica kupila lažnu diplomu srednje škole u Bosni, zatim mu je pozajmila 2.500,00 eura kako bi tužiteljica kupila lažnu vozačku dozvolu, a također mu je posudila 50.000,00 eura kako bi završio krov na majčinoj kući u [adresa]. Isto tako navodi da je tužiteljica u nekoliko navrata prisustvovala do cca 2013. predaji pozajmica od strane 2. tuženice njemu na ruke, te je znala za pozajmicu za vozačku dozvolu, te za 600,00 eura dok za preostali iznos zajma nije znala, jer mu je osporavala da se dosadašnji dug treba vratiti 2. tuženici. Po osnovu kredita koji je podigao u PBZ od 30.000,00 eura otplatio je do danas 35.000,00 eura te mu je preostalo još oko 9.500,00 eura. Od prestanka bračne zajednice 2017 isključivo je sam plaćao rate kredita. Tužiteljica ga nikad nije tražila da do prestanka faktične zajednice plaćala polovicu rate kredita. Ima namjeru otplatiti kredit do kraja i uživat u svojoj nekretnini, te planira vratiti 1. tuženici dug od 60.000,00 eura. U nekoliko navrata je ponudio tužiteljici iznos od 15.000,00 eura za koji iznos je u to vrijeme bilo realno za bračnu stečevinu dok danas smatra da bi taj iznos bio 10.000,00 eura. Plaćao je troškove kuće u [adresa], primjerice za put i voćnjak obzirom da je u kući stanovala njegova majka te je smatrao da se mora skrbiti o njoj, a također i njegove sestre su sudjelovale u troškovima izgradnje kuće u [adresa]. Pojasnio je da je njegova izvanbračna zajednica s tužiteljicom započela otprilike 2005. ili 2006. te da je trajala do rujna 2013. kada su on i tužiteljica zaključili brak. Nadalje navodi da je u 15. srpnja 2022. ušao u posjed stana u [adresa] gdje se i sada trenutno nalazi. Dodaje da mu je tužiteljica kod javnog bilježnika potpisala izjavu kojom je njemu prepustila mldb. ZF na skrb u razdoblju od 45 dana, koja izjava je sročena u suradnji sa Centrom za socijalnu skrb Opatija koji je dao sugestije kako ista izjava treba izgledati, koja je izjava trajala 45 dana. Nadalje pojašnjava da je on podigao kredit za kupnju stana u [adresa]. i to na iznos od 30.000,00 eura i to s rokom otplate 15 godina. Trenutno mu je ostalo za platiti oko l8.000,00 eura. I nakon prestanka bračne zajednice sam otplaćuje isti kredit. Ostatak kupoprodajne cijene (do iznosa od 63.000,00 eura) darovala mu je majka i to u jednom navratu u iznosu od 30.500,00 eura iz sredstava koje je podigla u PBZ banci, Poslovnica Ludbreg i to dva ili tri dana prije zaključenja predugovora za kupovinu stana 2010., te mu je još u jednom navratu darovala iznos od 2.500,00 eura za kupovinu stana. U pogledu založnog prava koje je upisano na predmetnoj nekretnini stanu u [adresa], navodi da mu je 2. tuženica JF u više navrata posuđivala novce. 2002. ili 2003. posudila mu je 2.000,00 eura za kupovinu automobila Peugeot 206 Također posudila mu je sestra JF oko 5.000,00 eura 2002. ili 2003. za kupovinu kuće u [adresa], koja je koštala sveukupno 20.000,00 eura i koju je kupio od druge sestre FF, dok je ostatak kupoprodajne cijene od 15.000,00 eura platio iz svojih sredstava prvenstveno ostvarenih sezonskim radom u Italiji od 4 i pol mjeseca godišnje u razdoblju od 2001. do 2016. gdje je radio kao konobar. Založno pravo na predmetnom stanu iznosi 60.000,00 eura. Posudba 2. tuženice za auto u iznosu od 2.000,00 eura nastala 2002. (prije izvanbračne zajednice), također i posudba 2. tuženice za kupovinu kuće u [adresa] od 5.000,00 eura dogodila se 2002. i 2003. Isto tako, nakon faktičkog prestanka bračne zajednice posudio je od 2. tuženice iznos od 2.500,00 eura za sahranu i spomenik nakon smrti majke koja je preminula **.**.2017., zajednički je sa obje sestre sudjelovao u trošku i sahrane i spomenika za pokojnu majke i to u iznosu od 4.000,00 eura koji iznos se odnosi samo na njegov udio u troškovima sahrane i spomenika. 3.000,00 eura je imao troškove odvjetnika u brakorazvodnoj parnici. Sve podatke o troškovima i pozajmicama upisane u rokovniku (od lista 96. do 106. spisa) je on osobno upisivao i potpisivao svaku pozajmicu zasebno kada je nastala. Opteretio je nekretninu založnim pravom nakon što je pravomoćno okončan razvod braka jer je htio biti siguran kao i njegova sestra - 2. tuženica da će jednog dana dug biti vraćen, obzirom na poznatu činjenicu da tužiteljica ne vraća svoje dugove. Svoju sestru 2. tuženicu upoznao je sa činjenicom da djelomice predmetna nekretnina, stan u [adresa] predstavlja bračnu stečevinu te sa načinom stjecanja sredstava za kupnju stana.

22. 2. tuženica JF, također saslušana na ročištu održanom 27. rujna 2022. (od lista 301. do lista 303. spisa), u bitnom je iskazala da je u više navrata posuđivala novce 1. tuženiku, svojem bratu, počevši još od vremena kada je isti završio vojsku, pa tako mu je za obnovu kuće u [adresa] koju je kupio od njihove sestre posudila 2002. iznos od 1.500,00-2.000,00 eura, te za kupovinu automobila 2.500,00 eura. Posebno je istaknula da je posudbe iz rokovnika koji prileži spisu od lista 11-22 spisa te od lista 96-106 spisa bilježila u rokovnik osobno ona te bi nakon što bi zabilježila posudbu istu pročitala 1. tuženiku koji bi ovjerio svojim vlastoručnim potpisom. Isto tako, 2003. ili 2004. je posudila bratu dio kupoprodajne cijene za kupovinu kuće u [adresa] u iznosu od 6.000,00 eura. Također kada se ista kuća srušila kako bi se izgradila na istome mjestu nova, posudila je bratu iznos od 50.000,00 kuna za krov 2015. ili 2016. te mu je iste godine za stolariju posudila 4.000,00 eura. Isto tako, od 2014. do 2017. u više navrata davala je bratu manje pozajmice u iznosu ili od 300,00 eura, primjerice 1.500,00 kuna, 1.000,00 eura, za registraciju ili slično. Nakon što je tuženik 2017. izašao iz stana, nije imao gdje stanovati pa je došao stanovati u [adresa] u stan nje i njezinog supruga na adresi [adresa], kojom prilikom se sporazumjela s njim da mjesečno njegov trošak stanovanja kod njih iznosi 300,00 eura, nakon čega je on do 2019., 2 godine, živio kod nje i njezinog supruga po kojem osnovu je nastao trošak od 300,00 eura za 24 mjeseca, ukupno 7.200,00 eura koji iznos je ušao u dug njezinog brata naspram nje a potom i u zalog. Nadalje navodi da obzirom da je nova kuća u [adresa] oporukom njihove majke ostavljena unuku ZF (bratovom sinu) glavninu troškova sprovoda i spomenika za mamu odlučio je snositi njezin brat, za što mu je ona posudila sveukupan iznos od 1.500,00 eura za troškove sahrane 2017., te 2018. za trošak spomenika iznos od 2.500,00 eura. Nijedan iznos od naprijed navedenih dugovanja brat joj nije vratio, pa je ona pod pritiskom svog supruga dogovorila se s bratom da upišu zalog na stan. Brat ju je obavijestio prije upisa prava zaloga o načinu na koji je stekao novce za kupovinu istoga stana, također bilo joj je poznato da isti stan predstavlja bračnu stečevinu. Navodi da je u razdoblju od 2002. pa do rujna 2021. radila u Welnesu Liburnija Riviera Hoteli kao kozmetičar za plaću od 6.000,00 kuna, a od prošle godine radi kao predsjednica Radničkog vijeća Liburnija Riviera hoteli kao profesionalac. Osim plaće u razdoblju od 2002. pa do danas ima mjesečne prihode s osnova iznajmljivanja apartmana u [adresa], dva apartmana na adresi [adresa], 55 m2 u [adresa], i 40 m2 u Ičićima. Također i njezin suprug je radio u Liburnija Riviera hotelima do kolovoza 2022. na poslovima recepcionara gdje je primao plaću od 6.000,00 kuna mjesečno, te je mjesečno imao 500,00 kuna s osnova obavljanja poslova predstavnika stanara u zgradi u [adresa]. Bratu je posuđivala novce iz svoje ušteđevine koju je imala ili na banci ili kući. Njezin suprug je znao za sve pozajmice. Nije joj bilo poznato da je tužiteljica bila sudužnik njezinom bratu prilikom ishodovanja kredita za predmetni stan. Također, prisjetila se je da je u vrijeme kada je zaključen ugovor o kupoprodaji stana u [adresa] tužiteljica predlagala njoj da bi bilo dobro da ona i TF prodaju stan u [adresa], namire dug njoj, a od ostatka da se njima kupi neka starina. Također ideje su bile da će joj brat vratiti novce iz prihoda u Italiji, jedna od ideja je bila da nakon otplate kredita za kupnju stana njezin brat digne kredit iz kojeg će namirit sva dugovanja. Bila je upoznata sa postupkom brakorazvodne parnice tužiteljice i njenog brata. I nadalje posuđuje novce bratu iako joj godinama ne vraća pozajmice obzirom da vjeruje da je zaštićena založnim pravom. Prije potpisivanja ugovora o zasnivanju založnog prava izvršila je uvid u vlasnički list za predmetni stan, te je utvrdila da je brat vlasnik stana, na stanu je bio upisan teret-kredit, dok nije bilo upisano nikakvo drugo potraživanje, pa ni od tužiteljice. Njezin brat kupio je stan u [adresa] nakon što mu je njihova majka darovala iznos od 40.000,00 eura koje je dobila od prodaje svoga stana u [adresa], sa čime su bili upoznati svi članovi obitelji i to sestre IF i GF, dok joj je za preostali dio kupoprodajne cijene brat rekao da će dignuti kredit.

23. Svjedok ČF saslušan na ročištu održanom 01. prosinca 2022. (od lista 356 do lista 358 spisa), u bitnom je iskazao da je vlasnik TD Draganić gradnja d.o.o. te da su ga angažirali tužiteljica UF i 1. tuženik TF za izvođenje svih građevinskih radova na istoj kući. Ugovorili su otprilike cijenu građevinskih radova u iznosu 130.000-140.000 kn. Osim što su oboje, tj. UF i TF angažirali njegovo TD Draganić gradnja d.o.o., oboje su mu i vršili plaćanja izvođenja tih radova. Prisjetio se da mu je prije početka radova avansno plaćeno 50% ugovorenog iznosa, te da mu je u tijeku gradnje još 2 puta plaćen iznos od po 20.000,00 i 30.000,00 kn, odnosno ukupno 50.000,00 kn. Svjedok se prisjetio da mu UF i TF nisu isplatili ugovoreni iznos za građevinske radove u cijelosti, već su mu ostali dužni cca oko 15.000,00 kn. Također, svjedok se prisjetio da je na gradilištu znala biti prisutna majka TF koja je za vrijeme gradnje stanovala u jednoj prostoriji u istome dvorištu gdje su se obavljali građevinski radovi, koja mu nikada nije isplatila bilo što vezano za gradnju kuće u [adresa]. Na poseban upit obzirom da iz isprava koje se odnose na gradnju kuće u [adresa] proizlazi da je gradnja bila tijekom 2012., da li svjedok uvidom u građevinski dnevnik može potvrditi da se isti odnosi na gradnju kuće u [adresa], svjedok je iskazao potvrdno. TD Draganić gradnja je zaključio s KF i UF pisani ugovor o gradnji, međutim nije se mogao sjetiti da li su ga oboje potpisali.

24. Svjedokinja RF, također saslušana na ročištu održanom 01. prosinca 2022. (od lista 359 do lista 360 spisa), u bitnom je iskazala da joj je poznato da je njezin brat TF platio kupoprodajnu cijenu stana uVelom [adresa] i to dio iz kredita koji je on podignuo, a dio iz sredstava koje mu je darovala majka u tu svrhu i to u iznosu od 30.000 eura, što joj je pokojna majka rekla a što je obrazložila time što je TF podstanar te je njemu najpotrebnije. Prisjetila se da je njezina majka prodala stan u [adresa], ne zna kada, ne zna za koji iznos, međutim zna da je novac koji je darovala sinu KF dala iz ostvarene kupoprodajne cijene za isti stan. U pogledu investitora gradnje kuće u [adresa] svjedokinja je iskazala da je investitor bila ona, njezin brat TF i sestra JF. Svatko od njih je plaćao građevinske radove koliko je mogao, ne može se sjetiti koliko je platila, ne zna točno niti koliko su platili brati i sestra TF i JF, vjerojatno je i majka nešto platila. Ne zna točno koliko i što. Ne zna tko je platio krov na kući. Ne zna da li je za vrijeme gradnje kuće u [adresa] tužiteljica dolazila na gradilište. Nadalje, svjedokinja navodi da je njezina majka ŠF preminula 2017. te da je nakon nje provedena ostavinska rasprava, na kojoj je rješenjem o nasljeđivanju, kuću u [adresa] naslijedio OF, unuk njezine majke, odnosno sin UF i KF. Prisjetila se da je majka oporučno ostavila kuću u [adresa] unuku OF, ne zna detalje, shvatila je to kao majčinu želju. Navod da se u Općinskom sudu u Varaždinu trenutno vodi postupak po tužbi nje i ovdje nazočnih stranaka protiv OF temeljem kojeg potražuju svaki svoj nužni dio u kući. Navodi da je najmanje sudjelovala u gradnji kuće u [adresa] ona, a najviše da su sudjelovali tuženici, tj. njezini brat i sestra, međutim ne zna točno u kojim udjelima su sudjelovali.

25. Člankom 248. ObZ-a propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine dok je čl. 249. st. 1. ObZ-a propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili.

26. Nadalje, čl. 253. st. 1. propisano je da imovinu koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, dok je st. 2. istog čl. propisano da je vlastita imovina ona koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravom temelju različitog od navedenog u čl. 248. istog Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

27. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da predmetni stan u [adresa] predstavlja u smislu naprijed citiranog čl. 248. ObZ-a bračnu stečevinu tužiteljice i 1. tuženika budući je dijelom kupljen iz sredstva kredita 2011. formalno na ime 1. tuženika u kojem kreditnom odnosu je tužiteljica istome bila solidarni dužnik i to za vrijeme izvanbračne zajednice tužiteljice i 1. tuženika, a dijelom iz sredstava tužiteljice i 1. tuženika ostvarenih radom za vrijeme trajanja njihove zajednice, obzirom da je između stranaka nesporno da je izvanbračna zajednica tužiteljice i 1. tuženika trajala od cca 2005. ili 2006. pa do rujna 2013. kada su isti zaključili brak.

28. Sud nije poklonio vjeru iskazu 1. i 2. tuženika kao ni svjedokinje IF - sestre 1. tuženika u dijelu u kojem su iskazali da je majka posudila 1. tuženiku novce za kupovinu dijela stana, već je u tijeku postupka sud utvrdio da je sa tim novcem renovirana kuća u [adresa], kako to tvrdi i tužiteljica. Naprijed navedenom utvrđenju ovoga suda u prilog govori i činjenica što je majka tuženika oporučno istu kuću ostavila sinu tužiteljice i 1. tuženika. Konačno, i iz iskaza svjedoka izvođača radova na naprijed navedenoj kući SF kojem iskazu je sud poklonio vjeru obzirom da isti nije u srodstvu sa strankama i nije osobno zainteresiran za uspjeh bilo koje stranke u ovom postupku , iz kojeg iskaza nedvojbeno proizlazi da su sve oko gradnje kuće u [adresa] sa njim dogovarali, ugovarali i plaćali upravo tužiteljica i 1. tuženik, pri čemu nije odlučna činjenica što je u ugovoru o gradnji kao investitor navedena majka 1. tuženika, obzirom da je to tako navedeno vjerojatno iz razloga što se obnova/gradnja kuće u [adresa] izvodila iz njezinih sredstava – novca kojeg je dobila nakon prodaje kuće u [adresa].

29. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke ove presude.

30. Nadalje po ocjeni ovoga suda Ugovor o zasnivanju založnog prava je ništetan u smislu članka 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018,) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja istog ugovora a kojim je propisano ( stavkom 1) da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Naime Sud je u provedenom postupku utvrdio da je naprijed navedeni ugovor zaključen između 1. tuženika i 2. tuženice, nakon razvoda braka tužiteljice i 1. tuženika za navodna dugovanja 1. tuženika naspram 2. tuženice za koja su tuženici sami u tijeku postupka iskazali da su dijelom nastali i prije izvanbračne zajednice tužiteljice i 1. tuženika, a dijelom i nakon prestanka bračne zajednice. Sud nije poklonio vjeru iskazu 1. tuženika i 2. tuženice o dugovanjima 1. tuženika naspram 2. tužene upisanim u rokovnik koji prileži spisu (od lista 96. do 106. spisa) obzirom da je svaki od njih iskazao da je upravo on bilježio dugovanja u isti, a da ih je potom 1. tuženik potpisivao. Također, oba tuženika su iskazali da je 2. tuženici bilo poznato, prije upisa založnog prava u zemljišne knjige, da dio predmetnog stana predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice UF i 1. tuženika KF, pri čemu valja napomenut da je sam punomoćnik 1. tuženika prigovorio iskazu svoje stranke u tom dijelu.

31. Slijedom naprijed navedenog obzirom da je Ugovor o zasnivanju založnog prava protivan moralu društva i prisilnim propisima te je suprotan načelu savjesnosti i poštenja isti je po ocjeni ovoga suda u smisli naprijed citiranog čl. 322. ZOO-a ništetan stoga je valjalo odlučiti kao u točci II. izreke ove presude.

32. U smislu naprijed navedenog utvrđenja ovoga suda o ništetnosti ugovora o zasnivanju založnoga prava osnovan je i zahtjev tužiteljice za brisanje istog založnog prava temeljem čl. 353 st.2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(.N.N. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 u daljnjem tekstu ZVDSP),stoga je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.

33. Obzirom da je u tijeku postupka neosporno utvrđeno da je 1. tuženik TF u posjedu predmetnoga stana odbijen je njegov protutužbeni zahtjev da mu se isti preda u posjed, stoga je odlučeno kao u točci IV. izreke ove presude.

34. Također, po ocjeni ovoga suda neosnovan je iz naprijed navedenih razloga i eventualni protutužbeni zahtjev 1. tuženika za predaju istoga stana u suposjed, stoga je odlučeno kao u točci V. izreke ove presude.

35. U pogledu protutužbenog zahtjeva 1. tuženika s osnova od njega samostalno plaćenog iznosa kredita za kupovinu predmetnoga stana od faktičkog prestanka bračne zajednice stranaka odlučeno je kao u točci VI. oove presude odnosno dosuđen je 1. tuženiku ½ polovice od njega samostalno plaćenog iznosa kredita u iznosu od 3.569,19 eura, prema mjesečnim ratama kredita koji su prema prometu po tekućem računu 1. tuženika "skinuti" istom sa računa , obzirom da i isti kredit podignut za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i 1 .tuženika u smislu naprijed citiranog članka 248 ObZ-a.

36. Također na dosuđene mjesečne iznose dosuđena je i zakonska zatezna kamata temeljem čl. 29. ZOO-a tekućim od plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao u točci VI. izreke ove presude.

37. Također, osnovan je i protutužbeni zahtjev 1. tuženika kako je to odlučeno u točci VII. izreke ove presude koji iznosi su dosuđeni temeljem vještačkog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dipl. arh. Celestine Bolić na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe, koji također ovaj sud smatra objektivnim i izrađenim u skladu sa pravilima struke, a koja je u nalazu i mišljenju utvrdila prosječnu mjesečnu najamninu za predmetni stan u 2017., 2018. te 2019. te je sud polovicu tih mjesečnih iznosa u razdoblju od kada tuženik nije koristio stan dosudio 1. tuženiku. i to temeljem čl.1120 ZOO-a , kojim je propisano da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

38. Konačno, po ocijeni ovoga suda neosnovan je protutužbeni zahtjev 1. tuženika s osnova od njega navodno plaćenih režijskih troškova za stan za neplaćanje kojih je ovršen, obzirom da tuženik u smislu čl. 7. ZPP-a u tijeku postupka nije predložio dokaze kojim bi sud utvrdio te činjenice, a niti je u smislu čl. 219. ZPP-a, primjerice, dostavio u spis rješenje o ovrsi iako je sud uvidom u promet po tekućem računu tuženika utvrdio da su u tom razdoblju ovršeni neki iznosi sa njegovog tekućeg računa, koje međutim, nije bilo moguće povezati sa neplaćenom pričuvom na koju se po navodima 1. tuženika odnosi. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao u točci VIII. izreke ove presude.

39. Konačno, u cijelosti je osnovan prijedlog tužiteljice za donošenje rješenja o privremenoj mjeri obzirom da su u cijelosti ispunjeni preduvjeti za njezino donošenje sukladno odredbi čl.347 i čl. 346. u svezi sa čl. 344. st. 2. i 3. Ovršnog zakona (112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024) posebice što bi istom mjerom 1. tuženik kao protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu a tužiteljica je učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine, stoga je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

40. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi sa čl. 155. ZPP-a, a trošak je tužiteljici obračunat temeljem Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika(N.N. 138/2023) za sastav tužbe (TBR 7.t1) 199, 00 eura, za sastav prijedloga za donošenje rješenja o privremenoj mjeri ( TBR 8.2) 99,5 eura, zastupanje na ročištu 23.siječnja 2020. (tbr 9.2) 99,5 eura, sastav podneska od 20.ožujka 2020 (Tb r9.1) 199,00eura, sastav žalbe od 18.svibnja 2020 (TBR 13) 199,eura, zastupanje na ročištu06.listopada 2020. (Tbr 9.2) 99,5 eura,zastupanje na ročištu 26. listopada 2020. (TBR 9.1) 199,00 eura, zastupanje na ročištu 27.siječnja 2021 (TBR9.2) 99,5 eura, zastupanje na ročištu 27.rujna 2022 (TBR 9.1 199,00 eura ,zastupanja na ročištu 01.prosinca 2022 (TBR 9.1) 199,00 eura ,zastupanje na ročištu 21.veljače 2023. (TBr 9.2) 99,5 eura, zastupanje na ročištu 22. svibnja 2023. (TBR 9.1) 199,00eura zastupanje na ročištu 07.rujna 2023 (TBR 9.2) 99,5 eura te od zastupanja na ročištu 09.listopada 2023. (TBR 9.1) 199,00eura, što ukupno iznosi 2.189,00 eura plus PDV 25 % u iznosu od 547,25 eura, što ukupno iznosi 2.736,25 eura plus pristojba na tužbu 26,54 eura , trošak svjedoka 367 eura plus pristojba na presudu 179,00 eura, što sveukupno iznosi 3.308,79 eura.

41. Tuženik je u cijelosti uspio u djelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na kredit (točka VI izreke) u povodu kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, te u srazmjerno neznatnom dijelu nije uspio u dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu na korištenje tuđe nekretnine (točka VII i VIII izreke ), vodeći računa i o uspijehu dokazivanja u pogledu osnova tog zahtjeva u odnosu na koji je tuženiku priznat trošak zastupanja na očevidu 24. svibnja 2022. (TBR 9.1) u svezi sa (TBR 40..1) 218,90 eura ,plus PDV 25 % 54,73 eura, što ukupno iznosi 273,63, eura te trošak vještačenja i izlaska suda na lice mjesta u iznosu 561,52 eura ,odnosno ukupno 835,15 eura.

42. Slijedom naprijed navedenog, nakon obračuna troškova obzirom na naprijed priznate troškove stranaka odlučeno je kao u točci X izreke ove presude.

U Rijeci, 13.studeni 2024.

Sutkinja

Jasna Kovačev

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. 1 i 2 tuženika

- Zk odjelu Opatija (privremena mjera)

PO PRAVOMOĆNOSTI- Z K ODJELU Opatija(presuda)