REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-3505/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja B M D d.o.o., OIB: 79273112873, Dobrodolska 13a, Sesvete, zastupanog po punomoćniku Matiji Jukiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika LIER d.o.o., OIB: 13170054082, I. Novoselski odvojak 8, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Sinevi Vukušić, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 1. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 13. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelosti se odbija kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha koja se protiv tužitelja kao ovršenika vodi na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar poslovni broj Ovrv-7565/2023 od 20. srpnja 2023.

II/ Nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do naplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 500,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 29. prosinca 2023. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, u skladu sa zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3296/2023 od 14. prosinca 2023., radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar poslovni broj Ovrv-7565/2023 od 20. srpnja 2023. U bitnome navodi da je predmetnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovrha određena općenito na imovini tužitelja kao ovršenika radi namirenja tražbine tuženika prema suvlasnicima stambeno poslovne zgrade na adresi u [adresa], čiji je tužitelj zajednički upravitelj zgrade. Povodom zahtjeva tuženika za izravnu naplatu na temelju predmetnog pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, da je Financijska agencija s računa tužitelja zaplijenila i tuženiku prenijela iznos od od 5.782,67 eur. Tvrdi da je ovrha nedopuštena jer da tražbinu koja je ovrhom naplaćena tuženik nikada nije imao prema tužitelju, već prema suvlasnicima stambene zgrade. No i u odnosu na njih da je ovrha nedopuštena jer da tuženik nije izvršio poslove naplatu kojih je u ovršnom postupku ostvario. Dakle, poziva se na nedopuštenost ovrhe zbog razloga za žalbu protiv rješenja o ovrsi iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona.

2./ Naime, tužitelj tvrdi da tuženikova tražbina radi ostvarenja koje je ovrha izravnom naplatom provedena proizlazi iz računa kojeg je tuženik izdao po osnovi Ugovora o projektiranju, isporuci, ugradnji i atestiranju električnog osobnog dizala i čelične konstrukcije voznog okna dizala od 13. listopada 2021., a koji je zaključio sa suvlasnicima predmetne stambene zgrade, zastupanima po predstavniku suvlasnika NP, a ne s tužiteljem kao zajedničkim upraviteljem suvlasnika ove stambene zgrade. U prijedlogu za ovrhu temeljem kojeg je doneseno prethodno citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je kao ovršenika naznačio tužitelja, iako iz vjerodostojne isprave priložene uz prijedlog (računa 14/1/1) proizlazi da je izdana na temelju Ugovora o projektiranju, isporuci, ugradnji i atestiranju električnog osobnog dizala i čelične konstrukcije voznog okna dizala, ugovorna strana kojeg su suvlasnici predmetne zgrade, a ne tužitelj. Potom, prilikom podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, tuženik je naplatu zatražio s tužiteljevog računa, ne naznačujući da bi se naplata imala izvršiti s računa specifične namjene, koji podatak se upisuje kada se ovrha provodi na računu pričuve stambene zgrade koji u ime i za račun suvlasnika vodi upravitelj stambene zgrade. S tužiteljevog je računa, dakle iz njegovih, a ne sredstava zajedničke pričuve odnosne stambene zgrade, u postupku izravne naplate potom izvršena zapljena ukupnog iznosa od 5.782,67 eur. Nadalje, tvrdi da je ovrha nedopuštena ne samo u odnosu na tužitelja, jer tuženik s njim nije u ugovornom odnosu iz kojeg tražbina proizlazi, već i u odnosu na suvlasnike predmetne stambene zgrade. Naime, početkom 2021. da su zastupnik po zakonu tuženika VP i predstavnik suvlasnika predmetne stambene zgrade NP dogovorili ugradnju osobnog dizala u zgradu, povodom čega je ponudu tuženika u ime i za račun suvlasnika prihvatio NP, a potom su suvlasnici s tuženikom sklopili Ugovor za projektiranje, isporuku, ugradnju i atestiranje električnog osobnog dizala i čelične konstrukcije voznog okna dizala. Navedenom ponudom te sklopljenim Ugovorom dogovoreno je da će tuženik kao izvođač preuzeti projektiranje, isporuku, ugradnju i atestiranje dizala i čelične konstrukcije voznog okna te na zadnjem katu isporučiti i montirati PVC stijenu tj. prozor, zatim izvesti građevinske radove i demontažu postojećih stijena te dovod glavnog napojnog voda električne energije od glavnog razvodnog ormara zgrade do postrojenja dizala. Ukupna cijena radova je iznosila 353.500,00 kn. Međutim, tuženik kao izvođač radova nije izvršio ugovorene radove (isporuka i montaža konstrukcije (vozno okno) te na zadnjem katu PVC stijena sa jednim prozorom), iako je za navedenu uslugu, pod stavkom 2. ponude, obračunat iznos od 76.300 kn uvećano za iznos PDV-a, koji iznos zapravo predstavlja njegovu nepripadnu dobit. Betonsko - čelična konstrukcija voznog okna dizala, predviđena u ponudi te u sklopljenom ugovoru, nije ugrađena, nego su elementi dizala montirani izravno na zid zgrade (dizalo je sidreno na lijevi zid stambene zgrade dok je desni zid stambene zgrade prazan, a zadnja strana je zatvorena ogradnim panelima) zbog čega su ugroženi statički dijelovi zgrade trajnim i učestalim prijenosom vibracija dizala na konstrukcijske dijelove zgrade bez amortizacijske funkcije čeličnog voznog okna. Zbog opisanog postupanja tužitelj je kao upravitelj predmetne zgrade, u ime suvlasnika, 1. srpnja 2022. nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu podnio kaznenu prijavu protiv tuženika, njegovog direktora VP te predstavnika suvlasnika NP radi sumnje na počinjenje kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona te kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona. Dakle, s obzirom da tuženik nije ugradio betonsko - čeličnu konstrukciju voznog okna dizala sukladno ponudi i sklopljenom ugovoru, tužitelj tvrdi da isti nema pravo na naplatu računa temeljem kojeg je kao vjerodostojne isprave doneseno predmetno rješenje o ovrsi (br. računa 14/1/1 u iznosu od 35.350,00 kn), a koji iznos bi trebao predstavljati isplatu treće rate po ispunjenju svih ugovornih obveza.

3./ U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Navodi, u bitnome, da je uredno izvršio obveze iz Ugovora vezane za ugradnju dizala. Za izvršene usluge da je upravo tužitelju, a ne suvlasnicima predmetne stambene zgrade, izdao račune. Tužitelj da je podmirio dva izdana računa temeljem predmetnog Ugovora, no posljednji da je odbio platiti, iako njegovu valjanost tuženiku nije osporio. Radi naplate posljednjeg računa da se tuženik obratio i predstavniku suvlasnika NP, koji da se očitovao da je tužitelju kao zajedničkom upravitelju dao nalog za plaćanje, no da isti po danom nalogu i preuzetim obvezama kao zajedničkog upravitelja odbija postupiti. Stoga da je tuženik pokrenuo postupak radi donošenja rješenja o ovrsi na temelju posljednjeg neplaćenog računa kao vjerodostojne isprave, pri čemu da, jer je račun izdao upravo na tužitelja kao kupca, nije bio dužan naznačiti da se naplata vrši na teret računa zajedničke pričuve. Osporava tužiteljeve navode o kvaliteti izvedenih radova te ukazuje da je kaznena prijava odbačena.

4./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: rješenje i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-3296/2023 od 14. prosinca 2023. (list 8-13 spisa), izvadak o stanju i prometu (list 14-15 spisa), dopisi (list 16-17, 29, 86-89 spisa), pregled ePredmeta Županijskog suda u Zagrebu Kir-1016/23 (list 18- 19, 61-62 spisa), prijedlog tužitelja kao ovršenika (list 20-28 spisa), kaznena prijava (list 30-33 spisa), računi (list 34-35 spisa) i račun br. 14/1/1 od 4. ožujka 2022. na temelju kojeg je povodom prijedloga za ovrhu doneseno predmetno rješenje o ovrsi (list 36-37 spisa), rješenje o ovrsi javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar poslovni broj Ovrv-7565/2023 od 20. srpnja 2023. s klauzulom pravomoćnosti (list 38-46 spisa), ugovor o otvaranju i vođenju transakcijskog računa i obavljanju platnih i ostalih usluga sa Privrednom bankom Zagreb d.d. (list 47-48 spisa), ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 17. rujana 2005. (list 49-51 spisa), ugovor o projektiranju, isporuci, ugradnji i atestiranju električnog osobnog dizala i čelične konstrukcije voznog okna dizala (list 52-54 spisa) s ponudom (list 55-60 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (list 63-67 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj KP- DO-1987/2022 (list 90-96 spisa).

5./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

6./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koje se vodi na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar poslovni broj Ovrv-7565/23 od 20. srpnja 2023.

7./ Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 3296/2023-2 od 14. prosinca 2023. upućen je tužitelj, u roku od 15 dana od zaprimanja zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar poslovni broj Ovrv-7565/23 od 20. srpnja 2023., i to zbog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje OZ).

8./ Uvidom u eSpis utvrđeno je da je tužitelj predmetni zaključak zaprimio 15. prosinca 2023. pa je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena u roku propisanom odredbom čl. 55. st. 1. OZ-a. Tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom tužitelj temelji na razlozima koje je je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu u skladu s prethodno citiranim zaključkom, dakle u skladu s odredbom čl. 55. st. 3. OZ- a kojom je propisano da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

9./ Među strankama nije sporno da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave računa br. 14/1/1 od 4. ožujka 2022., izdanog tužitelju na temelju ponude od 1. listopada 2021., a kojim potražuje plaćanje iznosa od 35.350,00 kn. Povodom ovog prijedloga doneseno je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar poslovni broj Ovrv-7565/2023 od 20. srpnja 2023.

10./ Tužitelj ne osporava da mu je predmetno rješenje dostavljeno te da protiv istog nije izjavio prigovor, a iz priložene klauzule javnog bilježnika razvidno je da je predmetno rješenje pravomoćno i ovršno 15. kolovoza 2023.

11./ Nadalje, nije sporno da je temeljem predmetnog rješenja o ovrsi, kao ovršne isprave kojom je ovrha određena općenito na imovini ovršenika, tuženik protiv tužitelja kao ovršenika pokrenuo postupak izvansudske ovrhe, pred Financijskom agencijom, u skladu s odredbom čl. 284. st. 1. OZ-a u kojem je postupku s tužiteljevog računa 11. listopada 2023. zaplijenjen iznos od 5.782,67 eur. Tužitelj je potom pred Općinskim građanskim sudom zatražio proglasiti predmetnu pljenidbi i prijenos sredstava nedopuštenima koji je prijedlog sadržajno ocijenjen kao žalba nakon proteka roka u smislu odredbe čl. 284. st. 5. OZ-a, a u kojoj žalbi su istaknuti žalbeni razlozi iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a.

12./ Žalba nakon proteka roka u ovršnom postupku ograničeno je sredstvo kontrole ispravnosti donesenog rješenja o ovrsi i dopuštenosti provedbe ovrhe na temelju takvog rješenja. Ovo stoga što se žalbom nakon proteka roka za žalbu protiv rješenja o ovrsi, dakle žalbom protiv rješenja o ovrsi nakon njegove pravomoćnosti, dopuštenost ovrhe može osporavati samo zbog nekih od razloga za žalbu protiv rješenja o ovrsi, uz ispunjenje daljnjih pretpostavki vezanih uz opravdanost nepravovremenog podnošenja žalbe protiv rješenja o ovrsi.

13./ Naime, u konkretnom slučaju ovrha na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika donesenog na temelju vjerodostojne isprave provodila se izvan suda, a tužitelj kao ovršenik, u skladu s odredbom čl. 284. st. 5. OZ- a, tijekom takve ovrhe od suda može tražiti da ju odgodi, odnosno može poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

14./ S obzirom da je rješenje o ovrsi na temelju koje se provodi ovrha dopuštenost koje tužitelj osporava doneseno u postupku pred javnim bilježnikom, na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, valja u vidu imati da je predmetnim javnobilježničkim rješenjem na temelju vjerodostojne isprave naloženo tužitelju kao ovršeniku namiriti tražbinu koja iz vjerodostojne isprave (računa br. 14/1/1) proizlazi, u roku od 8 dana od dostave rješenja, te je radi prisilnog ostvarenje ove tražbine određena ovrha.

15./ Prigovorom protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ovo se rješenje može osporavati u dijelu u kojem je ovršeniku naloženo namiriti tražbinu, ili samo u dijelu kojom je određena ovrha. Ako se rješenje osporava u cijelosti, ili u dijelu kojom je naloženo namiriti tražbinu na temelju vjerodostojne isprave, javni bilježnik prigovor prosljeđuje nadležnom sud koji će rješenje o ovrsi staviti izvan snage u dijelu u kojem je ovrha određena i ukinuti provedene radnje, a postupak u dijelu kojim je naloženo namiriti tražbinu nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Ako se pak rješenje prigovorom pobija samo u dijelu kojim je određena ovrha, postupak će se nastaviti kao postupak po žalbi protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave (čl. 282. st. 3. i čl. 58. st. 3. OZ-a).

16./ Dakle, ako se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave prigovorom ne ospori u dijelu kojom je ovršeniku naloženo namiriti tražbinu, dio rješenja kojim je ovršeniku naloženo namiriti tražbinu stječe svojstvo ovršne isprave (čl. 58. st. 5. OZ- a).

17./ Stoga se, u skladu s odredbom čl. 57. st. 2. OZ-a, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kada se prigovorom pobija samo u dijelu kojim je određena ovrha, može pobijati samo iz razloga zbog kojih se rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave može pobijati žalbom (čl. 50.) (čl. 57. st. 2. OZ-a). Nadalje, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave može se u dijelu kojim je njime određena ovrha pobijati žalbom nakon proteka roka (čl. 53.) iz razloga navedenih u čl. 50. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ-a, no samo kao je činjenica na kojoj se temelji taj prigovor nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi.

18./ Dakle, žalbom nakon proteka roka iz razloga navedenih u čl. 50. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ-a, ovršenik rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave može pobijati samo ako se radi o činjenicama nastalim nakon donošenja rješenja o ovrsi. Odnosno, na temelju činjenica nastalih prije donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovo se rješenje ne može s uspjehom pobijati žalbom nakon proteka roka, već je ove činjenice ovršenik bio ovlašten i dužan istaknuti u žalbi protiv rješenja o ovrsi.

19./ U skladu s odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a, kojom je propisano pravilo za izjavljivanje žalbe protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, ovršenik žalbu nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi može podnijeti iz razloga navedenih u odredbama čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ-a, no samo ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv tog rješenja.

20./ Dakle, da bi, kao u konkretnom slučaju, povodom žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nakon proteka roka sud u parnici utvrdio ovrhu nedopuštenom iz razloga predviđenih odredbom čl. 50. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ-a, ovršenik kao tužitelj je dužan dokazati da su činjenice na kojima žalbu nakon proteka roka temelji nastale nakon donošenja rješenja o ovrsi i da ove razloge iz opravdanih razloga nije mogao istaknuti već u roku za žalbu protiv tog rješenja.

21./ Iz navoda samog tužitelja ne proizlazi međutim da bi činjenice na kojima žalbu nakon proteka roka osniva, tvrdeći da je zbog njih provedba ovrhe na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika nedopuštena, nastale nakon donošenja ovog rješenja o ovrsi, dakle nakon 20. srpnja 2023., odnosno da iz opravdanog razloga ove činjenice nije mogao istaknuti pravovremeno, u roku za žalbu, odnosno prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar poslovni broj Ovrv- 7565/2023 od 20. srpnja 2023.

22./ Pogrešno smatra tužitelja da tuženik kao ovrhovoditelj ovrhu na temelju predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika protiv njega kao ovršenika ne bi bilo ovlašten tražiti pozivanjem na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a (da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave ili da je nije ovlašten tražiti protiv ovršenika). Tuženik je naime, s obzirom da tužitelj rješenju o ovrsi javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave nije prigovorio osporavajući ga u dijelu kojim je određena naplata tražbine na temelju računa broj 14/1/1 kao vjerodostojne isprave, za kojeg tužitelj tvrdi da je pogrešno izdan njemu kao obvezniku plaćanja umjesto pravilno suvlasnicima stambene zgrade, citiranim rješenjem ishodio ovršni naslov za provedbu ovrhe na temelju navedenog rješenja kao ovršne isprave. S obzirom da je u predmetnom rješenju upravo tužitelj označen kao ovršenik, neovisno o materijalno pravnoj pravilnosti takvog označavanja, koju je dakle tužitelj mogao osporavati prigovorom protiv ovog rješenja u dijelu kojim mu je naloženo da namiri tražbinu, tuženik je na temelju predmetnog rješenja kao ovršne isprave upravo ovlašten tražiti ovrhu i to protiv tužitelja kao ovršenika.

23./ No, neovisno o navedenom, sve kada bi tužitelj žalbom nakon proteka roka kao u konkretnom slučaju i mogao osporavati dopuštenost ovrhe iz razloga navedenih u odredbi čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, takva je tvrdnja o nedopuštenosti ovrhe neosnovana jer činjenice na kojima se temelji nisu nastale nakon donošenja rješenja o ovrsi.

24./ Ovo stoga što su, a kako i sam tvrdi tužitelj tvrdi, u vrijeme kada je predmetno rješenje o ovrsi doneseno (20. srpnja 2023.) već postojale činjenice na kojima ovaj žalbeni razlog osniva na način da ga je neosnovano u računu kao vjerodostojnoj ispravi tuženik naznačio kao obveznika umjesto suvlasnika zgrade, s kojima da je tuženik zaključio ugovor na temelju kojeg je predmetni račun izdan.

25./ Na isti način, u odnosu na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ- a, ne proizlazi iz tužiteljevih navoda da bi se radilo o činjenicama na kojima ovaj razlog nedopuštenosti ovrhe osniva koje su nastale nakon donošenja rješenja o ovrsi, odnosno da ovaj razlog nije mogao istaknuti već u roku za prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

26./ Naime, odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a predviđena je mogućnost dopuštenost ovrhe osporavati ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala kada je ovršenih više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

27./ No tužitelj, iako se poziva na ovaj žalbeni razlog, ne tvrdi da bi tražbina naknadno prestala, već da nikada nije niti nastala jer da tuženik predmetnu tražbinu nema kako u odnosu na tužitelja, s kojim da nije u ugovorom odnosu, tako niti u odnosu na suvlasnike s kojima je zaključio ugovor jer da ugovorene poslove radi naplate kojih je ovrha određena nije izvršio.

28./ Iz isprava koje je sam tužitelj dostavio, a poglavito kaznene prijave od 1. srpnja 2022., koju je podnio upravo tužitelj kao zajednički upravitelj suvlasnika predmetne stambene zgrade razvidno je da su znatno ranije no što je tuženik pokrenuo postupak radi donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i prije no što je predmetno rješenje doneseno nastale činjenice na kojima ovaj prigovor osniva, osporavajući obvezu plaćanja jer da usluge obračunate u računu broj 14/1/1 nisu izvršene.

29./ Slijedom navedenog, ne ulazeći u materijalno pravnu osnovanost razloga kojima tužitelj osporava dopuštenost ovrhe na temelju predmetnog rješenja o ovrsi, tvrdeći da nije obveznik plaćanja temeljem računa po osnovi kojeg je, kao vjerodostojne isprave, rješenje o ovrsi doneseno i da tuženik nema pravo na naplatu tražbine radi koje se ovrha provodi jer svoje obveze nije uredno ispunio, tužiteljev je zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom povodom njegove žalbe nakon proteka roka valjalo odbiti stoga što činjenice na kojima tvrdnju o nedopuštenosti ovrhe osniva nisu nastale nakon donošenja predmetnog javnobilježničkog rješenja o ovrsi niti je tužitelj imao opravdan razlog da ih ne istakne pravovremeno, u roku za prigovor (žalbu) protiv ovog rješenja.

30./ Slijedom navedenog, kao nepotrebne za utvrđenje odlučnih činjenica sud je stoga odbio dokazne prijedloge stranaka; tužitelja za provođenjem vještačenja uz očevid na okolnost da li je betonsko-čelična konstrukcija voznog okna ugrađena odnosno jesu li radovi ugradnje dizala izvedeni sukladno ugovoru i ponudi, pribave spisa nadležnog državnog odvjetništva povodom predmetne kaznene prijave, odnosno saslušanja stranaka i svjedoka suvlasnika IP; odnosno prijedloge tuženika, radi saslušanja zastupnika po zakonu tuženika i svjedoka suvlasnika NP.

31./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, a tuženiku je dužan naknaditi troškove koje mu je izazvao vođenjem postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

32./ O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa) odlučeno je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu (T.br. 8/1 Tarife) i zastupanja na ročištu 1. listopada 2024. (T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 200,00 eur. Ovako priznate troškove (400,00 eur) valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 42 Tarife), što ukupno iznosi 500,00 eur.

33./ Slijedom navedenog, odučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 13. studenog 2024.

Sutkinja:

Tina Šimović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku, po punomoćniku