Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-737/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Krleža, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog US, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici (dalje: ODO) podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kov-10/2024-47 od 27. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2024.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba ODO te se preinačuje pobijano rješenje na način da se potvrđuje optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj: KO-DO- 19/2024-1 od 12. veljače 2024. protiv okrivljenog ZS, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. KZ/11.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Koprivnici je rješenjem poslovnog broja: Kov-10/2024-47 od 27. kolovoza 2024., na temelju čl. 355. st. 2. u vezi čl. 355. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP), odbacio optužnicu koju je protiv okrivljenog US, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. KZ/11, podiglo ODO u Koprivnici.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijelo ODO, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se pobijano rješenje preinači na način da se predmetna optužnica potvrdi.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski sud je odbacio predmetnu optužnicu na temelju odredbe iz čl. 355. st. 2. u svezi st. 1. t. 4. ZKP/08 nalazeći da u konkretnom slučaju nema dovoljno dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optužbe, odnosno da je proturječje između prikupljenih dokaza takvo da bi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće.
5. Državni odvjetnik doduše nije u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka time što nije naveo razloge na temelju kojih je zaključio da iz prikupljenih dokaza ne proizlazi osnovana sumnja za djelo koje je predmet optužbe, odnosno da je proturječje između prikupljenih dokaza takvo da bi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće.
5.1. Naime iz sadržaja toč. 16. obrazloženja pobijanog rješenja može se zaključiti da prvostupanjski sud svoj zaključak da iz prikupljenih dokaza ne proizlazi osnovana sumnja za djelo koje je predmet optužbe temelji na rezultatima provedenog prometno tehničkog vještačenja iz kojeg proizlazi da okrivljenik približavajući se spornom raskrižju nije mogao vidjeti znak ograničenja brzine vožnje na 40 km/h, te da do ove prometne nesreće ne bi došlo da je oštećeni prilikom ulaska s vozilom na glavnu cestu postupio po prometnom znaku "obavezno zaustavljanje" i propustio da prođe teretno vozilo okrivljenika, s time da je isto prije započete radnje mogao uočiti.
5.2. Iz takvog sadržaja obrazloženja može se zaključiti kako prvostupanjski sud smatra da se kao isključivi uzrok ove prometne nesreće ukazuje nepropisna vožnja samog oštećenika, te da stoga nema dokaza da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.
5.3. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika zbog citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije prihvaćena.
6. Međutim, žalitelj je u pravu kada u žalbi smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nema dokaza iz kojih proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, na razini osnovane sumnje, da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo, te pritom upire na dokaze koji, po njegovom mišljenju, upućuju na suprotan zaključak.
6.1. S time u svezi valja primijetiti da ODO takvim žalbenim tvrdnjama napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku, tako da se u tom dijelu, premda se u žalbi ta žalbena osnova izrijekom ne navodi, sadržajno radi o žalbenim navodima koji se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.2. Prije svega, a vezano za zaključak prvostupanjskog suda prema kojem se kao uzrok ove prometne nesreće ukazuje nepropisna vožnja samog oštećenika (kakav zaključak je utemeljen na rezultatima provedenog prometno tehničkog vještačenja) valja primijetiti da se prema ustaljenoj sudskoj praksi kao najsvrhovitija teorija uzročnosti smatra teorija uzročne ekvivalencije.
6.3. Prema toj teoriji svaki uvjet u smislu ljudskog djelovanja je suuzrok nastupjele posljedice ako se ne može isključiti, a da se ne dovede u pitanje nastupanje posljedice, pri čemu su svi suuzroci ekvivalentni, odnosno istog kauzalnog značenja, bez obzira da li su više ili manje udaljeni u kauzalnom lancu od zabranjene posljedice i bez obzira da li su više ili manje djelotvorni u njezinom nastupu.
6.4. Prema tome, kada je istodobno s radnjom počinitelja djelovao i neki dugi uzrok (koji se ne može isključiti, a da se ne dovede u pitanje nastupanje posljedice – suuzrok), takvi uzroci sami po sebi ne isključuju uzročnost počiniteljeve radnje.
6.5. Stoga, prvostupanjski sud nije u pravu kada smatra da je samim time što se nepropisna vožnja oštećenika nedvojbeno ukazuje kao nužan uvjet za nastanak ove prometne nesreće, isključena uzročnost radnje za koju se optužnicom tereti okrivljenik.
6.5. Imajući u vidu činjenice i dokaze u spisu, posebice rezultate provedenog prometno tehničkog vještačenja iz kojih proizlazi da se okrivljenik kritične zgode s teretnim vozilom, koje su činili vučno vozilo i poluprikolica-cisterna, na dijelu ceste gdje je ograničenje brzine vožnje 70 km/h kretao brzinom od 75 km/h, da je ulazio u raskrižje s sporednom cestom, s time da je prethodno vidno istaknutim pločama bio upozoren da se na tom dijelu ceste obavljaju radovi, te da postoje zapreke na cesti, te da bi prometna nesreća bila izbjegnuta da se prije započete radnje kočenja kretao svojim vozilom brzinom od 62 km/h, tada i po stavu ovog žalbenog suda, a kako to u žalbi s pravom smatra državni odvjetnik, proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je okrivljenik inkriminirane zgode postupio protivno odredbama iz čl. 51. st. 1. i čl. 58. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20) koje vozačima nalažu obvezu da brzinu svoje vožnje prilagode gustoći prometa i stanju ceste, a kada se približavaju raskrižju da voze s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju, a iz čega, za sada, dakako, na razini osnovane sumnje, proizlazi da se i kršenje citiranih prometnih propisa od strane okrivljenika ukazuje kao uvjet koji se ne može isključiti, a da se pritom ne dovede u pitanje nastanak ove prometne nesreće.
8. Stoga je prihvaćanjem žalbe ODO u navedenom pravcu na temelju čl. 494. st. 3. t. 3. ZKP/08 valjalo preinačiti pobijano rješenje na način kao u izreci ove odluke.
U Varaždinu 13. studenoga 2024.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
